Koliko će crnogorska privreda i državni budžet izgubiti zbog toga što su američka DEA i srpska BIA, na obali Urugvaja, upropastile posao vrijedan 200 miliona eura (koji su, prema policijskim izvorima, zajednički organizovale kriminalne grupe iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine) tako što su presjekle lanac krijumčarenja kolumbijskog kokaina, koji se tu našao na proputovanju iz Argentine do Luke Bar? Državni statističari nam nikada neće ponuditi odgovor na ovo pitanje. To ne znači da neko u vrhovima vlasti – u Podgorici, u Beogradu, Sarajevu i ko zna još gdje – nema prilično jasnu projekciju izgubljene dobiti i pretrpljene štete. Javna je tajna da su mnoge poslovne imperije u tranzicionim zemljama jugoistočne Evrope utemeljene, ako ne i u potpunosti sazdane, zahvaljujući novcu zarađenom na – švercu. Cigareta oružja, narkotika, ljudi. Crna Gora nije izuzetak. Osim, možda, po tome što su ovdašnji zvaničnici javno govorili da je svaki novac poželjan , bez obzira na njegovo porijeklo.
PRIVATNA POSLA, DRŽAVNA ŠTETA: Kada su francuski policajci na zahtjev srpskih kolega, u maju 2001. godine, bukvalno iz aviona za Bogotu, izveli i uhapsili čelnike Zemunskog klana Dušana (Duću) Spasojevića, Mila (Kuma) Lukovića, Vladu (Budalu) Milisavljevića i braću Miloša i Aleksandra Simovića, te ih proslijedili natrag u Beograd zbog optužbi da koriste lažne SRJ pasoše, Duća je, piše tadašnje Vreme, bjesnio: ,,Lišili ste ovu zemlju deviznog prihoda, miliona evra! Mi bismo koku iz Kolumbije izvezli na Zapad, a pare bi došle ovamo”.
Tadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić životom je platio nerazumijevanje za zemunski model globalne ekonomije. Vlast u Crnoj Gori je bila mnogo tolerantnija prema ovakvom preduzetništvu.
Crna Gora i njeni stanovnici se u svjetskim medijima sve češće pominju i kao mala ali značajna karika u međunarodnom švercu narkotika. Ilegalni putevi kojima herion i kokain stižu od proizvođača u Avganistanu i Kolumbiji do korisnika u Evropi sve češće vode preko Crne Gore. Tim putevima, sa zabranjenim tovarom, sve češće putuju Crnogorci.
HEROINSKE VEZE: Prve indicije o razmjerama tog biznisa dobili smo nakon ubistva Zorana Đinđića. Srpska policija je za vrijeme akcije Sablja saopštila da su Dućini zemunci imali monopol nad maloprodajnom mrežom za trgovinu heroinom u Srbiji, a da je njihov glavni snabdjevač bio rožajski klan koji, tvrde, predvodi biznismen Safet Kalić. On im je, naveo je MUP Srbije, mjesečno isporučivao 100 kilograma heriona.
Slične priče su, potom, naizmjenično stizale iz Beograda i Sarajeva, ali je ovdašnja policija ostala gluva i nijema. Ili nemoćna. Dok Kalić tuži Monitor zbog prenošenja policijskih saopštenja, podaci pričaju svoju priču. Policija je tokom prošle godine na području opštine Rožaje uhapisla 17 osoba i od njih je zaplijenila 17,5 kilograma heroina i 2,5 kilograma kokaina. U isto vrijeme, u Srbiji je uhapšeno 10, a u Švajcarskoj jedan stanovnik Rožaja kod kojih je pronađeno i zaplijenjeno skoro 160 kilograma heroina.
Zahvaljujući dobrim poslovnim vezama, Rožajci gram čistog avganistanskog heroina u Turskoj nabavljaju po veleprodajnoj cijeni od tri do četiri eura, kaže sagovornik Monitora iz Uprave policije.
Porudžbe se, naravno, ne mjere gramima već desetinama kilograma. Kada preko Turske, Bugarske, Makedonije i Kosova heroin stigne na sjever Crne Gore njegova je cijena od devet do deset hiljada eura kilogram. Na ulicama Podgorice i Beograda, nakon što se droga nafiluje raznim sastojcima od grama se dobiju četiri, a cijena se uveća do 30 eura za gram. Uspije li ga spretan diler doturiti među kažnjenike nekog od balkanskih zatvora, dobit se uveća dva do tri puta.
Heroinski posao između slovenskog juga i Turske je dugovječnošću i obimom dostigao tolike razmjere da je, gotovo, uveden u legalne finansijske tokove. ,,Dobavljaču se na račun uplaćuje polovina ugovorene sume, i čim novac legne, cjelokupna količina robe se šalje. Ostatak novca ide na grejs period, odnosno isplaćuje se po prodaji”, prenosi saznanja srpske policije Dragan Rakić, načelnik Odjeljenja za suzbijanje narkomanije beogradske policije.
On, takođe, tvrdi da glavni narko-bosovi skoro nikada nijesu imali direktan kontakt sa drogom. ,,Oni finansiraju kupovinu i obezbjeđuju kontakte. Njihova imena jesu u našoj evidenciji, ali jedno je znati, a drugo obezbijediti dokaze za sud”.
KOKAIN ULAZI NA BARSKA VRATA: Mediji su nedavno zaplijenjeni tovar u Urugvaju, na osnovu policijskih informacija, doveli u vezu sa više značajnih aktera u crnogorskom poslovnom miljeu. Prije svega sa pljevaljskim biznismenima Darkom i Duškom Šarićem, čiji su advokati demantovali vezu njihovih klijenata sa trgovnom narkoticima.
Prije četiri godine kroz barsku Luku je prošao dio pošiljke kokaina teške 200 kilograma koji je iz Venecuele, preko Italije i Crne Gore išao do Novog Sada. Teret su otkrili carinici i finansi u Italiji. Crnogorska i srpska policija tada su uhapsili Vuka Vulevića i Vuksana Cemovića iz Berana, i Momčila Bećića iz Novog Sada zbog sumnji da su organizatori i naručioci droge iz Južne Amerike. Pravosnažna presuda u ovom procesu još nije donijeta.
Nedugo zatim, svijet je obišla vijest da su dominikanska mornarica i Međunarodna direkcija za suzbijanje narkotika na Karibima zaplijenile jahtu Dacia Maria sa 275 kilograma kokaina koji je, prema pisanju kanadske, američke i južnoameričke štampe, bio na putu za Crnu Goru. Na brodu su uhapšeni Cetinjani Marko Tatar i Danijel Radonjić i Hrvat Marijan Blažević kod kojih su nađena hrvatska, bosanska, kanadska, njemačka i američka lična dokumenta. Prema navodima zvaničnika, organizator transporta bio je šezdesetogodišnji Tatar ,,jedan od vodećih narko bosova u Venecueli” dok su Radonjić i Blažević regrutovani da mu pomognu da stigne u jadranske vode uz obećanu nadoknadu od 300 hiljada dolara po osobi.
Bura nakon ovog hapšenja još se nije ni stišala, a iz Skoplja je stigla vijest da je makedonska policija na granici sa Kosovom u kantama jupola, pristiglim iz Venecuele, pronašla 430 kilograma kokaina. Roba je, prethodno, pretovarena u Luci Bar i natovarena na kamion čija je krajnja destinacija bila u Grčkoj. U Bar je dovezao isti brod koji je dvije godine ranije transportovao tegolu nafilovanu sa 200 kilograma kokaina.
Početkom godine, iz Milana je stigla obavijest da je policija uhapsila trojicu stranaca, među kojima i Crnogorca Milorada Stijepovića, umiješane u trgovinu drogom. ,,Zaplijenili smo 236 kilograma droge. Cijena po kilogramu je 36 hiljada eura, ali je ona prilikom maloprodaje četiri puta veća, što je oko 40 miliona eura”, izjavio je agenciji Frans pers Frančesko Mesina, zvaničnik milanske policije.
Uporedimo ovaj podatak sa onim što su prije nekoliko dana saopštili policijski zvaničnici nakon zaplijene ,,urugvajskog kontingenta” kokaina. Prema njihovim podacima, kokain je u Kolimbiji nabavljen po cijeni od hiljadu eura za kilogram. Već u Urugvaju njegova je vrijednost bila sedam puta veća. Da je stigao do Italije, organizatori ovog posla bi na svaki uloženi euro zaradili 36 puta. Ne računajući troškove ilegalnog transporta.
Tajna je — ko su ljudi koji finansiraju i organizuju ovaj posao, ekonomski dovoljno jaki da, s vremena na vrijeme, pretrpe gubitke koji se mjere milionima ili čak desetinama miliona eura. Očigledno njihova zarada u ovom poslu tolika je da su spremni i sposobni da istrpe povremene gubitke.
,,Balkanska ruta za šverc narkoticima je hiperaktivna”, izjavio je sredinom godine Pavle Trajanov, bivši makedonski ministar unutrašnjih poslova, što su potvrdili i ovogodišnji izvještaji Europolisa. Evropski policijski eksperti smatraju da je balkanska ruta za šverc drogom, koja se koristi i za trgovinu oružjem i emigrante, povezuje sve transnacionalne grupe organizovanog kriminala u Evropi i šire.
,,To praktično znači”, prenijele su ovdašnje agencije, ,,da svi kriminalci koji nisu sa Balkana, a žele da koriste rutu, moraju da se dogovore sa balkanskim “kolegama”. Na tu priču su se nadovezali eksperti Tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala upozorenjem ,,da balkanska mafija uz podršku političkih centara moći stvara novu terorističko-kriminalnu infrastrukturu s ozbiljnom oružanom snagom”.
CRNOGORSKI KADROVI: Ako je vjerovati istražiteljima od Beograda do Vašingtona, crnogorski kadrovi u toj priči imaju zapaženu ulogu. Do sada se Crna Gora, uglavnom, pominjala kao destinacija za siguran pretovar i čuvanje robe i ljudi koji eventualno završe na međunarodnim potjernicam. U posljednje vrijeme sve je više indicija koje ukazuju na to da je Podgorica postala i važno finansijsko čvorište preko koga ilegalno zarađeni novac ulazi u legalne tokove, ili se u njima zagubi kako bi bio iskorišćen za finansiranje novog ilegalnog posla.
Nedjelju na izmaku obilježila je izjava Predraga Mitrovića prema kojoj crnogorska Uprava za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma (USPNFT) analizira ,,sumnjivu transakciju u jednoj poslovnoj banci, kod koje je u kratkom periodu na račun jednog klijenta deponovano nekoliko miliona eura gotovine, bez dokaza o porijeklu novca”. Da li se ova najava slučajno podudarila sa tvrdnjama DEA i BIA da je nabavka i transport urugvajskog kontingenta kokaina finansirana iz Crne Gore?
Ili je, kao što kažu povjerljivi izvori Monitora, u pitanju potreba crnogorskih vlasti da svojim međunarodnim pokroviteljima konačno dokažu spremnost da se uhvate u koštac sa organizovanim kriminalom. Prema informacijama koje se šire balkanskim podzemljem, sukob dojučerašnjih prijatelja i poslovnih partnera u Crnoj Gori već je započeo. Gubitak željno očekivane zarade će ga dodatno zaoštriti.
Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju
Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.
Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.
Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.
Kako?
Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.
“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net
Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe
Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal, dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.
Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.
Sve u svemu, trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.
Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka. Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.
Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.
Milena PEROVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina
„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer je novo rukovostvo DPS –a dvije sedmice uoči Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju. Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.
“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika. Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.
Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković, zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović, policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović. Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.
Živković je na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.
Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena: Milutin Simović, Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …
Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.
Živković se ovako osvrnuo na minule dane: “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”. Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….
Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.
Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.
Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za promjene i dijalog. Odnosno da Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog zagrljaja partije koju je decenijama vodio je još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpskisvet.
Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.
“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.
Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada. Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima Abdića, bili su neporedivi sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.
Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front. Samo jedan detalj. Dovoljno je da Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.
Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.
„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.
Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije. Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju.
Ne valja se zavaravati: ako bude Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice