SVIJET
ZLATNA ZORA, PORAZ FAŠIZMA U SRCU EVROPE: Svakodnevna borba
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor onlinePravi pobjednici ovog dugog suđenja u kojem je Apelacioni sud u Atini proglasio lidere ultradesničarske partije Zlatna zora krivim za formiranje kriminalne organizacije. Jedna od njih je hrabra Dimitra Zorzou koja je bila svjedok očevidac ubistva. Nijesu je pokolebali ni brojni telefonski pozivi i prijetnje koje je trpjela tokom godina suđenja, niti to što je optuženi vrijeđao i prijetio u samoj sudnici
Završeno je „najveće suđenje nacistima od Nirnberga“, prenijeli su svjetski mediji. Epilog procesa koji nosi nimalo laskavo poređenje sa najvećim užasima prošlog vijeka je, poslije presude Apelacionog suda u Atini, poznat. U višegodišnjem sudskom procesu Nikos Mihaloljakos lider Zlatne zore i šestorica bivših grčkih parlamentaraca proglašeni su krivim za vođenje zločinačke organizacije. Još šest bivših poslanika ove partije krivi su za učestvovanje u zločinačkoj organizaciji. Među njima je i član Evropskog parlamenta Joanis Lagos koji je bio glavni član Zore za Pirej, oblast u kojoj je ubijen mladi reper Pavlos Fisas čije je ubistvo pokrenulo pad najozloglašenije političke partije Evrope. Ovaj tridesetpetogodišnji reper i antifašista ubijen je 2013. godine. Nakon tuče u Pireju izboden je nožem od člana Zlatne zore. Nakon toga policija je pretresla kancelarije partije u Atini. Kasnija istraga je potvrdila da je ubica bio u kontaktu sa članovima partije. Među brojnim privođenim članovima našao se i Nikolaos Mihaloljakos.
Lideri organizacije osuđeni su na po 13 godina zatvora, članovi su dobili od pet do sedam godina. Fisasov ubica, Giorgos Roupakias će ostatak svog života provesti iza rešetaka.
Pravi pobjednici ovog suđenja su obični ljudi. Jedna od njih je hrabra Dimitra Zorzou koja je bila svjedok očevidac ubistva. Nijesu je pokolebali ni brojni telefonski pozivi i prijetnje koje je trpjela tokom godina suđenja, niti to što je optuženi vrijeđao i prijetio i u sudnici. Zorzou je odrastajući u ovakvoj Grčkoj i te kako bila svjesna situacije u kojoj se nalazi, ali je istrajala u traženju pravde za ubijenog mladića, njegovu porodicu i neko bolje grčko društvo.
Podrška njoj i drugim svjedocima na ovom suđenju stizala je van zidova ove ustanove. „Strah neće pobijediti“ klicale su hiljade demonstranata sa ulice site višedecenijske bahatosti Zlatne zore i njenih pristalica. Oko 2000 policajaca iz svih krajeva Grčke bilo je prisutno u Atini kako bi spriječili eventualne sukobe demonstranata i desničara.
Grčka predsjednica Katerina Sakelaropoulou rekla je za medije da je presuda veoma važan dan za demokratiju i dokaz da su grčke institucije sposobne da se brane od svih pokušaja umanjivanja njihovog značaja. Bivši premijer Aleksis Cipras koji je viđen na protestima ispred suda rekao je da će se nakon godina širenja mržnje, trovanja grčkog društva i planiranja ubilačkih napada pripadnici Zlatne zore konačno suočiti sa pravdom. Majka ubijenog repera Magda FIsas je poručila: ,,Moj Pavlos ih je sam pobijedio!”
U godinama prije i za vrijeme ubistva mladog repera u Grčkoj su bilježeni slučajevi rasistički motivisanih napada koji su mjere sa tri cifre. Između naslova uvijek bi isplivalo ime zloglasne organizacije. Ovoliki prostor Zlatna zora je po nekim izvještajima uspjela da osvoji najviše usljed neaktivnosti policije. Brojni su slučajevi da su pripadnici policijskih snaga njeni članovi ili simpatizeri pisao je BBC. Njihov novinar smatra da je i ranije mogla da se podigne optužnica za stvaranje krimnalne organizacije, ali da je tek nakon ubistva Fisasa bilo dovoljno dokaza da se slučaj privede kraju.
Za uspon Zlatne zore mnogi zasluge pripisuju ekonomskoj krizi koja se teško obrušila na Grčku čineći je jednom od najzavisnijih ekonomija EU. U takvoj scenografiji, navodno se boreći za svakog Grka, ova fašistička organizacija je uspijevala da pridobije ne samo glasove istomišljenika, već i onih na rubu egzistencije.
Al Džazira slikovito prenosi situaciju u Grčkoj za vrijeme uspona Zlatne zore: „Nezaposlenost je išla do neba sa 27 procenata. Evropski prosjek je 11 procenata. Sistem javnog zdravstva je kolabirao i preko milion ljudi nemaju mu pristup. Po UNICEF-u više od trećine maloljetnika su u riziku od siromaštva“.
Bili su to najbolji dani Zore. Na izborima 2012. je uspjela da privoli skoro pa pola miliona glasača.
Petros Fasoulas, grčki politički analitičar tvrdi da je toliku popularnost organizacija uspijevala da obezbijedi usljed postojanja jake mreže aktivista koji su znali da odrade teren. Naročito u siromašnim krajevima. ,,Kupovali” bi glasove distribuirajući hranu i odjeću, akcijama dobrovoljnog davanja krvi. Kada to nije palilo, pribjegli bi onome u čemu su najbolji – zastrašivanjima i prijetnjama.
,,Neke oblasti su toliko siromašne da se njihove ksenofobne poruke veoma dobro primaju. Postoji značajan dio grčke populacije koji usvaja takvu retoriku”, smatra Fasulas. I tako i prije i poslije ubistva Fisasa.
Članovi Zlatne zore su osim ovakvih akcija prodavali zaštitu Grcima, štitili starije članove društva „od lopova“ prilikom odlaska u kupovinu, pomagali stanodavcima da izbacuju imigrante iz iznajmljenih stavova… Zviždači iz ove partije su tvrdili da za sve to postoji cjenovnik.
Zlatna zora sve to vrijeme puni novinske stupce ne samo političkim uspjesima, već i svakodnevnim aktivnostima u borbi protiv ,,zla” oličenog u migrantima i onima koji ih brane. Napad na egipatskog ribara ili studenta ljevičara – naslov po naslov, išlo je tako godinama. Često je Atina znala izgledati kao pravo bojno polje.
Grčki desni ekstremisti su uspostavljali kontakte i sa organizacijama sličnih uvjerenja iz Bavarske. Planirano je osnivanje ćelije u Nirnbergu. Držali su i konferenciju u tom gradu za koju su državne službe te zemlje bile posebno zainteresovane.
Koncentrisali su se i na širenje van granica kontinenta. „Gdje god ima Grka“ govorio je portparol stranke Ilias Kasidaris, još jedan od osuđenih za kriminalno udruživanje, prilikom planiranja prelaska na australijski kontinent. Grčka dijaspora u ovoj zemlji pružila je veliki otpor razvoju ove ideje u Australiji. Sličan scenario desio se u Kanadi. Mediji su prenosili i priče o njihovim vezama sa sličnim organizacijama iz SAD-a i finansijskim injekcijama iz Rusije.
U vrtoglavom usponu partije započet je i njen kraj koji će uslijediti sedam godina kasnije. Dok su se ankete kretale u korist popularnosti Zlatne zore stigao je hladan tuš. Ubica repera Fisasa priznao je da je član ove organizacje. Desetine hiljada ljudi izašle su na ulice, a odmah su krenula i hapšenja rukovodstva partije. Ipak, kraj je bio daleko. Dvije godine kasnije iako uzdrmana, partija će ponoviti uspjeh na izborima. Te, 2015. godine iako za skoro sto hiljada glasova manje, ugrabili su samo jedan mandat manje nego na prethodnim izborima.
Tek će 2019. donijeti drastičan pad u rejtingu ove partije. Na posljednjim izborima 165.000 birača pokazalo je da još gaji njihove ideje. U grčkom parlamentu izgubili su svih 18 mjesta koja su im pripadala tokom prethodnog saziva i pali ispod praga od tri posto osvojenih glasova.
U zemlji sa nešto više od deset miliona stanovnika ovo ipak nije zanemarljiva brojka. Primjera radi na početku svoje političke karijere pristalice Zore nije bilo ni 5 hiljada.
Ova partija nije samo postizala uspjeh na domaćem terenu. Njeni članovi u dva mandata su bili prisutni u Evropskom parlamentu. Tamo su u drugoj formi još. Tokom izbora za Evropski parlament prošle godine Zlatna zora je osvojila 4.88 posto glasova i dva mjesta u tom sazivu. Pet godina ranije imali su gotovo duplo više procenata i tri predstavnika.
Joanis Lagos je početkom prošle godine napustio partiju ostavljajući Zori jedno mjesto u Evropskom parlamentu. Majka nastradalog muzičara je na sudu tvrdila da se bez njegovog znanja nije moglo uraditi ništa, pa ni izvršiti ovaj svirep zločin. Lagos je na čitanje presude doletio iz Brisela. Zbog unutarpartijskih neslaganja od kraja 2019. drugi evropski parlamentarac iz redova Zlatne zore Atanasios Konstantinou takođe djeluje kao nezavisni poslanik.
Evropski parlament je pozvan od strane grčkih parlamentaraca da oduzme mandate dvojici bivših članova Zlatne zore. Čeka se reakcija. No, i bez ovih ultradesničara, svijetla parlamenta pokazuju ne tako lijepu sliku. Na njoj Lagos i Konstantinu nijesu jedini desničari. Čak ni iz Grčke. Tu je umivenije Grčko rješenje sa jednim predstavnikom. Od prošle godine u ovom parlamentu funkcioniše desničarska politička grupacija koju čine: francusko Nacionalno okupljanje Marin le Pen, italijanska Liga Matea Salvinija, Alternativa za Njemačku, Slobodarska partija Austrije, Danska narodna partija, belgijski Flamanski interes, češka Sloboda i direktna demokratija, Konzervativna narodna partija Estonije, holandska Partija za slobodu i Istinski Finci. Ova grupacija broji 73 poslanika ili nešto oko 10 posto. Mimo njih djeluju radikalno desno orijentisane opcije poput španskog Voxa, britanskog UKIP-a ili mađarskog Fidesa.
Grčki premijer Kirjakos Micotakis je nakon završenog suđenja Zlatnoj zori iskazao zadovoljstvo što je njegova zemlja izbacila tu fašističku stranku iz parlamenta, a potom ih kaznila pravnim sredstvima. ,,Demokratija je pobijedila danas. Do nas je da ona pobjeđuje svakog dana”, rekao je Micotakis.
Uspon Zlatne zore – Fašizam na talasima krize
Decembra 1980. Nikos Mihaloljakos i grupa njegovih podržavalaca lansirali su u medijsku orbitu časopis Chrysi Avgi čiji je naziv Zlatna zora kasnije preuzela i partija.
Mihaloljakos je bio aktivan kao ultradesničar mnogo godina prije pokretanja časopisa. Njegovi stavovi i akcije su često rezultirali hapšenjima, a zbog njih je i otpušten iz vojske. Za vrijeme boravka u zatvoru upoznao se sa nekim vođama grčke vojne hunte i postavio temelje za rad partije.
Godina 1985. zavedena je kao godina osnivanja Zlatne zore. Osam godina kasnije ona je postala politička partija. Na izborima 1996. osvojili su oko 4.500 glasova širom zemlje ili 0,07 posto. U narednoj deceniji partija je životarila, da bi zlatno doba Zlatne zore došlo nakon 2008. godine. Sunovrat svjetske ekonomije, migrantska kriza, siromaštvo, opšte nezadovoljstvo naroda uradili su svoje, a Mihaloljakos je znao da jaše na takvim talasima. Biračima nije smetalo ni što je znao da izjavi da bi da je bio živ sigurno pristupio nacistima 1933. i bio srećan zbog toga.
Dragan LUČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ANALIZE: KAD POLITIČKA ELITA POTCIJENI GRAĐANE I ZNAKOVE PORED PUTA: Umorni od lidera čvrste ruke
-
LIČNO: Nada Matović
-
Hrabrost i prkos
-
JEDNOM SE ŽIVI, A TO JE BILO BAŠ DAVNO
-
MJEŠTANI KOLAŠINSKOG SELA REČINE PODIJELJENI OKO mHE: Vrijedi li rijekom platiti nekoliko kilometara asfalta?
-
PORED DVANEST MALIH ELEKTRANA U ANDRIJEVICI SELA BEZ STRUJE: Povratak na gasnjače
Godina je počela svemirskom trkom, a završila starom pričom o dominaciji na Bliskom istoku. Između toga smo se bavili klimom, vještačkom inteligencijom, ljudskim pravima, Ukrajinom. Mnogo teških tema koje teško da će zatvoriti naredna godina
Posljednjih decenija proteklog milenijuma svijet je sa nadom gledao u budućnost. Okom filmske kamere ona je bila prepuna letećih automobila, usb prenosivih ljudskih sjećanja, teleportacija, genetskih modifikacija… Ispalo je da se na dnevniku i dalje slušaju vijesti o Izraelu i Palestini, ratu Zapada i Istoka i autokratama u usponu.
Godina je krenula pričom o ponovnom osvajanju Mjeseca. Velike sile, prije svih SAD, Rusija i Kina žele da pošalju svoje astronaute i pokažu nadmoć na plavoj planeti. U priču se uključuju i drugi, poput Japana i Indije. Šalju se sateliti, istražuju se načini za bezbjedno spuštanje letjelica. Satelite šalju i korporacije. Ukupan broj satelita mogao bi biti oko milion. Ovakav ritam zabrinjava između ostalog i zbog velikog zagađenja. O regulativi ove trke se priča tek izokola.
Na površini zemlje vještačka inteligencija (AI) i njen ekstremno brzi razvoj donijeli su strepnju u svaki dom. Najviše se strahuje od redukcije broja mjesta za zaposlenje ljudske radne snage. Ima i onih koji strahuju od scenarija sličnim onom iz filma Terminator u kom AI preuzima kontrolu nad planetom. Aplikacije kao što je ChatGPT, koje su jednostavne za korišćenje i ne zahtijevaju prethodno tehničko znanje, uvele su AI u svaki dom. Čatujemo sa AI super drugom o domaćim zadacima, medicinskim dijagnozama, piše nam žalbe, CV-eve i prognozira rezultate pred odlazak u kladionicu.
Ima dosta problema, naročito vezanih za etičnost upotrebe, kontrolu, pravnu regulaciju, vlasništvo. Ima i benefita. Komitet za Nobelovu nagradu prepoznao je značaj AI kada je dodijelio nagradu fizičarima „za temeljna otkrića i izume koji omogućavaju mašinsko učenje pomoću vještačkih neuronskih mreža”. Polovina Nobelove nagrade za hemiju dodijeljena je za razvoj „AI modela koji je riješio problem star 50 godina: predviđanje složenih struktura proteina”.
Klima je i ove godine bila tema brojnih rasprava. Nivo ugljen-dioksida u atmosferi raste, a 2024. godina će ostati zabilježena kao najtoplija godina u istoriji. Prvi put, prosječna globalna temperatura bila je 1,5 stepeni celzijusa viša u odnosu na period prije industrijske revolucije. To je naročito opasan znak, pošto Pariski sporazum iz 2015., nastoji da spriječi svijet da trajno pređe taj nivo.
Da planeta nije zdrava pokazale su i neke rijetke klimatske pojave. Uragan Beril pogodio je Grenadu kao najraniji godišnji uragan kategorije 5 koji se ikada formirao u Atlantiku. U Evropi su mediteranske zemlje bile pogođene nizom toplotnih talasa. U Aziji su snažni tajfuni doveli do opsežnih poplava i klizišta. Prema podacima evropske klimatske službe Kopernikus oboren je rekord za najtopliji jun, postavljen godinu ranije. Čekamo ljeto 2025. vjerovatno i nove rekorde.
Evropom su harale poplave i požari. Istovremeno. Ni Crna Gora i region nijesu prošli bez nevolja. Najgore je bilo u Bosni i Hercegovini. Tamo su do sada pronađena tijela 26 žrtava. Poplave u našim krajevima više se vezuju za građevinske nego za klimatske nepogode.
U narednim decenijama, rastuće temperature će predstavljati izazove i za ekonomiju. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), više od 3,5 milijarde ljudi će se morati prilagoditi temperaturama iznad opsega koji se smatra normalnim za ljude. I pored nevesele situacije, stručnjaci se nadaju da bi pariski sporazum mogao postati stvarnost u dogledno vrijeme. Da li se radi o pretjeranom optimizmu stvar je tumačenja.
Dva zatvorenika, jedan na udaru Rusije, drugi SAD-a bili su glavni akteri, dvije izuzetno intrigantne priče o ljudskim pravima Ruski opozicionar Aleksej Navaljni i australijski novinar Džulijan Asanž zaokupili su još jednom svjetsku pažnju u aprilu, odnosno junu ove godine.
Jedan od najvećih protivnika ruskog režima preminuo je u dalekoj zatvorskoj koloniji na Arktiku. Režim u Moskvi se nije potresao dok su pljuštale optužbe o njihovoj krivici sa svih strana svijeta. Iza opozicionara su ostale brojne akcije vezane za neku bolju Rusiju, ali i puno kontroverzi. Asanž, umoran, ali živ dočekao je slobodu. Nakon godina skrivanja i zatvora, odletio je u Australiju kao slobodan čovjek. Pred kraj mandata predsjednik Džo Bajden pozvan je od strane dva američka kongresmena da pomiluje Asanža. Oni upozoravaju da su duboko zabrinuti što sporazum o priznanju krivice osnivača WikiLeaksa postavlja presedan za gonjenje novinara i zviždača optuženih za špijunažu.
Više od polovine svjetske populacije glasalo je u preko 60 zemalja. Teme svih izbora bile su repetitivne – populizam, polarizacija, imigracija i politika identiteta. Autokrate su u modi.
Sjenke desničarenja i fašizma pratile su Evropu. Ispolirani ili ne, elementi ovih ideologija ulaze u parlamente širom kontinenta. Zbog toga su se sa posebnom pažnjom čekali rezultati izbora za Evropski parlament.
Od šestog do devetog juna u svih 27 članica EU birani su predstavnici za EP. Na kraju ove sage, desnica je dobila nova snagu, a glavnu stolicu u kući zadržala je Ursula von der Lejen. To neće riješiti krizu i neslaganja u Evropi. Pisali smo u prošlom broju Monitora da Evropi tek predstoji turbulentan period. Njemačka i Francuska politika opet prolaze kroz prestrojavanja od koga će zavisiti puno i u ovim zemljama, ali i u EU.
Ova godina donijela je mandate Vladimiru Putinu i Donaldu Trampu. Dok je u Rusiji sve prošlo bez neizvjesnosti, SAD ima priču za Holivud. Atentat na jednog predsjedničkog kandidata, povlačenje drugog, sudski procesi, porno zvijezde, lobisti, teorije zavjere… I naravno desničarenje do srži.
Nakon novembarskog glasanja i velikog povratka Trampa zapisali smo na ovim stranicama: „Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi… Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima“. Svjetski lideri nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama.
Prije nekoliko dana novoizabrani predsjednik obratio se pristalicama prvi put nakon novembarske pobjede. „Nismo imali nerede. Nismo imali ništa. Bilo je prelijepo gledati“, rekao je Tramp.
U govoru se fokusirao i na novu metu. Panamski kanal i panamsku vladu. Sugerisao je da bi mogao pokušati da ponovo preuzme kontrolu nad kanalom ako Panama ne prilagodi takse za prolaz koje on smatra nepravednim. Ismijavao je i Kanadu, govorio da je američka država, a njen premijer – guverner. To bi mogao biti način na koji će se postavljati i prema ostalim spoljnopolitičkim akterima.
Pominjao je sastanak sa Putinom na kom bi pokušao da preduzme akcije sa ciljem završetka rata u Ukrajini. I ruski predsjednik je izrazio spremnost za sastankom.
Rusija je nastavila akcije u Ukrajini. U trećoj godini rata nijesmo bliže rješenju. Od jula, ruske snage su potisnule ukrajinske trupe duž fronta u istočnoj Ukrajini. Teritorija koju je Rusija osvojila došla je po visokoj cijeni. Gubici za obje strane su ogromni, a medijski izvještaji i ono što dolazi iz komandnih centara dvije države razlikuju se. Priča se naveliko i o gubicima vojnika iz Severne Koreje čije prisustvo u ratu još spore mnogi.
Sve će uveliko zavisiti od najavljenih pregovora Putina i Trampa. Ukrajincima nedostaje naoružanja, a Vašington zatvara slavinu. Evropska pomoć teško da će biti dovoljna. Ako je i bude.
Rasplamsava se blikoistočno žarište. Kada smo početkom oktobra ispratili godišnjicu novog kruga haosa započetog Hamasovim napadom na Izrael i izraelskim nemilosrdnom odgovorom, napisali smo: „ Tokom protekle godine u Pojasu Gaze, Izrael je bombardovao više od 40.000 ciljeva, pronašao 4.700 ulaza u tunele i uništio 1.000 lokacija za lansiranje raketa. Tokom ovih akcija ubijeno je preko 41.000 Palestinaca koji žive u Gazi, odnosno svaki 55. stanovnik. Crne brojke Gaze rastu iz sata u sat“. U decembru broj žrtava premašio je 45000. Broj povrijeđenih je iznad 107000. Manje mračne nijesu ni ostale brojke. Do 17. decembra, oko 80,5 odsto Pojasa Gaze je pod aktivnim nalozima za evakuaciju koje je izdao Izrael. UN kaže da je najmanje 1,9 miliona ljudi, oko 90 odsto stanovništva širom Pojasa Gaze raseljeno. Neki čak 10 puta ili više.
Sudije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) izdale su naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa iako je izraelska vojska saopštila da je on poginuo u vazdušnom napadu na Gazu u julu.
Izrael je nastavio po svom. Iskoristio je haos Sirije i ušao duboko u njihovu teritoriju, pod izgovorom rata protiv terorizma. Moguća naredna domina u bliskoitočnom nizu je Iran.
Sirijski pobunjenici koji su preuzeli kontrolu i formirali novu vladu ove zemlje nakon Bašar al Asadovog bjekstva u Moskvu imaće pune ruke posla. Novi lideri Sirije saopštili su da su postigli sporazum sa pobunjeničkim grupama o njihovom raspuštanju i integraciji u okviru ministarstva odbrane.
Šta će sirijska saga značiti za Iran, Palestinu, Izrael, Tursku, Rusiju, SAD, u konačnici i za svijet odgonetnuće nam donekle godina pred nama. Odlazeća, 2024. ostavlja 2025. teško nasljeđe.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Izdvojeno
DONALD TRAMP, OPET: Izazov Americi i svijetu
Objavljeno prije
2 mjesecana
8 Novembra, 2024SAD su dobile novog starog predsjednika. Obećao je: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće. Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima
Milioni Amerikanaca glasali su na izborima, koje mnogi smatraju najvažnijim u modernoj istoriji SAD-a. Imali su priliku da se odluče između aktuelne potpredsjednice, predstavnice Demokrata Kamale Haris i bivšeg predsjednika, Republikanca Donalda Trampa. Osim za mjesto u Bijeloj kući na izborima se odlučivalo i o kontroli nad Predstavničkim domom i u Senatu SAD. Takođe, Amerikanci su glasali i za lokalne zvaničnike, sudije i različite političke inicijative.
Šesti novembar nam je donio vijesti sa američkih glasačkih mjesta. Tramp će biti naredni predsjednik SAD-a. On je najstariji predsjednik u istoriji ove zemlje. Biznismen političar suočen sa brojnim skandalima tokom karijere, sudskim procesima – krivičnim i građanskim, presudom, kaznom koja ga čeka za tri nedjelje, te izbjegnutim atentatom donio je Republikancima tako priželjkivani povratak. I to kakav.
„Pomoći ćemo našoj zemlji da zacijeli. Ovo će biti zlatno doba Amerike i to je veličanstvena pobjeda za američki narod. Opet ćemo učiniti Ameriku velikom”, ponavljao je mantre često korištene tokom kampanje u postizbornom obraćanju. Ovo danas nije isti onaj svijet u kome je do napada na Kapitol Hil Tramp bio ključni igrač. Izgleda da ni povratnik u ovalnu sobu nije onaj koga smo upoznali 2016. I jedan i drugi su ogorčeniji i opasniji. Zato kada pominje nove vrijednosti, čišćenje domaće politike i promjene kursa, nikom nije svejedno.
A možda može i gore. Svojim govorima opet je namrgodio mnoga čela. Osim potpredsjednika JD Vensa među saveznicima novi predsjednik je posebno istakao Elon Maska, milijardera i prilično kontroverznu ličnost. Tramp kaže da je upravo on „nova politička zvijezda i jako važan tip”. Mnogi, pa i iz republikanskog tabora ne bi željeli da vide ovakvo lice politike u budućnosti.
Da je izvojevao veliku pobjedu ne govore samo rezultati iz swing država, već i veliki broj afroameričkih i hispanoameričkih glasača koje je republikanac uspio privući. Što se tiče izbornog štaba Demokrata, Harisin tim je otkazao planirano pojavljivanje na izbornoj večeri na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, gdje je kandidatkinja studirala, nakon što je Tramp jurio ka pobjedi prilikom pristizanja prvih rezultata. U srijedu veče je priznala poraz: „Dok priznajem ove izbore, ne odustajem od borbe koja je podstakla ovu kampanju”, rekla je ona i dodala: „Borbe za slobodu, za priliku, za pravednost i dostojanstvo svih ljudi”.
Demokrate će nakon ovih izbora morati dobro da poslože svoje planove. Izlazne ankete isticale su tri glavna pitanja: abortus, demokratiju i ekonomiju. Prva dva su bila u korist Harisove, dok je posljednje išlo u prilog Trampu. Analitičari smatraju da je to više zbog toga što je u masi ostalo sjećanje na njegov mandat prije pandemije, kada je berza rasla, a nezaposlenost padala. Sve nakon toga mu je išlo na ruku. Pandemija prije svega. Nakon toga, pod Džoom Bajdenom, Amerikanci su trpjeli jaku inflaciju. Nijesu zaboravili ni fizičko stanje ovog predsjednika, ali ni činjenicu da, iz njihove perspektive gledano, SAD nijesu uspjele da obezbijede mir u Ukrajinu ili Izraelu. Zasigurno pamte glasači i sliku povlačenja poslednjeg američkog vojnika iz Avganistana koja je stigla već u prvim danima Bajdenovog mandata.
Moglo bi se tumačiti i da su uslovi za Trampovu pobjedu kovani od prvog dana mandata demokratskog predsjednika. Nadalje, uloga žrtve i progonjenog od strane sistema koja je kulminirala neuspjelim atentatom tokom mitinga u Pensilvaniji očigledno su nadogradili bijes birača i njihovu želju za promjenom. Na žalost izbor nije bio veliki. Kasni ulazak u igru Kamale Haris očigledno nije mogao zakrpiti sve rupe u sistemu Demokrata. Uskočila je na Bajdenovo mjesto i zaslužila priznanje za porast podrške Demokratama. Ali… Nije uspjela da dosljedno sprovede jasnu agendu ili transformativne politike. To što je ekonomija bila nedovoljno apostrofirana očigledno je bilo značajno za najveći broj glasača.
Glasačima nije smetalo što se Trampova treća predsjednička kampanja odvijala paralelno sa četiri krivična slučaja protiv njega od koji je jedan kulminirao presudom. Nju Tramp planira da ospori putem žalbe. Ovi procesi će se nakon reizbora posmatrati kroz potpuno novu prizmu.
Kroz novu prizmu osmatraće se i svijet iz Vašingtona. Kako će izgledati novi poredak pitaju se mnogi još od kada je počela predsjednička trka. I mi smo na ovim stranama par puta donosili stavove Harisove i Trampa vezane za spoljnu politiku SAD-a nakon 20. januara 2025. godine kada se i zvanično kroči u Bijelu kuću.
Svjetski lideri su već počeli da šalju čestitke. Redom su stizale čestitke i nade za nastavak tradicionalne saradnje. Čak i od onih koji su znali grubom retorikom karakterisati Trampa u prethodnim godinama. Neo-fašista i populista je odjednom postao poželjan saradnik.
Znakovite su neke od poruka koje Trampu šalju kolege iz svijeta. „Vaš istorijski povratak u Bijelu kuću nudi novi početak za Ameriku i snažno ponovno posvećivanje velikom savezu između Izraela i Amerike,“ rekao je izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Nema sumnje da izraelski premijer računa na Trampovu podršku, naročito jer je ovaj često iznosio čvrst stav o podršci Izraelu i njegovim planovima za Palestinu.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je uputio čestitke među prvima. Vjerovatno će upravo njegova zemlja prva i osjetiti nove vjetrove američke administracije. Nerijetko je Tramp obećavao da bi završio taj sukob ko dlanom o dlan. To, znaju svi, znači samo jedno – zeleno svijetlo za Vladimira Putina.
Iz Kremlja su poslali umjerenu poruku. Dmitrij Peskov kaže da će Rusija suditi o Trampu na osnovu njegovih postupaka. Dodao je i da nije upoznat sa planovima predsjednika da čestita Trampu na izborima, jer su SAD neprijateljska zemlja. Istakao je da očekuju zaokret u spoljnoj politici, te da će se novi predsjednik oglušiti na pozive savezničkih privezaka. Nekim zapadnim medijima kolala je i priča da je čestitka iz Moskve u Vašington stigla privatnim kanalom dvojice predsjednika.
I iz Crne Gore su poslate čestitke. „Siguran sam da ćemo zajedno graditi mostove saradnje i očuvati mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu”, kazao je među prvima predsjednik skupštine Andrija Mandić. U Banja Luci je zgrada Palate pravde u bojama američke zastave. „Ovo je pobjeda Amerike kojoj mi vjerujemo“, rekao je Milorad Dodik tokom koktela organizovanog u čast Trampove pobjede.
Svi se nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama. Istina je vjerovatno daleko od toga. Vremešni i hiroviti Tramp mogao bi biti izuzetno nepredvidiv igrač na geopolitičkom planu. Takvih momenata smo se nagledali i u prethodnom mandatu.
Ako je suditi po onome što je pričao tokom kampanje mnogi će imati problema sa novim predsjednikom. Prije svega mediji koje je u više navrata nazivao neprijateljskim kampom i neprijateljima naroda. Ostala je zabilježena i rečenica tokom nedavnog mitinga u Pensilvaniji da bi ako neko želi da ga pogodi morao da puca kroz lažne vijesti, aludirajući na prisutne reportere. To mu kako je rekao i ne smeta toliko.
Na meti su mu i brojni činovnici, pa se očekuje da će čistka državnog aparata biti detaljna. Najavio je i razmatranje otpuštanja državnih tužilaca koji ne slijede njegova uputstva. To bi svakako bio raskid sa dugotrajnom američkom politikom nezavisnog federalnog aparata za sprovođenje zakona.
Tokom kampanje je obećao završetak zida prema Meksiku i mnoge druge akcije vezane za smanjenje populacije migranata. Predložio je korišćenje vojske protiv „neprijatelja iznutra”, iako je ostao nedorečen ko su tačno ti elementi. Prijetio je da će goniti mnoge koje je optužio za izbornu prevaru iz 2020. godine. Takođe je obećao da neće zloupotrijebiti vlast, ta de će biti diktator, ali samo prvog dana svog mandata. Za taj dan je najavio nastavak zidanja meksikčkog zida i „bušenje, bušenje, bušenje“ misleći na pojačane aktivnosti vezane za fosilna goriva. Da li se pomenuta diktatura završava na tome, ostaje da se vidi.
Tokom prethodnih mjeseci pominjao je ne samo preispitivanje uloge i misije NATO-a što je često bilo na tapetu i tokom prvog mandata, već i nove carinske stope za partnere iz EU. Ako ostane pri svojim najavama Kina će biti glavna ekonomsko-poilitička meta. Planira se niz akcija vezanih za poreze tamošnjim kompanijama, onemogućavanje da one kupuju nekretnine u SAD itd.
SAD su dobile novog predsjednika. Ovog puta će na Kapitol Hil stići mirno i sa ustima punim obećanja o napretku. Tokom jednog od slavodobitnih govora iza njega je stajao veliki natpis: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće: Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i snage da vodi zemlju pravim putem? Ako se obistini i dio najavljenih planova, a obzirom na činjenicu da su Republikanci trijumfalno preuzeli poluge vlasti u SAD-u, tu zemlju čeka buran period. Iscjeljenje nacije će vjerovatno sačekati. Sigurno je: njegova politika biće izazov i konkurentima i saveznicima. Americi i svijetu.
Vrijeme politike kakvu dugo nijesmo vidjeli
Novi nasilnik je na igralištu i valja se prilagoditi – otprilike je tako izgledala srijeda kada je svijet saznao za Trampov povratak. I oni koji su oštro kritikovali njegovu političku, ali i društvenu ličnost, poput novog engleskog premijera Keira Starmera poslali su čestitke pune pomiriteljskih tonova i želja za saradnjom. Gavne sile EU Francuska i Njemačka uskladile su svoje priče o Evropi koja mora biti jedinstvena. „EU mora stajati zajedno i djelovati na jedinstven način“ – rekao je Olaf Šolc novinarima nakon razgovora sa francuskim kolegom Emanuel Makronom. Već četvrtak je donio ozbiljne prepreke ovoj saradnji, jer su sve prilike da će Njemci ići na vanredne izbore. Dva lidera su naglasila izazove Trampove protekcionističke trgovinske politike i izolovane retorike koju oslikava moto Amerika na prvom mjestu.
O nadolazećem američkom izolacionizmu i desničarskim stremljenjima novog predsjednika SAD-a govori i sarajevski novinar i profesor književnosti Amer Tikveša: „On je jedan od originalnijih na spektru desnih autokrata. Svi oni imali su ksenofobiju kao jedan od glavnih ideoloških postulata svoga djelovanja, ali ona je kod većine drugih bila ili povod za ratovanje ili barem prijetnje ratom. Kod Trampa je ona povezana s pacifizmom. On će, kaže, prekidati ratove, ali će istovremeno i otjerati migrante. Riješit će se prisustva Amerike u svijetu, ali i svijeta u Americi”, napisao je Tikveša na svom FB profilu.
Gotovo da nema političara desnog spektra koji nije poslao čestitke novoizabranom glavnokomandujućem SAD-a. Iz Južne Amerike najvatrenije poruke dolaze od desničarskog predsjednika Argentine. Javier Milei, koji dijeli sličan stil sa Trampom, nazvao je pobjedu ‘izvanrednom’ i obećao da će voditi spoljnu politiku usmjerenu samo ka dvije zemlje, SAD-u i Izraelu. „Znajte da možete računati na Argentinu u ispunjavanju vaših ciljeva“, napisao je Tikveša na svom FB profilu. .
Bivši krajnje desničarski predsjednik Brazila, Žair Bolsonaro, objavio je video snimke na kojima je sa Trampom, u kojima ga naziva -pravim ratnikom. „Neka Trampova pobjeda inspiriše Brazil da slijedi isti put“, uskliknuo je Bolsonaro I desničarski lideri iz NATO zemalja pohitali su da podijele radost. Među prvima, naravno Viktor Orban, Geert Vilders… Britanski političar Najdžel Faraž, lider desničarske Reformističke partije, rekao je u objavi na X-u: „Keir Starmer mora raspakovati crveni tepih za 47. predsjednika SAD-a. Ovo je velika prilika koju treba iskoristiti”. Marine Le Pen, liderka francuskog krajnje desnog Nacionalnog saveza, smatra da se američka demokratija jasno izrazila, a Amerikanci slobodno izabrali predsjednika. „Ovo novo političko doba koje počinje mora doprinijeti jačanju bilateralnih odnosa i težnji ka konstruktivnom dijalogu i saradnji na međunarodnoj sceni”, napisala je na X-u.
„Danas takođe moramo proslaviti važnost hispanskog glasa u ovoj pobjedi slobodnog svijeta. Vrijeme je za patriote. Vrijeme je za slobodu”, napisao je Santiago Abaskal, lider španskog desnog Voxa.
I balkanski igrači poslali su svoje čestitke, i naši naravno. Svi se nadaju dobroj volji novog igrača. Gostujući na AJB, istoričar Tvrtko Jakovina je istakao da se dogodila ogromna promjena koja će uticati na cijeli svijet, pa i na naš region. Ocijenio je da to nužno nije povoljno, naročito ne za male zemlje. „Bez obzira na to da li se veselili danas Trampovom dolasku ili ne, morate znati da ulazimo u jedno područje politike kakvo do sada nismo vidjeli. Barem ne jedno jako dugo vrijeme u 20. i 21. stoljeću”, rekao je Jakovina.
Slične stavove za istu televiziju podijelio je i Danijel Server profesor sa univerziteta Džons Hopkins. „Prva najdramatičnija promjena odnosiće se na Ukrajinu, gdje će pokušati dati dio Ukrajine Rusima kako bi ih natjerao da zaustave rat. To je najavio i tokom predizborne kampanje i možda će u tome i uspjeti”, kaže Server. On napominje da tu postoje implikacije za Balkan., „ Podjele u Ukrajini biće presedan za podjele na Kosovu i BiH”.
Na opsanosti novih politika, Ameriku i svijet je upozorio nezavisni senator Berni Sanders. On je u oštro intoniranoj poruci pozvao Demokrate da izvuku pouke iz poraza.„Ne bi trebalo biti veliko iznenađenje kada Demokratska stranka koja je napustila ljude radničke klase otkrije da je radnička klasa napustila njih. Prvo je to bila bijela radnička klasa, a sada su to i latino i crni radnici“, rekao je Sanders zahtjevajući od odgovornih ljudi koji su zabrinuti za temelje demokratije i ekonomsku pravdu da povedu vrlo ozbiljne političke rasprave.
Kultni američki pisac i scenarista Stiven King nakon pobjede Trampa napisao je na društvenim mrežama status koji se može tumačiti i kao kritika na račun obje političke struje SAD-a: „U mnogim radnjama koje prodaju lijepe, ali krhke stvari, često stoji natpis: Lijepo za gledanje, milina za držanje, ali kad se slomi – kupio si. Ista stvar važi i za demokratiju”.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROMJENLJIVA RATNA SREĆA I (NE)ADEKVATNA POMOĆ UKRAJINI: Rat iscrpljivanja resursa i nerava
Objavljeno prije
9 mjesecina
26 Aprila, 2024Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket je gotovo 61 milijardu dolara. Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem i nadom. Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak.. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta
Prije dva dana je američki predsjednik Džozef Bajden potpisao paket pomoći za Ukrajinu koji je, nakon mjeseci zastoja usljed protivljenja Republikanaca, konačno izglasao Kongres 21. aprila. Usvojen je i zakon kojim se omogućava oduzimanje zamrznutih ruskih sredstava i njihovo preusmeravanje Kijevu. Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket od gotovo 61 milijardu dolara uključuje 13,8 milijardi za kupovinu sofisticiranog oružja, 13,4 milijardi za popunu američkih zaliha, 11 milijardi za podršku američkim saveznicima u regionu i još 13,8 milijardi za kupovinu američkih odbrambenih sistema za Ukrajinu. Dodatnih devet milijardi biće izdvojeno za ekonomsku pomoć kroz zajmove pod veoma povoljnim uslovima , koje će Bajden u potpunosti oprostiti u naredne dvije godine, uz odobrenje Kongresa. Posebno je izdvojeno 26 miliona dolara za praćenje raspodjele i trošenja američkih sredstava zbog neobuzdane korupcije u Ukrajini, posebno u Ministarstvu odbrane koje tresu korupcijski skandali.
Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem uz nade predsjednika Volodimira Zelenskog da će pomoć ubrzo osjetiti „borci na prvim linijama fronta, kao i gradovi i sela koja pate od ruskog terora“.
Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak. Utvrđeni grad Avdijevka u Donjetskoj oblasti koji je odolijevao silovitim napadima još od 2014. tokom prve ruske agresije je morao biti napušten 17. februara uprkos ogromnim gubicima koje su branitelji nanijeli ruskoj armiji plaćenicima i kriminalaima puštenim iz zatvora. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta.
Rusija je pokrenula i razorne napade na civilnu i elektroenergetsku infrastrukturu Ukrajine u ranim satima 11. aprila sa baražom od 42 rakete i 40 dronova protiv elektrana u pet regija – Odesa, Harkov, Zaporožja, Lavov i Kijev. Termoelektrana na ugalj (TE)- Tripilska sa kapacitetom od 1,8 TW i najveća u zemlji koja opslužuje Kijev i Žitomir strujom je gotovo potpuno uništena. Video snimci koji kruže na ukrajinskim društvenim mrežama prikazuju pakao koji je zahvatio elektranu. Ruske snage su već izbacile iz stroja TE Zmivskaja u Harkovskoj oblasti i TE Vuglehirskaja u Donjeckoj oblasti. Hidroelektrana Dnjepar je takođe van pogona. DTEK, najveća ukrajinska privatna energetska kompanija, kaže da je 80 odsto njenih objekata oštećeno ili uništeno.
Izvršni direktor DTEK-a Maksim Timčenko kaže da su najnoviji napadi predstavljali stratešku promjenu u pristupu ruskog agresora. Za razliku od prethodnih napada koji su bili usmjereni na distribucijske stanice i transformatore, ruske snage sada koncentrišu svoju vatrenu moć na velike elektrane, s ciljem njihovog potpunog uništenja. Rusija je vjerovatno uništila i jedno od najvećih skladišta prirodnog gasa u Evropi, na zapadu Ukrajine, južno od Lavova. Kyiv Independent je objavio da je raspored isključenja struje već usvojen u regijama Harkov, Dnjepropetrovsk i Donjeck. Stručnjaci upozoravaju da ako Rusija nastavi sa ovakvim sistematskim napadima, moguće je da ukrajinske nuklearne elektrane neće imati dovoljno balansne struje iz elektrana na ugalj i plin i da će stoga morati biti zatvorene. Ni Ukrajina ni Zapad nemaju mogućnost da u potpunosti poprave štetu na energetskoj infrastrukturi zemlje u relevantnom vremenskom okviru prije nego se zima vrati.
Posljedice potpunog nestanka struje u Ukrajini bi mogle biti katastrofalne. Gašenje frižidera i zamrzivača u supermarketima i kućama bi povećavalo nesigurnost u snabdijevanju hranom dok bi i željeznički transport, ključan za kretanje trupa i materijala, bio ugrožen. Proizvodnja i snabdijevanje vojske bi u takvoj situaciji doveli do velikih problema i možda kolapsa ekonomije.
Ranjivost energetske mreže rezultat je dostatka raketnih odbrambenih sistema Patriot, ključnih za odbranu od ruskog vazdušnog terora. Nedostatak odbrambenih sredstava nije samo uzrokovan dosadašnjim otezanjem Republikanaca u Kongresu da odobri pomoć. Sistem Patriot, kao jedan od glavnih oslonaca vazdušne odbrane je izuzetno skup i proizvodi se u malom broju. Rakete MIM-104 koje sistem Patriot ispaljuje, proizvode se po stopi od samo 550 komada godišnje. U situaciji u kojoj se Ukrajina nalazi, godine mirnodopske proizvodnje se potroše/ispale sa lansera za svega nekoliko sedmica. Nedostatak raketa čini i sistem Patriot ranjivim na napade pa se mora računati i na to da će s vremenom pojedine jedinice biti ili oštećene ili uništene.
Washington Post javlja da Pentagon već priprema pošiljke za jednostavnija borbena sredstva koji se mogu brzo rasporediti kao što je artiljerijska municija od 155mm i da se isporuke očekuju već narednih dana. Kada je u pitanju oprema za protivvazdušnu odbranu, situacija izgleda puno mračnija, i moguće je da će Ukrajinci čekati i mjesec dana da stignu prijeko potrebne rakete. Najsofisticiranija oružja nisu još ni naručena od dobavljača koji ne povećavaju skromne proizvodne kapacitete. Logično je očekivati da će Rusija u narednim sedmicama maksimalno iskoristiti situaciju i intenzivirati napade.
Institut za proučavanje rata (ISW), američka neprofitna i nezavisna istraživačka organizacija, smatra da će doći do poboljšanja ukrajinske operativne pozicije tek u junu. Ruska vojna komanda će u međuvremenu „vjerovatno razmotriti značajne promjene u ofanzivnoj operaciji velikih razmjera“ kako bi iskoristila postojeće ukrajinske vojne deficite dok ne stignu američke zalihe. Ruske snage su vjerovatno i dalje sposobne da operativno napreduju u narednim sedmicama, navodi ISW, pogotovo u sektorima fronta zapadno od Avdijevke u Donjeckoj oblasti, ili područjima fronta gdje su ruske snage nadomak operativno značajnog cilja, u blizini Časiv Jara.
I ukrajinska vojska očekuju da Rusija otpočne svoju ljetnu ofanzivu u narednih mjesec dana, što je potvrdio je i načelnik Glavnog obavještajnog direktorata Ukrajine (HUR) general-pukovnik Kirilo Budanov.
U reakcijama na vijesti iz Amerike, među prvima se javio bivši predsjednik Rusije i sadašnji potpredsjednik ruskog Savjeta za bezbjednost Dmitri Medvedev. On je rekao da će američka pomoć „učiniti Ukrajinu još siromašnijom, više Ukrajinaca će umrijeti”. Medvedev se do sada profilirao kao najekstremniji nacional socijalista u Kremlju i zagovornik uništenja Ukrajinaca rekavši da ih „mrzi jer su gadovi i degenerici“ i da će „sve učiniti da nestanu“.
Direktor CIA-e Vilijam Berns je nedavno rekao pred Obavještajnim komitetom Senata da bez američke vojne pomoći Ukrajinci mogu izgubiti rat do kraja godine ili biti dovedeni u poziciju da Vladimir Putin diktira uslove za mir. Sa nedavno odobrenom pomoći Berns smatra da Ukrajinci mogu držati sadašnje linije. Zapadni vojni komentatori ističu da količina pomoći koju Zapad isporučuje Ukrajini je daleko od toga da joj omogući pobjedu u ratu. U ovoj fazi pomoć nije dovoljna ni da pokrene kontranapad. Zapad za sada isporučuje samo toliko koliko je neophodno za puko preživljavanje, tj. da izbjegne sudbinu koju joj želi Medvedev. Ukrajinci sve više pokušavaju nadoknaditi neisporučivanje pomoći Zapada proizvodnjom vlastitog oružja, prevashodno bespilotnih letilica domaće proizvodnje kako bi zadržali napredovanje ruskih snaga sa udaljenosti. Ukrajinski dronovi su povećali i napade na teritoriju agresora, pogotovo protiv naftnih postrojenja udaljenih stotinama kilometara od linije fronta. Dosadašnji napadi su smanjili proizvodnju za nekih 16 odsto prema procjenama koje navodi BNE Intellinews ali teško je očekivati da će napadi postići osjetljiviji ekonomski efekat osim propagandne svrhe i blamaže za rusku vojsku koja nije u stanju spriječiti dalekometne napade na vlastitu teritoriju.
Predsjednik Zelenski ne krije nelagodu zbog direktnog učešća SAD, Velike Britanije i Francuske u odbrani Izraela tokom masovnog iranskog raketnog napada 13. aprila, kada su ove tri NATO zemlje obarale iste vrste raketa i dronova iranske proizvodnje koje koristi Rusija u Ukrajini. On je podsjetio da je NATO odbio da „zatvori nebo nad Ukrajinom“ nakon početka agresije dok je „u slučaju Izraela situacija potpuno pragmatična“ rekavši da je „dobro da je sve to oboreno i hvala Bogu da su ljudi još živi“. Ipak Zelenski je optužio NATO za „dvostruke standarde“ jer očigledno „postoji dovoljno tehnologije za obaranje stotina iranskih projektila i dronova”.
Osim problema sa oružjem i municijom, Ukrajina ima problem i sa nedovoljnim ljudstvom. Uprkos ogromnim gubicima agresora koji se mjeri stotinama hiljada mrtvih i ranjenih, režim u Moskvi i dalje uspješno regrutira između 30 i 40 hiljada plaćenika mjesečno, u zemlji i širom planete. Smatra se da su ruska armija i njene paravojske 15 odsto veće nego na početku rata. Gubici Ukrajine su državna tajna ali je jasno da oni nisu mali. Zelenski je prošle sedmice potpisao kontroverzni prijedlog zakona o mobilizaciji. Krajem 2023. je Ministarstvo odbrane zatražilo od predsjednika regrutaciju dodatnih 450 do 500 hiljada vojnika kako bi ojačao odbranu Ukrajine.
Slijedi trka sa vremenom i veoma vruće ljeto.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
“Preča posla”
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Mafija ruls, dva
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Eto nama nas, blagoš
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 1 mjesec
O “evropskom kršćanstvu“ i “neevropskom islamu“
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 mjesec
Ugled
Milena Perović
Novi broj
CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti
VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja
MONITOROVA ANKETA: Odgovornost, suočavanje, društveni dijalog
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Istina će nas zaboljeti
-
DRUŠTVO4 sedmice
BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine
-
INTERVJU4 sedmice
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, PROFESORKA FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POSLANICA ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Studentkinje i studenti daju primjer kako i ostali segmenti društva mogu da podnesu žrtvu
-
FOKUS4 sedmice
VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi proizvođači haosa
-
Izdvojeno4 sedmice
SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže
-
HORIZONTI4 sedmice
NOVI ŠPIJUNSKI SOFTVERI U BORBI PROTIV NEPRIJATELJA PRIVATNE DRŽAVE: BIA cilja novinare i građanske aktiviste
-
Izdvojeno4 sedmice
SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi
-
Izdvojeno4 sedmice
KADRIRANJE U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet