Za nepune tri godine tri radnika nastradala su obavljajući poslove sječe i utovara drva u nekom od preduzeća za eksploataciju šuma na području kolašinske opštine. Na desetine njihovih kolega tokom istog perioda zadobili su teže ili lakše tjelesne povrede. Prije desetak dana u mjestu Jabuka poginuo je 46-godišnji Mijodrag- Mijo Milović iz Kolašina. Prema infromacijama iz policije, Miloviću je smrtonosne povrede nanijelo stablo koje je obarao. U avgustu pretprošle godine na šumskom radilištu u Rečnima, poginuo je tridesetogodišnji Predrag Damjanović iz Mojkovca, koji je rukovao motornom testerom. Na njega je pala bukva i nanijela mu, takođe, smrtonosne povrede. Krajem avgusta prošle godine u šumi u Vruši nastradao je Kolašinac 49. godišnji Žarko Šćepanović. Bio je radnik na sajli, a nastradao je kad su se na njega sručili trupci spremni za transport.
I pored činjenice da su poslovi u šumama vrlo rizični, drvosječe priznaju da su na radnom mjestu, najčešće, bez adekvatne zaštitne opreme, ali i bez mnogo kontrole nadležnih. Radnici koji rade na sječi stabala i na mašinama, uglavnom su samouki, a njihove vještine provjerava samo poslodavac.
S druge strane, vlasnici preduzeća, koji su koncesionari šuma na području kolašinske opštine, tvrde da su im kontrole česte i rigorozne. Ističu kako nesrećama često doprinose sami radnici, koji su često nemarni iako rade teške i opasne poslove. Tvrde da ne krše zakon, ali i da ne mogu mnogo uticati da radnici budu odgovorniji.
,,Svaki radnik angažovan u mom preduzeću ima propisnu opremu, što je bila moja dužnost da nabavim. Nažalost, mnogi odbijaju da nose i odijela i šlemove. Fizički nije moguće da sve to iskontrolišem, jer je prostor na kojem eksploatišemo šumu veliki. Stalno sugerišem i opominjem, ali nekada to ne daje rezultate”, kaže vlasnik preduzeća u kojem je bio zaposlen jedan od nastradalih radnika. „Naravno, kad se nesreća dogodi, odgovornost će se najprije svaliti na poslodavca, ali ne postoji nijedna stavka, propisana zakonom, koja u mojem preduzeću nije ispoštovana. Prije svega, neodgovornost radnika ugrožava njihove živote, a potom i nanosi ogromnu štetu preduzeću”.
Slično tvrdi još nekoliko njegovih kolega. Iz nezvaničnih razgovora sa zaposlenima na sječi drva u kolašinskim šumama, lako je zaključiti da se na šumskim gradilištima često konzumira alkohol, ali i da neki od radnika nemaju dovoljno vještina i znanja za rukovanje alatima i mašinama. Takođe, većina njih se, s obzirom na prirodu posla, angažuje tek na nekoliko mjeseci. Vlasnici šumskih preduzeća priznaju da u nedostatku drugog načina, obučenost i vještine svojih radnika provjeravaju interno i rukovode se, uglavnom, njihovim iskustvom.
U avgustu prošle godine iz Uprave za inspekcijske poslove novinarima je saopšteno da nijedan od nastradalih radnika nije imao zaključene ugovore o radu.
,,A to je osnov za postupanje inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu, pa su predmeti u tim slučajevima predati nadležnim sudskim i tužilačkim organima. I pored toga, inspektori su preduzimali mjere i radnje, uključujući i novčano kažnjavanje”, kazali su tada iz Uprave.
PR tog državnog organa Milena Ostojić Monitoru je kazala da samo jedan inspektor rada za oblast zaštite i zdravlja na radu i iz Bijelog Polja obavlja nadzor na teritoriji te, ali i mojkovačke i kolašinske opštine.
„Obaveza da zaposleni sredstva za rad i opremu lične zaštite koriste u skladu s njihovom namjenom, samo je jedna od mjera zaštite koja se kontroliše prilikom nadzora”, kaže ona.
Prema njenim riječima, u obavljanju nadzora inspektor rada, pored obaveza i ovlašćenja utvrđenih zakonom, ima i obavezu da izvrši uviđaj teških, kolektivnih i smrtnih povreda. Međutim, kako tvrdi, „unazad nekoliko godina nijesu dobijali takve inicijative kod radova na eksploataciji šuma, već samo u pogonima za preradu i obradu drveta”.
„Poslodavci koji se na poslovima eksploatacije šume pojavljuju kao koncesionari upoznati su s pravima, obavezama i odgovornostima koje propisuje zakon i uglavnom vode računa o primjeni mjera zaštite i zdravlja na radu. U slučajevima kada su tokom nadzora bile utvrđene nepravilnosti većeg obima izricane su mjere zabrane rada do otklanjanja nepravilnosti, izdavani prekršajni nalozi za novčano kažnjavanje, a svi predmeti u vezi s uviđajima teških, kolektivnih ili smrtnih povreda na radu procesuirani su prema nadležnim tužilačkim ili sudskim organima”, kažu u Upravi za inspekcijske poslove.
Zakon o zaštiti i zdravlju na radu kaže da je poslodavac dužan da za bezbjedan rad osposobi zaposlenog kod zasnivanja radnog odnosa, raspoređivanja na radno mjesto, uvođenja nove tehnologije, novih sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana. Prema propisima, osposobljavanje se vrši po programu koji donosi poslodavac.
„Osposobljavanje zaposlenih prilagođava se novim i promjenljivim rizicima po potrebi i ponavlja u određenim vremenskim razmacima, u skladu s programom o osposobljavanju za bezbjedan rad. Vrši se u toku radnog vremena, a troškove osposobljavanja snosi poslodavac. Poslodavac je dužan da zaposlenog u toku osposobljavanja upozna sa svim vrstama opasnosti na poslovima na koje ga raspoređuje i s konkretnim mjerama zaštite koje su potrebne radi otklanjanja opasnosti po život, odnosno po zdravlje”, objašnjava Ostojićeva.
Trebalo bi, kako propisuje zakon, da osposobljavanje zaposlenih za bezbjedan rad poslodavac obavlja teorijski i praktično. To je zadatak stručne službe za poslove zaštite i zdravlja na radu koju organizuje poslodavac, a u slučaju da je nema, te stručne poslove povjerava pravnom licu koje ima ovlašćenje od Ministarstva rada i socijalnog staranja. Takođe, uređeno je i da provjeru teorijske i praktične osposobljenosti za bezbjedan rad zaposlenih poslodavac obavlja na mjestu rada, nakon čega se izdaje uvjerenje o osposobljenosti za bezbjedan rad.
Većina vlasnika kolašinskih šumskih preduzeća odbila je da objasni da li sve to i poštuje prilikom angažovanja radne snage. Nazvanično kažu da zapošljavaju motoriste i skideriste s višegodišnjim iskustvom i one za koje su čuli da su vični poslovima u šumi. I nekoliko radnika izjavilo je za Monitor da se više uzdaju u svoje iskustvo nego u propise i zaštitnu opremu.
„Za deset godina koliko radim u šumi zaštitnu opremu nijesam nosio ukupno ni 10 dana. Mene lično sputava u radu i veliko je optrećenje kad su vrućine. Radim u običnom radnom odijelu, iako sam kod poslodavca uredno zadužio svu opremu. Rad s motornom testerom je ‘kocka’ i samo minut nepažnje ili loša procjena gdje će stablo pasti, dovoljni su za tragediju. Radimo od svitanja do sumraka, koncetracija popusti i kod najvještijih. No, nemam mnogo izbora, ovo je trenutno najplaćeniji posao na sjeveru”, kaže pedesetogodišnji rukovalac motornom testerom.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice