Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zvanična korupcija

Objavljeno prije

na

Zvanični dokumenti SAD kažu da je jedan od vrhunskih prioriteta administracija u Vašingtonu u politici prema Crnoj Gori jačanje vladavine prava i izgradnja kapaciteta Crne Gore za borbu protiv korupcije, čime bi bilo povećano povjerenje javnosti u državne institucije. Taj stav SAD jasan je iz dokumenata zvaničnog Vašingtona, među kojima je najsvježiji prošlonedjeljni. Značajan dio obimnog dokumenta koji je izradilo Odjelenje za demokratiju, ljudska prava i rad pri Stejt departmentu, posvećen je tzv. „Zvaničnoj korupciji i transparentnosti vlasti”. Tu se konstatuje kako su prema zakonu predviđene kazne za zvaničnu korupciju ali da vlada nije efikasno sprovela zakon. „Percepcija javnog sektora kao korumpiranog, naročito izvršnog i zakonodavnog sektora, široko je rasprostranjena. Posmatrači su primijetili da je korupcija najvidljivija u sektorima prostornog planiranja, sudstvu, carini, policiji, vokalnoj vlasti, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju,” stoji u dokumentu.

Dalje se podsjeća da Indikator Svjetske banke o upravljanju u svijetu takođe pokazuje da korupcija predstavlja ozbiljan problem. U dokumentu se navodi da su u Crnoj Gori nevladine organizacije, mediji, i opozicione političke partije učestalo optuživali vladu da ne preduzima potrebne mjere protiv korupcije i organizovanog kriminala. „Rezultati istraga, krivičnog gonjenja, i osuda zbog korupcije su na svim nivoima slabi. Građani su rijetko prijavljivali korupciju,” navodi se u dokumentu. Uz to, zaštita osoba koje su prijavile korupciju bila je neadekvatna.

„Unutrašnja kontrola sprovedena unutar institucija ili od strane odgovornih agencija rijetko je rezultirala efikasnim gonjenjem prekršilaca. Državni funkcioneri su često bili na nekoliko funkcija i bilo im je dozvoljeno da budu predsjednici ili članovi upravnih odbora u nekoliko javnih kompanija ili državnih institucija,” navedeno je u dokumentu.

Kao karakterističan primjer navodi se slučaj gradonačelnika Budve Rajka Kuljače i devetorica njegovih saradnika, koji su uhapšeni krajem decembra prošle godine na osnovu optužbi za zloupotrebu službenog položaja, a među kojima je i zamjenik gradonačelnika Dragan Marović, brat Svetozara Marovića.

U Stejtu smatraju da u Crnoj Gori i dalje predstavljaju problem korupcija policije i neprikladan uticaj vlade na ponašanje policije. Ocjenjuje se kako je „malo, blisko prepleteno crnogorsko društvo obeshrabrilo prijavljivanje korupcije i olakšalo kriminalcima pristup zvaničnicima kriminalističke službe”.

Podsjeća se, takođe, da je prema komesaru za ljudska prava Savjeta Evrope, koji je posjetio Crnu Goru 2008., pokrenut mali broj krivičnih postupaka protiv zvaničnika kriminalističke službe za iznudu dokaza, nehumano postupanje, mučenje, ili zloupotrebu službenog položaja. „I tih nekoliko slučajeva koji su primijećeni nisu bili adekvatno sprovedeni”, konstatovao je tada evropski zvaničnik.

Stejt navodi kako su sudovi u Crnoj Gori donijeli presude samo u malom broju prijavljenih slučajeva korupcije. Tokom prvih osam mjeseci godine, vlasti su otpustile jednog činovnika i novčano kaznile osmoro zbog zloupotrebe službenog položaja i prekoračenja ovlašćenja . „NVO ukazuju da su službenici policije za koje je utvrđeno da su odgovorni za kršenje pravila službe, kao i viši službenici umiješani u slučajeve mučenja, i dalje u službi”, navedeno je u dokumentu.

Stejt podsjeća da su u Crnoj Gori javni službenici bili obavezni da shodno zakonu o sukobu interesa objelodane podatke o primanjima i posjedu. „Komisija nije izvršila odgovarajuću nadzornu ulogu, kao što nema ni ovlašćenje da provjerava objelodanjivanja javnih službenika i ima slabu moć izricanja sankcija. Mnogi posmatrači su primijetili da u zakonu postoje značajni propusti i da se slabo sprovodi u praksi,” stoji u dokumentu.

Stejt department podsjeća da je vlada Crne Gore u julu 2010. usvojila Strategiju za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala do 2014., zajedno sa akcionim planom za njegovo sprovođenje tokom naredne dvije godine. Precizira se , međutim, kako su NVO tvrde da je plan razvijen bez njihovog učešća kao i da je dokument usvojen bez javnih konsultacija.

Stejt se bavi i crnogorskim zakonom o finansiranju partija usvojenim 2008. Citiran je NVO Centar za demokratsku tranziciju, da taj zakon „nije značajno unaprijedio transparentnost i odgovornost finanisranja političkih partija.”

„Postojali su navodi da vlasti nisu reagovale na izvještaje o mogućoj korupciji na visokim političkim nivoima. Mnogi građani vjeruju da su državni zvaničnici nezakonito prisvojili javne fondove i imali značajne prihode od privatizacija kompanija koje su bile u državnom vlasništvu. ” konstatuje se u dokumentu Stejta.

Stejt podsjeća da crnogorski Ustav i zakoni omogućavaju javni pristup vladinim informacijama. I uočava: „Sprovođenje zakona je bilo slabo i nedosljedno, posebno u odnosu na neke djelove sporazuma o privatizaciji”.

Ukazuje se kako je NVO Inicijativa mladih za ljudska prava ukazala u izvještaju za drugi kvartal 2010 da je pripadnost političkoj partiji bio ključ za zapošljenje u javnim službama i da etnički sastav radne snage u javnom sektoru ne odgovara onom u opštem stanovništvu.

„NVO je izvijestila da su njeni zahtjevi za vladinim informacijama stalno bili odbijani” stoji u dokumentu.

Konačno, konstatuje se da je antikorupcijska NVO MANS izvijestila da su nadležne vlasti pružile blagovremene odgovore u približno 38 odsto slučajeva zahtjeva za informacije.


Lista

Prema Stejt departmentu, osnovni problemi ljudskih prava u Crnoj Gori su:
policijsko maltretiranje osumnjičenih u pritvoru;
zatvorski uslovi ispod standarda;
policijska nedodirljivost;
dugački predsudski pritvor;
neefektivna suđenja;
zastrašivanje novinara;
loše postupanje sa izbjeglicama;
rasprostranjeni izvještaji o korupciji u vladi;
onemogućavanje pristupa javnim informacijama;
diskriminacija žena;
trgovina ljudima;
diskriminacija osoba sa invaliditetom;
diskriminacija etničkih manjina, posebno Roma;
netolerantnost prema osobama različitog seksualnog opredjeljenja;
povreda prava radnika.

Udari na medije

Prijetnje novinarima i neriješeni napadi na njih prethodnih godina, kao i policijske istrage i sudske procedure povezane sa tim napadima, ostaju u fokusu javnosti, istakao je Stejt department.

,,Na kraju godine, uprkos mnogim zakonskim prepiranjima, predsudski postupci nisu završeni u dobro poznatom slučaju navodnog napada avgusta 2009. od strane gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše i njegovog sina na zamjenika urednika Mihaila Jovovića i foto-reportera Borisa Pejovića iz dnevnika Vijesti”, navedeno je u dokumentu..

U Stejtu su pobrojali i slučajeve pritisaka vlasti na novinare Monitora. Navodi da je 25. juna 2010, policija ispitivala Monitorovog novinara Petra Komnenića i aktivistu NVO Veselina Bajčetu u vezi video snimka sa svadbe iz 2001. navodnog trgovca drogama Safeta Kalića. Na video snimku se vidi nekolicina zvaničnika crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost koji su bili na svadbi i u bliskom kontaktu sa Kalićem.

Navodi se kako su Komnenić i Bajčeta izrazili zabrinutost što isljednici nisu preduzeli akciju protiv pripadnika ANB uočenih na video snimku, već ih je interesovali zašto je dokument stavljen na internet.

Ukazuje se da je Viši sud u Podgorici 9. jula prošle godine preinačio oslobađajuću presudu Monitorovom novinaru Seadu Sadikoviću i naložio mu da plati službeniku ANB Zoran Lazoviću jedan euro za nanijeti ,,emocionalni bol “. Citira se Sadikovićeva ocjena kako je ,,odluka Višeg suda jasna poruka da novinari ne treba da pominju državne službenike, a naročito policijske.”

Stejt konstatuje i da je u oktobru prošle godine Viši sud u Podgorici kaznio Monitorovog novinara Komnenića sa 3.000 eura po tužbi sudije Ivice Stankovića. Mjesec dana kasnije je isti sud poništio istom novinaru presudu da plati 2.000 euro pošto je prethodno oglašen krivim za uvredu Kalića. Viši sud je, međutim, naložio da Komnenić ponovo bude suđeno pred Osnovnim sudom za članak u Monitoru iz 2008.

Stejt konstatuje da je Osnovni sud u Podgorici u novembru 2010. u odvojenom procesu oslobodio Monitor tužbe koju je podnio Kalić za seriju članaka koji su u magazinu objavljeni tokom 2007. i 2008. godine.

,,I pored ovih dešavanja, posmatrači ukazuju na sve veću spremnost medija da kritikuju vladu, mada ostaje velika podijeljenost između provladinih i opozicionih medija. Naglašenost članaka i televizijskih programa koji su kritični prema vlastima tokom godine ukazuje da samo-cenzura nije bila veliki problem; međutim, posmatrači su uočili da neki novinari jesu bili podložni policijskim i poslovnim uticajima zbog manjka stručnosti i njihove političke pripadnosti,” konstatovano je u dokumentu Stejt departmenta.

Diskriminacija žena

U Crnoj Gori žene čine 50,7 odsto stanovništa i 46,3 odsto nezapošljenih. Izvještaji medija ukazuju da su 44,9 odsto žena diplomci, magistri i doktori nauka.

Žene čine 6,3 odsto zapošljenih u centralnoj vladi, 11,4 odsto u lokalnim upravama, 12,3 odsto su članice crnogorskog parlamenta.

Iako crnogorski zakon predviđa opšte principe nediskriminacije žena, on ne određuje jasno princip jednake plate za isti rad. U praksi, plate žena su bile manje od muškarčevih za isti rad.

Po Monstatu, žene su 2009. zarađivale, u prosjeku, 13 odsto manje od muškaraca. Prosječna mjesečna plata sa porezima i doprinosima za žene iznosila je 581 eura na kraju septembra 2009, dok su muškarci zarađivali u prosjeku 674 eura.

Od 15 istraženih industrija, žene su imale veće plate samo u transportu i skladištenju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo