Povežite se sa nama

MONITORING

Zločinac pred sudom

Objavljeno prije

na

Poslije više od deceniju i po od podizanja optužnice za zločine najveće nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope, u Srbiji je u četvrtak uhapšen Ratko Mladić, osumnjičeni za genocid. Mladić je uhapšen u ranim jutarnjim satima u kući svojih rođaka u selu Lazarevo, kod Zrenjanina.

Koristio identitet Milorada Komadića. ,,Nije bio maskiran i bio je kooperativan prilikom hapšenja”, saopštili su neimenovani učesnici akcije njegovog hapšenja.

 

Predsednik Srbije Boris Tadić na vanrednoj konferenciji za medije je najavio da će se istraga nastaviti i da će odgovarati svi oni koji su u Srbiji čuvali Mladića. Tadić je hapšenje Mladića ocijenio kao ,,zatvaranje jedne stranice istorije Srbije” i doprinos stabilnosti i pomirenju u regionu, kao i nastavak puta Srbije ka evropskim integracijama. ,,Ne očekujem da će Srbija zbog hapšenja Ratka Mladića i poštovanja svojih zakona uroniti u nestabilnost. Svako ko pokuša da nešto tako uradi biće procesuiran sudski”.

Novinar Vremena Miloš Vasić dobar poznavala srpskog podzemlja, međutim, nije toliki optimista: „Razumno je očekivati prekršaje javnog reda i mira većih razmjera, kao što je bilo pri izručenju Radovana Karadžića – ako ne i veće nego tada. Desnica, crkva, nogometna navijačka plemena, neonacisti, šovinističke i klerofašističke grupe bile su u četvrtak u stanju šoka i nevjerice”, navodi Vasić.

Analitičari, poput Ljubodraga Stojadinovića i Zorana Dragišića ukazuju da operaciji hapšenja Ratka Mladića nedostaje „elemenata spontanosti”. Tako Zoran Dragišić iz Međunarodnog instituta za bezbjednost kaže: ,,Ono što kvari zadovoljstvo zbog jednog tako važnog posla koji je okončan, jeste da se to dogodilo u trenutku kad je poslednja i to ne baš povoljna ocena glavnog haškog tužioca Serža Bramerca već bila spremljena, kada u Beograd dolazi Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbednost Evropske unije Ketrin Ešton i kad se činilo da više jednostavno nema vrdanja”.

Mladić je uhapšen istog dana kada u Beogradu boravi Ketrin Ešton, Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbjednost EK, a sedam dana pred izvještaj glavnog haškog tužioca Serža Bramenca pred SB. Najvljeno je da taj izvještaj neće ići u prilog Srbiji, upravo zbog toga što je Ratko Mladić i dalje na slobodi. Predsjednik Srbije demantovao je sumnje da je u ovom hapšenju bilo kalkulacija.

Aleksandar Dimtrijević bivši načelnik KOS-a tvrdi da nema misterije oko hapšenja Mladića: ,,Politička odluka da on bude uhapšen je donijeta i on je uhapšen”.

„U četvrtak u jutro policija je došla, opkolila kuću i bez ispaljenog hica se nakon nekog vremena udaljila.Mladić je – da podsjetimo – prijetio u više navrata da se ‘neće živ predati’. Porodica je igrala na kartu smrti od raznih bolesti i čak zatražila da ga sud proglasi službeno mrtvim, jer da ga nisu čuli godinama. Neki su mu, poput bivšeg ministra obrane, a sadašnjeg ministra zdravlja Zorana Stankovića, otvoreno predlagali da uzme službeni pištolj i ustrijeli se da nas više ne bi mučio”, podsjeća Miloš Vasić.

Analitičari su više puta isticali da Mladića čuvali visoki vojni krugovi u Srbiji, ali i političari poput Vojislava Koštunice i bivših Miloševićevih ljudi. Mladić krije mnoge tajne o ulozi Srbije u balkanskoj tragediji i zločinima, o komandnom lancu, ali i o pregovorima koji su vođeni sa Zapadom tokom devedesetih.

Nakon ovog hapšenja odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije mogli bi postati znatno bolji, rekao je Bakir Izetbegović, član bosanskog predsjedništva. I drugi političari iz regiona pozdravili su hapšenje Mladića uz nadu da će to voditi normalizaciji odnosa na prostoru bivše SFRJ. Hapšnje su pozdravili i zvaničnici EU. ,,To znači da je Srbija shvatila važnost pune saradnje sa Haškim tribunalom i pomirenja u regionu i da je odlučila da želi da napreduje na svom evropskom putu”, rekla je predstavnica za štampu evropskog komesara za proširenje Štefana Fiela, Nataša Batler.

Miloš Šaljić, advokat porodice Ratka Mladića, izjavio je da su članovi njegove porodice u šoku zbog saznanja da je on uhapšen. ,,Porodica nije imala nikakva saznanja o hapšenju”, rekao je Šaljić, nekadašnji sudija Vrhovnog vojnog suda.

Presjednik mjesne zajednice Lazarevo Radmilo Stanišić rekao je za B92 da su pred kućom Mladićevih rođaka policajski snage ,,dolazile često i ranije,” pa je mislio da se i ovaj put radi o rutinskoj kontroli.

Najkasnije dvije nedjelje nakon hapšenja Mladić će biti izručen Tribunalu u Hagu, gdje ga čeka suđenje za strašne zločine, za desetine hiljada ubijenih, stotine hiljada protjeranih, milione unesrećenih. „Već je donijeto nekoliko doživotnih presuda za genocid u Srbrenici. Mladić na sudu u Hagu nema šansi”, rekao je advokat Toma Fila.

A ima li Balkan šansi da se podigne, poslije svih užasa kojima je rukovodio i ovaj general – od Knina do Srebrenice.

Biografija

Ratko Mladić je rođen 12. marta 1942. godine u opštini Kalinovik u Bosni i Hercegovini. Školovan je na Vojnoj akademiji u Beogradu, nakon čega je postao starješina tadašnje JNA. U junu 1991. postavljen je za komandanta 9. korpusa JNA u Kninu, tokom borbi između JNA i hrvatskih snaga. U oktobru 1991. unaprijeđen je u čin generalmajora, a 24. aprila 1992. u čin generalpotpukovnika, da bi dan kasnije bio postavljen za načelnika štaba – zamjenika komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.

Na tu dužnost stupio je 9. maja 1992. Sjutradan, je preuzeo dužnost komandanta Druge vojne oblasti JNA. Dva dana kasnije postavljen je za komandanta Glavnog štaba VRS-a i na tom položaju je ostao najmanje do 22. decembra 1996. U junu 1994. godine Ratko Mladić je unaprijeđen u čin generalpukovnika.

Prva optužnica protiv Mladića potvrđena je u Hagu 25. juna 1995. Druga optužnica je potvrđena 16. novembra iste godine i odnosila se na genocid u Srebrenici. Nova optužnica potvrđena je 11. oktobar 2002. godine.

Mladić je u bjekstvu od kraja 1996. Ipak, slobodno se kretao jedno vrijeme. Viđan je, navodno, na Romaniji, u Han Pijesku, Beogradu, crnogorskim manastirima i primorskim mjestima. Kao njegova skrovišta pominjani su, kasnije mnogi vojni objekti.

Optužnica

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu optužio je Ratka Mladića za „genocid, saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, i kršenje zakona i običaja ratovanja” u predmetu br. IT-95-5/18-I.

U optužnici se između ostalog navodi:

– Od maja 1992, snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom generala Mladića granatirale su i snajperski djelovale po civilnim dijelovima Sarajeva i po njegovom civilnom stanovništvu i ustanovama, ubijajući i ranjavajući civile…

– Od maja 1992, snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom generala Mladića preuzele su kontrolu nad opštinama u sjeverozapadnom dijelu BiH poznatom pod nazivom Bosanska Krajina i u istočnoj Bosni. U tim opštinama snage bosanskih Srba su uzele učešće u kampanji progona s ciljem da se s tih područja otjera nesrpsko stanovništvo. Hiljade ne-Srba su deportovane ili prisilno premještene iz tih opština. Mnogi ne-Srbi su ubijeni, a mnogi drugi su držani u zatočeničkim objektima, gdje su ih fizički i psihički zlostavljali…

– Snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Ratka Mladića su 2. jula 1995. napale enklavu Srebrenica. Taj napad na ovu enklavu trajao je do 11. jula 1995, kada su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu. Potom su te snage bosanskih Srba terorisale bosanske Muslimane koji su prisilno premješteni na područja izvan enklave i od kojih su se mnogi dali u bijeg krećući se u ogromnoj koloni kroz šumu prema Tuzli. Veći dio te grupe činili su nenaoružani pripadnici vojske i civili.

– Od 12. jula do otprilike 20. jula 1995, hiljade muškaraca bosanskih Muslimana zarobljene su od strane snaga bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Ratka Mladića, ili su se predale tim snagama. Od 13. do 19. jula 1995, po prijekom postupku pogubljeno je više od 7.000 zatočenih bosanskih Muslimana koji su zarobljeni na području oko Srebrenice. Ubijanje je nastavljeno i poslije toga.

– Od otprilike 1. augusta 1995. do otprilike 1. novembra 1995, jedinice VRS-a pod komandom i kontrolom Ratka Mladića sudjelovale su u organizovanim i opsežnim nastojanjima da se prikriju ubistva i pogubljenja bosanskih Muslimana iz Srebrenice tako što su tijela ekshumirana iz masovnih grobnica nanovo zakopale na mjestima na osami.

Mladić u Crnoj Gori

Mladić je u Crnoj Gori dugo bio heroj. Miljenik Televizije Crne Gore, Pobjede i političara – od Bulatovića, preko Đukanovića do Kilibarde i Drecuna. Crnogorski državni vrh mu je pomagao u zločinu, tako što mu je deportovao izbjeglice – Bošnjake koji su tragično završili u kazamatima Karadžića i Mladića. Deportovale su Mladiću naše vođe i Srbe, odbjegle iz rata, one koji nijesu htjeli da služe u zločinu.

Kasnije, kada se Đukanović okrenuo mirotvorstvu, crnogorska policija je imala „bliski susret” sa haškim optuženikom generalom Ratkom Mladićem, ali ga nije uhapsila sredinom juna 1997. godine. Generalovu ljetnju idilu pokvarila je podgorička agencija Montena-faks, objavljujući vijest da se haški optuženik odmara u Rijeci Reževića, okružen sa petnaest tjelohranitelja, u kući Pavlovića.

Prema pisanju Monitora, crnogorski premijer Milo Đukanović dobio je tada zahtjev američke administracije da odmah uhapsi Mladića. Đukanović je brzo reagovao. Sa Mladićem je lično razgovarao Goran Žugić, rođen u Tuzli, koji je neku godinu ranije prešao iz bosanske u crnogorsku policiju. Zamolio je generala da napusti teritoriju Crne Gore. No, Mladiću se nije išlo.

,,Ja sam aktivni general Vojske Jugoslavije i nalazim se na godišnjem odmoru. Svaki razgovor o mom prinudnom odlasku smatrajte završenim”. Tako je prema Dnevnom telegrafu, Mladić odbio zahtjev crnogorske policije, prijeteći da ,,iza njega stoji vojska”.

Uprkos tome, nakon pritisaka Mladić je narednog jutra mirno napustio Crnu Goru. Đukanović ga nije uhapsio. Tek po njegovom odlasku tadašnji ministar policije Filip Vujanović je izjavio da su ,,sve pretrage pokazale da se Mladić ne nalazi na teritoriji Crne Gore”.

Prema pisanju beogradskih medija Radovan Karadžić i Ratko Mladić proslavili su 2003. godine Božić u manastiru Ostrog, u društvu šefa radikala Tome Nikolića i mitropolita SPC Amfilohija Radovića.

Prije nepunih mjesec dana Amfilohije Radović je, u razgovoru za TV Vijesti, ponovio kako on Mladića „čuva u njedrima”.

Milan BOŠKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo