Na jednom mjestu, u štivu Moldavka, istinita priča, bivši zamjenik državnog tužioca, sada advokat, Zoran Piperović, piše: „U novijoj istoriji nije zabilježeno, na svim kontinentima, da se država, mediji, javnost, navale na jednog čovjeka.” Tu, Piperović, ne misli na žrtvu seks trafikinga, Moldavku Svetlanu Čebotarenko, poznatiju kao S.Č, već na sebe, prvooptuženog u procesu koji je, usljed nedostatka dokaza, obustavljen. Nedavno je, nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu, po tužbi Piperovića protiv Čebotarenkove, presuđeno: kriva je zbog davanja lažnog iskaza; kažnjena godinu dana uslovno ukoliko u sljedeće dvije godine počini novo krivično djelo. Izvrsna podloga da Piperović – sa svojom verzijom priče o Moldavki – posluži kao jedna u nizu batina režima u borbi protiv neistomišljenika, ali i u obračunima na dvoru.
Osamnaestog dana jula sarajevski nedjeljnik Dani objavio je veliki intervju sa Piperovićem, naslovljen sa Vilijem Montgomori stajao je iza afere Nacional. Razgovor koji je vodila Tamara Nikčević promptno je prenijela državna Pobjeda, naslov: U aferi S.Č. bio sam sporedna meta. Jedna od poruka intervjua, ista je ona koju je, nešto ranije, poslao i životni saputnik pomenute Nikčević, publicista Boro Krivokapić, kroz četvorodnevni serijal (vanserijski panegirik Milu Đukanoviću), na 16 strana(!), u Pobjedi (Preko leša Crne Gore): preventivni udar na predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića, u periodu kada odlučuje kojoj će se strani prikloniti nakon lokalnih izbora u Podgorici. Naravno, sve garnirano hvalospjevima i aboliranjem sedmostrukog premijera za obje afere.
Piperović zna: ,,Cilj afere bio je da se kompromituje i obruka nesporni lider političkih snaga koje su se zalagale za nezavisnosti Crne Gore, i to na način što će ga se, u montiranom procesu, dodatno poniziti optužbama za vezu sa – prostitutkom!” Na pitanje novinarke o tome ko su bili kreatori afere, Piperović takođe zna: ,,Dijelovi crnogorske vlasti – prije svih, ministar policije Andrija Jovićević i Ranko Krivokapić – ali i opozicione partije, obavještajne službe, nevladine organizacije, mediji, ambasadori zemalja koje su se protivile crnogorskoj nezavisnosti i koji, ni četiri godine kasnije, nisu odustali od takvog stava.”
Piperović ,,odgovorno tvrdi” da je, ,,uprkos dugogodišnjoj koalicionoj saradnji sa Đukanovićevom DPS, krajnji cilj Ranka Krivokapića bio i ostao trajno uklanjanje Đukanovića sa političke scene Crne Gore. Što je posljednjih mjeseci postalo više nego jasno…”
Piperovićeva retorika poklapa se sa retorikom jedne druge režimske agenture, portalom E-novine Petra Lukovića (ekskluzivni medijski prostor Stanka Subotića Caneta, Đukanovićevog prijatelja), koji u tekstu Medijsko đubrivo sa ukusom politike (pisali smo u prethodnom broju, u sklopu teksta Naš Mišković) lomi Duška Kneževića, takođe aferom S.Č.: ,,Vlasnik Atlas grupe, Duško Knežević je još početkom 2000. po nalogu zavereničke grupe stranih korumpiranih diplomata i vojne službe SRJ učestvovao u kreiranju afere Moldavke „S.Č”, kojom je trebalo da se sruši Milo Đukanović. Kad je to otkriveno, glavna osoba koja je to operativno radila u Crnoj Gori, tadašnji ministar policije Andrija Jovićević pobegao je u Beograd, tražeći zaštitu kod Vojislava Koštunice i Radeta Bulatovića.”
No, ne služi Piperović Đukanoviću samo za obračun u vrhu (koalicije DPS-SDP). Tu je i za neposlušne medije. U intervjuu, prvooptuženi, u svojstvu žrtve, kaže: ,,Vjerujem da je hajka koju su protiv mene vodili Vijesti, Monitor i Dan nešto najprljavije u istoriji jugoslovenskog novinarstva…” Pa ilustruje: ,,Pristao sam da se u podgoričkom Hotelu Crna Gora sastanem sa Kočanom (Esad – p.a.) kome sam, znajući u kakvoj je finansijskoj situaciji njihov nedjeljnik, ponudio da sa 10.000 eura sam finansiram objavljivanje kompletnog sudskog spisa Moldavke S.Č. Prihvatio je, zamolivši me da spis predam Komneniću. Nakon dva mjeseca, vidjevši da Monitor ništa ne objavljuje, pozvao sam najprije Komnenića, a onda i Kočana; nisu odgovarali na moje pozive. Na kraju, javio se Komnenić i rekao kako su odustali od objavljivanja zato što u spisima nema svjedočenja Mila Đukanovića. Ustvari, što se dogodilo? Vidjevši da je riječ o montiranom smeću, o budalaštini koja na najbolji način demantuje sve što su o aferi S.Č. Monitor i Vijesti prethodno pisali, ti veliki borci za istinu i pravdu odbili su da objave integralni iskaz ključne svjedokinje optužbe.”
Prvo: notorna je laž – da je Piperović bilo kome u Monitoru nudio novac, 10.000 eura. I da ih je nudio nikada niko ni pod koju cijenu uzeo ih ne bi. Drugo, jasno je to nakon razgovora autora teksta sa urednikom Kočanom i novinarem Komnenićem – da je razlog neobjavljivanja ,,kompletnog sudskog spisa Moldavke”, profesionalne prirode: pomenuti ,,kompletni sudski spis Moldavke”, iz istrage zatvorene za javnost, koji je Monitoru nudio Piperović nije bio – kompletan! To i sam Piperović priznaje, ne demantujući da u spisima nije bilo svjedočenja Mila Đukanovića. Međutim, nije to jedino što je skrivao, preciznije – što i dalje skriva, Zoran Piperović.
Naime, ono što Piperoviću nije prošlo u Monitoru, prošlo je u njegovom štivu (pisac, urednik i izdavač je on sam) Moldavka, istinita priča: fabrikovanje istine. Monitor je to i bjelodano dokazao, potkrijepljeno sudskim dokumentom do kojeg smo došli, u tekstu Moldavka, neistinita priča (novembar 2013. godine, broj 1202). Iako Piperović, očigledno, voli da priča i piše: nije demantovao! Ćuti.
Podsjetimo: na više od polovine rukopisa (od 262 strane), Piperović objavljuje dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka…, izostavljajući jedan od najinteresantnijih papira. Zapisnik o ispitivanju okrivljenog – Zorana Piperovića! To je, ujedno, i prvi službeni zapisnik o ispitivanju nekog aktera u cijeloj aferi, sastavljen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine. Advokat, osim što prilaže brojne zapisnike o saslušanju, kako bi, navodno, bio potpun, taksativno navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. Ni tu nema pomena o Zapisniku sa sopstvenog ispitivanja!
Monitor je, prošlog novembra, došao do tog Zapisnika, sastavljenog pred istražnom sutkinjom Osnovnog suda Anom Vuković, u krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i drugih. Nakon dobavljanja Zapisnika, jasno je zbog čega Piperović – koji sebe predstavlja kao moralnu gromadu i sveopštu žrtvu – izostavio pomenuti dokument.
Na drugoj, od ukupno četiri strane, Zapisnika, osumnjičeni u svojoj odbrani navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”
Na posljednjoj strani istog(!) Zapisnika, tek poslije pitanja Suda (!), Piperović odgovara, vjerovali ili ne: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”
Zapisnik Piperović u knjizi fabrikuje, interpretira kako njemu odgovara. Ovako, između ostaloga, opisuje ispitivanje kod sutkinje Vuković: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”
Prvo: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo: Piperović je na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, prvotno dao negativan odgovor, uz kletvu, pa tek onda, na dopunsko pitanje sutkinje – potvrdan! Treće: S.Č. je ,,boravila” u Oskaru, prije nego je krenula afera. Kako, nakon svega, vjerovati takvom čovjeku?!
Piperovića je nakon isplivavanja afere u javnost, sa pozicije zamjenika državnog tužioca razriješila tadašnja državna tužiteljka Vesna Medenica. Obrazloženje: ,,Urušio je lik tužioca”. U štivu Moldavka, istinita priča Piperović se izruguje takvom stavu – Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…. Zamislite: umjesto da tužilac ide u javne kuće kako bi procesuirao nelegalni posao (po zakonima Crne Gore prostitucija je zabranjena!), naša moralna gromada ide tamo da koristi usluge prostitutki. Pa razriješen – te tuge.
Valja pročitati autorsko mu djelo: ,,Znaju li da nikada nijesam dobacio za curom? Nikada. Niti se okrenuo za njom.” Nije dobacivao, već dok je bio tužilac – plaćao. To je učtivost u odnosu na dobacivanja na ulici?
I, šta sada – zahvaljujući zarobljenim institucijama, medijima bliskim Vladi i Zoranu Piperoviću – imamo? Piperovića kao žrtvu i S.Č. – koja je detaljno opisivala ljude, mjesta, torturu – kao glavnog krivca. Silovanje stvarnosti traje.
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice