Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZAŠTO NIJE IZRUČEN BINALI ČAMGOZ: Turski bjegunac za domaću upotrebu

Objavljeno prije

na

I dok se čeka da tužilaštvo ispita navode o potencijalnoj korupciji u slučaju Čamgoz, ali i drugim slučajevima međunarodnih bjegunaca u Crnoj Gori, jasno je: bjegunci bivšoj i novoj vlasti služe za međusobna potkusurivanja i političke obračune. Odgovor koji se čeka je da li su te optužbe utemeljene – ko je korumpiran i ko zloupotrebljava ili ignoriše institucije?

 

U petak, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji, ministar pravde Crne Gore Andrej Milović će, kako je najavio,  na sjednici Odbora za bezbjednost u parlamentu “iznijeti nove detalje o vezama nekih elemenata ranije vlasti sa organizovanim kriminalom”.

Odbor će na sjednici saslušati Milovića, glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića i rukovodioca Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) Predraga Šukovića o potencijalnim zloupotrebama u toj jedinici policije povodom preduzimanja službenih radnji u vezi južnokorejskog državljanina Do Kvona, kao i o drugim bezbjednosnim pitanjima.

Najavu o navodnom raskrinkavanju prethodne vlasti, Milović je iznio na ranijoj sjednici Ustavnog odbora, na kojoj su se aktuelni ministar pravde i bivši ministar policije Filip Adžić, međusobno optuživali za povezanost s mafijom i za korupciju. Jedna od optužbi povezana je i sa slučajem turskog bjegunca Binali Čamgoza, koji po nedavnoj odluci Milovića, ipak nije izručen Turskoj, uprkos ranijim odlukama domaćih sudova da su se stekli uslovi za njegovo izručenje.  Nove i prethodne vlasti sada se međusobno optužuju za korupciju povezanu sa slučajem Čamgoz.

Bivši ministar policije tvrdi da je odluka Milovića da ne izruči Binalija Turskoj “neshvatljiva” i da govori o potencijalnoj visokoj korupciji. Da se  navodno radi o korupciji nove vlasti  i velikom novcu, tvrdi i bivši premijer Dritan Abazović.

Aktelni ministar pravde uzvraća  u istom stilu. “Bojim se da sam nekom poremetio planove po pitanju turskog državljanina Binalija Čamgoza jer mu je neko nešto obećao prije 44. Vlade, imao neke naplaćene obaveze prema njemu, pa su jedva čekali da ga isporučim Turskoj. Možda se neko boji da će on izaći i progovoriti šta je rađeno tokom 43. Vlade”, kazao je Milović na konsultativnom saslušanju na Ustavnom odboru.

Premijer Milojko Spajić nije iznio svoj stav o slučaju neizručenja turskog bjegunca, osim što je saopštio da ga Milović o tome nije obavijestio, a da će to morati ubuduće da čini kada su “važne odluke” o pitanju. Mediji pišu, pozivajući se na izvore u premijerovom Pokretu Evropa sad, da je Spajić navodno ljut jer nije bio informisan o Milovićevoj odluci, te da se brine da neizručenje može uticati na ekonomske aranžmane, investicije i odnose sa Turskom. Ima međutim I  onih koji smatraju da je to što Spajić nije iznio stav o Milovićevoj odluci, u stvari znak da je ta odluka ipak usaglašena između njih dvojice.  U prilog toj tezi navode i Milovićevu izjavu  kojom je preskromno objelodanio da je  on  Spajićeva ”politička kičma” .

Nakon sjednice Ustavnog odbora, SDT je formirao predmet povodom navoda o korupciji koje su u parlamentu iznijeli Adžić i Milović. Milorad Marković, novi vrhovni tužilac saopštio je za TV Vijesti da je povodom svih navoda o “mogućoj korupciji više osoba” koje su izrečene na odboru, SDT formirao predmet.

Osim optužbi na račun Čamgoza, na Ustavnom oboru iznesene su optužbe povezane i sa još dva strana državljanina koji su u Crnoj Gori. Ruskim državljaninom Telmanom Ismailovim koji je dobio azil i Do Kvonom, koji u pritvoru čeka na ekstradiciju iz Crne Gore.

Dok se čeka tužilaštvo da ispita sve navode, jasno je: međunaroni bjegunci bivšoj i novoj vlasti služe za međusobna potkusurivanja i političke obračune. Odgovori koje javnost čeka su – da li su međusobne optužbe utemeljene, ko je korumpiran i ko zloupotrebljava ili ignoriše institucije?

Afera Do Kvon početak je “rata” između bivše i nove vlasti. Dritan Abazović je  dok je bio premijer optužio  lidera PES-a Milojka Spajića,da je u sumnjivim  vezama sa  korejskim kraljem kripto valuta i međunarodnim bjeguncem. Abazović je optužbe i sumnje lansirao pred izbore nakon kojih su političke karte raspodijeljene drugačije. Evropa sad  je osvojila najveći broj glasova, Abazović je ispao iz igre. Mnogi su tada Abazovićev potez vidjeli kao predizborni pokušaj da utiče na dobar politički rejting PES-a pred izbore, zloupotrebljavajući institucije.  Spajić je, uprkos aferi, postao premijer, no slučaj do Kvon još nije dobio institucionalni epilog.  Šta je istina u tom slučaju, ne znamo.

Uslijedio je nastavak rata između PES-a i URE. Najprije kroz odbijanje Spajića da u vlast uvede Abazovićevu partiju, a potom i kroz sječu kadrova povezanih s UROM. Kroz slučaj Čamgoz, jasno je, odvija se nova  epizoda tog sukoba.

Čamgoz je uhapšen polovinom jula 2022.godine u Crnoj Gori, prema potjernici Interpola. Turska je tražila njegovo izručenje zbog vođenja krivičnog postupka zbog više krivičnih djela, među kojima su stvaranje kriminalne organizacije i pokušaj ubistva.

” Nisam smatrao da treba da se odbije izručenje, a u tom trenutku zbog egzistiranja procesa dobijanja azila – o čemu je informacija već bila objavljena u medijima, nisam mogao da donesem odluku o izručenju”, tvrdio je bivši ministar pravde u Abazovićevoj vladi Marko Kovač

Nakon što je od jula 2022. do decembra 2023, proveo u pritvoru u Spužu, Čamgoz je prebačen u Prihvatilište za strance. Konačno, ministar pravde Andrej Milović odlučio je 22. januara ove godine da Crna Gora neće izručiti turskog državljanina Ankari. “Moglo bi se raditi o progonu na osnovu entičke i vjerske pripadnosti, jer je on pripadnik kurdske zajednice i šiitski musliman, čiji je sin preminuo uslijed postupanja bezbjednosnih organa Turske, što je utvrđeno presudom tamošnjeg Ustavnog suda”, navelo je Ministarstvo pravde.

Sedam dana kasnije, 30. januara, MUP Čamgoza ponovo hapsi zbog sumnje da je počinio krivično djelo navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja, a koje se tiče registracije firme “Lion & D”, od prije godinu i po. Policijski sektor je u rukama Demokrata, a sukob oko tog resora između PES-a i Demokrata uveliko traje.

Neposredno prije odluke Milovića da ne izruči Čamgoza Turskoj, javnost je obaviještena da je  bivši i aktuelni ministar javne uprave Maraš Dukaj Čamgoza prijavio 31. jula prošle godine, nakon što su policija i ANB dobili operativne podatke da je Dukaju ugrožena bezbijednost.

Policiji je prethodno javljeno da će Čamgoz, preko kavačkog klana, nauditi Dukaju zbog neispunjenog obećanja navodno datog albanskom državljaninu Indritu Kolešiju, koji je početkom prošle godine posredovao kod ministra, kako bi se Čamgozu pozitivno odgovorilo na zahtjev za azil.

Ministar Maraš Dukaj, saopštio je da su ga Čomguzovi prijatelji preko bivšeg ambasadora Kosova u Albaniji Naita Hasanija zamolili da pomogne u dobijanju političkog azila. Nakon što to nije realizovao Čomguz mu je, navodno, indirektno prijetio.

“Čamgoz je visokopozicioniranom članu kavačkog klana rekao da nisam održao obećanje i da mi zato treba poslati jaku poruku, tj. prijetnju preko ostalih pripadnika kavačkog klana”, prenijele su Vijesti iskaz Dukaja sa saslušanja iz jula 2023.

Čamgozov advokat negira te navode. Indrit Koleši je takođe javno reagovao, tvrdeći da Dukaju nije prijetio ni on, niti bilo ko iz porodice Binala Čamgoza: “Niti smo mu nudili novac i ucjenjivali ga. Sa Dukajem sam imao dobar odnos do avgusta 2023. i pomogao sam mu u organizaciji posjete Izraelu i Gruziji”, napisao je između ostalog u reagovanju Indrit Koleši.

Ministar pravde Milović je na sjednici Ustavnog odbora saopštio da će početi da pristižu informacje, “pa možda i jedan presretnuti razgovor koji je bio po pitanju Binalija na relacija Albanija-Tuzi, gdje se govori da je neko imao obaveze iz 43 Vlade”.

Ovih dana je i portal Infomonte objavio, pozivajući se na izvore bliske PES-u, da  se Mahir Čamgoz, brat turskog bjegunca,  prije nekoliko sedmica, a uoči zvanične odluke crnogorskih vlasti u vezi Binalija, navodno sastao sa ministrom pravde Andrejem Milovićem. Ministarstvo pravde demantovalo je tu informaciju. “Ministarstvo pravde demantuje  medijsku informaciju da se ministar Andrej Milović sastao sa bratom Binalija Čamgoza, Mahirom Čamgozom i tom prilikom dogovorio neizručivanje lica za kojim je međunarodnu potjernicu raspisala Turska”, saopštili su.

Jasno je da međunarodni bjegunci u Crnoj Gori služe za političke obračune. To, istovremeno govori da se institucije ili ignorišu ili zloupotrebljavaju. Javnost čeka na vjerodostojne odgovore, o ulogama viskorangiranih aktera u najnovijoj aferi.  Zasad, uzalud.

 

Slučaj Telmana Ismailova

 

Tokom sporne sjednice Ustavnog odbora ministar pravde Andrej Milović saopštio je i da je neko iz Abazovićeve Vlade “direktno uzeo novac” da bi ruski državljanin Telman Ismailov krajem oktobra 2021. dobio politički azil u Crnoj Gori.

Ismailov je milijarder iz Azerbejdžana, uhapšen 2021. godine u Podgorici po potjernici Rusije za djela ubistva. On tvrdi da nema veze sa ubistvom dvojice privrednika u Moskvi za koje ga sumnjiče, te da je potjernica plod političkog i ekonomskog progona ruske vlasti.

“Ko je i koliko uzeo za Telmana?” upitao je Milović.

Ranije je  Demokratski front, pozivajući se na tvrdnje ruskih medija, tražio od glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da utvrdi da li je nekome dato pet miliona eura za azil Telmanu Ismailovu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo