Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN ŽIVKOVIĆ, PREDSJEDNIK NOVE STRANKE I POSLANIK U SKUPŠTINI SRBIJE: Đinđić i licemjerje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošla je još jedna godišnjica od ubistva premijera Zorana Đinđića. Šta nam govori to da niko nije ni tog dana dao informacije o toku istrage u vezi sa političkom pozadinom i drugim okolnostima vezanim za njegovo ubistvo?
ŽIVKOVIĆ: To govori o velikom licemerju. Bilo je degutantno posmatrati čoveka koji je do pre neku godinu stigmatizovao Đinđićev lik i delo i pozivao na medijski linč, kako polaže venac na mestu ubistva, a još degutantnije je njegovo poređenje sa Zoranom. Aleksandar Vučić ni ovaj put nije odustao od svoje melodramske licemerne demagogije. I deo bivših demokrata se svakog 12. marta utrkuje ko će se više i bolje slikati pred njegovim grobom i ispred zgrade Vlade Srbije, a propustili su bar pola decenije da učine bilo šta što bi pospešilo istragu i dovelo do utvrđivanja činjenica. Očigledno je da postoji samo želja za lešinarenjem, ali ne i politička volja, i prethodne i sadašnje vlasti, da se utvrdi politička pozadina ubistva. Ako tu volju nisu imali ni Koštunica, ni Tadić, šta možemo da očekujemo od Vučića? Pre nekoliko meseci sam dobio jasne odgovore iz resora policije i pravosuđa – danas ne postoji ni jedna radna grupa ili pojedinac koji se aktuelno bavi istragom o nalogodavcima atentata na Zorana Đinđića.

MONITOR: DS je izgleda najveći politički resurs u Srbiji, od nje je nastalo desetak partija. Sta su bile slabe tačke DS iz kojih je stvorena današnja nemoć opozicije u Srbiji?
ŽIVKOVIĆ: Manekenska politika estradne samozaljubljenosti, vođena u DS nakon 2004 donela je kratkotrajne uspehe u dugoročno propadanje stranke. Koketeiranje sa nacionalizmom (stvaranje SNS i pomirenje sa SPS), politika paradoksa ( I Kosovo i EU), rasipanje nacionalnog bogatstva (NIS) , korupcija i nepotizam ogromnih razmera, zloupotreba institucija i političke moći dovela je do poraza 2012. Ta kazna, izrečena i učinjena od strane tradicionalnog, prodemokratskog i proevropskog, biračkog tela DS, potpuno je zaslužena, ali njene posledice su vidljive i danas kada stranku vode neki drugi ljudi. DS mora da pojača svoje aktivnosti koje treba da dovedu do povratka poverenja birača u ukupan demokratski blok. Poslednjih godinu dana taj proces ide u pozitivnom smeru i ja demokratama želim da u tome uspeju.

MONITOR: Kako razumijete izjave Borisa Tadića da je DS napustio pred izbore jer ste se vi, kroz predizbornu koaliciju vaše Nove stranke sa DS, vratili?
ŽIVKOVIĆ: Naravno da me ne pogađaju besmislene izjave osobe čiji je najveći politički „domet” bilo kumovanje prilikom stvaranja SNS. Pre godinu dana je zabio nož u leđa svojoj stranci dan pred početak izborne kampanje. To je potez sitne i prodane duše i ja za to nikada neću imati razumevanje.

MONITOR: Kako izaći iz samoblokade opozicije u Srbiji bez koje nema ni deblokiranja njenog demokratskog napredovanja?
ŽIVKOVIĆ: Nova stranka se punom parom priprema za predstojeće lokalne izbore, a nadam se i prevremene republičke i predsedničke. Ne osećamo nikakvu „samoblokadu”, blokadu imamo u parlamentu, u medijima… I protiv toga se borimo svim legitimnim sredstvima i svako ko prati rad parlamenta mora da uoči naš aktivizam. Oštro kritikujemo vlast, ali i svaku kritiku završavamo predlogom kako konkretni problem treba rešiti. Slažem se da se deo opozicije još uvek bavi sama sobom, ali u interesu građana Srbije je da se to što pre okonča.

MONITOR: Premijer Aleksandar Vučić pokušava da pokrene privredni razvoj, ali je fijasko sa privatizacijom Železare Smederevo pokazao da će to ići teško. Može li se uopšte riješiti problem velikih privrednih kompleksa koji su nastali iz jedne drugačije „političke logike”, a u međuvremenu se nisu prilagodili ni tehnološki razvijali?
ŽIVKOVIĆ: Premijer Aleksandar Vučić godinama govori kako će da pokrene privredni razvoj, ali to nikako da se desi. Fijasko oko privatizacije Železare je očekivan. Ne ulazeći u namere ove vlade, svakim danom nam dokazuju da su nesposobni i da vode pogrešnu ekonomsku politiku. I nakon dovođenja nove uprave u Železaru, očekuju nas novi problemi i skandali. US Steel je jedina koja je uspela da napravi rezultate i pokrene proizvodnju iznad granice isplativosti. Posledice svetske ekonomske krize čine legitimnim pitanje da li je Srbiji uopšte potrebnja železara kada je jasno da nemamo sirovinu, nemamo energente, a nemamo ni tržište. Rešenje za radnike je prekvalifikacija i osposobljavanje za samostalnu delatnost ili zapošljavanje u nekoj novoj fabrici čija bi proizvodnja mogla biti profitabilna. To bi državu oslobodilo finansijske omče oko vrata, a radnicima dalo novu šansu. Veštačko držanje u životu decenijama klinički mrtvih kompanija nikada nije donelo dobro ni državi, ni radnicima.

MONITOR: Projekat vlade „Beograd na vodi”, ponovo predstavljen na sajmu u Kanu, a čiji objekti se već nude na prodaju građanima, nije prošao verifikaciju struke. Nedavne kiše su blokirale život u Obrenovcu i pokazale da nije urađeno dovoljno da se ovaj dio Beograda zaštiti od reprize nesreće. Kako da to razumijemo?
ŽIVKOVIĆ: Poteze ove vlade i njihove „projekte” ni jedan normalan čovek ne može da razume. Sve jasno ukazuje da se rukovode ličnim interesima i da im je kriminal stil života, pa su takvo ponašanje podigli na državni nivo. „Beograd na vodi” je školski primer bahaćenja i još jedna predstava u kojoj glavnu ulogu igra Vučić, a ulogu dublera poverio je nekom Malom, javnosti poznatom po aferi „plagirani doktorati”. Nova stranka ukazala je na sve nezakonite i protivustavne odluke Vlade i Grada još pre nego što je amaterska maketa prikazana u Geozavodu. Sada se konačno probudila i struka i jasno je da je Predlog o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju nepokretnosti radi realizacije ovog projekta neustavan, a troškovi za uređenje građevinskog zemljišta idu na teret građana Srbije. Ovaj „kapitalni” projekat, kako ga karakteriše Vučić, poveren je juče osnovanom preduzeću koje, prema podacima Agencije za privredne registre, nema telefon, e-mail adresu, a nema ni zaposlene… Sa novčanim kapitalom manjim od jednog evra! Da i ova bajka Aleksandra Vučića ima tragikomičan završetak pokazuje i prodaja nepostojećih stanova u nepostojećem „Beogradu na vodi”, remek delu nepostojećeg investitora. Pitanje je samo koje će biti posledice ove prljave igre u kojoj odgovornost snose članovi Vlade koji, makar i ćutanjem, u svemu ovome učestvuju. Što se tiče poplava, ova Vlada ni nakon godinu dana nije saopštila odgovore na najvažnija pitanja, a prvo je pitanje odgovornosti! Ovoj vlasti nije strano da prinosi ljudske žrtve zarad sticanja popularnosti, a alibi za svoje tragične neuspehe i neznanje traži u „višoj sili”.

Vučićeve patološke manipulacije

MONITOR: Premijer najavljuje velike procese protiv aktera finansijskog kriminala, raspredajući priču o nevjerovatnom uticaju Miroslava Miškovića. Istovremeno Pink emituje intervju sa bjeguncem od pravde, Bogoljubom Karićem, čija partija je dio vladajuće koalicije. Stanko Subotić je prvostepeno oslobođen optužbi .. . Nastavlja li ova vlada sa manirom „naših” i „vaših” tajkuna i ima li spasa od tako uhodanog sistema?
ŽIVKOVIĆ: To je sve posledica Vučićevih patoloških manipulacija. Kada pročešljate gotovo sve koalicione partnere SNS-a, a i osnivače ove stranke, naići ćete na ljude prljavih biografija, ljude kojima je zbog ozbiljnih prestupa mesto iza rešetaka, sitne prevarante,lažne doktore nauka, šampione u stranačkim preletanjima… Ironija je da su takvi ljudi danas delegirani da se bore protiv korupcije i kriminala.Mišković je postao predmet manipulacije zarad populističkih ciljeva Aleksandra Vučića, jer postoje dokazi da je ovaj, kako ga Vučić naziva, „veliki mafijaški bos” učestvovao u finansiranju naprednjaka, a postoje i mnoge njihove zajedničke fotografije gde nam srdačni osmesi ukazuju na jedno divno prijateljstvo. Treba preispitati Miškovićevo poslovanje, ali i načine finansiranja svih političkih partija u Srbiji i u kakvim su vezama bili sa tajkunima…

Skupština gubi smisao

MONITOR: U parlamentu je „uzbudljivo” gotovo kao 90-ih. Parlamentarna većina ne mari ni za slobode govora i izražavanja, ni za zahtjeve nezavisnih institucija. Na koga građani onda mogu da računaju?
ŽIVKOVIĆ: Građani na izborima odlučuju o tome, a greške se skupo plaćaju. Tako sada u parlamentu imamo radikale u evropejskom ruhu čiji način razmišljanja nije drugačiji od onog kada su bili potrčci Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Njihova vizija nikada nije bila i neće biti normalana i moderna Srbija u sastavu Evrope. Siguran sam da parlamentarnoj većini takva Srbija i ne odgovara. Poslanici koalicije okupljene oko SNS su samo produžena ruka Vučićevoj autokratskoj vladavini. Donose se protivustavni zakoni, bez javne rasprave, bez kvalitetne skupštinske diskusije, po pravilu po hitnom postupku, vrlo često sa lažnim opravdanjem „da to EU traži od nas”. Opozicija se ućutkuje isključivanjem mikrofona, vređa primitivnim ponašanjem, kažnjava novčano i zabranom prisustvovanja sednicama, omalovažava se rad nezavisnih institucija, krše se ustavom zagarantovana prava… U takvoj atmosferi skupština je izgubila i svoj smisao, ali i svoju važnu ulogu. Što se naših istomišljenika tiče, mogu da budu uvereni da mogu da računaju na poslanike Nove stranke, jer ćemo se dosledno i energično boriti protiv loših odluka koje ovu zemlju vode u propast.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo