Povežite se sa nama

INTERVJU

ZDRAVKO GREBO, PROFESOR SARAJEVSKOG UNIVERZITETA U PENZIJI: BiH svaki dan prozvodi krize

Objavljeno prije

na

MONITOR: U BiH se godinama smjenjuju političke krize, rastu tenzije, većina građana sve teže živi… Kakva je situacija u BiH danas?
GREBO: Ta konstatacija je više nego tačna. Bosna i Hercegovina od početka mira svaki dan proizvodi krize više veće nego manje i prolazi kroz razne turbulencije. To je postalo opšte mjesto i o tome više niko ozbiljno ne razgovara. Navešću samo dva događaja koji su se desili ove sedmice. To je izvještaj respektabilnog američkog insitituta koji se bavi ocjenom stanja u zemljama u tranziciji i demokratskom izgradnjom zemlje. Upotrebljavajući anglosaksonsku terminologiju oni su kazali da je BiH propala država. U BiH je očajna ekonomska situacija koja se reflektuje i na stanje u kulturi, obrazovanju, zdravstvu… Upravo dok razgovaramo (srijeda) između dvanaest i petnaest hiljada penzionera izašlo je po nevremenu pred zgradu Vlade Federacije na protest, jer nemaju drugog izbora. Dan ranije imali smo protestni marš radnika Vitezita iz Viteza, koji su dopješačili do Vlade Federacije. Već godinu protestuju borci tražeći svoja elementarna prava. U toku je generalni štrajk zdravstvenih radnika, koji je počeo u kantonu Sarajevo, a onda se od utorka proširio na cijelu BiH. Stanje u obrazovanju je takođe katastrofalno, iz zemlje masovno odlaze mladi ljudi… Gdje se god okrenete stanje je katastrofično i što je najgore na horizontu nema nikakvih rješenja.

MONITOR: Kako reaguje vlast?
GREBO: Takozvane političke elite, iako taj izraz ne volim da upotrebljavam, u BiH apsolutno slijede svoje nacionalne interese, pretvaraju ih u eksluzivni politički kriterijum i pomoću straha jednog protiv ona druga dva, a to važi za sve tri moguće kombinacije, i dalje vladaju dok zemlja tone. Mislim da će se ta situacija još pogoršavati sudarom tri velika politička bloka na ovim prostorima – EU, SAD, a u posljednje vrijeme i Turske. Za godinu biće održani nacionalni izbori koji će ovakvu mračnu situaciju još više dramatizovati raznim aferama, korupcijom, nepotizmom… Naravno, ne volim što ovako pričam jer sam državljanin BiH, rođeni Mostarac, dugogodišnji Sarajlija, ali jednostavno to je tako.

MONITOR: Bakir Izetbegović je prošle nedjelje izazvao burna reagovanja izjavom da je njegov otac Alija sadašnjem predsjedniku Turske Redžepu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog zaštitnika BiH. Erdogan je uzvratio da nikada neće ostaviti BiH. Kako komentarišete te izjave?
GREBO: Tačno je da su to izjavili, što je nezamislivo ali nije neočekivano. Samo nam je još to falilo. Uz to imamo stalno ponavljanje Milorada Dodika da on Bosnu i Hercegovinu ne priznaje, da je ona za RS moranje, da je njegov nedosanjani san kada će RS i Srbija biti jedno. Imamo i tenzije oko takozvanog hrvatskog pitanja, Herceg Bosna se revitalizira, zahtjevi za trećim entitetom su sve glasniji… Znači moguć je i makedonski scenarij. Ovaj Izetbegovićev skandal, još kada se zna da on i Erdogan jedan drugog zovu braća, bila je kap koja je prelila čašu. Bakir Izetbegović igra jedinu kartu koju ima – zaštitu bošnjačkog naroda, ali prvi put i to je glasno kazao – zaštitu islama u BiH. Indikativno je da je Izetbegović bio jedan među dvojicom državnika stranih zemalja koji demonstrativno nije prisustvovao komemoraciji na Ataturkovom grobu. Taj je događaj samo ogolio ono u što smo sumnjali ali nismo se nadali da će biti tako glasno izrečeno. On je to izgovorio na grobu svog oca upotrebljavajući čak egipatsku i tursku riječ za amanet.

Njegova izjava se u javnosti i medijima tumači kao prenošenje vlasništva na Tursku. Kasnije je tvrdio da se prema njemu i njegovoj stranci postupa nepošteno, jer se Bošnjacima dlaka uvijek cijepa na četvoro, ali ta izjava nije mogla biti jasnija. I Erdogon je vrlo brzo potvrdio, kao što je ponavljao u Prištini i Novom Pazaru, da BiH pripada bošnjačkom nasljeđu, da nikad neće ostaviti BiH, što vrlo jasno pokazuje imperijalne pretenzije Turske na Balkanu, a posebno u BiH.

MONITOR: Izetbegović je izložen i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala…
GREBO: Izetbegović ovakvim izjavama BiH pretvara u turskog vazala. On bi to možda i želio i kao argument ima u vidu velikosrpske i velikohrvatske pretenzije i nada se u ostvarenje Islamske deklaracije svog oca, koja glasi da islamizacija ili buđenje šerijata u BiH nije moguće jer Muslimani, tada još nisu bili Bošnjaci, nisu apsolutna većina. Prema posljednjem popisu stanovništva Bošnjaci jesu apsolutna većina, ali, iako je to tačno a nikad potvrđeno, ne možete cijelu BiH smatrati bošnjačkom, a pogotovo ne možete je poklanjati drugoj državi i to, po mom sudu, poprilično kontroverznom lideru države u kojoj se masovno hapse ljudi na univerzitetima, u sudstvu, gušenje slobodnih medija… Bojim se da taj amanet podrazumijeva i prenošenje takvih praksi i ovdje. Ljudi na to najčešće kažu neka Bakir to što je njegovo i njegovog baba isključi ili bogatstvo koje je stekla njegova porodica tokom rata jednostavno kao svoju imovinu pokloni Erdoganu. Sve to, uz ono što sam rekao na početku, na moju veliku žalost, pokazuje da BiH ne da ključa nego je prevrela i da ljudi nemaju nikakvu perspektivu i nadu, da žive u bijedi, uvrijeđeno i u ogromnom, ogromnom strahu.

MONITOR: Šta bi bilo pravedno rješenje za ustrojstvo BiH, koje bi garantovalo stabilnost i mir u državi?
GREBO: Bojim se da takvog rješenja nema zato što sada svi i zagovarači i oponenti ponavljaju kao neku mantru da Dejtonski mirovni sporazum, naglašavam mirovni, nije donio pravdu ni pravedno rješenje, ali jeste zaustavio rat. To je tačno. Dejtonski mirovni sporazum jeste zaustavio oružane sukobe u Bosni i Hercegovini, a sve drugo jeste naopako, nakaradno, presedan u međunarodnoj ustavno-pravnoj praksi tako da je jednostavno takav aranžman nemoguć. Mi smo osuđeni da u tim okvirima živimo. Sastavni dio tog sporazuma je i aneks četiri koji je ustav za BiH. Ustav jedne zemlje nikad nije bio dio jednog mirovnog sporazuma, a mirovni sporazum se nikad u istoriji nije mijenjao i nepromjenjiv je, ali se ustav može mijenjati. E, sad, kako mijenjati ustav koji je dio nečega što je nepromjenjivo. I sam tvorac tog sporazuma Ričard Holbruk rekao je da je Dejtonski sporazum luđačka košulja navučena na Bosnu i Hercegovinu.

Dva su moguća rješenja. Takozvani Dejton dva, odnosno sazivanje nove međunarodne mirovne konferencije koja bi izmijenila Dejton jedan. A to je skoro ravno naučnoj fantastici. Potpisnici tog sporazuma su mrtvi – Milošević, Tuđman i Izetbegović, a velike sile, koje su garant sporazuma, teško da će se usaglastiti na takav korak. Druga mogućnost je davanje snage takozavnoj njemačko-britanskoj inicijativi koja pokušava da kako tako uspostavi normalne okvire u BiH. Ali, kako rekoh, imamo tri jaka igrača – EU, SAD i Tursku koji imaju svoje interese u BiH i svoje pulene na ovim terenima. Žovijalni predsjednik SAD Tramp nema iste interese prema BiH kao što je imao Obama, a pogotovo Klinton, pa prema tome ne vidim kada će se desiti promjene za koje svi znaju da su neophodne. Pogotovo za uspostavljanje mirne, stabilne, normalne BiH. Druga alternativa, koja se često pominje, jeste disolucija BiH. Konačna podjela prema etničkom modelu multietničke države BiH na tri dijela. Nažalost moju i moje generacije to bi bio kraj Bosne i Hercegovine.

Opasna Rezolucija iz Republike Srpske

MONITOR: Zašto je nedavna Rezolucija o zaštiti ustavnopravnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske, kako su izjavili pojedini političari i politički analitičari, opasan pravno-politički pamflet?
GREBO: Ona to jeste. I nije to ništa drugačije od onog što vladajuća koalicija u Republici Srpskoj uz hladno-vruće poruke iz Beograda, pogotovo kad je Nikolić bio na čelu Srbije, stalno ponavlja. Međutim, to nije pamflet u formalnom smislu nego deklaracija, nije zakon, nije promjena ustava, ali jeste akt Narodne skupštine RS, plus nacrt dokumenta o svesrpskom jedinstvu, o tobože zaštiti srpskog identiteta, naravno pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, koji zajedno spremaju Dodik i Aleksandar Vučić. Odlukom o vojnoj neutralnosti morala bi se ozbiljno pozabaviti državna vlast, jer je to prije svega protivustavno. Rezolucija prvenstveno cilja na zaštitu tzv. neperspektivne vojne imovine čije je knjiženje uslov za pristup NATO-u i sa druge strane iskazivanje spremnosti vlasti RS da ospore sve dosadašnje odluke o povlačenju svih nadležnosti koje su sa Dejtona prenesene na državni nivo.

Drugi efekt tog pitanje je da ćemo, pogotovo nakon ulaska Crne Gore u NATO, odluku o pristupanju BiH NATO-u saznati dvadeset četiri sata nakon što se o tome decidno izjasni Srbija. Vlasti u Republici Srpskoj otvoreno kažu da će slijediti Republiku Srbiju. Ako Srbija pod pritiskom pristane na članstvo u EU i NATO istog sekunda imaćemo i pozitivnu odluku Republike Srpske. Vidjećemo da li će se to desiti, jer je Srbija u velikim problemima. Koliko juče dobila je poruku Stejt departmenta da se ne može sjedjeti na dvije stolice – deklarativno se zalagati za EU i istovremeno jačati odnose sa Rusijom. Prema tome, ta rezolucija jeste opasan potez, ali nije ništa novo.

Nadam se da rata neće biti

MONITOR: U našem regionu jača desnica, rehabilituju se četnici i ustaše, Srbija i Hrvatska se uveliko naoružavaju na radost njihovih političara… Mogu li se iz toga izroditi novi ratni sukobi?
GREBO: Nadam se da neće. I Hrvatska i Srbija se naoružavaju i tim intenzivnim naoružavanjem bilduju svoje nacionalne, usuđujem se da kažem nacionalističke politike. Hrvatska svako malo slavi svoje vojne pobjede, kupuje najskuplje protivraketne sisteme, savremene borbene helikoptere… Prije neki dan u Srbiji vidjeli smo vojnu paradu, dolazak ruskih migova, dakle modernizaciju vojske. Vojno jačaju i istočni i zapadni susjed BiH. Da se malo našalim, nadam se da naš treći susjed Crna Gora neće krenuti tim putem. A paralelno sa tim predlaže se demilitarizacija BiH, i te ideje uglavnom dolaze iz Republike Srpske. Tako imamo paradoks – naoružavaju se dvije susjedne države kojima naginju naše dvije političke elite i traži se ukidanje vojske BiH. To može da se tumači kao prijetnja ratom, ali mislim da međunarodna zajednica ne bi tolerisala takav scenario. Uz to ljudi u BiH gaje kao toplu nadu sami za sebe da nema spremnosti za rat. Većina boraca kaže nismo se borili za ovakvu Bosnu i Hercegovinu i da su im žrtve bile uzaludne. Međutim, u zemlji očaja i bijede kakva je danas Bosna i Hercegovina, nikad ne reci nikad. Istorijska je ironija da je Prvi svjetski rat počeo u Sarajevu i da je, prema nekim tumačenjima, ubistvo srpskog svata u Sarajevu označilo početak rata u BiH, pa je u najcrnjem scenariju moguće stvaranjem tri etnički zaokružene teritorije za tri vlasti da neko napravi incident i započne se krvavo kolo, ali ja se nadam da do toga neće doći i da rat na ovim prostorima nije moguć.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo