Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zločin koji traje

Objavljeno prije

na

Ni mrtvi mira nemaju. Za desetine Roma, koji su bježeći od kosovske ratne drame 1999. godine, u crnogorskim vodama, pod sumnjivim okolnostima, izgubili život pokušavajući da se prebace na slobodnu italijansku obalu, do danas – pravde nema. Kako da je bude: četrnaest godina crnogorsko pravosuđe nije donijelo niti jednu presudu u slučaju potapanja broda Mis Pat. Sumnja je više nego opravdana – zločin se zataškava.

Sredinom ratnog avgusta, pod okriljem noći, na improvizovani brod (dovezen iz SAD, registrovan 1998. godine za ribarenje) usidren na plaži Jaz kod Budve, ukrcalo se oko 70 ljudi, mahom Roma. Nijesu marili za bezbjednost oni koji su zarađivali njemačke marke po glavi ukrcanog: iako je motorni čamac bio registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, isplovili su na pučinu. Romi su se, loveći, svega nekoliko sati nadali boljem životu.

Onda se raspršila nada: u brodolomu je nastradalo 35 osoba. Njih 13 je identifikovano. Ostali su nestali. Talasi su pojedine izbacili na obale. Žene, djecu… Udavili su se. Identifikovani su na odjeljenju za sudsku medicinu u KBC-u u Podgorici, između ostalih: Vladimir Vasić iz Malog Mokrog Luga kod Beograda, Mehmeti Ramojana iz Niša, Nazmija Bajrami iz Srbice, Emanuela Imeri iz Zemuna, Nađija Abdulahi iz Prištine, Nadžija Sadiković iz Bujanovca, Marijana Feratović iz Knjaževca, Dragana Feratović iz Knjaževca, Hatidža Asani iz Zemuna, Bajram Dalipi iz Sremčice, Sevdija Bajramaj iz Peći i Muharem Salihi iz Gnjilana. Imena ostalih potonula su zajedno sa tijelima. Na dno Jadrana.

Na crnogorskom kopnu i dalje se, sistematski, davi istina o mrtvim Romima. Pravni lavirint. Postupak je prvo vođen u Osnovnom sudu u Baru, od avgusta 1999. godine. Suđenje je započeto tek februara 2003. godine, pred krivičnim vijećem sudije Gorana Šćepanovića. Onda, nakon nekoliko godina suđenja, zamjenik tužioca u Baru Svetlana Pavlović mijenja pravnu kvalifikaciju krivičnog djela: umjesto ,,nehata”, navodi se da je krivično djelo izvršeno “sa umišljajem”.

Počinje nova istraga. Spisi predmeta, aprila 2004. godine, dolaze u podgorički Viši sud. Više od dvije godine traje istraga, nakon čega, posljednjeg dana oktobra 2006. godine, tužilac podiže optužnicu (sedam godina nakon nesreće!) protiv okrivljenih za „teško djelo protiv opšte sigurnosti”. Sudi se: Podgoričaninu Agimu Gašiju, Ramadanu Baljaju, Išmetu Baljaju (u bjekstvu), kao i Refiku Hodžiću (upravljao brodom, takođe u bjekstvu), Joku Nikaljeviću iz Kotora i Budvanima Goranu Đuričkoviću i Saši Boreti (osuđen na 30 godina zatvora zbog podstrekivanja na ubistvo Slavoljuba Šćekića). Sutikinja je Seka Piletić.

U optužnici stoji da su Agim Gaši, Ismet i Ramadan Balja raseljenim Romima sa Kosova obećali prevoz do Italije, uz novčanu naknadu. Sa Nikaljevićem, Boretom, Đuričkovićem i Hodžićem su se dogovorili da obezbijede čamac, pa su u noći, između 15. i 16. avgusta 1999. godine, brodom Mis Pat krenuli preko Jadrana.

Nije tu kraj decenijskom pravnom galimatijasu. Na glavnom pretresu održanom septembra 2009. godine Piletić odgađa suđenje na neodređeno – odbrana traži da se optužnica prevede na romski jezik. Sutkinja Piletić, kasnije, prelazi u Apelacioni sud Crne Gore, pa predmet prelazi u ruke sudije Zorana Šćepanovića. On je, tokom jednog ročišta, konstatovao da su četiri svjedoka iz procesa preminula: Redžep Šaćipi, Nebojša Vasić, Uka Krasnići i Balja Nailja.

Šćepanović je nedugo potom iz Višeg suda vraćen u Osnovni sud u Podgorici. Predmet ponovo čeka. Zadužuje ga tada novoizabrani sudija Višeg suda Predrag Tabaš. Suđenje je odgođeno za kraj februara 2011. godine. Pretres počinje iznova. Kako tada, tako danas: ništa od presude. Ni prvostepene, a kamoli pravosnažne.

Prošlog avgusta predstavnici Romskog centra za strategiju, razvoj i demokratiju, sa sjedištem u Srbiji, saopštili su da je u noći između 15. i 16. avgusta 1999. ubijeno više od sto osoba romske nacionalnosti ,,koji su kao žrtve organizovane trgovine robovima – ljudima dovedeni do obale na plaži Jaz kod Budve i ukrcani na više plovila, a najviše na brod smrti Mis Pat br. 722, dok su ostale žrtve ukrcane na dva glisera”.

Iz te organizacije, prenijeli su mediji, dodali su i da policija, vojska, kao ni spasilačke službe Republike Crne Gore nijesu organizovale potragu, ni pomoć da se utopljenici spasu od momenta pronalaska jedinog preživjelog do pronalaska prvih 17 leševa. Brod, kako su rekli, ni do danas nije izvučen sa dna mora, kao ,,dokazni materijal zločina nad Romima u Crnoj Gori”.

U saopštenju je, između ostaloga, pisalo da istraga nikad nije obuhvatila sve osobe odgovorne za smrt Roma. Da niko od vlasti na bilo kom nivou nije odgovarao. Da se godinama prebacuje odgovornost između sudova i pravosudnih institucija u Crnoj Gori. Da nikada nije izvršena DNK identifikacija. Da nije organizovana potraga za leševima na moru. Da porodicama nastradalih nije vraćen novac, nakit. Da Crna Gora nije platila prevoz ubijenih Roma. Da zvanična Podgorica nije pomogla da se sahrane. Da se namjerno godinama odugovlači pokretanje istrage i sprovođenje sudskog procesa. Da Crna Gora nije zatvorila krivce. Dijagnoza!

Iz centra su kazali i to da je Vlada Crne Gore odbila njihov predlog da se mirnim putem riješi pitanje odštete i izgradnje memorijalnog kompleksa za žrtve. Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, 2010. godine, podnijeli su i tužbu.

Na ročištu održanom prošlog septembra, pročitan je iskaz Nebojše Vasića, preminulog 2001. godine. Priča o svom bratu,Vladimiru: ,,Razmišljao je da ilegalno ide u inostranstvo. Sa suprugom Jovankom i četvoro djece starosti od jedne do 12 godina otišli su autobusom u noći između 6. i 7. avgusta 1999. Po dolasku u Podgoricu, javio mi se iz kuće Agima. Trebalo je da putuje u Italiju. Nekom Agimu iz Podgorice je trebalo da se plati za prevoz djece, a cijena se kretala od 500 do hiljadu njemačkih maraka, a odraslih 2.000 do 2.500 DEM.”

Poslanik Demokratskog fronta Koča Pavlović tvrdi da je, po toj tarifi, u te dvije godine u Italiju ilegalno prebačeno oko 16.000 ljudi. ,,To nijesu bile samo izbjeglice koje su došle sa teritorije Kosova u Crnu Goru, nego i neki koji su bili izbjegli u Srbiju, pa su onda porodičnim vezama saznali za mogućnost da preko Crne Gore pođu u Italiju. Čitava operacija bila je vrijedna oko 30 miliona maraka.”

Pavlović tvrdi da se radi o nespornom slučaju organizovanog kriminala, i to o velikoj organizovanoj kriminalnoj akciji. ,,Tada se ideja o kriminalnom transportu ljudi, trgovini ljudima, jer se i to podvodi pod trgovinu ljudima, pojavljuje kao nešto što ovdje nailazi na političku podršku. Ti ljudi su bili transportovani brodovima švercerskim kanalom, koji je već bio ustanovljen i uhodan kroz dugogodišnji šverc cigareta.”

Treba podsjetiti na važan momenat: u to vrijeme veliki talas izbjeglica zapljusnuo je Crnu Goru, od kojih su mnogi željeli da napuste Saveznu Republiku Jugoslaviju. Prema izvoru Monitora, koji je insistirao na anonimnosti, od lukrativnog posla transporta Roma preko Jadrana koristi nijesu imali samo javnosti nepoznati izvođači radova. ,,Posao tog zamaha i sa tolikim novcem u opticaju, nije mogao proći bez odobrenja ljudi iz vrha režima i ljudi bliskih njima. Pojedini su se itekako ugradili: od toga novca podigli kuće, obezbijedili se.”

Nije, stoga, ni čudo što su poslanici vladajuće koalicije odbili predlog Koče Pavlovića, koji je krajem 2011. godine u Skupštini Crne Gore tražio da se povodom pogibije Roma održi kontrolno saslušanje potpredsjednika Vlade i ministra pravde, Đukanovićevog intimusa – Duška Markovića.

Na sjednici Skupštine na kojoj je odbijen narečeni predlog ( autor teksta bio je prisutan) bilo je potpuno jasno: procedurama se sprječava rasvjetljavanje tragedije. Preciznije – putem skupštinskih odbora, među ostalim mehanizmima, vlast igra ping-pong sa zločinom: od Odbora za ljudska prava i slobode do Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. I nazad.

Zločin koji traje.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo