Za razliku od ljekara i prosvjetara oko 2000 zapošljenih u kulturnim institucijama nijesu glasni u traženju povećanja plate. Nijesu zadovoljni ali za sada se vode onom – Sjedi, ćuti, dobro ti je, ne možeš ništa
Ljekari, prosvjetari i organizacije koje ih predstavljaju glasno traže povećanje plate. Par zapošljenih u institucijama kulture obratilo se Monitoru s molbom da pitamo nadležne da li se planira da se i ovim profesionalcima koji se finansiraju iz budžeta u dogledno vrijeme povećaju plate.
Možda ih je obodrila i nedavna izjava premijera Duška Markovića, koji je na otvaranju Montenegro Creative Foruma obećao da Vlada neće na kulturi štedjeti, najavio otvaranje kulturnih biznisa, te naglasio da je ,,u ovoj epohi kulturu potrebno staviti u svrhu savremenog jačanja države, ne samo identitetski i tradicionalno, već i razvojno i preduzetnički’’.
Koliko će se zaposleni u kulturnim institucijama, njih 2.000 prema podacima Sindikata kulture, snaći u Vladinoj novoj strategiji za kulturu, ne samo indentitetski nego i preduzetnički, ostaje da se vidi.
Sindikat kulture Crne Gore je prije godinu dana podnio zahtjev Odboru za praćenje i implementaciju Granskog kolektivnog ugovora za oblast kulture o povećanju zarada, kaže za Monitor Željko Kalezić, predsjednik Sindikata kulture. Objašnjava da je predloženo da se izvrše dopune i izmjene u GKU i izjednače koeficjenti umjetničkim i stručnim zvanjima, te da se plate sa srednjom i nižom spremom povećaju za 20 odsto. ,,Prema našim pokazateljima i proračunima sva povećanja na godišnjem nivou bi iznosila oko 100.000 eura. To vam je otprilike jedan dvočasovni koncert Željka Joksimovića na podgoričkom trgu. Skromno zar ne. Tako da su više nego realna očekivanja da nam se izađe u susret”.
Petar Glendža, arhivista Arhivsko-bibliotečkoga odjeljenja Narodnoga muzeja Crne Gore, za Monitor kaže: ,,Zbog niskih primanja, zaista smatram da je pitanje elementarnoga samopoštovanja i odbrane poziva koji obavljamo, bilo nužno već pokrenuti i izdejstvovati povećanje zarade. Moram da priznam da zavidim prosvjetarima koji tradicionalno ‘galame’’ o tome kako su nezadovoljni, a još više radnicima iz zdravstva, konkretno Sindikat doktora medicine, za koje se čini da su prilično odlučni da ‘naćeraju’ sistem da uvaži njihov angažman na pravi način’’.
Konzertvatorka Svetlana Dukić, zapošljena u Centru savremene umjetnosti Crne Gore za naš list objašnjava da joj je tokom posljednje decenije plata povećana 15 odsto, bez dodataka u koji ulaze: otežani uslovi rada kao konzervatorke, stručno zvanje i minuli rad. To iznosi 1,5 odsto na godišnjem nivou. Važeći Granski ugovor iz 2016. platu Dukićevoj je povećao 6,4 na 7. ,,Odnos prema kulturi je slika vlasti. Poražavajuće je da moramo da saopštimo da nam treba povećati platu. Nijesam primijetila da se takve stvari dešavaju kad su funkcioneri u pitanju, oni se naplaćuju po više osnova’’, ističe Dukić.
Glendža smatra da je kultura u našem društvu stavljena u zadnji plan: ,,Dok god elita koja kreira politike ne bude kulturu posmatrala kao potrebu i šansu za postvaljanje neke nove, zdravije matrice ovoga društva, kultura će biti njen talac i samo će biti još više degradirana. A da im ukažu na to, mogu samo oni koji rade u kulturi, što će, plašim se, kod nas ići jako sporo’’.
Republičke institucije kulture imaju oko 600 zaposlenih, duplo više ih je u opštinskim. Na lokalnom nivou bez dozvole lokalne vlasti teško da se može do zaposlenja čak i u institucijama kulture.
,,Dolazimo do grotesknih situacija da recimo od 70 zaposlenih u jednom Kulturnom centru, kakav je moj na primjer, samo šest ljudi ima završen fakultet koji je povezan sa kulturom direktno’’, kaže za Monitor arheolog Mladen Zagarčanin, kustos u Zavičajnom muzeju Bar. ,,Sa oko 400 eura prosječne plate vi ne možete da funkionišete ni nekoliko dana, ali zato sloboda koja je data ‘neradom’, omogućava u nekim slučajevima i neke dodatne prihode. Povećanje plate je nešto što je nekom vrstom kolektivne hipnoze izbačeno iz glava ljudi, tabu, riječ koja se izbjegava. ‘Sjedi, ćuti, dobro ti je, ne možeš ništa’, to je rečenica koju slušam svaki dan”, kaže Zagarčanin. On podsjeća na slučaj u budvanskom Muzeju gdje je postojao spisak ko i za koga glasa. Kaže da se, za mandata bivšeg direktora, i u muzeju u kome on radi išlo kolektivno na potpisivanje podrške za izbornu kandidaturu predsjednika. ,,Od sticanja nezavisnosti u mojoj ustanovi je plata smanjena oko 10 odsto, ako bi je je slučajno podigli za toliko ne bi je povisili nego bi je vratili na staro stanje. O sistemu nagrađivanja onih koji rade, ali rade za sve ostale, o tome nema ni pomena”, ističe Zagarčanin. Glendža ističe da je vrlo često prisutan stav, među samima kulturnima djelatnicima, da su privilegovani zbog poslova koji obavljaju, pa ta vrsta entuzijazma kompenzuje nezadovoljstvo zbog zarada: ,,Podśetio bih da istu satisfakciju da rade posao koji vole i za koji su se školovali imaju i pomenuti prosvjetari i zdravstveni radnici, pa ih to ne ograničava da traže ono što im pripada”. ,,Partitokratija, nepotizam, ne postojanje jasne strategije razvoja kulturnih ustanova i mnogo toga drugoga dovele su do toga da ljudi zaposleni u kulturi mogu samo da šuškaju u kuloarima kako im je plata mala i kako su obespravljeni po pitanju drugih subvencija. Ako imate sreće da radite svoj posao onda je to jedino što je neka vrsta satisfakcije, ali ako vam je i to oduzeto, onda možete da sjedite i da svakih sat vremena slušate jedno pitanje: Hoćeš li čaj ili kafu? I tako do kraja radnog vijeka”, zaključuje Zagarčanin. Na pitanja o ovoj problematici koje smo poslali Ministarstvu kulture, nijesu nam odgovorili.
I dok je na jednoj strani prosječna plata od 400 eura i brojni problemi u institucijama kulture, na drugoj je vladina strategija. Pa premijer kaže: ,,Zato je naš zajednički zadatak da bogat stvaralački potencijal stavimo i u službu preduzetničkih ideja i njihove materijalizacije, odnosno nove društvene vrijednosti. Da umjetnost kao najmarkantnija kultura zapravo postane egzaktan proizvod i u tržišnom smislu riječi, da doprinosi nacionalnoj ekonomiji i višem životnom standardu naših građana”.
Egzaktno.
Stan kao san
Mogućnost dobijanja stanja po povoljnim uslovima je misona imenica za radnike u kulutri.
Dukićeva kaže da za 22 godine otkada radi u Centru savremene umjetnosti Crne Gore niko od njenih kolega nije dobio stan od države.
Zagarčanin se prisjeća: ,,Prije 20 godina su se dvoje rukovodilaca u mojoj ustanovi poklali oko jednog stana. Nakon toga desilo se još jedanput, i tu je bilo povuci-potegni. Ali mislim da je to bio neki sasvim drugi program po kome je Kulturnom centru pripalo da bira ili jedan veliki stan ili dva mala, i ti uslovi nisu bili nimalo povoljni, daleko od toga. Ali od tada je prošlo 10 godina’’.
Iz Sindikata medija kažu da upravo ovih dana očekuju od Vlade odgovor o dodjeli urbanističkog placa za gradnju stanova po povoljnim uslovima u Podgorici. ,,Ta očekivanja su više nego opravdana jer jedino Sindikat kulture Crne Gore nije dobio plac u Podgorici dok su ostali sindikati dobijali i po nekoliko puta. Ovom dodjelom placa riješio bi se višedecenijski problem nedodeljivanja placeva za kulturu, a mnoge porodice koje su podstanari usrećilo”, kaže Kalezić.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice