Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zastrašivanje umjesto dijaloga

Objavljeno prije

na

U Sindikalnoj organizaciji Vojske Crne Gore (SOVCG) kažu da će o održavanju protestnog skupa, koji je bio zakazan za kraj protekle nedjelje pa otkazan, donijeti odluku poslije godišnje Skupštine, koja je planirana za 15. oktobar. Nenad Čobeljić, predsjednik SOVCG, za Monitor objašnjava razloge zbog kojih su prinuđeni da protestuju:

,,Ono što smo na protestnom skupu htjeli da poručimo odnosi se prije svega na antisindikalnu diskriminaciju kojoj smo kao organizacija, ali i pojedinačno, izloženi u kontinuitetu već punu godinu dana. Posebno smo htjeli da naglasimo diskriminaciju prema vojnicima, članovima SOVCG, koji su zapošljeni po ugovoru, na određeno vrijeme, a kojima se ne produžava ugovor samo iz razloga što su naši članovi. Kao organizacija osjećamo odgovornost prema vojnicima koji su ostali bez posla, a i prema onima koji će ako se sa ovom praksom ne prekine takođe ostati bez posla”.

Bura u vojsci počela je nakon što su brojni profesionalni pripadnici vojske podnijeli sudske tužbe protiv Ministarstva odbrane zbog neisplaćenih nadoknada za prekovremeni rad, dugova, izostanka raspodjele stanova i drugih neusklađenosti kada su u pitanju zarade vojnika. Kao da ga je začudilo što vojnici traže ono što im pripada, pa je načelnik Generalštaba Dragan Samardžić izjavio da nije etički da ljudi u uniformi tuže državu.

Ulje na vatru je dodalo sindikalno organizovanje zaposlenih u vojsci koji su u skladu sa ustavnom i zakonskim regulativama oktobra prošle godine osnovali Sindikalnu organizaciju Vojske Crne Gore sa preko 400 članova. Samo mjesec kasnije osnovan je i Sindikat Vojske Crne Gore, čiji je predsjednik Mladen Burić. I dok iz SOVCG kontinuirano govore o nepravilnostima u vojsci i istupaju u zaštiti zaposlenih, od malobrojnih aktivnosti Sindikata Vojske Crne Gore mediji su zabilježili posjetu Dječijem domu Mladost u Bijeloj i poruku da bi dvoje maturanata mogli postati vojnici po ugovoru Vojske Crne Gore.

U Sindikalnoj organizaciji tvrde da se na njihove članove konstantno vrši pritisak komandujućih struktura Vojske CG i Ministarstva odbrane. Iz ove sindikalne organizacije su više puta upozoravali na loš materijalni položaj zaposlenih i ukazivali na probleme u Vojsci. Upozoravali su da se u Vojsci organizovano, sistematski i sveobuhvatno krše ljudska prava i slobode zaposlenih, te da se odnosi u Vojsci zasnivaju na strahu i ucjenama, sistematskim i organizovanim nezakonitim radnjama i zloupotrebama sistema komandovanja i službenog položaja.

U medijima su objavljeni brojni slučajevi kršenja osnovnih prava zaposlenih u vojsci. Tako je zabilježen i slučaj starijeg vodnika kojem je zaprijećeno da neće ići u Avganistan u okviru ISAF misije sve dok ne donese ispisnicu iz Sindikalne organizacije VCG. Onima koji su istrajali u odluci da budu članovi SOVCG starješine prijete premještanjem na druga radna mjesta.

,,Oko 200 ljudi moralo je da napusti sindikat i krajnje je vrijeme da se reaguje na takvo ponašanje. Zaposleni dobijaju otkaze, lijepe im se antidržavne etikete, a sve samo zato što su digli glas za svoja prava”, izjavio je Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković.

O sindikalnom organizovanju i odnosima unutar Vojske Crne Gore pokušali smo da dobijemo informacije i iz Ministarstva odbrane, ali do zaključenja ovog broja nije odgovoreno na naša pitanja.

,,Podatke i dokaze o antisindikalnoj diskriminaciji smo predočili u krivičnim prijavama na preko 100 strana. S obzirom na to da se sindikalna diskriminacija nastavila i poslije podnošenja krivičnih prijava, prikupili smo još određen broj dokaza o tome, zbog čega ćemo vjerovatno u skoroj budućnosti podnijeti nove krivične prijave”, kaže Čobeljić.

Na krivične prijave i prozivke iz sindikata, nadležni iz Ministarstva ne odgovaraju. Nijesu se oglasili ni nakon što je u Vijestima nedavno objavljen snimak govora komandanta Mornarice VCG, kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića. On je 23. marta pripadnicima Mornarice poručio: ,,Ko nema svoju glavu neka slobodno i dalje ide tamo u sindikat”. Bulatović je na adresu sindikata izrekao I jednu ovakvu optužbu:,,U jednom momentu došlo je do urušavanja i samog sistema komandovanja – nama je neki, nazovimo ga sindikat, preuzeo bio svu ulogu komandovanja u jedinici”.

,,Niti nam je to cilj, niti smatramo da smo to uradili. Tvrdim ako je došlo do urušavanja sistema komandovanja da je to posljedica upravo zloupotrebe tog sistema u svrhu pritisaka i antisindikalne diskriminacije”, kaže Ćobeljić i dodaje da ,,posebno zabrinjava spremnost pojedinih oficira na odgovornim dužnostima da svjesno krše zakon čineći očigledna krivična djela, ali i nespremnost i neodlučnost odgovornih da se tome suprotstave”.

On smatra da tvrdnja da je SOVCG ,,urušila sistem komandovanja” nije samo izašla iz usta kapetana Bulatovića, jer su to izjavljivali i drugi, a protiv njih su sindikalci podnijeli krivične prijave. ,,Tom tvrdnjom se željelo ukazati da je SOVCG organizacija suprotstavljena komandovanju i da je to razlog i opravdanje za antisindikalnu kampanju protiv nas. Bilo je i mnogo težih optužbi javno izrečenih protiv SOVCG tipa ,,nije isključena mogućnost da su oni (SOVCG) srušili spomenik na Tuđemilu”, kaže Čobeljić.

Iz ove sindikalne organizacije navode da su činjenice sasvim drugačije, da je SOVCG insistirala na socijalnom dijalogu o isključivo socijalnom i materijalnom položaju zaposlenih, pokušavajući da do rješavanja problema dođe dijalogom unutar institucija sistema.

,,Pomoć i podršku od institucija van Ministarstva odbrane i VCG i crnogorske javnosti tražili smo kada je bila očigledna nespremnost poslodavca da se uspostavi dijalog, a istovremeno se nastavljalo sa antisindikalnom diskriminacijom. Ako je SOVCG javnim, otvorenim i činjeničnim djelovanjem narušila sistem komandovanja postavlja se pitanje kako će taj sistem funkcionisati u mnogo složenijim situacijama i odgovoriti zahtjevima koje pred njega postavlja država Crna Gora i njeni građani”, zaključuje Čobeljić.

Tokom nedavne posjete Crnoj Gori predstavnika Evropske organizacije vojnih udruženja (EUROMIL) preporučeno je da sindikat i Ministarstvo odbrane treba da ,,konačno otvore socijalni dijalog i počnu pregovaranje u korist crnogorskih vojnika i njihovih porodica”.

NENAD ČOBELJIĆ, PREDSJEDNIK SOVCG
Pritisci iz Generalštaba

MONITOR: Iz Ministarstva odbrane često se čuje da sindikat koji predstavljate nije reprezentativan.
ČOBELJIĆ: Sindikalna organizacija VCG je reprezentativna, ako ne po broju članova reprezentativni smo jer ističemo stvarne probleme zaposlenih i borimo se da se oni rješavaju putem socijalnog dijaloga. SOVCG je osnovan 5. oktobra prošle godine, činjenica je da smo brojali preko 440 članova što nam je još u martu ove godine obezbjeđivalo reprezentativnost. Takođe je činjenica da su, na zahtjev SOVCG da nam se zvanično dostavi broj zaposlenih u Vojsci radi podnošenja zahtjeva za određivanje reprezentativnosti, odgovorni u Generalštabu VCG odgovorili žestokim i drastičnim antisindikalnim aktivnostima i u tom periodu se i iščlanio najveći broj naših članova. Etiketirani smo raznim negativnim atributima, a ministar odbrane je odbio razgovor sa našim rukovodstvom uslovljavajući da ja, iako sam predsjednik Sindikata, ne prisustvujem razgovoru. To je po meni bilo, na neki način, zeleno svjetlo onima koji su vršili pritisak prema našim članovima, ali i većini zaposlenih u VCG.

Zamislite da neko traži razgovor sa predstavnicima Ministarstva odbrane a da pri tome insistira da ministar ne može predstavljati svoje ministarstvo. Potpuna zabrana neposredne komunikacije rukovodstva SOVCG sa svojim članovima i zaposlenima u radno vrijeme je mjera zastrašivanja zaposlenih, ali i mjera za sprečavanje omasovljenja našeg sindikata, a time i dostizanja formalne reprezentativnost. EUROMIL je insistirao da nam se omoguće osnovna sindikalna prava, ali za sada u tom pravcu nije napravljen ni jedan vidljiv korak. Naprotiv, na naše zahtjeve je i poslije odlaska EUROMIL-a odgovarano negativno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo