Tandem, Radoslav Zoranović Zoran i Neda Pozderac ostvario je impozantan skor manifestacija, ali i bitno uticao na stalno podizanje kvaliteta produkcije bh teatra i gradnju kulturnih mostova na južnoslavenskim prostorima
U mom spomenaru njihovo mjesto na ljestvici dragih uspomena iznimno je visoko. Radoslav Zoranović Zoran i Neda Pozderac moji su prethodnici na mjestu direktora prvo Zajednice, a potom Poslovne zajednice profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine.
Posebno fascinantna osoba bio je Radoslav Zoranović. Počeo je karijeru profesionalnog glumca, da bi relativno brzo iskazao nevjerojatne sposobnosti i energiju teatarskog prvoklasnog menadžera. Vodio je Narodno pozorište Tuzla punih četvrt stoljeća! To su godine kada tuzlanska Talija ima počasno mjesto na kazališnoj mapi Jugoslavije. Zoranova era je obilovala scenskim događanjima koje su režiserski potpisivale i redateljske legende Georgij Žorž Paro i Dejan Mijač, a potonji je bio i u profesionalnom angažmanu, kao kućni režiser tuzlanskog Talijinog hrama! Zapravo Mijačev uspon počeo je pod pasom Radoslava Zoranovića, koji ga je po diplomiranju na Akademiji za pozorište, TV i film u Beogradu prigrlio i vezao za grad Tuzlu.
Jedini je tada u Bosni i Hercegovini, a među rijetkima u Jugoslaviji, tuzlanski hram teatarski imao i izdavao, rijetko, i za današnje prilike, seriozan časopis Pozorište.
Poslije decenija uspjeha u tuzlanskom teatru Zoranović, jednoglasnom odlukom svih bh teatarskih kuća, biva izabran za čelnika Zajednice profesonalnih pozorišta, koja će u jugoslavenskom kuturnom prostoru biti poznata kao jedinstvena teatarska organizacija, prije svega po organizaciji kazališnih festivala i smotri, onih dramskih, ali jednako i lutkarskih, kao i po jedinstvenoj izdavačkoj djelatnosti…
Uz Zoranovića kao prva, najbliža suradnica afirmirala se Neda Pozderac.
Taj tandem ostvario je impozantan skor manifestacija, ali i bitno uticao na stalno podizanje kvaliteta produkcije bh teatra i gradnju kulturnih mostova na južnoslavenskim prostorima.
Sjajni organizatorski tandem. Zahvalan što sam uz njih sticao iskustva radeći sa skupinom suradnika na produbljavanju i širenju temeljnica Zajednice.
Doprinos Zoranovića i Pozderčeve nažalost malo se afirmira. A kako je kultura zaborava kod nas prisutnija od kulture sjećanja, gubimo značajan kulturni kontinuitet koji su ovi poslenici fundirali!
Nedostatak asocijacije bh teatara osobito se osjeća danas kad su bh festivali i druge teatarske i kulturne manifestacije na sve nižem nivou, a recentno izdavaštvo praktično marginalizira izdavanje novih dramskih tekstova, o teatrologijskoj esejistici i kritici da i ne govorim. Posebno se osjeti nedostatak teatrologijskog osvjetljavanja pojedinih veličajnih glumačkih i redateljskih opusa.
Vrijeme će pokazivati koliko je bio dragocjen rad teaarskih organizatora volšebnika Nede Pozderac i Radoslava Zoranovića Zorana.
Neka ovaj skromni zapis u Periskopu bude dio oduživanja duga mojim predšasnicima, ali i svojevrsnim učiteljima!
Siguran sam da će kulturna povijest biti ta koja će do kraja rasvjetliti značajan doprinos ovih divnih teatarskih strasnika.
Gradimir GOJER