U srijedu, usred istorijskog procesa izbora vlade koja bi, obogaćena predstavnicima opozicije, trebala da vrati povjerenje u izbore, premijer Milo Đukanović riješio je da se posveti – očuvanju životne sredine. Na Žabljaku je otvarao reciklažni centar. Skupštinsko zasjedanje biće nastavljeno ,,kad se steknu uslovi”. Sad se, ponovo, čeka.
Sjednica parlamenta na kojoj se očekivalo da Đukanović predloži potpredsjednika vlade i ministre koje su predložile SDP, URA i Demos, bila je zakazana za podne. Premijer je tražio odlaganje za 15.30. U međuvremenu je objavljeno da je Raško Konjević, kandidat za ministra finansija, kazao kako će, ukoliko premijer do tog doba ne dostavi ime kandidata opozicije za ministra poljoprivrede, predloženi opozicioni ministri povući kandidature. Nije se desilo nijedno ni drugo.
Dok ovaj broj Monitora ide štampu u opticaju su dvije verzije o daljem razvoju događaja. Prema jednoj, čitava procedura će biti nastavljena kako je krenula; premijer je malo dresirao poslanike. Prema drugoj, Đukanović bi mogao da objavi kako je predlog Milorada Vujovića za ministra poljoprivrede neprihvatljiv. To bi značilo da je Đukanović osilio, da zna da je opozicija zbog nesloge previše ranjiva i da više nema dobar potez.
Opozcija naravno može da odustane od cijele priče, i to nas vraća na početak- bojkot i protesti. Za svaki valjan odgovor Đukanoviću treba veće opoziciono jedinstvo. Tokom dva dana rasprave o leks specijalisu koji treba da omogući primjenu sporazuma o stvaranju uslova za održavanje fer izbora čula se gomila međuopozicionih svađa.
Demokratski front optužio je opozicione potpisnike sporazuma da su počinili veleizdaju. Poslanik DF-a Koča Pavlović je tražio da dio opozije koji je potpisao sporazum objasni javnosti zašto su blanko potpisali to što gura Crnu Goru još jednoj izbornoj krađi, znajući da nemaju kapaciteta da je spriječe.
„Opozicija u ovom trenutku ima dva cilja – obezbjeđivanje uslova za te izbore i drugi cilj je da se pobijedi na tim izborima”, kazao je lider Demosa Miodrag Lekić. On je ocijenio da je sporazum u isto vrijeme i hrabar i riskantan, ali da su morali birati između dvije mogućnosti: da očajavaju i spremaju alibi za poraz u neregularnim uslovima ili da pokušaju da nešto urade.
SNP je obznanio da neće glasati za leks specijalis jer, kako je kazala njihova poslanica Snežana Jonica, taj dokument veže ruke i noge opoziciji. Optužila je SDP, URU i Demos da su potpisali sporazum koji je pisao Duško Marković. Njena uvjeravanja da je SNP potpisao neki drugi, ne taj isti sporazum, nijesu djelovala ubjedljivo.
Rasprave koje su se vodile tokom posljednje sedmice izbistrile su pozicije na kojima se nalaze opozicione grupacije u Crnoj Gori.
Partije koje su odlučile da delegiraju predstavnike za vladu Mila Đukanovića preuzimaju ozbiljnu odgovornost. Ako pristanu na eventualne nove Đukanovićeve uslove, gube na kredibilnosti. Ako se pregovori ipak uspješno privedu kraju, postaće dio vlade koja nije ni rekonstruisana, ni prelazna, nego – nešto između. Ta pozicija i rok od četiri mjeseca tokom kojeg će, ako budu izabrani, kontrolisati šta mogu, čine veoma neizvjesnom mogućnost da značajno utiču na uslove u kojima će biti održani oktobarski izbori.
U ovom trenutku je jasno da se uz pomoć mehanizama koje predviđa sporazum vlasti i tri opozicione partije, ne mogu spriječiti zloupotrebe ni u medijskoj, ni u bezbjednosnoj ni u drugim sferama. Pred tim dijelom opozicije je zadatak da do izbora, jasno pokažu građanima u kom pravcu i šta može da se uradi. U prilici su da probleme načnu i najave na koji način bi htjeli da sistemski urede glavne poluge vlasti – od medija, preko bezbjednosne službe, do oblasti koje treba uljuditi zakonima o ekstraprofitu i lustraciji.
Pored tog, suštinskog zadatka, pred njima je i niz manjih kao što je, na primjer, uređivanje biračkog spiska. Ako ni tu, efektivnu, kontrolu ne mogu da ostvare, onda na izborima nemaju šta da traže.
Demokratski front je prošle jeseni uzburkao atmosferu. Građani su ih nagradili za srčanost koju su pokazali tokom protesta. Svako, pa i svaki čelnik Fronta, zna da, na njihovim najvećim skupovima nijesu bile samo njihove pristalice. Malo šta su od tada uradili da takve prilike održe. Naprotiv, potezanjem pitanja državnog statusa Crne Gore, recimo, kao da su namjerno htjeli da se vrate u rov koji njihovu snagu čini ograničenom.
Pozicija DF je specifična. Imali su tri puta: da uz ostatak opozicije uđu u pregovore o sporazumu – odbacili su tu mogućnost i to je legitimno. Ako zbog neregularnosti uslova odluče da bojkotuju izbore, to se nekome može dopasti ili ne, ali biće znak da žele da budu antisistemski pokret i da preuzimaju rizik takvog izbora. Mogu, naravno odlučiti da poslije svega izađu na izbore, tako što će im prioritetna meta biti ostatak opozicije. Tom izboru bi se obradovao Đukanović.
Nezavisni poslanik Mladen Bojanić tokom skupštinskog zasjedanja imao je nastup koji bi mogao biti putokaz o tome šta je minimum koji opozicioni poslanik može da uradi. Rekao je da neće glasati ni za vladu ni za posebni zakon, ali da je spreman da ljudima iz opozicije pomogne koliko zna. Zvuči lako.
SNP je posebna priča. Vika kojom pokušavaju da nadglasaju nedostatak ikakvog integriteta postaje nesnosno neukusna. Po svemu što rade, može se računati samo da najmerno igraju da izgube.
Demokrate Alekse Bečića grade svoju poziciju. Ne učestvuju u skupštinskoj raspravi jer, kako su kazali vlada princip ,,kupi, pa vladaj”. Neće u vladu i neće potpisati sporazum jer ,,DPS-u i Milu Đukanoviću ništa ne vjeruju”. U ambijentu koji se uveliko smučio ogromnom broju građana, ovakav pristup nije bez izgleda za uspjeh.
Kako se god okrene, veliki su izgledi da ćemo na jesen znati šta nije, a šta jeste otpad i šta se može, a šta ne može reciklirati. U jedno možemo biti sigurni: kako se vrijeme do izbora troši, Đukanović će biti sve spremniji da izigra svaki dogovor. On popušta samo kad mora.
Po spisku
Ministarstvo unitrašnjih poslova objavilo je kako je provjerom biračkog spiska uz pomoć AFIS sistema pronašlo – jednog duplo upisanog birača. Nataša Starovlah-Knežević iz MUP-a je pojasnila da su upoređeni podaci za 514.984 birača, odnosno za sve koji su 24. marta bili upisani u birčki spisak. Ustanovili su da se za 272 osobe otisci poklapaju, ali da te osobe imaju različite ,,akvanumeričke podatke” i fotografiju. Vuk Maraš, direktor monitoring programa MANS-a, kaže za Monitor da u toj organizaciji ne vjeruju MUP-u. ,,Smatramo da je obim neregularnosti neuporedivo viši. Za pravo nam daje činjenica da je MUP više puta tvrdio da je sa biračkim spiskom sve u redu, a da smo mi nalazili na hiljade spornih upisa u spisak, od duplikata, fantoma, preminulih birača, osoba bez državljanstva i tako dalje, do onih koji su, suprotno zakonu, brisani iz biračkog spiska zato što je partija na vlasti imala podatke da ti ljudi glasaju za opoziciju”, kaže Maraš. ,,Stvarni obim zloupotreba znaće se tek kad nam MUP omogući puni uvid u birački spisak i sve baze koje su relevantne za njegovo pravljenje – registar ličnih karata, registar prebivališta, matične knjige umrlih – i kompletan uvid u implementaciju samog AFIS-a”, objašnjava Maraš. ,,U Tivtu smo prije izbora identifikovali 200 birača bez državljanstva i preko 200 onih bez fotografija u MUP-ovoj bazi podataka. Ako bi se Tivat posmatrao kao uzorak, značilo bi da na nivou Crne Gore ima oko 20 hiljada birača čiji je upis problematičan samo po ova dva osnova. A tome treba dodati preminule, duplikate i ostale kategorije”, kaže Vuk Maraš.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
ANKETA4 sedmice