Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŽELJKO ŠAPURIĆ, ČOVJEK SA FOTOAPARATOM: Kad nijemi svjedoci progovore

Objavljeno prije

na

Fotografiše ljude i njihove navike, oridjinale, ulice i kuće rodnog Nikšića. Svuda prisutan.Na protestima, nesrećama, utakmicama ili kulturnim dogadjajima…Čovjek blagog osmjeha i naravi. Omiljen. Razgovaramo sa Željkom u zgradi nekadašnjeg Instituta za crnu metalurgiju nikšićke Željezare. U dvije prostorije koje mu je grad dao na korištenje, dočekuje nas svetilište posvećeno fotografiji i foto aparatima, kojih iima  600, raznih marki

 

 

Željko Šapurić, jedno je od onih prepoznatljivih lica grada pod Trebjesom. Srešćete ga, gotovo uvijek,  sa nikon aparatom oko vrata. Spremnog da zabilježi svaki trenutak i svaki važan dogadjaj u gradu, da, kako kaže ” ljudima i stvarima  produži trajanje”. Fotografiše ljude i njihove  navike,  oridjinale, ulice i kuće njegovog rodnog Nikšića. Uvijek i svuda prisutan. Na protestima, nesrećama, utakmicama ili kulturnim dogadjajima…Čovjek blagog osmjeha i blage naravi. Omiljen medju sugradjanima.” Kad prolazim ulicom moram bježati da me ne svrate na piće”,  kaže.

.Razgovaramo sa Željkom u zgradi nekadašnjeg Instituta za crnu metalurgiju nikšićke Željezare. Ovdje, u dvije prostorije koje mu je grad dao na korištenje, dočekuje nas svetilište posvećeno fotografiji i foto aparatima. Pogled luta po izloženim eksponatima. Oni svjedoče koliko se  svijet izmijenio od  onog vremena kad smo u  fotoaparate ubacivali  celuloidne rolnice filma,  a onda nestrpljivo čekali da ih fotograf razvije. Željko je ovdje skupio, kao nijeme svjedoke, prošlog vremena  aparate i opremu sa kojom se nekad radila  fotografija.  Ukupno 600 aparata. ” Volio bih da ih mogu negdje izložiti, pokazati i pričati o tom vremenu i tom načinu rada.Mislim da će opštinski autoriteti imati razumijevanja za to i da će se ta moja želja ostvariti. Želim da napravim prostor gdje bi mogli da dodju i učenici i turisti i da svi ovi eksponati ispričaju svoje priče, a imali bi dosta toga da kažu…”

Većina skupljenih aparata proizvedeni su u Rusiji -.  zenit,  lajka, zorkin. Ali  dosta je i onih na kojima su oznake – canon, nikon … Koliko vrijedi ova kolekcija? Željko spremno odgovara: ”Za mene vrijedi mnogo’. Onda objašnjava da samo u Staroj Pazovi i Indjiji postoje njemu slični kolekcionari. Dodajmo i mi, da je kolekcionar iz Azije, na aukciji u Beču, za  lajku iz 1932. platio 1, 3 milion eura.

Aparate skuplja čitav život. Neke je kupovao i skupo plaćao,  neke dobijao na poklon. Najdraži su mu stari aparati, a posjeduje stotinjak starijih od jednog vijeka. Medju njima i  lajka. ” Lajku mi je poklonio  pokojni Slobo Živković, a njemu, nekad davno, nikšićki fotograf Veljko Tadić. Bombardovanje Nikšića, tokom Drugog svjetskog rata 1944. godine snimano je baš ovim aparatom” .Posjeduje   i dva salonska aparta iz 1905. a i dva  aparata  korištena u špijunske svrhe, proizvedena pedesetih godina prošlog vijeka,  ‘Kiev 30   i raritet, najmanji analogni aparat na svijetu.  Fotoaparat sa pločom i objektivom, napravljen je prije  120 godina. Prje petnaestak godina Šapurić ga je kupio kupio    od  Toma Lukovića iz Ivanjice. Stiglo je  pismo na kojem je pisalo:” Željko Šapurić, Nikšić, adresu ne znam, nadjite ga…” I našli su ga. U pismu je bio i broj  telefona i kontakt je uspostavljen…“

” Aparat  zenit  pripadao je vojsci. Kad se rasklopi dug je skoro metar i po. Liči na pušku i ima objektiv od 200 mm. Svi ovi aparati u funkciji su, sa svima bi se i danas moglo fotografisati, ali specijalne hemikalije i neohodni premazi nisu jeftini…” objašnjava  Šapurić.“  Sprava sa metalnom pločicom i potpisom Iskra, made in Yugoslavia  je   kinoprojektor. ” Prevozio se nekad autobusima do škola po selima. Imam ovdje i platno na kojem su u to vrijeme, filmovi prikazivani”, priča Šapurić

Rodio se na uglu ulica Vuka Mićunovića i Karadjordjeve. Iz dvorišta,  vidjela se fotografska radnja Branka Vujanovića.” Zurio sam neprestano u nju”, sjeća se Šapurić.  ” Pamtim svaki detalj te radnje. Sad bih je mogao nacrtati.  Veliki prozor, vrata, pa onda druga uža vrata, koja su vodila prema komori gdje su se slike radile.” Fotografija i kamera lagano  su ulazile u  svaku njegovu poru, vene i krvotok. ” Ulazio sam u njegovu radnju sa posebnim strahom i poštovanjem. Lako u sjećanje mogu vratiti  Brankov lik, strogi izraz i čvrsti stav, ali i ponoviti svaku njegovu riječ. Sve što sam od njega čuo i naučio važi za sve foto aparate i danas”.

Tu, u radnji Branka Vujanovića, dočekao je Željko da se ispuni njegov dječački san, da mu otac kupi fotoaparat, a meštar Branko  stavi prvi film u njega. Te davne 1969. napraviće Željko prvu i jedinu fotografiju nikšićkog oridjinala   Stevana Vukovića. Onog,  kojeg se sugradjani sjećaju iz dana bombardovanja Nikšića, aprila 1944.godine.  Bombe su padale po gradu, a neko veli: ‘Čiji su ovo avioni?’ Stevan je spremno odgovorio. ‘ Ne znam čiji su avioni, no su bombe naše”.

Jedinu fotografiju, koja je ostala kao sjećanje i na drugog nikšičkog oridjinala, Petra Stolicu, napravio je Željko.

”Svaki prijatan i manje prijatan dogadjaj, poslednjih 20 godina zabilježio sam fotoaparatom.Teško je kamerom bilježiti teške porodične tragedije, saobraćajne nesreće…Od mene se kao novinskog reportera očekuje da sve to  fotografišem. Ali, ima momenata kada ne mogu da podignem kameru i okrenem objektiv prema čovjeku. Da slikam ljude koje privode u policijsku stanicu i hapse. A mnoge od njih poznajem…”

Biti uspješan u ovome poslu znači voljeti ga – tvrdi  majstor fotografije .I napominje: „  Teško je objediniti ljubav prema ovom poslu i stvarni život.” Ipak, nadje vremena da sa objektivom svog aparata prodre u tajanstvenu i mističnu tamu crkvenih porti, fotografiše lica monahinja, napravi portrete monaha, slika unutrašnjost džamija, ili  fasade nikšićkih zgrada i bulevare prekrivene snijegom…” Najdraže mi je da, običnog dana u proljeće, slikam fasade, zgrade i ulice Nikšića jer tada je najmanje sjenki. Možda moje fotografije sada ne vrijede mnogo, ali za stotinjak godina one će biti svjedoci vremena u kojem  smo živjeli”.  Baš kao što su i one hiljade fotografija  i razglednica starog Nikšića  koje je Željko sakupio, svjedočanstva onog nekog davnog vremena.

Željko posjeduje i oko 600 knjiga i monografija svog grada i brojne dokumentarne zapise  iz nekih prošlih decenija. Na policama ukoričen komplet lista  Onogošt  koji je izlazio prije Drugog svjetskog rata, kolekcija fabričkih listova Željezare i Boksita, primjerci lista Poznanstva, koji su izdavale nikšićke osnovne škole… Katalozi  i plakati sa svih izložbi održanih u Nikšiću posljednjih  dvadeset godina. Čuva Željko  saobraćajnu dozvolu za bicikl izdatu 1937. , oružani list iz 1920. ,  njemački  ausvajs, i dozvolu za kretanje ovjerenu četničkim žigom.

Na zidovima brojne fotografije. Crno bijeli portreti  Stojana Cerovića i Miška Petkovića. Kod njih je usavšavao znanje o fotografiji. Njegovi idoli, Branko Šobajić i Milić Obrenović, prvi nikšićki fotografi na vidnom su mjestu. Tu je i fotografija  Željka Šapurića sa Emirom Kusturicom. Naparavljena u stanu doktora Mikija  Medenice, u vrijeme kada je ovaj  liječio Emirovu majku u bolnici Brezovik. Na isječku iz novina dvije lijepe mlade djevojke. Fotografija napravljena davne 1980. Sjećanje na slet koji se na Dan mladosti održao u slavu  preminulog predsjednika Tita. Jedna od djevojaka sa slike, Vesna , postala je  majka njihovo troje djece, a druga,  Dara,  njihova kuma.

Vrata ateljea zatvaraju se, a mi se sjećamo riječi slikara Miša Vemića, izgovorene tokom otvaranja Željkove 15. samostalne izložbe te 2017.            „ Onaj ko dodje u Nikšić ne mora poznavati ljude.Dovoljne su njegove fotografije da upozna i ljude i psihologiju ovog  kraja”..

Sin Milan naslijedio je i očev talenat i ljubav prema fotografiji. Ponosno Željko  priča o njemu najdražoj fotografiji,  koju je napravio njegov sin. Trebao je da za redakciju lista  Dan   fotografiše meč Sutjeska – Mladost, ali je ležao  u bolnici .Njegov, tada trinaestogodišnji Milan, otišao je na utakmicu, napravio fotografiju. Milanova fotografija objavljena je na naslovnoj strani.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor posjeduje presudu koja potvrđuje da je A.K.,  za kojim policija traga zbog silovanja maloljetnice,  povratnik. Što je Uprava policije prećutala u saopštenju medijima

 

 

Drugi slučaj silovanja maloljetne osobe u Bijelom polju za dva mjeseca. U prvom slučaju osumnjičeni je uhapšen, dok se u nedavno počinjenom seksulanom zločinu za počiniocem intezivno traga. Riječ je o povratniku,  što je policija prećutala kada su 13.februara dostavili saopštenje medijima.

„Uprava policije preduzima intenzivne mjere i radnje povodom prijave da je jedno maloljetno lice silovano. Policijski službenici su kao osumnjičenog identifikovali lice A.K.(39), za kojim se intenzivno traga“, saopštili su kratko. I apelovali na medije da  u cilju zaštite maloljetne žrtve izvještavaju sa posebnom pažnjom i senzibilitetom.

Uprava policije je, međutim,  prećutala podatak da je riječ o nasilnom povratniku za kojim se traga zbog silovanja kćerke, a koji je 2014.godine pravosnažno osuđivan zbog pokušaja silovanja i to maloljetne sestrične. Informacija da se radi o pravosnažno osuđivanoj osobi zvanično je potvrđeno iz bjelopoljskog Višeg suda.

“Pravosnažnom presudom ovog suda K.br. 55/2013 od 17.02.2014. godine, okrivljeni A.K. oglašen je krivim zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju iz čl. 204 stav 4 u vezi stava 1 KZ, u vezi čl. 20 KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, Kž.br. 56/2014 od 19.05.2014. godine. Drugi postupak vođen protiv istog je pred ovim sudom okončan nepravosnažnom presudom ovog suda, K.br. 18/23 od 04.11.2024. godine, kojom je okrivljeni A.K. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo silovanje iz čl. 204 stav 1 KZ CG, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen“, piše u odgovoru Višeg suda u Bijelom Polju.

Monitor je u u posjedu osuđujuće presude, ali  poštujući pravo na privatnost i dostojanstvo žrtve, većinu djelova neće objaviti. Samo one koji ukazuju da je A.K. u konkretnom slučaju postupao sa umišljajem.

„Prije svega, valja istaći, da se osuđujuća presuda ne temelji samo na prvom iskazu optuženog K. A. Glavni dokazi koji upućuju na optuženog K. A. kao izvršioca predmetnog krivičnog djela, jesu i iskaz svjedoka – oštećene H. J. … Svjedok Z. M. potvrdio je navode oštećene, kazavši da je radio u prodavnici gdje je utrčala oštećena uplakana i tražila od njega da je sakrije kazavši mu ‘da se D. ružno ponašao prema njoj”, misleći na optuženog…a bio je u stanju da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka – psihijatra K.G., a svoju upornost i želju da dovrši predmetno djelo ukazao je i svojim ponašanjem nakon napuštanja vodenice i dolaskom u B., ponovo je oštećenu, mimo njene volje uzeo u naručje i nosio prema napuštenoj kući, kada je oštećena pozvala majku telefonom, pa kada je optuženi to shvatio spustio je oštećenu, što je ona iskoristila i trčeći se udaljila od njega, o čemu je takođe uvjerljivo u svom iskazu o svemu tome kazala H. J. i upravo utrčavanjem u prodavnicu kod svjedoka Z. M. Zahtijevanje od njega da je sakrije u stvari je bilo bjekstvo oštećene u cilju sprječavanja optuženog da ne dovrši započeto krivično djelo“, piše u obrazloženju sudija Apelacionog suda koje su potvrdile petogodišnju robiju odbjeglom silovatelju.

Prema nezvaničnim informacijama iz policije odbjegli Bjelopoljac je naoružan i opasan po okolinu. Navodno  posjeduje oružje, što je lično saopštio pripadnicima policije koju su uspjeli da, nakon što je slučaj prijavljen, stupe u kontakt sa njim. To je ujedno i razlog zbog čega mještani bjelopoljskih sela žive u strahu o čemu pišu i po društvenim mrežama.

S druge strane Uprava policije nastavlja da ćuti i ne odgovara šta su preduzeli kako bi odbjegli Bjelopoljac bio uhapšen. Nema odgovora ni da li je tačno da bježi naoružan i da li je opravdan strah građana koji brinu za bezbjednost djece.

Prema javno dostupnom izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova, maloljetnici su tokom 2021,2022. i 2023  bili žrtve u skoro 80 slučajeva seksulanih prestupa, a broj tih krivičih djela se povećava iz godine u godinu.

Prema dostupnom izvještaju za 2021.godinu registrovano je 36 krivičnih djela protiv polne slobode, što već tada je ukazivalo na povećanje u odnosu na uporedni period od 33,3 posto.

„Od čega: 8 kd silovanje što je smanjenje od 11,1% u odnosu na uporednu godinu. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 8 kd obljuba sa djetetom, 16 kd nedozvoljena polna radnja; 4 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 8 krivičnih djela, od kojih je 7 kd rasvijetljeno – za sada je ostalo nerasvijetljeno 1 kd dječja pornografija, što čini procenat rasvijetljenosti 87,5%. Krivična djela prijavljena su nadležnim tužiocima sa 29 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 29 lica, među kojima 11 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela je 35 lica, od kojih 24 maloljetna“, piše u izvještaju

Godinu kasnije broj krivičnih djela se povećao pa je registrovano 40 krivičnih djela protiv polne slobode, dok se broj kričnih djela „silovanje“ povećao za čak 100 posto.

„Ukazuje na povećanje u odnosu na uporedni period od 11%, od čega: 16 kd silovanje, od kojih jedno u produženom trajanju, što je povećanje od 100% u odnosu na uporednu godinu, i 1 kd silovanje u pokušaju. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 1 kd obljuba sa djetetom – u produženom trajanju, 14 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih dva u vezi sa obljubom sa djetetom; 8 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 10 krivičnih djela i sva su rasvijetljena. Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 35 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 39 lica, sve muškog pola, među kojima 12 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 39 lica, od kojih 36 ženskog pola, među kojima 23 maloljetna lica, navodi se u dostupnom izvještaju.

Godinu kasnije, prema izbješaju ua 2023.godinu, opet se bilježi povećanje ovih krivičnih djela.

„Tokom 2023.godine registrovana su 54 krivična djela protiv polne slobode, čime je obim kriminala u ovoj oblasti u odnosu na uporedni period povećan za 35 posto. Evidentirano je 15 kd silovanje, što je smanjenje od 6,2% u odnosu na uporednu godinu, od kojih 3 kd po NN izvršiocu i sva tri su naknadno rasvijetljena. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 7 kd obljuba sa djetetom, 18 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih 1 u produženom trajanju; 1 kd posredovanje u vršenju prostitucije; 11 kd dječja pornografija; 1 kd navođenje maloljetnog lica da prisustvuje vršenju kd protiv polne slobode; 1 kd mamljenje djeteta u cilju vršenja kd protiv polne slobode. Nepoznati izvršioci počinili su 11 krivičnih djela od kojih je 9 rasvijetljeno Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 50 krivičnih prijava, kojima su obuhvaćena 52 lica, sve muškog pola, među kojima 9 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 49 lica, od kojih je 48 ženskog pola, među kojima 25 maloljetnih lica“, navodi se u izvještaju.

Koliko je slučajeva zabilježeno tokom prošle godine nije poznato.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo