Što se tiče Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, opšte je uvjerenje, koje dijelim, da je ona predložena i izglasana kao oblik „kompenzacije“ zbog podrške Crne Gore Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici. . Razumno i odgovorno političko ponašanje, s hrvatske strane, prema toj Rezoluciji bilo bi ignorisanje

MONITOR: Crnogorska skupština je nedavno usvojila prijedlog Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu. To je izazvalo burno regovanje vlasti u Hrvatskoj, a u Srbiji se njen predsjednik Vučić izvinio crnogorskoj vlasti jer je javno izrazio sumnju da će taj prijedlog biti usvojen. Kako  gledate na perspektivu regionalnog „rata“rezolucijama?

PUSIĆ: Kao na sramotnu demonstraciju balkanizacije u političkom smislu te riječi – dominaciju političara koji potiču svađu i šovinističke netrpeljivosti unutar vlastite zemlje i prema prvim susjedima. Sve to na upitnu vlastitu korist i neupitnu opću štetu. Što se tiče Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, opće je uvjerenje, koje dijelim, da je ona predložena i izglasana kao oblik „kompenzacije“ zbog podrške Crne Gore Rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici. Zašto su dodani Dachau i Mauthausen, Dachau je bio prvi koncentracioni logor u nacističkoj Njemačkoj, a Mauthausen u Austriji poslije Anschlussa, treba pitati predlagače. Da su koncentracioni logori u nacističkoj Njemačkoj i u NDH bili mjesta provođenja okrutne i zločinačke politike tih režima, pa i istrebljivačke politike prema određenim manjinama, politike i postupaka koji će poslije rata biti označeni novom riječju genocid, neosporno je utvrđena činjenica.

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, negodujući zbog usvojene Rezolucije o Jasenovcu, izjavio je da sada Hrvatska može da traži neku vrstu „reciprociteta“ za učešće građana Crne Gore u opsadi i razaranju Dubrovnika kao i nadoknadu za oko 350 Hrvata zatočenih u logoru Morinj. Činilo se da se Hrvatska, svojevremeno, zadovoljila izvinjenjem Mila Đukanovića, a sada pominje odštetu. Kako izgleda taj zaokret?

PUSIĆ: Kao potpuno promašen politički potez. Mislim prije svega na hrvatsko negodovanje zbog Rezolucije. Razumno i odgovorno političko ponašanje, s hrvatske strane, prema Rezoluciji o genocidu u Jasenovcu, bilo bi ignoriranje. Ta rezolucija može se usporediti sa, šta ja znam, rezolucijom koja bi proglašavala da je Zemlja okrugla, jer postoje neki koji to spore. Negodovanje na tu rezoluciju, da se „upecate“ na tako očiglednu političku udicu, nasjedate na temu „Jasenovac“ kao da ona nije apsolvirana i, govoreći o nekakvom „reprocitetu“, dovodite ju u današnji politički kontekst, nije baš promišljeno reagiranje. Ako već želite reagirati, jedina primjerena reakcija je – Današnja Hrvatska nije sljednica NDH kao što ni današnja Njemačka nije sljednica Trećeg Reicha. No ne treba zatvarati oči pred činjenicom da postoje danas u Hrvatskoj političari koji s tim nisu na čistu. To da ne treba zatvarati oči odnosi se prije svega na nas u Hrvatskoj.

MONITOR: Tvrdi se i da je predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, odložio svoju posjetu Crnoj Gori zbog pomenute Rezolucije. Koliko Zapad shvata kompleksnost unutrašnjih prilika u Crnoj Gori i pretpostavljenog uticaja „sa strane“ na njenu unutrašnju stabilnost?

PUSIĆ: Ne znam zašto je Šarl Mišel odložio posjet Crnoj Gori. Ni jedna članica EU ne bi se trebala osjećati ni najmanje ugrožena tom rezolucijom i svakom političaru u EU trebao bi biti jasan razlog njenog donošenja. Ni Njemačka ni Austrija neće otežati put Crne Gore prema članstvu u EU zbog spominjanja Dachaua i Mauthausena. Ali Njemačka koju bi vodila AfD ili Austrija po mjeri radikalne desnice, a to u Europi, da se ne lažemo, uvijek znači profašističke, bi mogli. No onda se za sve nas postavlja pitanje smislenosti članstva u takvoj EU.

MONITOR: Hrvatska od skoro ima novi vladu-u kojoj nema više stranke SDSS Milorada Pupovca, ali ima Domovinskog pokreta Ivana Penave. Koliko će ova kombinacija koja je bila „jedino moguća“ za HDZ, otežati rad Plenkovićeve vlade -jer se može pretpostaviti da se zahtjevi desničarskog pokreta neće zaustaviti na odbijanju saradnje sa srpskom manjinom?

PUSIĆ: Jačanje radikalne političke desnice trend je u cijeloj EU, pa i u svijetu. Make naš nacionalizam great again! Čovjek sa zebnjom očekuje drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj, izbore u USA. Program radikalno desnih stranaka iscrpljuje se uglavnom na poticanju netrpeljivosti prema izabranim grupama, migrantima, manjinama, … U domaćoj politici te stranke unose civilizacijsko nazadovanje, u međunarodnoj unose nestabilnost iz doba formiranja nacionalnih država. Nesposobne su u rješavanju globalnih problema, zagrijavanja, zagađenja, … Kako će se HDZ, i sam desna stranka, nositi s radikalno desnim DP-om ostaje da se vidi. Za sada je DP morao malo popustiti u svojim proklamiranim stavovima protiv Pupovca zahvaljujući i pacerskim političkim greškama nekih svojih vodećih članova. Prije svega Stipe Bartulice, koji se samoreklamira kao zaštitnik „malih, običnih građana“, a na proglašenje rezultata izbora za EU parlament dovezao se u crvenom ferrariu. Većina građana svih političkih uvjerenja nije pokazala razumijevanje za Bartuličino tumačenje da je to učinio kao odgovor na kritike „crvenih“ i to je doživjela kao sramotno preseravanje. Čelnici DP-a morali su se „pokriti ušima“, malo stati na loptu u svojim zahtjevima i tako je Bartulica „dovezao“, u prenesenom smislu, crvenim ferrariem Milorada Pupovca na mjesto predsjednika Saborskog odbora za ljudska prava.

MONITOR: Popisivanje stradalih u ratovima 1990-tih i pronalaženje posmrtnih ostataka onih koji se vode kao „nestali“ bolna je tema za njihove najbliže. Srbija i Hrvatska su se  u jednom momentu obavezale da će sarađivati na tom poslu. To je i dalje veliki problem u njihovim odnosima. Međunarodna komisija za nestale tvrdi da je u regionu još oko 11000 nestalih. Koje su objektivne teškoće a koliko rješavanje sudbina nestalih zavisi od političkih igara i kalkulacija?

PUSIĆ: Odnosi i suradnja Hrvatske i Srbije ovise, po mnogim pitanjima, o političarima koji ih vode. Ta je suradnja bila mnogo bolja i u usponu prvih desetak godina 21. stoljeća. Pa i oko pronalaženja grobova nestalih osoba i po pitanju suđenja za ratne zločine. Zadnjih desetak godina trend je obrnut; teško postignutu suradnju i postupno napredovanje prema rješavanju problema zamijenilo je neodgovorno poticanje svađa i korištenje problema koji postoje kao dokaza da suradnja nije moguća, i da su zastupnici nacionalističke, netrpeljive politike  u pravu.

Brojka od 11000 odnosi se na sve nestale osobe u ratovima 90tih na području bivše Jugoslavije. U Hrvatskoj je još oko 1800 nestalih. Vrlo je vjerojatno da u Srbiji postoje podaci o grobovima nekih od tih osoba i nemoralno je i van pameti zašto se ti podaci ne dostave Hrvatskoj. Ono što u Hrvatskoj mnogi političari, naročito desničari, prešućuju, jest činjenica da su među tih 1800 nestalih stotine i stotine Srba. Točan broj se u javnosti ne zna jer nije objavljena etnička pripadnost nestalih osoba. Nepojmljivo je i nema opravdanja da Hrvatska, Ministarstvo branitelja, ne učini više na otkrivanju grobova tih nestalih osoba za čije otkrivanje im ne trebaju nikakve informacije iz Srbije.

MONITOR: Milorad Dodik tvrdi da je pokrenuo postupak za razdruživanje RS i BiH. Napravljen je, kaže, i dokument koji će podržati insistucije RS. U nizu zadnjih godina, Dodik je dobro sarađivao ne samo sa šefom HDZ BiH Draganom Čovićem  već je bio rado viđen gost i u rezidencijama hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Koliki je i postoji li uopšte, uticaj „hrvatskog faktora“ na Dodika?

PUSIĆ: Zoran Milanović i Milorad Dodik svojim djelovanjem pokazali su da dijele slične političke poglede, a i sklonost sličnom ponašanju. Obojica su kršili ustav vlastite države kad im je to odgovaralo, ne pokazuju ni minimum odgovornosti pa ni poštovanja prema instituciji koju svojim položajem predstavljaju, ne priznaju presude Haškog suda i pokazuju veću empatiju prema zločincima iz ratova 90tih ako su iz njihovog naroda, nego prema žrtvama tih zločinaca, obojica su impresionirana Putinom i obojica otvoreno neprijateljski i destruktivno djeluju prema BiH. Sve to uz agresivnu i prostačku retoriku. A Dodik treba „hrvatski faktor“ trenutačno i u onoj mjeri u kojoj mu on aktivno i pasivno pomaže razbiti BiH.

MONITOR: Ratovi u Ukrajini i u Gazi, sve više utiču na politiku EU-pa i na odnose između njenih članica a posebno na unutrašnje političke odnose u zemljama članicama. Koliko je politika Brisela do sada zavisila od one iz Vašingtona kada se radi, prije svega, o pomoći Ukrajini i nalaženju rješenja za prestanak rata?

PUSIĆ: Ratovi u Ukrajini i Gazi kao da cijede zadnje kapi optimizma koji je, danas se čini, u prvih petnaestak godina 21. stoljeća postojao. Daleko od idealnog, sa zastojima i političkim posrtanjima, ali Europska unija izgledala je kao epohalni ekonomski i etički projekt osuđen na uspjeh, a Sjedinjene Države, s prvim crnim predsjednikom, budile su nadu kao u doba Ruzvelta ili Kenedija. Danas gledamo okrutne i besmislene ratove u realnom vremenu, ubijeni i obogaljeni ljudi u tim ratovima pomalo prestaju biti vijest i postaju statistika. Ne vidi se kako bi ti ratovi mogli prestati ali jasno se vidi kako bi se mogli proširiti. Nad EU nadvija se sjena radikalne desnice, nad Sjedinjene Države sjena Trumpa. U takvoj konstelaciji neslaganje predsjednika i premijera Hrvatske izgleda kao napuhavanje dva žapca u maloj barici.

Nastasja RADOVIĆ