Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTO NE RADI SKI-CENTAR LOKVE:  Maćehinski odnos tjera investitore

Objavljeno prije

na

I pored obilja snijega, na izmaku ove zime, ovaj nekada veoma popularni ski-centar  je – avetinjski prazan. Upućeni objašnjavaju da su razlozi imovinsko-pravni odnosi i nezainteresovanost države za ovaj izuzetan turistički resurs na sjeveru Crne Gore

 

Ni prethodna Vlada Duška Markovića, ni odlazeća Zdravka Krivokapića, nisu učinile ništa da se pomogne privatnim preduzetnicima koji su kupili Ski-centar Lokve kod Berana da se stavi u funkciju.

I pored obilja snijega, na izmaku ove zime, ovaj nekada veoma popularni ski-centar je pust i avetinjski prazan, umjesto da tu, na petnaestak kilometara od Berana prema Rožajama, odmah pored magistralnog puta, bude stjecište ljubitelja zimskih sportova.

Iako se ovaj ski-centar ne može mjeriti i  sa onim što je u međuvremenu izgrađeno na Bjelasici kod Kolašina, ali je činjenica da je stariji od tog skijališta i da su Kolašinci nekada dolazili ovamo da uživaju na snijegu.

Direktor lokalne Turističke organizacije Berane, Ivan Radević, ističe da nije dobro što nadležne institucije nijesu dale odgovarajuću šansu vlasniku skijališta.

On je kazao da glavni problem predstavljaju imovinsko-pravni odnosi i nezainteresovanost države za ovaj, kako je naveo, izuzetan turistički resurs na sjeveru Crne Gore.

,,U bivšoj Jugoslaviji, dok je država gazdovala Ski-centrom Lokve, niko nije pravio probleme po pitanju vlasništva parcela duž kojih se prostire skijalište, već se to smatralo javnim dobrom. Međutim, poslije toga, koliko sam ja upoznat, na misteriozan način nestala je sva dokumentacija koja se tiče skijališta”, kaže Radević.

Zato su, prema njegovim riječima, sadašnji vlasnici koji su skijalište kupili prije šest godina, naišli na brojne barijere, jer im nadležni državni organi nijesu omogućili upisivanje službenosti na parcelama koje se prostiru duž skijaških staza.

,,Nakon toga, pojavili su se navodni vlasnici određenih parcela koji su im na neki način blokirali da odrade posao onako kako su to planirali. U međuvremenu je apelovano na Vladu da ovaj problem što prije riješi, ali do rješenja nije došlo. No, i pored toga minulih nekoliko sezona skijalište je radilo, ali ove zime vlasnici, najvjerovatnije zbog ovih poteškoća, nijesu otvarali ski- centar, što je velika šteta za brojne poklonike zimskog turizma”, kaže Radević.

Braća Guberinić iz Berana, od kojih najstariji Dragan ima privatnu firmu u Švajcarskoj za njegu starih osoba i lica koja se oporavljaju od bolesti, registrovali su u Crnoj Gori preduzeće pod nazivom Ski-centar Lokve.

Njihovi planovi bili su vrlo ambiciozni. Željeli su da naprave dobar ski-centar, ali ne samo ski-centar, već i da na ovom mjestu ožive ljetnji planinski turizam. Planirali su izgradnju nove dugačke žičare, od hotela, pa sve do vrha Smiljevice, na preko hiljadu i osamsto metara nadmorske visine, i to je ono o čemu su, kako kažu, intenzivno razmišljali.

Želja im je, kako su pričali, bila da ovdje dovedu stranu klijentelu, najviše goste iz Švajcarske. Stariji, Dragan, i ranije ih je dovodio i pravili su izlete po Smiljevici. Stranci su bili oduševljeni netaknutom prirodom. Kod njih je, naravno, sve uređenije, ali im se neobično dopadao ovdašnji ambijent.

Planovi su išli tako daleko da su razmišljali i o tome da se sa vrha Smiljevice, jedna žičara spusti i na drugi kraj, do sela Kaludra, nadomak Berana, i da se pomogne tom predivnom selu da postane turistički atraktivno.

Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje.

Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Uspijevao je da radi i devedesetih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu, kada su u hotel smještene izbjeglice. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Smiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.

Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana sa velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i Ski-centar Lokve poslije velike agonije, prodat Rusu Alanu Alikovu još 2006. godine.

Nije ni Rus ispunio svoja obećanja koja su bila previše bajkolika. Čitav kompleks novih hotela, saune, bazeni s pogledom na planinu. Hotel Lokve je samo djelimično rekonstruisan, ali nije u funkciji sve ove godine.

Onda su ga kupili braća Guberinići, emotivno vezani i za ovu planinu i za Berane, i napravili velike planove da ga konačno stave u punu funkciju i da mu vrate staru ljepotu i prepoznatljivost na turističkoj mapi Crne Gore i regiona.

Šta se dogodilo? Od države i Vlade nisu tražili novac. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. Da je htio, bilo koji ministar ekonomije ili turizma, mogao je to riješiti za najkraće vrijeme.

Berane je bilo opoziciona opština, a DPS Vlada je forsirala ulaganje miliona eura u izgradnju novih ski-centara na teritoriji gradova koji su pod njihovom kontrolom. Izvjesna nada se rodila poslije smjene vlasti 30. avgusta, ali se ispostavilo da premijer Krivokapić namjerava da nastavi tamo gdje je DPS stao.

Pored Ski-centra Lokve i on i njegovi ministri prošli su ko zna koliko puta, a da se nisu ni okrenuli, da makar bace pogled. Ali su zato prije nekoliko dana, u odlazećem, odnosno tehničkom mandatu, otvorili novu žičaru na Bjelasici. Koju je DPS započeo da gradi.

Dejan Guberinić, jedan od braće koji su kupili ovaj ski-centar objašnjava da ni poslije toliko godina nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice, odnosno da staze faktički ne postoje, zbog čega je njima onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj skijašišta.

,,Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako je iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, jedne godine nam dođe inspekcija i kazni nas zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Znači, privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne siječemo stabla. Tako više nema smisla”, kaže Guberinić.

On ističe da su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali da su oni lopticu prebacivali u opštinsko dvorište.

,,Iz Opštine Berane su nam pričali da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naš problem, tako, može potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao”, kaže ovaj čovjek sa razočarenjem.

Braća Guberinić su, nakon što su kupili Ski-centar Lokve, samo za plate za nekoliko radnika u prethodnim godinama izdvojili više stotina hiljada eura. Sada kažu kako ih svaka sezona i otvaranje uspinjače baca u čiste gubitke.

Planine u okruženju Berana do sada nijesu valorizovane ni izbliza koliko zaslužuju i nude svojom ljepotom i atraktivnošću. I blizinom gradu, prije svega.

Mogli su i imali namjeru braća Guberinić da prenesu malo duha Švajcarske, gdje je Dragan već dugo u poslu, u ovu netaknutu prirodu. Golema administracija i maćehinski odnos prethodne dvije vlade sada će ih izgleda otjerati odavde. Umjesto da trče za njima, premijeri i resorni ministri su sve učinili da im što prije vide leđa.

                                                            Tufik SOFTIć

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor posjeduje presudu koja potvrđuje da je A.K.,  za kojim policija traga zbog silovanja maloljetnice,  povratnik. Što je Uprava policije prećutala u saopštenju medijima

 

 

Drugi slučaj silovanja maloljetne osobe u Bijelom polju za dva mjeseca. U prvom slučaju osumnjičeni je uhapšen, dok se u nedavno počinjenom seksulanom zločinu za počiniocem intezivno traga. Riječ je o povratniku,  što je policija prećutala kada su 13.februara dostavili saopštenje medijima.

„Uprava policije preduzima intenzivne mjere i radnje povodom prijave da je jedno maloljetno lice silovano. Policijski službenici su kao osumnjičenog identifikovali lice A.K.(39), za kojim se intenzivno traga“, saopštili su kratko. I apelovali na medije da  u cilju zaštite maloljetne žrtve izvještavaju sa posebnom pažnjom i senzibilitetom.

Uprava policije je, međutim,  prećutala podatak da je riječ o nasilnom povratniku za kojim se traga zbog silovanja kćerke, a koji je 2014.godine pravosnažno osuđivan zbog pokušaja silovanja i to maloljetne sestrične. Informacija da se radi o pravosnažno osuđivanoj osobi zvanično je potvrđeno iz bjelopoljskog Višeg suda.

“Pravosnažnom presudom ovog suda K.br. 55/2013 od 17.02.2014. godine, okrivljeni A.K. oglašen je krivim zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju iz čl. 204 stav 4 u vezi stava 1 KZ, u vezi čl. 20 KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, Kž.br. 56/2014 od 19.05.2014. godine. Drugi postupak vođen protiv istog je pred ovim sudom okončan nepravosnažnom presudom ovog suda, K.br. 18/23 od 04.11.2024. godine, kojom je okrivljeni A.K. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo silovanje iz čl. 204 stav 1 KZ CG, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen“, piše u odgovoru Višeg suda u Bijelom Polju.

Monitor je u u posjedu osuđujuće presude, ali  poštujući pravo na privatnost i dostojanstvo žrtve, većinu djelova neće objaviti. Samo one koji ukazuju da je A.K. u konkretnom slučaju postupao sa umišljajem.

„Prije svega, valja istaći, da se osuđujuća presuda ne temelji samo na prvom iskazu optuženog K. A. Glavni dokazi koji upućuju na optuženog K. A. kao izvršioca predmetnog krivičnog djela, jesu i iskaz svjedoka – oštećene H. J. … Svjedok Z. M. potvrdio je navode oštećene, kazavši da je radio u prodavnici gdje je utrčala oštećena uplakana i tražila od njega da je sakrije kazavši mu ‘da se D. ružno ponašao prema njoj”, misleći na optuženog…a bio je u stanju da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka – psihijatra K.G., a svoju upornost i želju da dovrši predmetno djelo ukazao je i svojim ponašanjem nakon napuštanja vodenice i dolaskom u B., ponovo je oštećenu, mimo njene volje uzeo u naručje i nosio prema napuštenoj kući, kada je oštećena pozvala majku telefonom, pa kada je optuženi to shvatio spustio je oštećenu, što je ona iskoristila i trčeći se udaljila od njega, o čemu je takođe uvjerljivo u svom iskazu o svemu tome kazala H. J. i upravo utrčavanjem u prodavnicu kod svjedoka Z. M. Zahtijevanje od njega da je sakrije u stvari je bilo bjekstvo oštećene u cilju sprječavanja optuženog da ne dovrši započeto krivično djelo“, piše u obrazloženju sudija Apelacionog suda koje su potvrdile petogodišnju robiju odbjeglom silovatelju.

Prema nezvaničnim informacijama iz policije odbjegli Bjelopoljac je naoružan i opasan po okolinu. Navodno  posjeduje oružje, što je lično saopštio pripadnicima policije koju su uspjeli da, nakon što je slučaj prijavljen, stupe u kontakt sa njim. To je ujedno i razlog zbog čega mještani bjelopoljskih sela žive u strahu o čemu pišu i po društvenim mrežama.

S druge strane Uprava policije nastavlja da ćuti i ne odgovara šta su preduzeli kako bi odbjegli Bjelopoljac bio uhapšen. Nema odgovora ni da li je tačno da bježi naoružan i da li je opravdan strah građana koji brinu za bezbjednost djece.

Prema javno dostupnom izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova, maloljetnici su tokom 2021,2022. i 2023  bili žrtve u skoro 80 slučajeva seksulanih prestupa, a broj tih krivičih djela se povećava iz godine u godinu.

Prema dostupnom izvještaju za 2021.godinu registrovano je 36 krivičnih djela protiv polne slobode, što već tada je ukazivalo na povećanje u odnosu na uporedni period od 33,3 posto.

„Od čega: 8 kd silovanje što je smanjenje od 11,1% u odnosu na uporednu godinu. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 8 kd obljuba sa djetetom, 16 kd nedozvoljena polna radnja; 4 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 8 krivičnih djela, od kojih je 7 kd rasvijetljeno – za sada je ostalo nerasvijetljeno 1 kd dječja pornografija, što čini procenat rasvijetljenosti 87,5%. Krivična djela prijavljena su nadležnim tužiocima sa 29 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 29 lica, među kojima 11 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela je 35 lica, od kojih 24 maloljetna“, piše u izvještaju

Godinu kasnije broj krivičnih djela se povećao pa je registrovano 40 krivičnih djela protiv polne slobode, dok se broj kričnih djela „silovanje“ povećao za čak 100 posto.

„Ukazuje na povećanje u odnosu na uporedni period od 11%, od čega: 16 kd silovanje, od kojih jedno u produženom trajanju, što je povećanje od 100% u odnosu na uporednu godinu, i 1 kd silovanje u pokušaju. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 1 kd obljuba sa djetetom – u produženom trajanju, 14 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih dva u vezi sa obljubom sa djetetom; 8 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 10 krivičnih djela i sva su rasvijetljena. Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 35 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 39 lica, sve muškog pola, među kojima 12 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 39 lica, od kojih 36 ženskog pola, među kojima 23 maloljetna lica, navodi se u dostupnom izvještaju.

Godinu kasnije, prema izbješaju ua 2023.godinu, opet se bilježi povećanje ovih krivičnih djela.

„Tokom 2023.godine registrovana su 54 krivična djela protiv polne slobode, čime je obim kriminala u ovoj oblasti u odnosu na uporedni period povećan za 35 posto. Evidentirano je 15 kd silovanje, što je smanjenje od 6,2% u odnosu na uporednu godinu, od kojih 3 kd po NN izvršiocu i sva tri su naknadno rasvijetljena. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 7 kd obljuba sa djetetom, 18 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih 1 u produženom trajanju; 1 kd posredovanje u vršenju prostitucije; 11 kd dječja pornografija; 1 kd navođenje maloljetnog lica da prisustvuje vršenju kd protiv polne slobode; 1 kd mamljenje djeteta u cilju vršenja kd protiv polne slobode. Nepoznati izvršioci počinili su 11 krivičnih djela od kojih je 9 rasvijetljeno Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 50 krivičnih prijava, kojima su obuhvaćena 52 lica, sve muškog pola, među kojima 9 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 49 lica, od kojih je 48 ženskog pola, među kojima 25 maloljetnih lica“, navodi se u izvještaju.

Koliko je slučajeva zabilježeno tokom prošle godine nije poznato.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAVIČAJNI MUZEJI NA SJEVERU: Izložba nebrige

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak adekvatnih uslova za čuvanje zbirki u zavičajnim muzejima na sjeveru Crne Gore  predstavlja ozbiljan izazov za očuvanje kulturnog nasljeđa tog regiona. Muzejima često nedostaju sredstva i infrastruktura koja bi omogućila pravilno skladištenje i izlaganje zbirki, čime se povećava rizik njihovog trajnog propadanja

 

 

„Katastrofa“,  tako direktor Muzeja u Bijelom Polju Željko Raičević za Monitor počinje priču o uslovima u kojima već pet godina, koliko traje rekonstrukcija te ustanove, rade zaposleni, ali i uslovima u kojima se čuvaju vrijedne zbirke.

Rekonstrukcija muzeja, koja je trebalo da bude dobar primjer brige o kulturnoj baštini na sjeveru, počela je 2020. godine i trebalo je da bude završena iste godine. Međutim, ni sada se ne nazire kraj radova rekonstrukcije zgrade, na kojoj su se smjenjivali različiti izvođači radova, gradilo, a potom i, zbog lošeg kvaliteta radova, rušilo već urađeno. Zaposleni i zbirke Muzeja smještene su godinama u metalnom kontejneru.

„Ne znam kada će radovi biti okončani. Nedavno sam se obratio resornom ministarstvu. Trudimo se da obavljamo adekvatnu zaštitu sedam zbirki, koje su zajedno sa nama zaposlenima u istom kontejneru, ali to, nažalost, utiče, prije svega, na naše zdravlje. Složeni procesi zaštite uključuju i upotrebu hemijskih sredstava, a mi to obavljamo u prostoriji koja je jednim vratima odvojena od ostalog radnog prostora. Naravno, zbirke su nedostupne javnosti, a da bih vam odgovorio na pitanje kada bi radovi mogli biti završeni, treba i sam da dobijem precizne informacije od nadležnih“, kaže Raičević.

Koliko mogu, tvrdi, njegove se kolege trude oko zaštite. Redovno kontrolišu stanje predmeta i tretiraju ih hemijskim sredstvima (lavandom, sredstvima protiv sipca i moljaca). „U takvim uslovima je radilo i stručno osoblje muzeja, pa zbog smještaja u neadekvatnom prostoru nisu bili ugroženi samo predmeti muzeja, već i zdravlje zaposlenih“, kaže sagovornik Monitora.

Radove na rekonstrukciji Ministarstvo kulture i medija finansira preko Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Opštine Bijelo Polje. Prema onome što je do sada poznato javnosti, prethodni izvođač, nadzor i projektant radova načinili su niz grešaka koje su usporile obnovu ustanove. Povodom toga je i formiran predmet u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u tom gradu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI SLUČAJ ČEDOMORSTVA: Dva uništena života

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je novi slučaj čedomorstva uznemirio javnost, stručnjaci i aktivisti  upozoravaju da nije vrijeme za sijanje mržnje, nego za sagledavanje uzroka, kako bi se takvi slučajevi pokušali prevenirati

 

 

Tijelo bebe pronađeno u podgoričkom Bloku 9 šokiralo je većinu građana protekle sedmice. Novorođenče je pronađeno u korpi za otpatke u blizini dječjeg parka. Nekako je upravo ta vijest odjeknula na naslovnicama portala i u komentarima na društvenim mrežama, kao da bi manja tragedija bila da je tijelo pronađeno na nekom drugom mjestu.

Policija je istog dana saznala da je riječ o čedomorstvu i za to krivično djelo osumnjičila I.Š. (28), majku bebe. Istraga je otvorena nakon što je radnik “Čistoće” pronašao mrtvu bebu.

Ljekari su pregledali osumnjičenu, na osnovu čega je potvrđeno izvršenje krivičnog djela koje joj se stavlja na teret. Dvadesetosmogodišnja djevojka trenutno se nalazi u KCCG na liječenju. Nju je, prema navodima ovog portala, policija zatekla na ivici smrti u stanu u kojem živi. Ona se još nije izjašnjavala o svemu za što je osumnjičena. Izvor iz istrage kazao je Libertasu da se djevojka porađala sama i da njena porodica nije ni znala da je trudna. Jedan od detalja iz istrage govori i da je I.Š. identifikovana na način što je njeno ime pisalo na kutiji od cipela u kojoj je i pronađena beba.

Psihološkinja Snežana Repac smatra da, ukoliko se utvrdi da je riječ o čedomorstvu, mora se temeljno ispitati psihičko stanje majke, kao i odnos prema okolnostima u kojima se beba rodila. Kaže da se tu postavljaju pitanja, da li je ta trudnoća bila kontrolisana, da li je ona bila zdrava,  kakvo je zdravlje fetusa, te da li se dijete dobro razvilo. Ona ističe da tokom trudnoće postoji i mogućnost emotivnog naprezanja usljed spoznaje da će žena postati majka.

“Čedomorstva su kod nas rijetka, pojedini slučajevi ukazuju najčešće na neželjenu trudnoću koja nije na vrijeme prekinuta, ali i na druge faktore koji su pratili život trudnice”, kazala je ona.

Dostupni podaci pokazuju da je od 2000. do početka 2021. godine ubijeno 13 novorođenčadi. Za ubistvo djeteta pri porođaju ili tzv. čedomorstvo, Krivični zakonik propisuje kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Za kvalifikaciju krivičnog djela ubistva djeteta pri porođaju koje je poznato još kao i čedomorstvo, od značaja je  period od nekoliko dana nakon rođenja bebe, jer zakonom nije jasno definisano vremensko trajanje poremećaja izazvanog porođajem.

“Zato je u krivičnom postupku od velikog i suštinski od presudnog značaja vještačenje kojim je potrebno utvrditi psihičko stanje žene. S obzirom da se ne radi o učestalim krivičnim djelima, sudske odluke i kod nas ali i u zemljama regiona znaju biti različite”, kazao je advokat Dejan Dragović.

Policija je navela da je “osumnjičena podvrgnuta ljekarskom pregledu na osnovu čega je potvrđeno izvršenje krivičnog djela koje joj se stavlja na teret”. Tom hapšenju je prethodila istraga u okviru koje je izuzet veliki broj snimaka sa video-nadzora, prikupljena obavještenja od većeg broja građana, sprovedena brojna ispitivanja i provjere…

“Sprovedene tužilačko-policijske aktivnosti rezultirale su identifikacijom majke novorođenčeta, tako da je postupanje u navedenom predmetu ustupljeno na nadležnost Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, kod činjenice da postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično djelo iz nadležnosti tog tužilaštva”, kazali su iz Višeg državnog tužilaštva.

Ovo je drugi slučaj čedomorstva koji je uzdrmao crnogorsku javnost od 2018. godine, kada je tada osamnaestogodišnja Edina Kastrati iz Plava bacila u rijeku dijete od četiri mjeseca. Ona je tada rekla istražnim organima da je sa tim djetetom „nijesu htjeli ni muž, ni otac“. Pravosnažno je osuđena na 12 godina zatvora.

Direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević smatra da su iza posljednjeg čedomorstva, ili stručno nazvanog neonaticid, krije mnogo dublji problem.

Rana istraživanja o neonaticidu su pokazala da su žene koje počine ovakav čin uglavnom bile mlade, neobrazovane, neudate i siromašne (Resnick, 1970.). Novija istraživanja (Amon i saradnici, 2012.) su u svojoj studiji identifikovala visoku stopu fertiliteta , jako  negiranje trudnoće, traume iz ranog djetinjstva i neinformisanost okoline o trudnoći, kao najvažnije faktore rizika za žene koje su to učinile.

U oko 20% slučajeva, bilo je prisutna ozbiljna mentalna bolest koja je mogla dovesti  do psihotičnog negiranja trudnoće (Resnick, 1970.).  Međutim,  za sve  grupe žena je kao visok faktor rizika utvrđena neinformisanost njihove okoline o trudnoći, zbog čega su ostale izolovane i bez podrške.

„Vjerujem da niko od nas ne može ni da zamisli očaj  mlade žene koja je ovih dana glavna tema  u medijima. Ono što možemo je da pokušamo da razumijemo uzroke i načine da se takve pojave preveniraju“, kaže Raičević.

Pojašnjava da je poznato je da je u jednom trenutku jedan izabrani ginekolog u Domu zdravlja u Bloku 5 u Podgorici bio zadužen za 7.000 žena i da već duže vrijeme nijedan nije slobodan,  da savjetovališta o reproduktivnom zdravlju žena i psiho-socijalna podrška još uvijek nisu lako dostupni, posebno u manjim sredinama  gdje je veliki pritisak tradicionalne  sredine.

„Nije vrijeme za sijanje mržnje, krajnje je vrijeme da razmišljamo i kako god možemo pomognemo da se ovakve stvari nikad više ne dese i da to tražimo od vlasti koja je tu da služi nama, a ne mi njoj“, kaže Raičević.

 

Raičević: Odgovornost medija je velika

Maja Raičević kaže da nije lako pisati o ovoj pojavi na pravi način i da je odgovornost medija  velika. Ocijenila je da su mnogi toga svjesni, ali da se, pak, često koristi senzacionalizam i podržavaju  postojeći kulturni mitovi i zablude. Navodi primjer da je u mnogim medijima posljednji slučaj čedomorstva ilustrovan kantom za smeće u Bloku 9.

„Laički se, a često i zlonamjerno, opisuje kontekst, a žene koje ovo učine kao monstruozne.  Ta kvalifikacija nesumnjivo utiče i na  odgovor pravosudnog sistema, sjetimo se slučaja osamnaestogodišnje  majke iz Plava koja je kao  maloljetna rodila dvoje djece, a koja je osuđena za teško ubistvo svoje bebe“, podsjetila je ona.

Međutim, kaže da je, na sreću, bar naš zakonski okvir daleko iznad svijesti jednog velikog broja oštrih komentatora sa društvenih mreža, jer  ovo krivično djelo tretira drugačije od ostalih oblika ubistva, razumijevajući specifično psihološko stanje i ranjivost majki nakon porođaja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo