Vlada Crne Gore još nije odlučila na koji način će otkupiti 41,7 odsto akcija Elektroprivrede koje se od 2009. godine nalaze u vlasništvu italijanske A2A. „Krajnji rok za isplatu, najmanje jedne sedmine ugovorenog iznosa, je maj 2018. godine i Vlada će do pomenutog roka razmotriti sve raspoložive opcije”, ponovila je nedavno Dragica Sekulić, ministarka ekonomije u aktuelnoj Vladi Duška Markovića. „U ovom trenutku ne otpisujem niti favorizujem bilo koju opciju, samo kažem da analiziramo sve mogućnosti i tvrdim da odluka o načinu otkupa akcija A2A ne smije ni na koji način da poremeti stabilnost našeg budžeta, niti razvojni potencijal EPCG”.
Izvršna vlast, dakle, još nije u cajtnotu. Čudi, ipak, činjenica da odluka o načinu na koji će se staviti tačka na (ne)uspješno partnerstvo sa A2A čeka poslednji momenat. Tim prije što su Italijani još ljetos aktivirali tzv. put opciju i tako započeli formalnu proceduru izlaska iz vlasničkih i upravljačkih struktura Elektroprivrede. A da „strateški partner” nema druge varijante nego da izađe iz zajedničkog posla, bilo je jasno još krajem prošle godine. Za sve to vrijeme Vlada nije pronašla model isplate (otkupa akcija) koji bi, istovremeno, bio u skladu sa Akcionarskim ugovorom i trenutnim mogućnostima Crne Gore i njenog najvrjednijeg infrastrukturnog preduzeća.
Ne znamo ni da li Vlada samostalno odlučuje o najpovoljnijem rješenju. Ili se konsultuje sa nekim. I ko su mogući savjetnici: MMF, Svjetska banka, neka od međunarodnih konsultantskih ili revizorskih kuća ili domaća politčko-ekonomska elita okupljena oko predsjednika DPS-a Mila Đukanovića i njegovog brata Aca – suvlasnika Rudnika uglja u Pljevljima.
To je samo dio nepoznanica vezan za najvrjedniju crnogorsku privatizaciju, i jedinu dokapitalizaciju obavljenu u procesu svojinske transformacije nekadašnjeg državnog vlasništva.
Strateški partner je pod sumnjom da je potkradao državu i manjinske akcionare EPCG. Specijalno državno tužilaštvo je lani u aprilu donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv šest osoba (italijanskih i crnogorskih menadžera iz EPCG) zbog sumnji da su zloupotrebom službenog položaja oštetili EPCG za milione eura – u korist nekoliko italijanskih kompanija-ćerki A2A. U centru istrage su konsultantski ugovori kojima su povezane kompanije, bez tendera ili bilo kakvog drugog upliva moguće konkurencije, od Elektroprivrede naplatile milione na ime savjetničkih usluga. A da nije jasno o kakvim savjetima je riječ. I kakvu korist od njih je imala EPCG.
Osamnaest mjeseci kasnije istraga traje. Prema nazvaničnim najavama medija, tek će ove nedjelje specijalna tužiteljaka Stojanka Radović u Italiji saslušati bivšeg izvršnog direktora EPCG Enrika Malerbu i nekadašnjeg finansijskog direktora Masima Salu. Njihov zemljak Flavio Bjanko, takođe nekadašnji finansijski direktor EPCG, pritvoren je i saslušavan proljetos u Podgorici.
Tužilaštvo za štetu mjerenu milionima eura sumnjiči i tri crnogorska državljanina iz menadžmenta EPCG – koordinatora glavnog finansijskog direktora Slobodana Tanasijevića, rukovodioca Direkcije za finansije i platni promet Venku Janjušević i rukovodioca Direkcije za računovodstvo i poreze Vojku Ćalasan.
Tek po povratku iz Italije Specijalno tužilaštvo će privesti istragu kraju i odlučiti o eventualnom podizanju optužnice. U međuvremenu, u Višem sudu je donijeta, pa potom i ukinuta, odluka kojom je A2A privremeno uskraćena za pravo da raspolaže kupljenim akcijama EPCG.
Nema, dakle, smetnje da država – ali i neko drugi – otkupi ponuđene akcije. Pitanja su samo po kojoj cijeni i, možda još važnije, šta se zapravo kupuje.
Zvanično, iz Vlade tvrde da je višegodišnji aranžman sa A2A, bez obzira na kontrovreze koje su ga pratile od početka, doprinio tome da je „EPCG danas u boljoj poziciji nego što je bila u trenutku ulaska u partnerstvo”. Mada, kažu, „to nije u mjeri u kojoj su projektovali”.
Sredinom septembra iz Vlade smo dobili službeni dopis u kome se nalazio kratak opis efekata višegodišnje saradnje sa Italijanima: „Investirano je 110 miliona eura, profit za 2013. godinu je 35 miliona eura, dok je profit 2009. bio četiri miliona eura. Gubici električne energije u distributivnoj mreži ove godine se očekuju oko14 odsto, a 2009. su bili preko 22 odsto. Stepen naplate u 2016. godini je oko 101 odsto, a bio je 91,5 odsto u godini dokapitalizacije i djelimične privatizacije. U ovom trenutku kompanija ima preko 230 miliona eura na svojim računima, što predstavlja dobru bazu za investiranje, i zarade zaposlenih u periodu 2009-2015. su u prosjeku veće 10 odsto”.
Čak i ako zanemarimo neobičan podatak o stepenu naplate od 101 odsto, ovom krokiju nedostaje osnovna informacija: da li je EPCG iz aranžmana Vlade i A2A izašla u poslovnom plusu ili minusu. To je, začudo, pitanje na koje ne postoji jednoznačan odgovor.
Moguće je da nijeste obratili pažnju – u septembru ove godine Vlada, kao većinski vlasnik EPCG, barata podatkom o profitu za 2013. godinu. Stvar je u tome što od tada do danas EPCG nema zvanične, zakonski prihvatljive, podatke o poslovanju.
Skupština akcionara EPCG ljetos je, na prijedlog Odbora direktora, ukinula vlastitu odluku iz 2015. godine o pokriću gubitaka i smanjenju osnovnog kapitala. Tako je nestao i navodni profit prikazivan u bilansima protekle tri godine. Umjesto toga, na snazi su dokumenta – Izvještaj o finansijskom poslovanju EPCG iz marta 2015. godine prema kome je kompanija prvi dana 2014. godine počela sa gubitkom od 275 miliona eura. I to je i dalje jedini mjerodavan podatak o njenom poslovanju, pošto Komisija za hartije od vrijednosti nije dala saglasnost na odluke o pokrivanju gubitaka umanjenjem osnovnog kapitala (za nešto više od 90 miliona) i raspodjeli dividende (više od 50 miliona eura). Prema dostupnim informacijama, u EPCG je u toku izrada finansijskih izvještaja o poslovanju za 2014, 2015, i 2016. godinu.
Zvanično, ljetošnja odluka je motivisana višemjesečnim nesporazumima sa KHOV, koja od 2. jula 2015 nije ni odobrila ni odbila odluku za smanjenje osnovnog kapitala društva i isplatu dividende akcionarima. „Ta činjenica onemogućava izradu bilansa za poslovnu 2016. godinu…”, objasnili su iz EPCG. To nije spriječilo alternativna tumačenja ove , krajnje neobične, situacije.
Tako je član predsjedništva Građanskog pokreta URA Dejan Mijović, koji je bio član odbora EPCG tokom Vlade izbornog povjerenja, ustvrdio da je ljetošnja odluka donijeta u strahu od tužilaštva u Italiji i, možda, u Crnoj Gori. Mijović je tada podsjetio kako je lično u martu ove godine podnio italijanskom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv kompanije A2A zbog lažnog prikazivanja finansijskih bilansa. „A2A je nezakonito smanjila kapital EPCG za 97 miliona i isknjižila 235 miliona eura akumuliranih gubitaka iz finansijskih bilansa EPCG”, kazao je Mijović uz tvrdnju da je „tim odlukama otvoren prostor da se iz EPCG i Crne Gore, na nezakonit način, iznesu desetine miliona nezarađenog profita”.
Finansijski analitičar Mila Kasalica je drugačije gledala na ljetošnji posao: „novi revizori traže mišljenje (od KHOV) koje se ne može dobiti i onda se postupak vraća na početak. Zato je ključno pitanje kukavičluk KHOV da da mišljenje ili da se ne petlja u posao koji ne razumije i ne zna”.
Nepoznanicama još nije kraj. Mada je početak gradnje drugog bloka TE u Pljevljima i zvanično najavljen prije više od godinu dana, njena gradnja je i dalje pod velikim znakom pitanja. Što zbog očiglednog nedostatka novca, a što zbog mogučeg neslaganja odluke o gradnji TE sa nedavno usvojenim Zakonom o potvrđivanju Pariskog sporazuma.
Slično, duže od godinu dana većinski vlasnici EPCG, odnosno Vlada Crne Gore, nijesu u stanju da se izjasne o (ne)prihvatanju ponude A2A i Aca Đukanovića o otkupu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Onu su, početkom godine, ponudili EPCG da njihove (39,5 + 12 odsto) akcije otkupi po cijeni od 6,5 eura, ili ukupno 17 miliona. Skupština EPCG je još 31. januara odlučila da razmotri i zvanično se odredi o ovoj ponudi. Ali odluke još nema.
U međuvremenu, rastu pritisci na Vladu. Predsjednik Manjinskog kluba akcionara EPCG Vasilije Miličković i Partija penzionara (članica DF) pozvale su Vladu da ugovor sa A2A okonča jednokratnom isplatom, uz dogovor o visini pripadajućeg diskonta, bez odlaganja i plaćanja u sedam jednogodišnjih rata. „Morate najkasnije do kraja ove godine isplatiti vašeg promašenog partnera”, poručili su iz Partije penzionera, „bićete prinuđeni da u najkraćem mogućem roku planirate kreditno zaduženje sa čijim novcem bi isplatiti promašenog strateškog partnera” kompaniju A2A iz Italije”. Pride Miličković se obratio ministrici Sekulić: „Koliko god da nemate radnog iskustva na tržištu to vam ne može biti opravdanje da ne vidite da je perspektiva razvoja crnogorske privrede u izgradnji infrastrukturnih proizvodnih objekata za proizvodnju i izvoz električne energije”.
Minsitrica ekonomije nema dileme: „Isplatiti 35 miliona ili preko 200 miliona u jednoj godini apsolutno nije isto”. I to je, za sada, jedina činjenica o kojoj postoji kolika-tolika saglasnost. Malo li je?
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice