Poslije više od deceniju i po od podizanja optužnice za zločine najveće nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope, u Srbiji je u četvrtak uhapšen Ratko Mladić, osumnjičeni za genocid. Mladić je uhapšen u ranim jutarnjim satima u kući svojih rođaka u selu Lazarevo, kod Zrenjanina.
Koristio identitet Milorada Komadića. ,,Nije bio maskiran i bio je kooperativan prilikom hapšenja”, saopštili su neimenovani učesnici akcije njegovog hapšenja.
Predsednik Srbije Boris Tadić na vanrednoj konferenciji za medije je najavio da će se istraga nastaviti i da će odgovarati svi oni koji su u Srbiji čuvali Mladića. Tadić je hapšenje Mladića ocijenio kao ,,zatvaranje jedne stranice istorije Srbije” i doprinos stabilnosti i pomirenju u regionu, kao i nastavak puta Srbije ka evropskim integracijama. ,,Ne očekujem da će Srbija zbog hapšenja Ratka Mladića i poštovanja svojih zakona uroniti u nestabilnost. Svako ko pokuša da nešto tako uradi biće procesuiran sudski”.
Novinar Vremena Miloš Vasić dobar poznavala srpskog podzemlja, međutim, nije toliki optimista: „Razumno je očekivati prekršaje javnog reda i mira većih razmjera, kao što je bilo pri izručenju Radovana Karadžića – ako ne i veće nego tada. Desnica, crkva, nogometna navijačka plemena, neonacisti, šovinističke i klerofašističke grupe bile su u četvrtak u stanju šoka i nevjerice”, navodi Vasić.
Analitičari, poput Ljubodraga Stojadinovića i Zorana Dragišića ukazuju da operaciji hapšenja Ratka Mladića nedostaje „elemenata spontanosti”. Tako Zoran Dragišić iz Međunarodnog instituta za bezbjednost kaže: ,,Ono što kvari zadovoljstvo zbog jednog tako važnog posla koji je okončan, jeste da se to dogodilo u trenutku kad je poslednja i to ne baš povoljna ocena glavnog haškog tužioca Serža Bramerca već bila spremljena, kada u Beograd dolazi Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbednost Evropske unije Ketrin Ešton i kad se činilo da više jednostavno nema vrdanja”.
Mladić je uhapšen istog dana kada u Beogradu boravi Ketrin Ešton, Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbjednost EK, a sedam dana pred izvještaj glavnog haškog tužioca Serža Bramenca pred SB. Najvljeno je da taj izvještaj neće ići u prilog Srbiji, upravo zbog toga što je Ratko Mladić i dalje na slobodi. Predsjednik Srbije demantovao je sumnje da je u ovom hapšenju bilo kalkulacija.
Aleksandar Dimtrijević bivši načelnik KOS-a tvrdi da nema misterije oko hapšenja Mladića: ,,Politička odluka da on bude uhapšen je donijeta i on je uhapšen”.
„U četvrtak u jutro policija je došla, opkolila kuću i bez ispaljenog hica se nakon nekog vremena udaljila.Mladić je – da podsjetimo – prijetio u više navrata da se ‘neće živ predati’. Porodica je igrala na kartu smrti od raznih bolesti i čak zatražila da ga sud proglasi službeno mrtvim, jer da ga nisu čuli godinama. Neki su mu, poput bivšeg ministra obrane, a sadašnjeg ministra zdravlja Zorana Stankovića, otvoreno predlagali da uzme službeni pištolj i ustrijeli se da nas više ne bi mučio”, podsjeća Miloš Vasić.
Analitičari su više puta isticali da Mladića čuvali visoki vojni krugovi u Srbiji, ali i političari poput Vojislava Koštunice i bivših Miloševićevih ljudi. Mladić krije mnoge tajne o ulozi Srbije u balkanskoj tragediji i zločinima, o komandnom lancu, ali i o pregovorima koji su vođeni sa Zapadom tokom devedesetih.
Nakon ovog hapšenja odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije mogli bi postati znatno bolji, rekao je Bakir Izetbegović, član bosanskog predsjedništva. I drugi političari iz regiona pozdravili su hapšenje Mladića uz nadu da će to voditi normalizaciji odnosa na prostoru bivše SFRJ. Hapšnje su pozdravili i zvaničnici EU. ,,To znači da je Srbija shvatila važnost pune saradnje sa Haškim tribunalom i pomirenja u regionu i da je odlučila da želi da napreduje na svom evropskom putu”, rekla je predstavnica za štampu evropskog komesara za proširenje Štefana Fiela, Nataša Batler.
Miloš Šaljić, advokat porodice Ratka Mladića, izjavio je da su članovi njegove porodice u šoku zbog saznanja da je on uhapšen. ,,Porodica nije imala nikakva saznanja o hapšenju”, rekao je Šaljić, nekadašnji sudija Vrhovnog vojnog suda.
Presjednik mjesne zajednice Lazarevo Radmilo Stanišić rekao je za B92 da su pred kućom Mladićevih rođaka policajski snage ,,dolazile često i ranije,” pa je mislio da se i ovaj put radi o rutinskoj kontroli.
Najkasnije dvije nedjelje nakon hapšenja Mladić će biti izručen Tribunalu u Hagu, gdje ga čeka suđenje za strašne zločine, za desetine hiljada ubijenih, stotine hiljada protjeranih, milione unesrećenih. „Već je donijeto nekoliko doživotnih presuda za genocid u Srbrenici. Mladić na sudu u Hagu nema šansi”, rekao je advokat Toma Fila.
A ima li Balkan šansi da se podigne, poslije svih užasa kojima je rukovodio i ovaj general – od Knina do Srebrenice.
Biografija
Ratko Mladić je rođen 12. marta 1942. godine u opštini Kalinovik u Bosni i Hercegovini. Školovan je na Vojnoj akademiji u Beogradu, nakon čega je postao starješina tadašnje JNA. U junu 1991. postavljen je za komandanta 9. korpusa JNA u Kninu, tokom borbi između JNA i hrvatskih snaga. U oktobru 1991. unaprijeđen je u čin generalmajora, a 24. aprila 1992. u čin generalpotpukovnika, da bi dan kasnije bio postavljen za načelnika štaba – zamjenika komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.
Na tu dužnost stupio je 9. maja 1992. Sjutradan, je preuzeo dužnost komandanta Druge vojne oblasti JNA. Dva dana kasnije postavljen je za komandanta Glavnog štaba VRS-a i na tom položaju je ostao najmanje do 22. decembra 1996. U junu 1994. godine Ratko Mladić je unaprijeđen u čin generalpukovnika.
Prva optužnica protiv Mladića potvrđena je u Hagu 25. juna 1995. Druga optužnica je potvrđena 16. novembra iste godine i odnosila se na genocid u Srebrenici. Nova optužnica potvrđena je 11. oktobar 2002. godine.
Mladić je u bjekstvu od kraja 1996. Ipak, slobodno se kretao jedno vrijeme. Viđan je, navodno, na Romaniji, u Han Pijesku, Beogradu, crnogorskim manastirima i primorskim mjestima. Kao njegova skrovišta pominjani su, kasnije mnogi vojni objekti.
Optužnica
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu optužio je Ratka Mladića za „genocid, saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, i kršenje zakona i običaja ratovanja” u predmetu br. IT-95-5/18-I.
U optužnici se između ostalog navodi:
– Od maja 1992, snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom generala Mladića granatirale su i snajperski djelovale po civilnim dijelovima Sarajeva i po njegovom civilnom stanovništvu i ustanovama, ubijajući i ranjavajući civile…
– Od maja 1992, snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom generala Mladića preuzele su kontrolu nad opštinama u sjeverozapadnom dijelu BiH poznatom pod nazivom Bosanska Krajina i u istočnoj Bosni. U tim opštinama snage bosanskih Srba su uzele učešće u kampanji progona s ciljem da se s tih područja otjera nesrpsko stanovništvo. Hiljade ne-Srba su deportovane ili prisilno premještene iz tih opština. Mnogi ne-Srbi su ubijeni, a mnogi drugi su držani u zatočeničkim objektima, gdje su ih fizički i psihički zlostavljali…
– Snage bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Ratka Mladića su 2. jula 1995. napale enklavu Srebrenica. Taj napad na ovu enklavu trajao je do 11. jula 1995, kada su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu. Potom su te snage bosanskih Srba terorisale bosanske Muslimane koji su prisilno premješteni na područja izvan enklave i od kojih su se mnogi dali u bijeg krećući se u ogromnoj koloni kroz šumu prema Tuzli. Veći dio te grupe činili su nenaoružani pripadnici vojske i civili.
– Od 12. jula do otprilike 20. jula 1995, hiljade muškaraca bosanskih Muslimana zarobljene su od strane snaga bosanskih Srba pod komandom i kontrolom Ratka Mladića, ili su se predale tim snagama. Od 13. do 19. jula 1995, po prijekom postupku pogubljeno je više od 7.000 zatočenih bosanskih Muslimana koji su zarobljeni na području oko Srebrenice. Ubijanje je nastavljeno i poslije toga.
– Od otprilike 1. augusta 1995. do otprilike 1. novembra 1995, jedinice VRS-a pod komandom i kontrolom Ratka Mladića sudjelovale su u organizovanim i opsežnim nastojanjima da se prikriju ubistva i pogubljenja bosanskih Muslimana iz Srebrenice tako što su tijela ekshumirana iz masovnih grobnica nanovo zakopale na mjestima na osami.
Mladić u Crnoj Gori
Mladić je u Crnoj Gori dugo bio heroj. Miljenik Televizije Crne Gore, Pobjede i političara – od Bulatovića, preko Đukanovića do Kilibarde i Drecuna. Crnogorski državni vrh mu je pomagao u zločinu, tako što mu je deportovao izbjeglice – Bošnjake koji su tragično završili u kazamatima Karadžića i Mladića. Deportovale su Mladiću naše vođe i Srbe, odbjegle iz rata, one koji nijesu htjeli da služe u zločinu.
Kasnije, kada se Đukanović okrenuo mirotvorstvu, crnogorska policija je imala „bliski susret” sa haškim optuženikom generalom Ratkom Mladićem, ali ga nije uhapsila sredinom juna 1997. godine. Generalovu ljetnju idilu pokvarila je podgorička agencija Montena-faks, objavljujući vijest da se haški optuženik odmara u Rijeci Reževića, okružen sa petnaest tjelohranitelja, u kući Pavlovića.
Prema pisanju Monitora, crnogorski premijer Milo Đukanović dobio je tada zahtjev američke administracije da odmah uhapsi Mladića. Đukanović je brzo reagovao. Sa Mladićem je lično razgovarao Goran Žugić, rođen u Tuzli, koji je neku godinu ranije prešao iz bosanske u crnogorsku policiju. Zamolio je generala da napusti teritoriju Crne Gore. No, Mladiću se nije išlo.
,,Ja sam aktivni general Vojske Jugoslavije i nalazim se na godišnjem odmoru. Svaki razgovor o mom prinudnom odlasku smatrajte završenim”. Tako je prema Dnevnom telegrafu, Mladić odbio zahtjev crnogorske policije, prijeteći da ,,iza njega stoji vojska”.
Uprkos tome, nakon pritisaka Mladić je narednog jutra mirno napustio Crnu Goru. Đukanović ga nije uhapsio. Tek po njegovom odlasku tadašnji ministar policije Filip Vujanović je izjavio da su ,,sve pretrage pokazale da se Mladić ne nalazi na teritoriji Crne Gore”.
Prema pisanju beogradskih medija Radovan Karadžić i Ratko Mladić proslavili su 2003. godine Božić u manastiru Ostrog, u društvu šefa radikala Tome Nikolića i mitropolita SPC Amfilohija Radovića.
Prije nepunih mjesec dana Amfilohije Radović je, u razgovoru za TV Vijesti, ponovio kako on Mladića „čuva u njedrima”.
Milan BOŠKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ