Povežite se sa nama

OKO NAS

Znakovi kojih više nema

Objavljeno prije

na

Najpoznatiji privredni brend koji je u procesu tranzicije uništen u Beranama bila je Polimka. Industrija kože i kožne galanterije izgrađena je pedesetih godina prošlog vijeka i zadugo bila najjača fabrika ne samo u ovom gradu već i na čitavom sjeveru. Na platama, koje su primali zaposleni u ovoj kompaniji, svi su zavidjeli. Običan radnik imao je u zlatno doba veću platu od ljekara. Bila je to potpuno rentabilna kompanija, za razliku od mnogih drugih socijalističkih giganata, što je i sama bila sa skoro osamsto zaposlenih.

Radnici se prisjećaju kako nije bilo svjetskog sajma na kojem nije osvojila koju nagradu i priznanje. Polimka je nesebično pomagala svima. Opremala je bolnice, škole, davala nepovratne pozajmice drugim preduzećima kojima je to bilo potrebno. I sve je tako bilo do devedesetih i raspada bivše Jugoslavije, kada je izgubljeno glavno tržište za nabavku sirovine i plasman gotovih proizvoda. Za njeno poslovanje bio je fatalan prekid platnog prometa između Crne Gore i Srbije. Fabrika je nekako preživljavala do 2002. godine. Tada je proizvodnja prekinuta. Pred kraj 2003. radnici su stupili u štrajk glađu pokušavajući pritiscima da izdejstvuju aktiviranje mašina, kao najvažniji od svih zahtjeva.

Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS. Danas nema šrafa koji ne možete pronaći u beranskoj „fabrici kože”. Bivši radnici ne mogu da shvate kako je takva kompanija, jedina u oblasti kožne industrije u Crnoj Gori, pretvorena u stovarište i prodavnicu. Danas se čak ne zna ni gdje su završile vrijedne kožarske mašine, koje su, prema riječima radnika, bile remontovane, konzervirane i spremne da ponovo prorade. Njihova vrijednost se procjenjivala na makar dva miliona eura.

Bivša Fabrika celuloze i papira u Beranama, takođe jedina u Crnoj Gori, otišla je svojevremeno u otpad po odluci rukovodstva AB revolucije, iako je samo u magacinima tog socijalističkog giganta bilo opreme i rezervnih djelova u vrijednosti koja bi se danas mogla izraziti u barem deset miliona eura. Zvuči nevjerovatno, ali u otpad su, prema riječima nekadašnjih radnika, otišli čitavi pogoni koji su sa sigurnošću mogli nastaviti rad nezavisno od ugašenog giganta.

Tako je, recimo, kao otpad završila i kompletna fabrika za proizvodnju kreča koja je radila za potrebe ove kompanije, ali je sigurno mogla raditi i samostalno. Pod velom tajne i mraka nestao i pogon za održavanje koji je takođe mogao nastaviti da pruža usluge i radi nezavisno od fabrike celuloze. Ova fabrika je bila praktično nezadužena u odnosu na druge slične kompanije u Crnoj Gori koje su opstale do danas. Beranska Fabrika celuloze i papira, koja je svojevremeno zapošljavala više od dvije hiljade radnika, pravljena je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, a zatvorena je kao nerentabilna 1989. godine. Po preporuci komisije, na čijem je čelu bio pokojni Risto Vukčević, odluku o zatvaranju „sa suzom u oku”, prisjećaju se novinari koji su tome prisustvovali, saopštio je mladi antibirokrata Momir Bulatović. Neznaveni radnici s pjesmom su otišli na biro rada s kojeg se nikada nijesu vratili u fabričke hale.

Da apsurd bude veći, neposredno prije zatvaranja urađen je skupi remont, a kanadski stručnjaci su ocijenili da bi ona mogla da radi uz optimalan broj zaposlenih koji ne bi prelazio 800 radnika. Zatvorena je i nakon takozvane doinvesticije, ili, kako bi danas kazali, dokapitalizacije, u vrijednosti od preko pet miliona dolara. U trenutku kada je sve dovedeno do automatizacije.

Krajem devedesetih papirni blok ponovo je pokrenut formiranjem Fabrike papira Beranka, koju je na ruševinama nekadašnjeg giganta otvorio u jeku jedne od predizbornih kampanja Milo Đukanović, pobjednički, s osmijehom na licu, nedugo nakon razlaza s Bulatovićem. I bivši i sadašnji premijer danas okreće glavu i ne interesuje ga privatizacija te kompanije iz 2004. godine, koja je, kao uostalom i skoro sve privatizacije u Beranama, završila neslavno.

Rudnik mrkog uglja koji je privatizovala Restis grupa, takođe je umrtvljen, a MANS je protiv vinovnika ove privatizacije podnio krivične prijave. Novi vlasnik srušio je ciglanu, opet jedinu u državi, a od obećanja o izgradnji nove nije ostalo ništa. Sve u svemu, od nekadašnjih desetak hiljada zaposlenih u privredi Berana, danas radi svega dvije stotine.

I u Bijelom Polju nekada je radilo više od deset hiljada ljudi u privredi, a danas tek nekoliko stotina. Umro je čuveni Vunarski kombinat Vunko, koji je zapošljavao više od dvije hiljade ljudi. Sve do prije dvije godine, fabrika koja pod krovom ima površinu od preko četiri hektara, nemilice je čerupana, a završni udarac zadaće joj neki od tajkuna koji će kompletnu imovinu kupiti za oko tri miliona eura, na koliko će se, po dobro obaviještenim izvorima, svesti cijena u procesu stečaja, od početnih deset miliona.

U ovom gradu, pored Vunka, propale su i sve druge privatizovane firme – dvije fabrike obuće – Lenka i Mladost, industrija IMAKO, Prva petoljetka, Bjelasica. Fabrika mineralne vode Rada na aparatima je.

Nestao je i drvni kombinat, baš kao i firma iste djelatnosti Vukman Kruščić u Mojkovcu, gdje je radilo hiljadu i po ljudi. U Mojkovcu ne radi rudnik olova i cinka Brskovo, kao ni veliko trgovinsko preduzeće Bojna njiva.

U Rožajama ne radi nijedno privatizovano preduzeće. Dobar dio njih je kupio odbjegli narko bos Safet Kalić, država ih potom oduzela, a radnici polako odlaze na biro za zapošljavanje. Ova opština je po svim pokazateljima najsiromašnija na sjeveru Crne Gore. U Rožajama radi svega 16 odsto radno sposobnih ljudi. Zatvoreni su drvno industrijski gigant Gornji Ibar, trgovinsko i zemljoradničko preduzeće Bisernica, fabrika dekorativnog papira Dekor, fabrika mašinskih elemenata Famod, autoprevozno preduzeće Transervis, fabrika Kristal koja je poslovala u okviru velikog zaječarskog sistema staklene industrije. U Rožajama je uništeno i nekoliko tekstilnih fabrika.

U Andrijevici je zatvorena Fabrika izolacionih materijala Termovent, Fabrika konditorskih proizvoda Soko štark, fabrika Mermer, Štamparija i fabrika tapeta, pogon Polimkine kožne galanterije.

Niz katastrofalnih privatizacija zabilježen je i u Plavu. Ne rade fabrike Titeksa u Murini i Gusinju. Plav je ostao bez čuvenog hotela Plavsko jezero, sa 250 kreveta, čiji je gazda od jedne banke uzeo 2,5 miliona eura kredita, navodno zbog rekonstrukcije zdanja u Plavu, a pare utrošio u svoju firmu u Podgorici. Za radnike ne haju ni on ni sudovi.

Titeks je uništen i u Kolašinu. U tom gradu su, između ostalog, zatvoreni i nadaleko poznata Impregnacija drveta, zatim Eksport drvo, Transportno i najveća trgovačka mreža na sjeveru Veletrgovina.

Vlast uskoro kreće u kampanju za predsjedničke izbore. Obećavaće brda i doline. Mogu li obećati da će nam vratiti sve opljačkane fabrike i uništene brendove? Mogu li nam obećati da ćemo živjeti bolje nego kada su nas zadesili oni? Mladi i lijepi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

LOKALNE UPRAVE SVE VIŠE NOVCA IZDVAJAJU ZA KONSULTANTSKE USLUGE: Raste broj zaposlenih, ali i eksternih savjetnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj ugovora o konsultantskim uslugama u opštinama na sjeveru sve je veći, a honorari konsultanata često skriveni od očiju javnosti.  Angažovanje stručnjaka sa strane, lokalne uprave pravdaju nedovoljnom stručnošću u opštinskim adminstracijama

 

 

Visina izdataka za konsultantske usluge u opštinama na sjeveru iz godine u godinu raste,  iako se uporedo povećava i broj zaposlenih, što se često  pravda neophodnošću povećanja ekspertskog kadra.  Zaposleni u opštinskim adminstracijama, iako ih je sve više, navodno ipak nemaju znanje i kapacitete da završe mnoge obaveze lokalnih uprava, pa se često, na prilično netransparentan način agažuju eksterni konsultanti. Čak i kada odgovoraju na zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, u lokalnim upravama skrivaju honorare pojedinih spoljnih saradnika. Iz ugovora se ne može precizno vidjeti koje su poslove odradili i  koliko vremena su za to potrošili.

U Beranama i Kolašinu u tu svrhu ove godine biće potrošeno ukupno blizu million eura.  Pod stavkom Konsultantske usluge, projekti i studije   u ovogodišnjem beranskom budžetu stoji iznos od 567.000.  Kolašin je, s druge strane,  od planiranih 90.000 eura te vrste rashoda, rebalansom došao do 300.000 eura. Za narednu godinu planiraju  dodatno povećanje, pa je projektovani izdatak te vrste blizu 400.000.

Opštine koriste, uglavnom, usluge stručnjaka iz drugih gradova, koji su po profesiji pravnici, ekonomisti, inženjeri građevinarstva. U ugovorima u koje je Monitor imao uvid, mogu se naći i četvorocifreni iznosi honorara za konsultante, a angažovani su  na period od jednog mjeseca do pola godine.  Pojedini su, prema ugovorima, opštinama pružali i cjelogodišnje usluge konsulatacija .

Karakteristika nekih ugovora je i odrednica da konsultanti  nijesu  obavezni da dolaze u prostorije lokalne uprave od koje su angažovani, pa  svoje znanje “šalju” elektronskom poštom. Podrška pravnika, najčešće je korišćena, navodno, za oblast javnih nabavki  ili za “sprovođenje mjera  u cilju uspješnije naplate prihoda“.  Stručnjaci iz oblasti građevinarstva su savjetovali lokalne vlasti o “velikim i značajnim projektima”.

U lokalnim upravama se teško dolazi do detalja oko toga, koliko novca iz stavke Konsultantske usluge, projekti i studije se odnosi na  honorare konsultanata, a koliko na plansku dokumentaciju. Ni u Kolašinu taj odgovor ne mogu precizno dati.

Potpredsjednik Opštine Vasilje Ivanović  objašnjava da se i sam, prilikom kreiranja nacrta Odluke o budžetu za narednu godinu,  zalagao za povećanje sredstava za eksternu stručnu podršku  Opštini.

“Logično je i jasno s obzirom da se u Kolašnu relaizuje veliki broj raznih projekata, za koje je nephodna stručna pomoć. Ta vrsta pomoći za koju, slobodno mogu reći da  ne postoji dovoljno kapaciteta u opštinskoj adminsitraciji, potrebna je i za javne nabavke, ali i za infrastrukturne projekte.  Na taj način izbjegavamo greške, zakonske prestupe  i gubljenje vremena, ali i čuvamo novac građana”, objašnjava Ivanović.

Angažovanje stručnjaka nije spriječilo da nekoliko tendera, koji su se odnosili na infrastrukturne projekte u tom gradu,  bude poništeno ili neuspješno. Kolašinska lokalna uprava ne može se pohvaliti ni značajnijim uspjehom kada je riječ o ubiranju prihoda. U Opštini je  skoro 120 zaposlenih, a taj broj se skoro jednom mjesečno poveća mijenjanjem pojedinih pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

U Beranama su dostigli broj od oko 390 zaposlenih, no i pored toga, neophodno je, objasnili su Monitoru nazvanično u Opštini, često angažovati stručnjake iz pojedinih oblasti. I u toj lokalnoj upravi tvrde da angažovanjem konsultanata povećavaju efikasnost rada lokalne uprave i štede novac građana, ali ne objašnjavaju koliko eksternih savjetnika i iz kojih oblasti su angažovali ove godine. Ipak, tvrde da je veliki dio novca iz te stavke potrošen na plaćanje usluga pisanja projekta i studija.

Do podatka koliko je ove godine plaćeno za projektnu dokumentaciju, a koliko za konsultante i iz  koje oblasti su bili angažovani,  ne mogu da odgovore ni u Plužinama i Žabljaku.  Na Žabljaku nijesu odgovorili ni na pitanje zbog čega je ovogodišnji izdatak po tom osnovu za narednu godinu udvostručen, pa iznosi 100.000 eura. U lokalnim adminstracijama te dvije varoši je po 70-ak zaposlenih. U Mojkovcu, recimo, ne plaćaju konsultante, ali čak i za izradu planova zaštite i procjene rizika  moraju imati pomoć sa strane. Tako  u tu svrhu ove godine planiraju da potroše  oko 10.000 eura, a naredne godine, prema nacrtu Odluke o budžetu, čak četiri puta više. Mnoge lokalne uprave plaćaju  čak i za izrade programa privremenih objekata, te dokumente koja se odnose na parking mjesta, uređenje oblasti taksi prevoza…

“Pokušaji  da to urade radne grupe formirane od zaposlenih u lokalnoj upravi često su se pokazale kao nerazumno trošenje novca i vremena. Članovima radnih grupa se plaćaju honorari, bez obzira na zarade koje primaju u lokalnoj upravi. Na kraju dobijemo dokumente koji su nekvalitetni, prepisani iz drugih opština, bez inovativnosti i urađene bez posebnog zalaganja. Vjerujete, koliko god da košta, ušteda je novca građana kad se plati nekom drugom da to uradi”, kazali su Monitoru u jednoj od sjevernih lokalnih uprava.

Ni na državnom nivou ne štede kad je riječ o isplatama za konsultantske usluge.  Od januara do avgusta ove godine, prema podacima MANS-a, najveća sredstva za konsultantske usluge je izdvojilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede –  preko 3,3 miliona eura, Uprava za kapitalne projekte preko dva  miliona, Ministarstvo finansija 1,3 miliona eura…Prema zvaničnim podacima  u avgustu 2024. godine  za tu namjenu potrošeno je  1,5 milion eura, a u istom mjesecu prošle godine oko 800.000, što predstavlja rast od oko 75 odsto.

Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Na protestu ispred podgoričke gimnazije koji je održan 13. decembra poručeno je da profesor Radoman Čečović treba da bude kažnjen za seksualno uznemiravanje i da mu se zabrani rad u obrazovnim institucijama. Okupljeni su tražili da ostavku podnese i direktorica podgoričke Gimnazije Biljana Vučurović.

,,Tema o kojoj se ovih dana govori u javnosti je vrlo delikatna i važna za cijelo društvo, pa je potpuno razumljivo da je uzburkala javnost. Društveni kontekst u našoj državi je takav da omogućava laku polarizaciju u mišljenju i stavovima. Ipak potrebno je da sve javne ličnosti, institucije i mediji, postupaju odgovorno vodeći računa o delikatnosti teme i poštujući prava svih onih koji se dovode u vezu sa ovim i sličnim situacijama, upravo zbog mogućnosti da se nanese veća šteta prvenstveno učenicima i njihovim roditeljima, a zatim i školi i meni lično’’, kazala je Vučurević za Moniotr.

I dok se institucije trude da urade barem nešto povodom tabu teme koja se u fokusu našla nakon objavljivanja teksta o seksualnom uznemiravanju u školama CIN-CG-a, političari ne miruju i stvar preuzimaju u svoje ruke.

Uoči protesta ispred gimnazije, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Jovan Vučurović obratio se jednom od organizatora protesta Kosti Mijuškoviću. Mijušković je kazao da mu se Vučurović obratio dok je bio u pratnji supruge, Biljane Vučurović, koja je direktorica Gimnazije: ,,Doživio sam to kao prijetnju, jer je rekao da ćemo to da riješimo na ovaj ili onaj način, prijetećim tonom”.

Vučurović je potom izjavio da oni koji su krenuli na njegovu porodicu biće dočekani kako se dušmanin uvijek dočekivao u Crnoj Gori, Brdima, Krivošijama, Staroj Hercegovini: ,,Kad se krene na lično, na porodicu, onda odgovor mora biti ravan napadu, značaju porodice. Tu nema kompromisa, nego se daje sve, pa ko šta ponese”.

Iz tužilaštva su se izjasnili da, za sada, samo prate izjave poslanika NSD-a.

Partijski kolega, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović pružio je podršku direktorici podgoričke Gimnazije.„Smeta vam Biljana, je li srbofobi?”, pitao je ministar uz opasku o partijskom bekgraundu profesora Čečovića i prosvjetne inspektorke.

,,Poražavajuće je za jedno društvo da ovako ozbiljni problemi koji treba sve da nas zabrinu ostaju u sjenci dnevno – političkih prepucavanja. Tako se fokus sa žrtve i suštine problema prebacuje na teren nacionalnog i političkog, a jedina istina je da je žrtva uvijek žrtva bez obzira koje je vjere, nacije, političkog opredjeljenja. Ovo mora biti tema od javnog interesa, tema koja je iznad bilo kakvih podjela jer, ukoliko ne budemo djelovali institucionalno, uključujući sve aktere, žrtva sjutra može biti i moje dijete i dijete bilo koga od nas”, izjavila je za Monitor ministarka prosvjete Jakšić-Stojanović.

U međuvremenu, Prosvjetna inspekcija predložila je razrješenje direktorice Gimnazije.

,,Kada je u pitanju predlog za razrešenje i direktorice Vučurović i svakog drugog rukovodioca obrazovne ustanove, kao što sam i istakla u toku obraćanja javnosti, odrediću se samo i isključivo u skladu sa zakonom. U utvrđivanje činjeničnog stanja su, osim Prosvjetne inspekcije, uključeni i Inspekcija rada i Zavod za školstvo i nakon dostavljanja izvještaja svih institucija i predmetne dokumentacije ću se odrediti i donijeti odluku u skladu sa zakonom”, kaže Jakšić-Stojanović.

S druge strane, Vučurović je podnijela krivičnu prijavu zbog povrede njenog i ugleda škole. Tvrdi da je Inspekcijski nadzor koji je izvršen u Gimnaziji   nelegitiman i nezakonit, te da je glavnoj prosvjetnoj inspektorki Luciji Adžić početkom decembra istekao mandat.

Ministarka tvrdi da je Lucija Adžić radila  u punom kapacitetu. ,,U momentu pokretanja postupka inspekcijskog nadzora u Gimnaziji, Adžić je bila u mandatu  glavne inspektorke za prosvjetu, a postupak inspekcijskog nadzora je okončala kao lice ovlašćeno za vršenje inspekcijskog nadzora u  skladu sa Zakonom o inspekcijskom nadzoru, o čemu postoji sva dokumentacija”, navela je Jakšić-Stojanović.

Direktorica Gimnazije kaže: ,,Još uvijek nemam povratnu informaciju o krivičnoj prijavi koju sam podnijela zbog povrede mog ugleda i ugleda škole, kao i zbog nezakonitog inspekcijskog nadzora uz pogrešnu  primjenu materijalnog prava. Očekujem da će nadležne institucije i u ovom slučaju reagovati u skladu sa zakonom, odgovorno i nepristrasno’’.

Inspektorka Adžić je izjavila za TV Vijesti da se direktorica podgoričke Gimnazije još uvijek nije izjasnila na nalaz Prosvjetne inspekcije  i da će sačekati njen odgovor do kraja ove sedmice. Vučurević za Monitor kaže da je izjašnjenje na nalaz Prosvjetne inspekcije poslala u zakonski predviđenom roku: ,,Od svih nadležnih institucija očekujem odgovornost i objektivnost u postupanju uz poštovanje važećih zakona’’.

Pored poziva na smjenu direktorice Gimnazije, dio javnosti i pojedini političari traže ostavku ministarke. ,,Takav zahtjev, koliko je meni poznato, nije formalizovan. Međutim, ‘šta god dodje, ja sam mu naredan’. Ono što mogu reći je da ću se, dokle god sam na ovom mjestu, svojim djelovanjem zalagati za nultu stopu tolerancije na nasilje i preduzimanje svih mjera kako bi se sankcionisali svi oni koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem doveli do toga da se nasilje dešava ili zataškava, bez obzira kojoj vjeri, naciji ili političkoj partiji pripadali. Ako je cijena toga da ne budem ministarka i prema tome cu se lako odrediti. Uvjerenja i životni principi su važniji od pozicije”, komentariše Jakšić-Stojanović pozive za njenu smjenu.

,,Vjerujem da se transparentnim postupanjem i ukazivanjem na temu seksualnog uznemiravanja u školama, ali i kada je riječ o svim drugim slučajevima uznemiravanja i nasilja, postižu promjene, podiže nivo svijesti javnosti i konačno, doprinosi definisanju konkretnih koraka u postupanju’’, kazala je Vučurević.

Kad institucije ne djeluju ili to rade sa zakašnjenjem, žrtve se zanemare, a i ostali akteri poprimaju oreol žrtvi usljed javnog liča i osuda. Uz politiku koja sve zamagli, valja napomenuti da su aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u školama poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim,  to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo