„Crna Gora, u evropskim okvirima, slična je Luksemburgu. A ovđe nikoga od običnih građana, osim evropskih birokrata i vladinih funkcionera zaduženih za spoljnu politiku, previše ne zanima što se događa u Luksemburgu. Zašto bi u Crnoj Gori?”, kaže za Monitor poznati njemački novinar Norbert Mapes-Nidik. On ističe da će naša zemlja morati da napravi velike pomake kako bi zavrijedila više pažnje i uvažavanja evropskih zvaničnika i institucija i kako bi, nakon prijema Hrvatske i Islanda, postala 30. članica EU. „Primjer vašeg susjeda Hrvatske i za vas je dovoljno indikativan i poučan”, napominje Mapes-Nidik. Dok crnogorska Vlada pod vođstvom i kontrolom ministra za vanjske poslove i evropske integracije Milana Roćena lagano priprema pregovaračke strukture, u Briselu je praktično sve spremno za otpočinjanje pregovora s našom zemljom. Već je izrađen pregovarački okvir u kojem su obuhvaćena sva pravila koje Crna Gora mora ispuniti kako bi zaključila pregovore. Na tom projektu je radila iskusna ekipa na čelu s Dirkom Langeom i Tomas Haglajtnerom, koji sada u Evropskoj komisiji vode pregovarački tim za Crnu Goru. Radi se o profesionalcima, koji su veoma uspješno okončali pregovore s Hrvatskom. Lange i Haglajtner postavili su mjerila za 23. i 24. poglavlje koje će Crna Gora najprije otvoriti, saopštili da će ubrzo biti obavljen skrining crnogorske legislative, te da će nakon boravka evropskih eksperata, pripremiti izvještaj o implementaciji zakonodavstva u tim oblastima.
Dinamika je, dakle, već definisana, brižljivo postavljen novi sistem mjerila. Roćen i ekipa pripremili su omiljenu taktiku aktivnog čekanja, kako bi pregovore što više odužili i nastojali očuvati postojeći sistem. Zato je veoma neizvjesno da li će naša zemlja u junu dobiti datum početka pristupnih pregovora. „A to bi trebao biti katalizator za promjene. Stvarni pokretač za dalje napore treba da bude crnogorski nacionalni interes i interes njezinih građana”, kaže evropski komesar za proširenje Štefan File.
Nema sumnje da će Lange zvaničnicima u Podgorici poručiti ono što je godinama govorio Hrvatima: „Uvjerili smo se da ste učinili prave stvari usvajanjem zakona i postavljanjem institucija, ali hoćemo rezultate. Problem ostaje kako to oživjeti u praksi i od koncepta napraviti svakodnevicu!”
Svakodnevica je u Crnoj Gori postala veoma stresna. Vlada premijera Igora Lukšića pokazuje se dnevno nedoraslom za rješavanje velikih nevolja crnogorskog društva. Ona ubrzano gubi kredite ne samo domaće, već i strane javnosti, pa u pomanjkanju argumenata i izbjegavanju konkretnih poteza premijer Lukšić počinje da koristi omiljenu retoriku svog prethodnika i mentora Mila Đukanovića. Kako samo isprazno zvuče riječi Lukšića da se organizovanjem protesnih skupova pauperizovanog radništva i opljačkanih građana „ugrožava evropski put Crne Gore”!? Kao da premijer s Fejsbuka i pripadnik crnogorske ekonomske škole dr Veselina Vukotića ne vidi da se u cijelom svijetu protestuje, da svi traže prava i dostojanstven život. Zar Lukšić zaista smatra da je u Evropi još neko naivan pa da ne zna što se stvarno dešava u Crnoj Gori.
Igor Lukšić odavno zna što mu je činiti, a na to ga dnevno podsjećaju evropski zvaničnici i parlamentarci. Komesar File insistira na pravosnažnosti presuda i navodi da EU ima novi model pregovora s Crnom Gorom, koji znači poman monitoring i strogo uslovljavanje napretka. Upravo na obećanju povlačenja snažnih reformskih poteza on je kao premijer dobio podršku Berlina i kancelarke Angele Merkel.
Da tek slijedi pravi pritisak na Crnu Goru pokazuju i amandmani koje su na nacrt rezolucije izvjestioca za Crnu Goru Evropskog parlamenta Čarlsa Tanoka podnijeli njegove kolege Eduard Kukan, Jelko Kacin, Urlike Lunaček i Joran Farm, a kojima se traži pojačana borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, otkrivanje napadača na novinare i medije, rasvjetljavanje afere Telekom… A svi ovi evroposlanici godinama su bili veoma naklonjeni tumačenjima i stavovima koji su dolazili iz crnogorske Vlade. Naročito su razumijevanje iskazivali evropski funkcioneri u Podgorici. Nezvanično su čak navodili da crnogorska opozicija i civilni sektor svako pitanje politizuju te da korupcija ima više veze s kulturnim modelom i tradicijom ove zemlje, nego s konkretnim potezima korumpirane vlasti.
Nakon smjene bivšeg italijanskog premijera Silvija Berluskonija i skorašnjeg odlaska šefa Delegacije EU u Podgorici Leopolda Maurera, manevarski prostor crnogorske vlasti u Evropi dodatno će se umanjiti. Broj onih koji imaju razumijevanja za „specifičan model demokratije”, koji se ovđe primjenjuje, već sada se može izbrojati na prstima jedne ruke.
Lobiranje ne može pomoći, uvjeren je analitičar iz Zagreba Davor Đenero. „Jedino je važno imati stalno koncentrisanu političku volju da se proces pridruživanja obavi. Takođe je značajno da unutar nacionalne političke arene bude uspostavljen potpuni konsenzus”, ističe on.
Vrijeme ovoj Vladi ubrzano curi, a ona baulja iz afere u aferu, nesposobna da se suoči s bilo kojom od njih. Svaki radni sat, svaki radni dan sada se mjeri i ima svoju važnost. Zato je primjetna Lukšićeva nervoza. A prava bura tek počinje. Ova će godina biti prelomna za proces evropskih integracija Crne Gore.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice