Povežite se sa nama

FOKUS

Zavala bez Avale

Objavljeno prije

na

  U ranu zoru, dan uoči Božića po Gregorijanskom kalendaru, u petak 24. decembra, turistička Budva bila je poprište opsežne, brižljivo pripremane tajne akcije specijalnih trupa crnogorskog MUP-a u kojoj su na spavanju uhapšeni predsjednik Opštine Rajko Kuljača i potpredsjednik Dragan Marović, rođeni brat Svetozara Marovića, bivšeg vicepremijera i aktuelnog potpredsjednika DPS-a.

 

Bila je to munjevita operacija specijalaca pod punom ratnom opremom i fantomkama na glavi neviđena na ovim prostorima, izvedena u posebno odabranom tajmingu, u dane praznika koji slave radost, ljubav i praštanje. Nekima od privedenih, u žurbi, nisu dozvolili ni odlazak do toaleta.

Hapšenja su izvršena na osnovu naloga Specijalnog tužilaštva za organizovni kriminal nakon trogodišnje istrage vezane za gradnju stambenog kompleksa na rtu Zavala.

Istraga u slučaju Zavala počela je nakon podnošenja više krivičnih prijava od strane NVO MANS i, kako u državnom tužilaštvu ističu, na osnovu serije novinskih tekstova i reakcija opozicionih političkih partija, čime je prikupljena obimna dokumentacija sa dokazima na osnovu kojih su uslijedila hapšenja.

MILO ILI RANKO: Malo ko je spreman da povjeruje da je vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić naprasno postala samostalna u donošenju odluka, te da je sama, na osnovu sprovedenih istražnih radnji i prikupljenih dokaza, odlučila da pošalje policiju naoružanu dugim cijevima u Budvu, direktno u kuću rođenog brata Svetozara Marovića.

Spektakularno hapšenje predsjednika Opštine Budva i udar na Maroviće izveden je samo tri dana nakon povlačenja Đukanovića sa funkcije prvog ministra Vlade Crne Gore. Iz izvora Monitora bliskih porodici Marović saznaje se da je hapšenju čelnika Budve prethodila burna svađa Marovića i Đukanovića. Samo dva dana nakon rasprave u Podgorici, Maroviću su u Budvu stigle duge cijevi i panciri.

Hapšenju je prethodio i nesporazum sa Prvom bankom koja je 8. decembra Privrednom sudu podnijela zahtjev za prinudnu naplatu oko pet miliona eura duga od Opštine Budva. Sud je zahtev proslijedio Sektoru za platni promet Centralne banke, koji treba da obavi blokadu računa Opštine. Radi se o aranžmanu Prve banke, Opštine Budva i podgoričke kompanije Tehnoput koja je izvodila radove na bulevaru kroz Bečiće.

Iz istog izvora saznaje se da Marović svoj gnjev upućuje u pravcu Ranka Krivokapića, predsjednika parlamenta, za koga sumnja da stoji iza ove neočekivane akcije.

Prema toj informaciji dva dana prije hapšenja Ranka Čarapić provela je više sati u razgovoru sa Krivokapićem. Ranka i Ranko imaju dobru saradnju a u operaciji Zavala nije bez značaja da je ministar policije Ivan Brajović iz redova SDP.

„Ovo je atak na Budvu, na tendenciju da ovaj grad ima svoj stav i da ne mora da klima glavom u pravcu Podgorice. To je atak na političko razmišljanje po kome ne moramo svi biti hiper Crnogorci, već samo Crnogorci ili Srbi”, kazao je, prema našem izvoru, Marović, smještajući sukob u zonu političkih i nacionalnih pitanja. Reakciju državnih organa u Budvi Krivokapić je već jednom tražio. Bilo je to početkom 2007., kada je nakon podnošenja ostavke Jova Zenovića funkcionera SDP, na mjesto potpredsjednika Opštine zaduženog za poslove planiranja prostora, na sjednici Glavnog odbora stranke Krivokapić dramatičnim tonom zahtijevao hitnu intervenciju državnih organa u Budvi u kojoj su „ozbiljno ugroženi interesi Crne Gore”.

Iznenadna hapšenja glavara Budve pokazala su koliko je zapravo politički slab i ranjiv Svetozar Marović.

Bez značajnijeg uticaja u državnom aparatu, svoju političku moć i harizmu gradio je u Budvi kojom suvereno vlada. Odakle vjetar duva dobro su procijenili članovi budvanskog DPS-a i svi odbornici koji su uputili pismo predsjedniku partije Milu Đukanoviću tražeći prijem povodom dešavanja u Budvi. Krajnje inferioran potez jednog od moćnijih DPS odbora koji moli da njihovu delegaciju primi šef stranke čijem su usponu prilično doprinijeli.

Da je bio laka meta bez zaštite partijskih drugova i prijatelja Marović saopštava u izjavi za medije.„Vjerujem da sam ja od početka politička meta u svemu što je prethodilo i trajalo u svemu ovome. Molim da mene privedu, osude po kratkom postupku i pošalju u najtamnije zatvore ako je to dobro za Crnu Goru i u skladu sa njenim zakonima, samo neka puste da se brane kao ljudi pošteni, vrijedni i cijenjeni građani Budve”

Vrhovna državna tužiteljka Crne Gore Ranka Čarapić izjavila je da hapšenja čelnika budvanske lokalne vlasti nemaju nikakve veze sa politikom i da nije bilo političkih uticaja na istragu u slučaja Zavala.

“Odluka o hapšenju deset osoba osumnjičenih za slučaj Zavala donijeta je u trenutku kada su se za to stekli zakonski uslovi, odnosno onda kada smo obezbijedili dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da su ta lica izvršila određena krivična dela”, kazala je Čarapić.

PRAVNA DRŽAVA ILI UDAR NA SVETA: Da li je aktiviranje slučaja Zavala znak da su tužilaštvo, sudstvo i policija počeli konačno da rade svoj posao, pa se počelo baš od Budve i predsjednika Rajka Kuljače ili je u pitanju selektivan pristup, korišćenje zahtjeva Brisela, za unutar partijski obračun sa Marovićevom frakcijom u DPS-u i njegovim budvanskim klanom, nije baš najjasnije.

Pandorina kutija u Budvi samo je otškrinuta. Veliki poslovi moćnih i uticajnih ljudi iz Budve, Podgorice ili Beograda ozbiljno su dovedeni u pitanje. Tresu se od straha mnogi biznismeni i političari, novopečeni graditelji.

Država je u obračun sa korupcijom krenula od Zavale iako je dosije nelegalnih radnji u slučaju bespravne izgradnje hotela Avala deblji i sadržajniji.Krivična prijava MANS-a u slučaju Avala ima i duži staž u državnom tužilaštvu.

Pristigla je 2007. godine u vrijeme stolovanja Vesne Medenice koja prijavu nije procesuirala. Avalu navodno kontroliše sestra Mila Đukanovića Ana Kolarević, njena kuma i školska drugarica.

Investitor Avale oštetio je opštinski i državni budžet za milionske iznose po osnovu neplaćenih komunalnih taksi. Uprkos svemu, građevinsku dozvolu za bespravno podignuti hotel koji radi već drugu godinu, bivši ministar Branimir Gvozdenović potpisao je u oktobru ove godine!

Sa jedne strane budvanskog zaliva uzdiže se Zavala, sa druge Avala. Zavalu su gradili Marovići a Avalu Đukanovići, odnosno njihovi puleni braća Dragan i Zoran Bećirović.

Marovićima prijeti odgovornost i robija, Đukanovićima, odnosno Bećirovićima za isto djelo ni dlaka sa glave neće hvaliti.Ni Zavala ni Avala ne bi bili mogući da je ministar Branimir Gvozdenović radio svoj posao.

Operacija Zavala traži odgovornost ministra prije svih ostalih. No i njemu su bile vezane ruke. Ucrtao je svojim pašenozima nekoliko stambenih naselja na rivijeri. Pa je onda docrtavao redom, davao saglasnosti na planove kojima se trajno uništavaju prirodni resursi budvanske obale.

Jedan od većih zločina je planska urbanizacija zaleđa plaže Mogren u Budvi na kojoj je prebogati Duško Knežević sa partnerima poperio svoj staklenik od 25 spratova. Uz 15 zgrada pride. Znatan je broj moćnika i partijskih uglednika koji imaju svoj soliterčić na obali. Za sada, na sreću, samo u planovima.

Za Gvozdenovićevog mandata izgrađeno je i Rusko selo iznad Svetog Stefana, divlje naselje od pedesetak kuća iza kojeg stoje braća Bećirović i firma Trejdjunik, investitor takođe spornog tržnog centra TQ Plazza u centru Budve.

U sred Starog grada, uz skrnavljenje drevnih bedema, divlje je sagrađen i hotel Astorija, Dragana Perovića, Đukanovićevog prijatelja, a da ni jedna od nadležnih institucija nije reagovala.

Pažnju državnih organa zaslužuje rasipnička prodaja zemljišta u državnoj svojini, često i u zoni morskog dobra za koju je stizala saglasnost Ministarstva finansija sa potpisom bivšeg ministra i aktuelnog premijera Igora Lukšića.

Možda je Zavala samo početak raščišćavanja nagomilanih afera u Budvi?

Jedna od većih je svakako slučaj opštinskih preduzeća Budva Holding i Adriatik holding d.o.o., na koje je na volšeban način u katastru nepokretnosti preknjiženo oko četiri miliona kvadrata zemljišta koje je bilo u vlasništvu Opštine, vrijedno preko 220 miliona eura. Genijalan način da se preotme državna zemlja preko kompanija koje će se baviti prometom nekretnina i gradnjom objekata za račun Opštine. Direktor Budva Holdinga je potpredsjednik Opštine Lazar Rađenović, koji je preuzeo funkciju Rajka Kuljače koji se nalazi u pritvoru.

Akteri

Rajko Kuljača i Dragan Marović osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja i omogućavanja bespravne gradnje 40-ak vila na Zavali. Čelnicima Budve stavlja se na teret da su koristeći službeni položaj i ovlašćenja, firmi Zavala invest iz Budve pribavili protivpravnu imovinsku korist na štetu Opštine u milionskim iznosima koji se još uvijek utvrđuju. Na teret im se stavljaju i zloupotrebe oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode na rtu Zavala.

Osnivači firme Zavala invest su ruska investiciona grupa Miraks, moskovskog milionera Sergeja Polonskog koji je u međuvremenu bankrotirao i preduzeća Moninvest iz Budve čiji su vlasnici Dragan Sekulić i Svetozar Marović.

Pored čelnika Budve policija je uhapsila i Dragana Sekulića, vlasnika firme Moninvest, Miodraga Minića, iz firme Slav In, Dragana Žinića, vlasnika firme Adria invest. Uhapšeni su i članovi opštinske Komisije za procjenu vrijednosti izvedenih radova na fabrici vode na Zavali koji se sumnjiče za friziranje izvještaja u iznosu od milion eura u korist preduzeća Zavala invest, a na štetu opštinskog budžeta, Stevan Vučetić, Novak Stanojević, Marko Kaloštro, Srećko Tomović i Slobodan Đurović. Istragom je obuhvaćen i poslanik DPS-a Đorđije Pinjatić, kao predsjednik Komisije, nakon što mu je u Skupštini ukinut poslanički imunitet.

Uhapšenima je određen pritvor od mjesec dana. Državno tužilaštvo je izdalo naredbu o sprovođenju istrage protiv lica umiješanih u aferu Zavala. Naložena je i finansijska istraga radi privremenog oduzimanja imovine uhapšenih Budvana.

Gradnja ekskluzivnog hotelsko-apartmanskog naselja na Zavali najavljivana je u lokalnoj upravi kao najveći investicioni poduhvat u Crnoj Gori, sa planiranim hotelom Jedro koji je trebao biti novi turistički simbol Crne Gore. Zeleno poluostrvo Zavala, nakon propasti grandioznih planova i odlaska Rusa, postalo je napušteno graditeljsko ruglo, simbol uništenja prirode, bespravne gradnje i korupcije.

Branka PLAMENAC

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo