Povežite se sa nama

INTERVJU

Zidanje kuće od krova

Objavljeno prije

na

Proteklih nedjelja jedna od glavnih tema u crnogorskoj javnosti je najava vladinih zvaničnika o raspisivanju pretkvalifikacionog tendera za izgradnju četiri hidrocentrale na rijeci Morači. Mišljenja o tom pitanju su podijeljena. Na početku razgovora za Monitor, izvršni direktor NVO Green Home i član Komsije za socijanu, ekonomsku i politiku zaštite životne sredine Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) Darko Pajović objašnjava kako ekolozi nijesu protiv korišćenja hidropotencijala za proizvodnju električne energije, ali i ukazuje na mnoge greške koje su već počinjene u planiranju ovog posla kao i na one čije bi posljedice tek mogle izaći na vidjelo. PAJOVIĆ: Mi jesmo za održivo korišćenje hidropotencijala u svrhu proizvodnje električne energije, ali pristup koji nadležni imaju u slučaju rijeke Morače ne ide u tom pravcu. Teško da ćete naći primjer da se ,,kuća gradi od krova”, a predlog za korišćenje hidropotencijala rijeke Morače upravo liči na to. Još prilikom definisanja Strategije razvoja energetike, koja je usvojena 2007. godine, upozoravali smo na veliki broj nedoumica koje ostavlja ovaj dokument. Tada je Vlada izbjegla da uradi stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu usvajanjem ove Strategije četiri dana prije stupanja na snagu Zakona o strateškoj procjeni uticaja. A upravo taj zakon omogućava sagledavanje svih pozitivnih i negativnih strana određenih rješenja i predlaže na osnovu podataka da li nešto treba raditi ili ne, nudeći alternative. Zbog nesprovođenja ovog jednostavnog mehanizma, koji omogućava da se sagledaju sve štete i koristi, danas se javljaju mnoge nedoumice i sukobi oko projekta HE na Morači.
I sada, umjesto da ozbiljno pristupi analizama i realno sagleda činjenice, Vlada najavljuje raspisivanje pretkvalifikacionog tendera iako još nijesu urađena sva neophodna ispitivanja, i time krši i domaće zakone i niz međunarodnih obaveza i dokumenta. Ako tome dodamo i veliku medijsku kampanju, u kojoj se građanima prezentuje veliki broj manipulacija i pogrešnih podataka, onda se postavlja pitanje da li je državni i javni interes u prvom planu.

MONITOR: U nacrtu Streteške procjene uticaja na životnu sredinu (SEA) za HE na Morači stoji da nedostaje puno istraživanja, podataka, mapa, da su mnogi podaci bitni za realizaciju hidroelektrana stari i nepotpuni da bi se tačno sagledao mogući uticaj brana na životnu sredinu. Koliki je, zapravo, problem nedostatka validnih podataka i na šta se on može najviše odraziti?
PAJOVIĆ: Kada nema podataka, onda se teško mogu planirati i mnogo manji zahvati u prostoru, a kamoli sistem od četiri hidrocentrale. Kod nas je napravljen plan za izgradnju hidrocentrala na Morači prije nekoliko decenija i sada se taj stari plan, koji je bio prilagođen nekom drugom vremenu, pokušava pošto poto ,,ugurati” u čitav niz domaćih dokumenata, evropskih pravila itd. Umjesto da su prvo prikupljeni podaci pa na osnovu njih planirani budući hidroenergetski objekti, taj je proces bio obrnut. Takav pristup može imati za posljedicu povlačenje nepromišljenih poteza i velike posljedice po životnu sredinu ali i lokalnu ekonomiju.
Isto tako, kada nemate podataka, a već ste isplanirali kako ćete i šta raditi, onda ne možete ni sagledati konkretno šta sve možete izgubiti jer prosto ne znate ni šta imate, ni koliki su sadašnji ekonomski prihodi od velikog broja djelatnosti koje se obavljaju u slivu rijeke Morače i Skadarskog jezera, a koji će objektivno biti ugroženi ili izgubljeni potapanjem teritorije i izgradnjom hidrocentrala.

MONITOR: Kakav je uticaj brana na biljni i životinjski svijet?
PAJOVIĆ: Hidrocentrale, kao i brane imaju nesporni negativan uticaj na biljni i životinjski svijet. I to je svugdje u svijetu tako. Poremećaji u vodnim režimima, biljnom i životinjskom svijetu, gubljenje vrsta nešto je što prati svaku gradnju hidroenergetskih objekata na rijekama. Postavlja se samo pitanje da li je taj negativni uticaj manji ili veći. U slučaju rijeke Morače, uticaj će biti izuzetno negativan jer u samom slivu, ali i nizvodno od planiranih brana egzistira veliki broj vrsta, jedan jedinstven, bogat biljni i životinjski svijet, što su uostalom i pokazale neke od studija koje su radili domaći stručnjaci. Istina, imamo i razmišljanja stručnjaka iz Tunisa, po kojima će taj uticaj biti ,,nulti”, što je na žalost rezultat manipulacija koje se saopštavaju javnosti, a ne potkrijepljenih naučnih dokaza i činjenica.
No, gubitak i poremećaj biodiverziteta znači i ekonomski gubitak, koji kod nas još niko ni ne pokušava sagledati. Na žalost, kada nemate podataka o bogatstvu živog svijeta, ne znate ni koliko ćete ekonomski izgubiti, što je pogubno jer se danas svugdje u svijetu biodiverzitet upravo računa kao ekonomska kategorija i privredni resurs. Neke države u našem susjedstvu, koje sebe nijesu proglasile za ekološke, imaju nacionalne parkove, kao što je hrvatski nacionalni park Plitvice, koji zarađuje više novca nego najveća privredna preduzeća u Crnoj Gori.

MONITOR: Zagovornici brana u Crnoj Gori često prozivaju ekologe da su protiv ekonomskog razvoja. Da li je i koliko izvjesno da će četiri brane na Morači donijeti dobit građanima Crne Gore i kolika će biti ta dobit?
PAJOVIĆ: ,,Protivnici ekonomskog razvoja” već uobičajena floskula iz krugova koji bi valjda trebali biti podržavaoci ekonomskog razvoja. Koliko su oni posvećeni tom ekonomskom razvoju možda najbolje govore njihovi rezultati: privatizacije bez poštovanja ugovorenih obaveza, investitori koji bježe, nerealizovana ugovorom zagarantovana zaštita životne sredine, radnici koji plate traže na ulicama… Mnogo puta smo ukazivali na razne probleme tokom privatizacije KAP-a prije svega, ali i drugih industrijskih preduzeća u Crnoj Gori. Na žalost, nijesu nas čuli. U ovakvim slučajevima, naši argumenti su izdržali test vremena, ali to nije nikakva satisfakcija, jer rezultati takvih poslova štetni su po sve nas.
Pitanje je u kojem će pravcu Crna Gora ići u budućem periodu. Da li će to biti dosadašnji pristup, koji je donio veliku devestaciju prostora i cijeli niz drugih negativnih uticaja ili ćemo se primjenom evropskih standarda opredijeliti za nešto što se zove održivi ekonomski razvoj? Mislim da dosadašnji primjeri u Crnoj Gori, ali i cijeli niz dešavanja u zemljama razvijenog svijeta, vrlo jasno ukazuju kuda i kako ići. Na žalost, uvijek će postojati interesne grupe koje vuku državu i društvo u pravcu svojih ličnih interesa.

MONITOR: U nacrtu Detaljnog prostornog plana za hidroelektrane na Morači pominje se razvoj turizma i izgradnja velikog broja hotela, otvaranje novih radnih mjesta. Koliko je to realno?
PAJOVIĆ: Potpuno nerealno. Oni su zacrtali 16.000 kreveta oko hidrocentrala. A to je više od 100 hotela kao što je kolašinska Lipka. Volio bih da mi neko pokaže sličan primjer. Razvoj turizma na akumulacionim jezerima ograničen je s mnogo faktora s obzirom na variranje nivoa vode i do 75 metara u zavisnosti od potrebe za proizvodnjom energije. Takođe, kada planirate, kao naša Vlada, da razvijate turizam na akumulacijama, da koristite vodu za vodosnadbijevanje, ali istovremeno planirate i izgradnju objekata i vožnju jedrilica, onda je vrlo teško zamisliti sve te funkcije jezera i brana istovremeno. Možda bi bilo najbolje da sve ovo što je vlast isplanirala za potencijalne hidroakumulacije na Morači – da sprovede prvo na Pivskom jezeru, kako niko od nas ne bi imao nedoumice može li oko hidroelektrana biti baš toliko zarade od turizma kao što najavljuju.

MONITOR: Ko bi mogao profitirati od izgradnje hidrocentrala na Morači, a ko bi sve bio na gubitku?
PAJOVIĆ: Profit će ostvariti kompanija koja uloži novac. Važna činjenica je da struja koja se proizvede neće biti crnogorska već onoga ko uloži novac. Takođe i cijena struje biće onolika koliko zapravo bude tržište diktiralo. I to je normalno. Ali je loše to što se u javnosti stvara utisak da će struja biti jeftina, maltene besplatna. Kao što ni struja iz Pljevalja i Plužina nije besplatna, tako ni ova neće biti.

Rasipanje energije

MONITOR

Marijana BOJANIĆ

: Da li su u ovom trenutku Crnoj Gori neminovno potrebne hidroelektrane ili ima neke druge, moguće, izvore energije ili mogućnost uštede?
PAJOVIĆ: Crna Gora danas troši pet puta više energije po glavi stanovnika nego što je to slučaj u Evropskoj uniji. Gubici na mreži su oko 22 odsto, što je kompletna godišnja proizvodnja HE Piva. Po vladinoj Strategiji energetske efikasnosti može se bez bilo kakvih ulaganja uštedjeti 14 odsto sadašnje potrošnje energije, što je oko 41 milion eura ili 400.000 tona uglja koji sagori u TE Pljevlja. Inače, u Crnoj Gori je zavisno od sektora do sektora moguće smanjiti potrošnju oko 40 odsto od ukupne današnje potrošnje. Svaki drugi kilovat koji dođe do nekog domaćinstva troši se na grijanje, što je podatak koji nećete naći niti u jednoj evropskoj zemlji. Udio alternativnih izvora energije je nula, dok je potencijal solarne energije (makar za zagrijavanje vode) među najvećima u Evropi. Ovi i još mnogi drugi pokazatelji zapravo govore da je racionalnije prvo pristupiti onome što odmah možemo i pokušamo smanjiti postojeće ,,rasipanje energije”, bez smanjenja komfora života, što je i strateški cilj EU, koja uvozi 50 odsto svojih energetskih potreba i gdje je zacrtan cilj da se smanji sadašnja pet puta manja potrošnja nego u Crnoj Gori za 20 odsto do 2020.
Kada se sagledaju sve ove činjenice i ponašanje nadležnih, ne može se oteti utisku da se zapravo forsira potrošnja energije, i da nema jake želje za smanjenjem gubitaka. Jedino rješenje koje se nudi je gradnja hidrocentrala za koje ni sami ne znamo šta nam i koliko mogu donijeti a koliko oduzeti.

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo