Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi
Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.
Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.
Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.
Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.
Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.
Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.
Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.
Iz Grupacije priređavača igara na sreću su iznijeli sumnju da država s umišljajem postaje restriktivna prema njima. ,,Naravno, ne želimo da vjerujemo glasinama da je baš namjera da se oslabe legalni priređivači, kako bi se sa ponovnim osnivanjem Lutrije Crne Gore potpisao unaprijed dogovoreni ugovor o privatnom javnom-partnerstvu sa određenim stranim priređivačem koji se ne bi odnosio samo na lutrijske igre. To je idealan prostor za korupcijske monoplske dilove i ispumpavanje para iz države”, naveli su iz Grupacije.
O pošasti klađenja i neophodnosti da se organizuuje državna lutrija nova vladajuća većina godinama priča. Lider Albanske alternative Nik Đeljošaj je prije dvije godine uslovio ulazak u Vladu zabranom rada kladionica u Crnoj Gori. Đeljošaj je aktuelni ministar ekonomskog razvoja, a kladionice nijesu zatvorene.
Iz Uprave za igre na sreću je najavljivano da će Državna lutrija biti ponovo organizovana do kraja 2023. godine. Još uvijek nije osnovana.
Lutrijske igre u Crnoj Gori se ne priređuju od kraja 2016. godine, kada je Lutriji Crne Gore istekla koncesija. Lutrija je kao državna kompanija osnovana 1960. godine, a 1997. je transformisana u akcionarsko preduzeće gdje je država zadržala upravljanje. Državni paket akcija prodat je 2005. godine. Od 2017. godine kompanija ima samo automat klubove i Televiziju 7 u svom vlasništvu i većinu godina je poslovala sa gubitkom. Većinski vlasnik je kontroverzni biznismen Sava Grbović.
Država posljednjih godina uspijeva da naplati više prihoda od kockanja.Ukupni prihodi od igara na sreću i nagradnih igara na kraju 2024. godine iznose 33,8 miliona eura, što predstavlja rast od 51,27 odsto u poređenju sa 2023. godinom, saopštila je Uprava za igre na sreću.
Prema specijalizovanom tijelu Savjeta Evrope MONEYVAL, igre na sreću u Crnoj Gori godišnje vrijede preko milijardu eura.
U skladu sa tržištem pored on-lajn klađena, kockarnice i kladionice su dostupne na svakom koraku. U Crnoj Gori ih ima preko hiljadu, a najviše u Podgorici preko 300. Nema kvarta u kojem ne postoji ,,triling” kladionica, banka i apoteka. ,,Zadužujemo se u banci, pa se vadimo u kladionici, a onda do apoteke po ljekove. Sreća da je sve blizu – vrata do vrata”, šali se jedan od redovnih posjetilaca kladionice pisao je ranije Monitor.
Uz to su gradski bilbordi, štampa, televizija, portali, pretrpani agresivnim marketingom koji veliča kockanje i ,,brzi i laki” dobitak.
I dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi.
Novim izmjenama zakona predviđeno su i gora rješenja od dosadašnjih. Tako je predviđeno da udaljenost objekata u kojima se priređuju igre na sreću od obrazovnih ustanova ne može biti manja od 150 metara. Do sada je važila udaljenost od 250 metara. No ta zakonska odredba svakako nije poštovana pa su brojne osnovne škole u Podgorici koje u neposrednoj blizini imaju po par i više objekata za kocku.
Iako u Crnoj Gori ne postoji registar zavisnika od kocke, sporadična istraživanja govore da je ovo ozbiljan društveni problem. Rezultati Evropskog školskog istraživanja o alkoholu i drugim drogama (EPSAD), koje je 2019. rađeno među 16-godišnjacima, pokazali su da je Crna Gora u evropskom vrhu prema procentu srednjoškolaca koji su imali kockarsko iskustvo. Na čelu Evrope je i po broju srednjoškolaca koji imaju sklonost prekomjernom kockanju.U skladu sa tim je i nalaz Instituta za javno zdravlje u kome se navodi da se za više od četvrtine dječaka do 16 godina može smatrati da imaju problem sa kockanjem.
Kockanje je odavno društveni problem kojem se posvećuje malo pažnje. I dalje je primarna ekonomska računica koja donosi ogromne profite priređivačima, pa je država odlučila da i ona što dublje uvuče ruku u tu vreću para.
Praksa
Iz Grupacije priređavača igara na sreću naveli su primjere loše prakse stroge regulacije od strane države.
Slična situacija zabilježena je u Ukrajini nakon uvođenja strogih regulatornih mjera 2009. godine, kada je zabrana legalnog priređivanja igara na sreću dovela do eksplozije nelegalnog tržišta. Nakon zabrane, ilegalni operateri su za samo dvije godine preuzeli preko 80 odsto tržišta, dok je država izgubila oko 60 miliona dolara.
U Albaniji, nakon zabrane većine oblika igara na sreću 2019. godine (osim u luksuznim kazinima i na određenim lokacijama), nelegalno tržište je procvjetalo, posebno online klađenje. Procjenjuje se da je država izgubila oko 20 miliona eura godišnjih prihoda, a nelegalni sektor je preuzeo oko 70 odsto tržišta do 2022. godine. Vlada je kasnije najavila reviziju politike, jer je nedostatak nadzora nad crnim tržištem postao očigledan problem.
U Hrvatskoj, gdje je tržište igara na sreću regulisano od 2014. godine, uravnotežen pristup omogućio je stabilan rast legalnog sektora, s prihodom od 430 miliona eura u 2017. godini i procijenjenim online prihodom od 451 milion doalra u 2024. godini.
U Srbiji, gdje je prag za evidentiranje igrača usklađen sa EU standardima (2.000 eura), zabilježen je stabilan rast legalnog tržišta od 15 odsto godišnje između 2020. i 2023. godine, uz smanjenje udjela sive ekonomije za 10 odsto. Ovo pokazuje da uravnotežena regulacija može podržati legalno tržište, za razliku od crnogorske restrikcije od 20 eura koja može imati suprotan efekat, navode iz Grupacije.
Iako je i Srbija svrstana u pozitivne primjere, tamo je u toku akcija protiv kockanja. Kockanje među mladima je sve veći problem, a prvi susret sa kladionicama, prema istraživanju sprovedenom u Srbiji, dešava se već oko 15. godine – uprkos zakonskim propisima, prema kojima je ulazak u kladionice zabranjen za mlađe od 18 godina, navodi se na platformi Krokodili dolaze.
Objašnjava se da laka dostupnost, ogroman broj objekata, onlajn platforme i agresivne reklame stvaraju iluziju lake zarade, ali cijena je visoka: anksioznost, zavisnost, dugovi, narušeni porodični odnosi. Uz poruku – Zaustavimo igre na nesreću i pružimo mladima šansu za sigurnu i zdravu budućnost.
Predrag NIKOLIĆ