Biti svoj, znači biti živ. Imitirati drugog, znači izvršiti samoubistvo

Kako navodi Pauzanije, na pronaosu (glavna kapija dvorišta) Apolonovog hrama u Delfima, bio je uklesan natpis sa tri maksime: ,,Upoznaj sebe“; ,,Ništa pretjerano“; ,,Sigurnost vodi propadanju“.        Ne znam kako protumačiti činjenicu da je malo ko od mnogih komentatora one prve maksime, uopšte spomenuo i samo postojanje ove druge i treće; ovo je utoliko čudnije što su sve tri bile ispisane jedna do druge i što ih Pauzanije tako i navodi. Šta god bio razlog, valja priznati da je svakome najzanimljivije kada priča o sebi i kada se priča o njemu samom! Savjet, zapravo čak i zahtjev:,,Upoznaj sebe“,  svakom čovjeku stavlja u ruke kraljevsku povelju neprikosnovenog prava da priča o sebi – ,,do sto jedan i nazad“, u kontekstu obaveze da upozna samog sebe. Ovaj aforizam je ponekad i meni poslužio kao neoboriv argument da gnjavim sagovornike pričama o sebi, iako sam  (iz poštovanja prema zahtjevu ,,Ništa pretjerano“), bio znatno češće žrtva torture od strane onih koji su na ovaj drugi zahtjev zaboravili.

Taj savjet je fascinirao ljude od samog početka, dok je narcističkoj strani naše prirode pružio trajnu inspiraciju u kojoj se afirmisala  kreativnost u nevjerovatno velikom rasponu od nadahnutih filozofskih rasprava i najuzvišenijih oda autentičnog religioznog zanosa, do manje ili više duhovitih anegdota.  U originalu, ovaj aforizam se piše γνῶθι σεαυτόν, transkribiran na savremene evropske jezike kao  gnōthi seauton (u grčkom se koristi takođe i kao σαυτόν … ,,sauton“ uz sažimanje diftonga  ε), dok se na prostorima od Triglava pa do Vardara  piše i izgovara: gnosi seauton. U ranoj fazi rimske filozofije i književnosti, prihvaćen je i preveden na latinski u dvije dominantne varijante:1. nosce te ipsum – spoznaj samoga sebe; 2.  temet nosce – tebi sebe učini znanim.

O tome šta su sve na ovu temu rekli mnogi veliki i slavni filozofi, vrijedilo bi održati cijeli semestar  filozofskih predavanja, ali obaveze redovne nastave nisu mi to dozvolile. Podsjetiću ovdje na izuzetnu (nažalost malo poznato i uveliko zaboravljenu) poemu, istinsku odu koju je ovoj čuvenoj delfskoj maksimi posvetio nenadmašni transcendentalist, Ralf Valdo Emerson, ravno prije 190 godina – 1831. godine. Poznavalac starogrčkog jezika, pjesnik je ovu poemu naslovio ,,Γνώθι Σεαυτόν”, (ali je za manje upućene  naveo i naslov u transkripciji: ,,Gnothi Seauton“, odnosno  u prevodu ‘Know Thyself’). U autentičnom mističkom nadahnuću, Emersonu se ova maksima ukazala u značenju ,,Bog u tebi“ – (,,God in thee”). Deflsko proročište je, u skladu sa Emersonovom unutrašnjem prosvijetljenju, ljudima otkrilo najveću tajnu, prenijelo najvažniju poruku čovječanstvu i svakom pojedinom čovjeku: Upoznaj sebe, da bi tako otkrio i upoznao istinu da je  Bog u tebi samom, takvom kakav jesi, koliko god se ti sam sebi činio bijednim, nemoćnim, nesavršenim,  da je Bog prisutan u svakom čovjeku, oduvijek. Značaj ove poeme za razumijevanje Emersonovog filozofskog i književnog opusa je presudan i upravo – kapitalan! Biti svoj, znači biti živ. Imitirati drugog, znači izvršiti samoubistvo.  Afirmacija pojedinca, ličnosti, autentičnosti i integriteta jeste njegova početna i završna misao u mjeri s kojom se može mjeriti samo filozof Maks Štirner (Pravo ime: Johann Kaspar Schmidt;1806 –1856)  autor kontroverznog i žestoko napadanog djela Pojedinac i njegovo sopstvo (Der Einzige und sein Eigenthum), objavljeno  1844, 13 godina poslije Emersonove poeme).

Ipak, nisam siguran koliko bi bilo dobro kada bi se svi ljudi ozbiljno poduhvatili zadatka da upoznaju samog sebe. Posebno me brine šta bi se sve moglo desiti ako bi  to svima  pošlo za rukom? Kolikih bi tu bilo razočarenja, kakvih sve ne iznenađenja! Koliko bi umjesto Boga, u sebi otkrili Sotonu! Umjesto genija, banalnog mediokriteta. Koliko bi političara, umjesto liberala, koji promoviše slobodu, u sebi otkrili demokratu, koji priznaje vlasti i samo vlast, pa makar to bila i vlast ,,50 plus jedan“, nad pedeset. A tek koliko bi među njima bilo onih koji bi doživjeli nervni slom  kada bi saznali da su pohlepni sebičnjaci kojima nije ni do slobode, ni do vlasti, nego samo do sopstvene koristi!?

S druge strane, dobro je poznavati onog pravog  sebe, i sjetiti ga se kad zatreba. Jednom su me zapitali: ,,Pričate li vi nekada sam sa sobom!?“ Shvatio sam da je u pitanju klopka: Ako kažem ,,Da!“, slijedi ubitačni komentar.,,Čudno, šta se ima pričati sa takvim glupanom!“. Ako kažem:,,Ne!“ – opet isti mat. ,,Nije ni čudo. Šta bi se moglo pričati sa takvim balvanom“.

Rekao sam im istinu: ,,Znate šta – i ja imam potrebu s vremena na vrijeme popričati sa pametnim sagovornikom!“

Srećom, znam sebe!

Ferid MUHIĆ