Vladimir Kavarić u nikšićkoj Željezari! Posjeta ministra ekonomije mnoge je iznenadila. Bili su spremni da se opklade u željezarsku platu, da će Kavarić dočekati kraj dvogodišnjeg ministarskog mandata a da nijednom ne ugazi u ovdašnju industriju. Kad ono on dođe, viđe i obeća: ko se – sit ruskog, engleskog, crnogorskog i turskoga zuluma – prijavi za dobrovoljni odlazak iz Željezare dobiće otpremninu od države. „Socijalni program” kako ponuđenom mitu tepa ministar, biće isplaćen od novca koji je dobijen prodajom imovine bankrotirale Željezare. Sredstva su, kaže Kavarić, „još” na računu Privrednog suda. Ako ne planiraju da otmu novac namijenjen isplati zarada koje je od sadašnjih i bivših radnika Željezare uz pomoć države utajio MNSS kao nekadašnji vlasnik, Kavarić i društvo širokogrudo obećavaju nešto što pripada budžetu, odnosno građanima Crne Gore. I trebalo bi ga trošiti po planu i zakonu. Otud i žurba – rok za prijave prekobrojnih je 1.oktobar, a odlazeći ministar ekonomije i poslanički kandidat na listi DPSDP koalicije vjeruje da će isplatom spornih otpremnina kupiti i po neki glas. Izvjesno je da Janko Vučinić, godinama progonjeni predsjednik Željezarinog sindikata, ima bitno drugačiju računicu. Ali, pokazaće se mnogo toga 14. oktobra.
Do tada treba podsjetiti da je ova Vlada, od uvođenja stečaja u Željezari, na sličan način već bacila naših 11 miliona eura. Doduše, ona je od Željezare i njenih radnika otela dvostruko više (20 miliona) kako bi Prvoj banci namirila kredit koji su menadžeri Aca Đukanovića velikodušno dali ljudima skrivenim iza lutajućeg of šora pod imenom MNSS.
Da se, ipak, vratimo aktuelnijim temama. Ima, vidimo, ljudi koje možete upoznati samo dok traje predizborna kampanja. Ona ih probudi, motiviše i ulije energiju potrebnu da učine i ono što bi malo ko očekivao. Nikšićka odiseja ministra Kavarića nije izuzetak već potvrda pravila. Ko ne vjeruje, neka pogleda šta sve, uzduž i poprijeko Crne Gore, čini Igor Lukšić.
Prije neki dan je premijer skoknuo do zavičaja. Tamo je, u sali SO Bar, obznanio neke – običnim smrtnicima nepoznate – istine. Strani mediji su iz ponuđenog obilja odabrali tvrdnju da „Crna Gora ima najnižu stopu kriminaliteta u Evropi”. Na prvi pogled, učinjelo im se da je premijer napravio ozbiljan lapsus. Onda su shvatili poentu. Ugledne zvanice sa crnogorskog dvora: Stanko Subotić, Veselin Barović, Taskin Šinavatra, Darko Šarić, Safet Kalić, Naser Keljmendi i čitava plejada italijanskih „biznismena” iz posljednje decenije prošlog vijeka, nalaze se na potjernicama makar po jedne evropske zemlje. Što, statistički gledano, tamo podiže stopu kriminaliteta. Ovdje su oni ugledni gosti, a nerijetko i domaćini na okupljanima sličnih im pripadnika tzv. tranzicionog džet seta – od Rusije, preko Emirata do Južne Amerike…
U interpretaciji vlasti, to je razlog da budemo srećni i zadovoljni. Evo kako to objašnjava glavni gazda Milo Đukanović: „Ubijeđen sam da Crna Gora zahvaljujući mudroj i fleksibilnoj spoljnoj politici koju je vodila i koju i dalje vodi ima izuzetne šanse da i van evropskih prostora animira strane investitore”. Ako prihvatimo da su, primjera radi, Šarić i Keljmendi akteri „mudre i fleksibilne spoljne politike” (makar kao dragi gosti lokala u kojima odmara nekadašnji ministar inostranih poslova Milan Roćen) – onda ne treba da čudi što je Crna Gora animirala „investitore” iz Kolumbije i Avganistana da ulažu – ko biljelo, ko žuto – u našu infrastrukturu i stručnjake.
Onda je Đukanović obećao da će Crna Gora „u skokovitom ekonomskom rastu uskoro dostići BDP do 15.000 eura po glavi stanovnika”, potvrđujući još jednom svoje znanje o legalnim ekonomskim tokovima. Uostalom, ista je osoba uoči prošlih parlamentarnih izbora najavila kako će interesna organizacija koju predvodi „uspjeti da pronađe investitore spremne da za izgradnju Velike plaže i Ade ulože oko 26 milijardi eura”!? I ostao je na vlasti i poslije toga. Da li je to smiješno ili žalosno prosudite sami.
Sada Igor Lukšić pokušava prekopirati dobitnu kombinaciju. „Prije dvije godine imali smo 32 hiljade nezaposlenih, a danas ih je 28 hiljada”, tvrdi premijer pozivajući se na podatke koje su mu servirali partijski kolega Zoran Jelić i njegova supruga – bivši direktor i sadašnja direktorka Zavoda za zapošljavanje. Istovremeno, Lukšić ignoriše podatke Monstata, državnog instituta za statistiku. A oni kažu kako je u drugom kvartalu ove godine u Crnoj Gori bilo 50 hiljada nezapošljenih. Nije teško, u ova predizborna vremena, razumjeti zašto su Igoru Lukšiću draži podaci firme koja je, dokazano, egzistencijalno zainteresovana za uljepšavanje stvarnosti.
Činjenice ne smetaju aktuelnom premijeru ni da ustvrdi kako su „za razliku od drugih zemalja” u Crnoj Gori porasle i plate i penzije. Lukšić valjda zna da država crnogorskim penzionerima još nije vratila ono što su im, u saradni sa tadašnjim Zavodom za statistiku, ukrali prije desetak godina. Konačno, ako je on sve to zaboravio valjda nije više od 100 hiljada zakinutih penzionera. Ili misle da su Milu, Igoru i DPS-u dužni i zbog njihovog nauma da im kad tad-vrate ono što su im prethodno oteli.
Za podatak da je Crna Gora „jedna od rijetkih zemalja koja je u prethodne dvije godine imala ekonomski rast” zna samo Igor Lukšić. Tako makar on može živjeti u zabludi da je kao premijer ispunio ono što je obećao u ekspozeu 2010. godine: „crnogorska ekonomija će rasti oko 2,5 odsto u 2011. i četiri odsto u 2012. godini”. Ostalih 650 hiljada stanovnika Crne Gore misli da je prošlogodišnji rast bio jedva 0,5 odsto i naslućuje da je u prvoj polovini godine država ponovo zapala u recesiju. Nadležnima je, međutim, zabranjeno da saopštavaju podatke koji bi mogli zasmetati predizbornim bajkama zvaničnika DPSDP koalicije. Te će vijesti, zato, stići tek pošto se preprazne biračke kutije. Bojati se da to neće biti i jedine loše vijesti koje se sada odlažu i prikrivaju.
Tada bi mogli saznati šta je sa autoputom, Željeznicom i Lukom Bar. Možda neko kaže nešto više o sudbini KAP-a, stvarnoj prirodi poslovnih odnosa između italijanskih kompanija A2A i Terna i crnogorskih vlasti, ili detalje sporazuma koji su, navodno, već utanačili zvaničnici OTP banke i premijer Lukšić. Šapuće se da će Vlada Mađarima otplatiti KAP-ov dug (oko 50 miliona), da bi oni ostavili na miru Vektru Montenegro, njenu imovinu i vlasnike. Formalne i stvarne. Nakon toga će biti jasnije zašto Vlada Igora Lukšića nije makar pokušala da sprovede vlastite zaključke o daljim odnosima sa CEAC-om Olega Deripaske, koje je u februaru usvojila Skupština Crne Gore.Vlada nije raskinula ugovor o poravnanju, nije izvršila reviziju poslovanja niti je napravila analizu o daljoj održivosti Kombinata. Ništa. Red smijeha pa red suza, što bi rekao pjesnik.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice