Povežite se sa nama

PERISKOP

Zoran i Neda

Objavljeno prije

na

Tandem, Radoslav Zoranović Zoran i Neda Pozderac ostvario je impozantan skor manifestacija, ali i bitno uticao na stalno podizanje kvaliteta produkcije bh teatra i gradnju kulturnih mostova na južnoslavenskim prostorima

 

U mom spomenaru njihovo mjesto na ljestvici dragih uspomena iznimno je visoko. Radoslav Zoranović Zoran i Neda Pozderac moji su prethodnici na mjestu direktora prvo Zajednice, a potom Poslovne zajednice profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine.

Posebno fascinantna osoba bio je Radoslav Zoranović. Počeo je karijeru profesionalnog glumca, da bi relativno brzo iskazao nevjerojatne sposobnosti i energiju teatarskog prvoklasnog menadžera. Vodio je Narodno pozorište Tuzla punih četvrt stoljeća! To su godine kada tuzlanska Talija ima počasno mjesto na kazališnoj mapi Jugoslavije. Zoranova era je obilovala scenskim događanjima koje su režiserski potpisivale i redateljske legende Georgij Žorž Paro i Dejan Mijač, a potonji je bio i u profesionalnom angažmanu, kao kućni režiser tuzlanskog Talijinog hrama! Zapravo Mijačev uspon počeo je pod pasom Radoslava Zoranovića, koji ga je po diplomiranju na Akademiji za pozorište, TV i film u Beogradu prigrlio i vezao za grad Tuzlu.

Jedini je tada u Bosni i Hercegovini, a među rijetkima u Jugoslaviji, tuzlanski hram teatarski imao i izdavao, rijetko, i za današnje prilike, seriozan časopis Pozorište.

Poslije decenija uspjeha u tuzlanskom teatru Zoranović, jednoglasnom odlukom svih bh teatarskih kuća, biva izabran za čelnika Zajednice profesonalnih pozorišta, koja će u jugoslavenskom kuturnom prostoru biti poznata kao jedinstvena teatarska organizacija, prije svega po organizaciji kazališnih festivala i smotri, onih dramskih, ali jednako i lutkarskih, kao i po jedinstvenoj izdavačkoj djelatnosti…

Uz Zoranovića kao prva, najbliža suradnica afirmirala se Neda Pozderac.

Taj tandem ostvario je impozantan skor manifestacija, ali i bitno uticao na stalno podizanje kvaliteta produkcije bh teatra i gradnju kulturnih mostova na južnoslavenskim prostorima.

Sjajni organizatorski tandem. Zahvalan što sam uz njih sticao iskustva radeći sa skupinom suradnika na produbljavanju i širenju temeljnica Zajednice.

Doprinos Zoranovića i Pozderčeve nažalost malo se afirmira. A kako je kultura zaborava kod nas prisutnija od kulture sjećanja, gubimo značajan kulturni kontinuitet koji su ovi poslenici fundirali!

Nedostatak asocijacije bh teatara osobito se osjeća danas kad su bh festivali i druge teatarske i kulturne manifestacije na sve nižem nivou, a recentno izdavaštvo praktično marginalizira izdavanje novih dramskih tekstova, o teatrologijskoj esejistici i kritici da i ne govorim. Posebno se osjeti nedostatak teatrologijskog osvjetljavanja pojedinih veličajnih glumačkih i redateljskih opusa.

Vrijeme će pokazivati koliko je bio dragocjen rad teaarskih organizatora volšebnika Nede Pozderac i Radoslava Zoranovića Zorana.

Neka ovaj skromni zapis u Periskopu bude dio oduživanja duga mojim predšasnicima, ali i svojevrsnim učiteljima!

Siguran sam da će kulturna povijest biti ta koja će do kraja rasvjetliti značajan doprinos ovih divnih teatarskih strasnika.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo