Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZORAN LAZOVIĆ U PRITVORU, SUDIJAMA TUŽBA: Obmana i pritvorski dani

Objavljeno prije

na

Advokat Zoran Piperović podnio je tužbu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv sutkinja Vesne Vučković, Ane Vuković i Marijane Pavićević jer su produžile pritvor Zoranu Lazoviću

 

 

Otkad je u julu 2022. uhapšen Petar Lazović, a potom u aprilu, dvije godine kasnije, i njegov otac, Zoran Lazović, visoki funkcioneri u sektoru bezbjednosti, vodi se velika borba u sudnicama, vladinim institucijama, biznis sektoru  i medijima da se njih dvojica brane sa slobode. Posljednje ponuđeno jemstvo za Petra Lazovića iznosilo je preko devet miliona eura, i odbijeno je u aprilu, malo nakon hapšenja njegovog oca. Posljednje produženje pritvora Lazoviću završilo je tužbama protiv sudija koje su takvu odluku i donijele.

Zoran Lazović je dugogdišnji visoki funkcioner Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i, kasnije, Uprave policije. Više puta je u medijima i tekstovima istraživačkih novinara povezivan sa bezbjednosno interesantnim licima i kriminalnim organizacijama upletenim u šverc cigareta, distribuciju narkotika i ubistva.

Zahvaljujući razbijanju komunikacije na platformi kriptovane aplikacije SKY ECC, policija Europola identifikovala je njegovog sina Petra Lazovića, koji je u to vrijeme kao agent ANB bio dodijeljen Upravi policije, sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala. Prema nalazima Europola i Specijalnog državnog tužilaštva, mlađi Lazović je direktno posredstvom aplikacije komunicirao sa pripadnicima kriminalnog klana, u medijima poznatijeg kao „kavački“. On je sa odbjeglim kolegom – inspektorom iz Kotora Ljubom Milovićem i odbjeglim šefom „kavačkog“ klana Radojem Zvicerom dogovarao krijumlčarenje kokaina, šverc cigareta, oružja, otmice, ubistva i mučenja pripadnika suprotstavljenog klana. Nerijetko su komenarisali i političke prilike u zemlji. Povremeno se u razgovore uključivao i pljevaljski šef narko kartela Darko Šarić, koji je tada robijao u Srbiji. Na osnovu tih dokaza mlađi Lazović je uhapšen prije dvije godine, dok su Milović i Zvicer i dalje u bjekstvu.

Zoran Lazović, koji je u to vrijeme vodio sektor za borbu protiv organizovanog kriminala i, samim tim, bio nadređen svom sinu, u komunikacijama se pominje direktno, ali on lično ne šalje poruke. Mlađi Lazović ga oslovljava sa „Z“ i navodno prenosi njegova naređenja i poruke ostalim kriminalcima. Povremeno  pošalje i neku fotografiju svog oca, ali sam Zoran Lazović se nikad direktno nije uključio ni u jedan razgovor.

Međutim, putem posrednih dokaza, koje prikupilo Specijalno državno tužilaštvo u saradnji sa Europolom, sakupili su dovoljno za hapšenje Zorana Lazovića u aprilu. Istog dana uhapšen je i bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Uhapšeni su zbog sumnje da su kao pomoćnik direktora policije i glavni specijalni tužilac samo formalno sprovodili akcije protiv pripadnika kavačkog kriminalnog klana, dok su im u stvari pomagali u  kriminalnim aktivnostima. Obojica su to negirali na saslušanju.

Viši sud im je nedavno ponovo potvrdio pritvor na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva. Prošle sedmice tu odluku potvrdilo je i Vijeće Vrhovnog suda Crne Gore. Ova odluka posebno je uzrujala Lazovićevog pravnog zastupnika, advokata Zorana Piperovića.

On je Specijalnom državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv sutkinja Vrhovnog suda Vesne Vučković, Ane Vuković i Marijane Pavićević koje su produžile pritvor njegovom klijentu. Ocijenio je da se na taj način Vučković i Vuković preporučuju i dodvoravaju većini na vlasti, “jer im bolje preporuke od ove nema”.

Ana Vuković je nekoliko puta konurisala za predsjednicu Vrhovnog suda i ima najbolje izglede da bude izabrana, s obzirom na to da ima najširu političku podršku. Ali do sada se to nije dogodilo. Čini se da je to dodatno razljutilo Piperovića, pa se posebno ostrvio na nju.

“A ja kažem izabrati Anu Vuković za predsjednicu Vrhovnog suda znači postaviti tempiranu bombu u pravosudni sistem i to je jasno, ako kome treba da elaboriram od strane državnih organa – stojim na raspolaganju u svako doba”, kazao je Piperović.

U prijavi navodi da su sudije izmislile okolnosti koje su im poslužile da povežu Lazovića s ubistvom iz oktobra 2020. godine u Spužu. Tamo su vođe beogradskog ogranka „kavačkog“ klana Veljko Belivuk i Marko Miljković ubili navodnog pripadnika suprotstavljenog klana Damira Hodžića i njegovog šurjaka Adisa Spahića. Lazovića terete da je dvojici kriminalaca iz Beograda nezakonito ukinuo zabranu ulaska u Crnu Goru, dok ga je Katnić sa čela Specijalnog državnog tužilaštva pokrivao u tome.

„Iako im je jasno da su (Veljko) Belivuk i (Marko) Miljković zvanično ušli u Crnu Goru u januaru 2021. godine, što na teret i sam tužilac stavlja Lazoviću konstatujući do sada neviđene stvari u pravosuđu, navodeći kako je jasno iz tog njihovog zaključka kakva je ličnost Zoran Lazović, što je s aspekta sudijskog zanata skandalozno jer njih tri nisu neuropsihijatri”, kazao je Piperović za Vijesti.

U spisima SDT-a piše da je Lazović, koristeći autoritet i hijerarhijsko ustrojstvo policijske organizacije, nalagao da se protiv pripadnika kriminalne organizacije, po zahtjevima Radoja Zvicera, ne podnose krivične prijave, a da je Katnić prihvatio da posreduje i kontroliše da SDT ne preduzima krivično gonjenje protiv šefa tog klana i istaknutog pripadnika kriminalne organizacije Duška Roganovića. Navode da su Zoran Lazović i Milivoje Katnić obmanjivali javnost da su krivični postupci koje je Specijalno državno tužilaštvo, počev od polovine 2022. godine, pokrenulo protiv pripadnika kriminalne organizacije, okrivljenog službenika Uprave policije Crne Gore na radu u Agenciji za nacionalnu bezbjednost – Petra Lazovića pokrenuti u cilju destabilizacije Crne Gore. Takođe su, po njihovom obrazloženju, obmanjivali javnost i da okrivljeni Petar Lazović nije pripadnik kriminalne organizacije Radoja Zvicera, već da je navodno na tajnom zadatku.

Prema spisima predmeta, Lazović i Katnić su u međunarodnoj policijskoj i pravosudnoj saradnji krili podatke o organizatoru kriminalne organizacije Radoju Zviceru i ostalim pripadnicima kriminalne organizacije, a da je Lazović nalagao da službenici Uprave policije Crne Gore u tom periodu samo formalno preduzimaju službene radnje prema organizatoru i pripadnicima kriminalne organizacije, kako bi se stvorio utisak da policija Crne Gore u odnosu na njih zakonito obavlja svoja ovlašćenja.

Pitanje je da li se obmani pridružuje i Zoran Piperović, stavljajući uglednu sutkinju Anu Vuković i odluku tročlanog vijeća sudija, u kojem je ona jedna od sudija, u kontekst političke borbe za funkcije u pravosuđu, a ne zbog materijala sa SKY ECC aplikacije koju već godinama čitamo u medijima? Vuković je, inače, bila istražni sudija 2002. i  2003. godine u predmetu u javnosti poznat kao „afera S.Č.“, a istraga je tada obuhvatala i Piperovića, koji je u to vrijeme obavljao funkciju zamjenika državnog tužioca.

 

Blokirana imovina Lazovića

Specijalno državno tužilaštvo blokiralo je milionski vrijedna dva luksuzna stana u zgradi nadomak Staroga grada u Budvi, za koje su njihovi istražitelji utvrdili da su u vlasništvu Zorana Lazovića i biznismena Aleksandra Aca Mijajlovića, jednog od nekadašnjih, neformalnih vlasnika građevinske kompanije “Bemax”. Privremene mjere upisane su na stanove od 170 kvadrata, na posljednjem 11 spratu luksuzne zgrade, kao i na komforni stan od 120 kvadrata na devetom spratu, koji su uknjiženi na kompaniju “Bemax”.

Specijalno državno tužilaštvo, međutim, utvrdilo je da su Lazović i Mijajlović stvarni vlasnici tih nekretnina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo