Leo Mihl je redovno dolazio u Crnu Goru od 1970. godine. Taj istaknuti njemački sindikalac, radnik u jednoj fabrici u Vupertalu, bi svake godine u julu dvije do tri sedmice boravio sa suprugom na ulcinjskoj rivijeri. Zavolio je Ulcinj, njegove žitelje i turističke radnike. Vremenom, u tom gradu je dobrodušni Leo bio poznat kao Šok (drug). Početak rata na prostorima bivše Jugoslavije naćerao je Šoka da ne dolazi u Ulcinj. No, veze sa prijateljima je brižljivo čuvao i održavao, pomagao svakom Ulcinjaninu koji bi mu se obratio u Njemačkoj za pomoć. Čim su uspostavljene avionske veze Crne Gore sa Njemačkom, Šok se vratio. Ali, bio je tužan kada bi vidio ruinirane ulcinjske hotele, i sjetio se dana kada je uživao u ljepotama pažljivo uređenih parkova u krugu Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Samo na uređenju plaža i parkova u tom gigantu radilo oko 200 ljudi!? Danas toliko radi u čitavom tom preduzeću.
Leu su, kao i većini starijih, pa i srednjovječnih Ulcinjana, ostala samo sjećanja i stare fotografije. Preduzeće koje je, uz solanu Bajo Sekulić, izgradilo moderni Ulcinj je planski i sistematski ubijeno kako bi se prigrabila njegova imovina koja je vrijedila preko 80 miliona eura.
Taj tranzicioni zločin najskuplje su platili zapošljeni u Ulcinjskoj rivijeri. Prije 22 godine u tom preduzeću je bilo 1086 stalnih radnika, a broj sezonaca je bio tek nešto manji. A i oni su uglavnom radili od aprila do oktobra, u pravilu samo dan manje od šest mjeseci, jer bi u suprotnom, po tadašnjim zakonima, stekli pravo da budu stalni radnici. Kako je preduzeće odlično poslovalo, jer su 95 odsto gostiju činili oni iz Zapadne Evrope, dobijali su još najmanje jednu platu, kao višak, što bi im uz ljetnji bakšiš, omogućavalo bezbrižan život tokom zime.
Slično je bilo i u ostalim velikim hotelsko-turističkim preduzećima na Crnogorskom primorju ili na sjeveru zemlje. U Budvanskoj rivijeri je radilo 2449 radnika, a dvije decenije kasnije sedam puta manje, u HTP Boka preko 600, danas četiri puta manje!? Istine radi, za razliku od Ulcinja i Herceg-Novog u Budvi dobro posluje nekoliko velikih hotela, u kojima radi oko 400 bivših radnika Budvanske rivijere. I tim, navodnim, uspješnim privatizacijama (samo su Maestral i Kvin of Montenegro dobre priče) se do besvjesti maše od strane naših zvaničnika.
A bijahu divni projekti izgradnje novih hotela na Crnogorskom primorju. Ko se ne sjeća riječi bivšeg ministra turizma Predraga Nenezića koji je govorio da će se ,,vrijeme u crnogorskom turizmu mjeriti prije i poslije Amana”!? Jedan od najodgovornijih za sunovrat te privredne grane išao je dalje: ,,Sve će to po¬sta¬vi¬ti no¬ve stan¬dar¬de, ali i dove-sti onu kli¬jen¬te¬lu ko¬ju priželjku¬je se¬bi sva¬ka de¬sti¬na¬ci¬ja, a za imidž Crne Go¬re je od ne-pro¬cje¬nji¬ve vri¬jed¬no¬sti”.
Nakon sunovrata zaključak se sam nameće: kupovina i gradnja hotela na Crnogorskom primorju su u protekle dvije decenije služili, uglavnom, za pranje nelegalno stečenog novca. Nevjerovatno je, ali istinito da su gradovi na sjeveru, poput Plava ili Berana, prije 70 godina imali više kvalitetnih hotelskih kreveta nego danas.
U takvom miljeu i sa tako skromnim kapacitetima čudno je da se uopšte radi, a posebno da se ostvaruje bilo kakva zarada. Puna popunjenost crnogorskih hotela je manja od 80 dana u godini. Da bi hotel rentabilno poslovao, popunjenost se mora kretati oko 165 dana, pa su stoga naši hoteli prinuđeni da nude dodatne sadržaje, od kojih najveću zaradu donose kazina.
Ni to nije pokolebalo vrlog ministra u vladi premijera Mila Đukanovića da poruči javnosti 2008. godine, predstavljajući rezultate poslovanje hotelijerstva da je taj ,,najvažniji segment turističke privrede Crne Gore” na dobrom putu: „Identifikovanjem ključnih trendova u hotelskoj privredi, posmatrajući kako sa nacionalnog tako i regionalnog nivoa, strukturnih trendova u okviru različitih segmenata hotelske privrede i njihovih uticaja, uže i šire posmatrano, stvaramo osnovu za kreiranje politika i strategija koji će osnažiti najvažniji segment turističke privrede na način da prati zahtjeve ciljnih tržišta, ostvaruje što bolje rezultate i u što većoj mjeri doprinese rastu bruto domaćeg proizvoda i zaposlenosti”. Grehote.
Nakon toga krenulo se još žešće sa predstavljanjem divnih projekata od juga do sjevera. Ko se nije divio kompjuterskim animacijama novog Dubaija na Velikoj plaži ili Astre Montenegra na Zavali, sa onim hotelom od čitavih 27 spratova. Bjelosvjetski i domaći prevaranti udruženo su vriskali da im je ,,nebo granica”.
Nije teško sjetiti se poetski zanijetog premijera Igora Lukšića koji lani baš u ovo vrijeme, beza zazora govoraše da je Vlada namjeravala da ,,na području Valdanosa obezbijedi gradnju rizorta sa hotelskim kapacitetima sa četiri plus i pet plus zvjezdica, kao i zapošljavanje 600 do 700 ljudi”. Kliktao je mlađani premijer: ,,Volio bih da se neko ko je doprinio da se pojavi sumnja u Kjubus luks i dođe do ovakvog završetka, sada pojavi u Ulcinju i objasni ljudima zašto nijesu obezbijeđeni uslovi za zapošljavanje tolikog broja ljudi”
Pošto tada, navodno, nije znao o kakvoj je firmi riječ i da iza svega stoje ,,domaći Englezi”, Lukšić sada ćuti kao zaliven o ovoj blamaži njegove Vlade. Bilo bi lijepo da vlasnicima zemlje u Valdanosu konačno vrati njihovu prevarantski otetu imovinu, te da dođe u Ulcinj i kaže zašto nijesu ispoštovani kupoprodajni ugovori za hotele koje su zaključile vlade u kojima je on sjedio ili im predsjedavao.
Da se radi o filmu, bivši i sadašnji premije, njihovi ministri i njihovi strateški partneri u turizmu mogli bi lijepo služiti za podsmjeh. Pohara crnogorske obale, na žalost, stvarna je.
Kupovina investitora
Muk i prepuštanje zaboravu ne mogu sakriti neizvršavanje obaveza potpisanih ugovora između Vlade Crne Gore i njezinih strateških partnera oko Galeba (brutalno srušen, a njegovi radnici prodaju cigarete na trafikama!?), Lida, Fjorda, Tamarisa, Asa, …
Zvanični podaci govore: nove firme (čak 58 odsto) su kupci crnogorskih hotela, što znači da nijesu imale nikakvo iskustvo u turizmu!? Naši vrli neoliberali, u i oko vlasti, su nas čitavo vrijeme nastojali ubijediti kako se u Crnoj Gori, eto, kupuju investitori!?
Tome treba dodati i podatak da su kupci crnogorskih hotela (14 odsto) firme iz drugih djelatnosti, kao i da se međunarodno uspješni brendovi (kao nekada Aman rizorts) nijesu ovdje potvrdili.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice