Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTO RENOMIRANI INVESTITORI ZAOBILAZE CRNU GORU: Bjekstvo iz jadranske Kolime

Objavljeno prije

na

Strane kompanije sa ,,imenom i prezimenom”, potencijalni ulagači u Crnu Goru i njenu privredu, nastavljaju bjekstvo. Pažnju javnosti, prošle nedjelje, privukla je informacija da je investicioni fond iza koga stoji država Katar (Quatar Diar) nakon višegodišnjeg mučenja sa lokalnom i državnom administracijom, odustao od planiranih ulaganja – 350 miliona eura – u Pržnom (SO Tivat). Taj posao će, kako sada stvari stoje, biti upamćen po rušenju nekada čuvenog turističkog naselja Plavi horizonti.

Iz Ministarstva turizma i održivog razvoja su, naknadno, dojavili da će uraditi sve da spriječe odlazak investitora koji je, prema vladinim projekcijama s početka godine, spadao u „top pet” turističkih investicija od kojih država očekuje „makar dvije milijarde eura”. Da im vjerujemo? Podsjetimo, lani u januaru ministar Branimir Gvozdenović istim je povodom – najava odlaska Quatar Diar-a iz Crne Gore – izjavio: ,,Ne bih se složio sa vama da je katarska firma odustala…. Ovaj projekat dolazi sa prostora gdje postoje finansijski preduslovi za realizaciju projekta, zato će on biti u našem fokusu i siguran sam da ćemo prevazići probleme ako oni postoje…”. Problemi su, eto, postojali.

U sjenci vijesti iz Tivta ostala je informacija iz Ulcinja – tamo je kompanija Star of Montenegro odustala od izgradnje novog objekta na temeljima srušenog hotela Jadran (na poluostrvu Rastislava). Propala je investicija vrijedna 50 miliona. Ova kompanija je, sredinom avgusta, obavijestila Direktorat za građevinarstvo pri Ministarstvu turizma i održivog razvoja da odustaje od podnijetog zahtjeva za dobijanje građevinske dozvole. Nikome ništa.

Po istom principu i Budva je ostala bez investitora od koga je opštinska kasa očekivala (samo na ime komunalnih prihoda) 6,5 miliona eura. Kompanija Devin (of-šor ćerka jednako anonimne of-šor majke) odustala je od već tražene građevinske dozvole.

Po jednima Devin, Star i Quatari odlaze iz Crne Gore nezadovoljni poslovnim ambijentom. Po drugima, tvrde pazar pošto su od svojih jataka iz Vlade dobili dojavu da im, ostave li upečatljiv utisak, sljeduju ozbiljne komunalne i poreske olakšice. U svakom slučaju, poreski obveznici biće na gubitku.

Čudi ravnodušnost kojom je stručna i laička javnost prihvatila informaciju da su Vlada u Rimu i državna željeznica Italije odustali od najavljivane investicije u modernizaciju i rekonstrukciju pruge Beograd –Bar (pretpostavljena vrijednost projekta 200-300 miliona eura). Italijani su već potrošili ozbiljan novac preispitujući mogućnost da ožive prugu Bar-Beograd-Bukurešt (u Rumuniji, članici EU, Italijani imaju više od šest hiljada svojih preduzeća) preko koje bi, uz punu logistiku luka u Baru i Bariju, “primakli” taj dio EU. Ovako, na ledini ostaju i Željeznička infrastruktura i Luka Bar.

Drugopomenuta broji posljednje dane (nedjelje ili mjesece) nakon što su sve luke sa ove strane Jadrana, izuzev nje – od Grčke (finansirali Kinezi) preko Albanije (Italijani) do Hrvatske i Slovenije (pomogla matična država) našle svoje mjesto na mapi evropske saobraćajne mreže. I Ploče su dobile na međunarodnom značaju, dijelom i zato što je CEAC, uz prećutnu saglasnost Vlade Crne Gore, aluminijum proizveden u Podgorici izvozio preko te luke, zaobilazeći Bar…

Željeznica CG danas prevozi približno četvrtinu tereta koji je prevozila u posljednjim godinama bitisanja SFRJ (1989-1991). I barska Luka je izgubila više od dvije trećine tereta iz zaleđa (od Berana, preko Beograda do Budimpešte) koji je preko njenih dokova išao/stizao u svijet i iz svijeta. Važni u DPSDP su i u toj priči na dobitku. KAP-ov aluminijum morao je nekako doći do Ploča. To košta. Zašto onda tih potraživanja nema u postupku provedenom nakon stečaja i bankrota Kombinata? I vama je jasno.

U Željezničkoj infrastrukturi Crne Gore (ŽICG), tvrde kako su italijanske analize pokazale da se isplati investirati u obnovu pruge Beograd-Bar. Zašto su, onda, Italijani odustali od svog nauma? Da li su ih iz posla otjerale proljetošnje poplave u Srbiji ili prošlogodišnji zahtjevi crnogorskih zvaničnika za plaćanje “reketa” (provizije) za usluge koje bi, po redu i zakonu, morale biti besplatne (ne računajući državne takse)?

Beogradski printani mediji su izvijestili o sinhronizovanom zahtjevu premijera Srbije i Crne Gore na prošlonedjeljnom Berlinskom samitu. Oba su od njemačke kancelarke tražili podršku za projekat rekonstrukcije i modernizacije pruge Beograd – Bar. Tažili su i novac za izgradnju autoputa Bar-Boljare-Beograd (pa dalje – Budimpešta). Đukanović je za finanasiranje kandidovao crnogorsku dionicu Jadransko-jonskog auto puta, dok se Vučić (ako je vjerovati “pouzdanim izvorima” iz Berlina) založio za gradnju saobraćajnice Niš-Priština, kako bi Srbija dobila najjeftiniji i najbrži izlaz na Jadran, preko albanske luke Drač.

Iz Berlina smo dobili važne informacija. Ko je umio da ih pročita. Potvrđeno je, dakle, da su Italijani odustali od planiranih radova na pruzi Beograd – Bar. Ali je sa istim stepenom izvjesnosti potvrđeno i da su kinesko-crnogorski pregovori o početku izgradnje autoputa Bar-Boljare zapali u ćorsokak.

,,Možemo da kažemo da sedmicama mjerimo kada će mašine biti na terenu i početi gradnju autoputa”, hvalisao se premijer Đukanović na Dan državnosti. Prethodno je, krajem 2013, uvjeravao da će gradnja prve dionice autoputa početi ,,krajem februara”. ,,Skoru gradnju autoputa” najavio je i u oktobru 2009. godine, kada je sa kolegama iz Hrvatske i Srbije (Jadranka Kosor i Mirko Cvetković) presjekao vrpcu u znak početka izgradnje „projekta vijeka”. I tada je tvrdio kako će mašine, “u oktobru, a najkasnije na proljeće naredne godine” krenuti u posao. Nijesu.

Dok su, ljetos zvaničnici najavljivali kako je početak gradnje dionice Smokovac – Mateševo pitanje sata ili dana (eventualno sedmice) Monitor je čitaocima predočio informacije po kojima Kinezi svoj angažman na finansiranju i izgradnji autoputa uslovljavaju i dugoročnim zakupom Luke Bar, ulcinjske Velike plaže i prava da oni obnove i potom kontrolišu željezničku prugu do Beograda i dalje, ka srednjoj Evropi… Naši bi, pisali smo, i na to pristali da nije finansijskog i političkog pritiska SAD i EU.

Ista je crnogorska energetska priča. Velika očekivanja pretočena u projekte gradnje drugog bloka TE Pljevlja, četiri ili više HE na Morači (sa ili bez prevođenja voda iz rijeke Tare), HE Komarnica, rudnik i TE u Beranama, male elektrane (njih 20 – 30), podvodni kabl koji bi povezao Crnu Goru i Italiju… U igri su bile milijarde. Opet su ulaznice za posmatarače višegodišnjeg spektakla fakturisane poreskim obveznicima. Jednom će Vujica Lazović, Srđan Kovačević, Vojin Lazarević (uz neizbježne – Gvozdenovića i Đukanovića) objasniti ko je tu čuvao čije interese.

Turistička zemlja bez hotela. Najveći proizvođač aluminijuma po glavi stanovnika na svijetu, bez ijednog finalnog proizvoda od aluminijuma. Ekološka država čije sve otpadne vode završe u Skadarskom jezeru, Jadranskom ili Crnom moru. Zemlja na u kojoj je normalno da najveći vinogradar (državna kompanije Plantaže) kompletan trop ispusti u kanalizaciju. Sportska nacija sa jednim bazenom, jednim fudbalskim terenom i jednom atletskom stazom. Država sa najbogatijim resursima čiste vode u Evropi koja uvozi flaširanu vodu za piće. Zemlja na dva sliva bez hidroelektrana.

Crna Gora je u posljednjih četvrt vijeka, pod DPS-om iskoristila samo svoje geografske i ljudske resurse pogodne za šverc (vladajući bi rekli transit).

„Za izgradnju Velike plaže i Ade tražimo investitore koji će biti spremni da ulože oko 26 milijardi eura, i u tome ćemo uspjeti”, obećavao je Đukanović 2009. Zadovoljio se sa 44 miliona eura koji su, iz državnog budžeta, dati kako bi on, spasio porodičnu Prvu banku.

Različita su tumačenja crnogorskog ekonomskog usuda. Vlast potencira vlastitu bezgrešnost. Tranzicioni pobjednici optužuju – masu. Žarko Radulović, direktor hotela Splendid koji je podignut novcem visokih oficira KGB-a, ne propušta priliku da ovdašnjim medijima i NVO sektoru spočita zasluge za rastjerivanje investitora. ,,Nevladin sektor i mediji jurišaju na svakog novog investitora, kopaju mu po papirima i gledaju koliko je zaradio”, požalio se Radulović i preporučio, ,,kad neko dođe da ulaže ovdje u rizičnim okolnostima, treba ga prihvatiti, a ne praviti galamu oko njega”. Kao primjer direktor Splendida, redovno pominje neuspješan posao izdavanja uvale Valdanos u tridesetogodišnji zakup britanskoj kompanije Kjubuks klan. Može li biti da Radulović ne zna da je ta kompanija u međuvremenu bankrotirala. I da se ne sjeća da je taj posao, dan pred potpisivanje ugovora, opstruirao potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, suočen sa zahtijevom da javnosti predoči dokaze o finansijskim referencama izabranog kandidata. .

Stručnjaci imaju drugu priču. ,,Investicije koje ste vi do sada vidjeli u Crnoj Gori to je kamen bačen u vodu. To nije ni most, ni molo, ni lukobran…”, objašnjavao je prije par godina autoru ovg teksta Dušan Vujović, tada vodeći ekonomista Svjetske banke a danas višestruki ministar (privrede i finansija) u Vladi Aleksandra Vučića. ,,Pravi investitori dolaze tokovima novca od par stotina miliona dolara, redovno, svakog kvartala. Ovdje se još nije pojavio niko od ozbiljnijih investitora, kao što se ni na Balkanu nije pojavio niko od ozbilj-nijih investitora. Da biste to postigli morate da imate ne samo institucije finan-sijskog sektora, nego i institucije demokratije, i

institucije efikasne države…”. Pitanje je šta nam to fail? Ili, ako želite tako, čega to imamo previše?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo