Šta je urađeno i dokle se stiglo sa suđenjima u postupcima protiv organizovanih kriminalnih grupa, počev od postupka koji se vodi protiv Kotoranina Slobodana Kašćelana, navodnog vođe kavačkog klana i drugih pripadnika njegove kriminalne grupe, koji su uhapšeni u septembru 2016. godine

Ni nakon 15 godina od zločina nema ni naznaka da bi suđenje za ubistvo Slavoljuba Šćekića, visokog policijskog funkcionera, moglo uskoro biti privedeno kraju.

Ovonedjeljna sjednica u Apelacionom sudu odgođena je na neodređeno vrijeme, kako bi se obavilo vještačenje optuženog Ljuba Bigovića, za koga njegovi advokati godinama unazad dostavljaju dokumentaciju da je teško bolestan. Potez sudija Apelacionog suda, advokati optuženih smatraju odugovlačenjem postupka, objašnjavajući da su sudije i ranije znale kakvog je zdravstvenog stanja njihov branjenik, te da se on, zbog bolesti nije pojavljivao ni na sjednicama po žalbama pred Apelacionim sudom, održanim prije nekoliko godina.

Nijesu nezadovoljni samo advokati odbrane. Ljuta je i sestra ubijenog inspektora, Slavica Šćekić. Ona sve ovo vidi kao odugovlačenje donošenja konačne pravde za svirepi zločin koji je zadesio njenu porodicu.

Konačna pravda, ako je ikada i bude, ne može se očekivati tako brzo, jer što god odlučile sudije Apelacionog suda tu će odluku kontrolisati njihove kolege iz Vrhovnog a potom će, najvjerovatnije, svoj sud ponovo dati i Ustavni sud.

Ako se ovome doda činjenica da će, u skorijoj budućnosti, nekoliko sudija iz postupka postati penzioneri zbog čega, po slovu zakona, proces mora početi iznova, onda ne možemo, a da se ne zapitamo da li će svoje kazne (po 30 godina zatvora) optuženi izdržati prije nego što se pravosnažno okonča postupak protiv njih. Polovinu kazne su već ,,odležali”.

Ovo je samo jedan od velikih sudskih slučajeva koji nijesu pravosnažno okončani. Samo u protekla dva mjeseca Specijalno državno tužilaštvo podiglo je nekoliko optužnica protiv više pripadnika organizovanih kriminalnih grupa, a suđenje u pojedinim slučajevima još nije ni počelo.

Počnimo od suđenja u slučaju ubistva Radomira Đuričkovića u oktobru 2016. godine. Zločin je rasvijetljen u, za naše prilike, ekspresnom roku, ali ni do danas nije počelo suđenje. Početak suđenja odgođen je iz više razloga, među kojima je i zdravstveno staje jednog od optuženih.

Slučaj Đuričković je relativno mlad predmet jer je tek prije par mjeseci optužnica postala pravosnažna.

Nešto malo stariji, ali bez realne procjene kada bi mogao biti okončan sudski postupak, je suđenje grupi Nikšićanina Ranka Radulovića i odbjeglog Kotoranina Igora Vukotića. „U ovom postupku suđenje mora početi iznova jer je došlo do izručenja optuženog Nikole Mršića koji se tereti da je ubio sportistu Gorana Lenca. Kako je u ovom postupku veliki broj optuženih, a sudovi poštuju mjere NKT-a, to se novi početak suđenja ne može očekivati u neko dogledno vrijeme“, kazao je za Monitor jedan od branilaca u tom postupku advokat Damir Lekić.

Zato će javnost pričekati da sazna šta će utvrditi sud i da li je ova kriminalna grupa zaista planirala likvidacije glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i policijskih funkcionera Zorana Lazovića i Duška Golubovića,  na šta upućuju tužilački dokazi i kako tvrdi zaštićeni svjedok saradnik u ovom postupku Jadranko Jonski.

Šta je urađeno i dokle se stiglo sa suđenjima u postupcima protiv organizovanih kriminalnih grupa, počev od postupka koji se vodi protiv Kotoranina Slobodana Kašćelana, navodnog vođe kavačkog klana i drugih pripadnika njegove kriminalne grupe, koji su uhapšeni u septembru 2016. godine? Glavni pretres i dalje traje, a nije poznato kada bi se mogla čuti makar prvostepena odluka u tom slučaja, tačnije kada će sud makar nepravosnažno saopštiti da li je Kašćelan organizator kriminalne grupe, te da li mu je pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić odavao povjerljive službene podatke.

Suđenje je nedavno opet odgođeno jer iz Beograda, zbog situacije sa korona virusom, ne može da doputuje jedna od optuženih u ovom predmetu – Aleksandra Bogdanović.

Kašćelan i Samardžić, naravno, negiraju krivicu, a opet po slovu ZKP-a ,,svako se smatra nevinim dok se njegova krivica za krivično djelo ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda”.

Da li zbog korone ili nečega drugog, tek činjenica je da u mnoštvu do sada formiranih predmeta po podignutim optužnicama kojima su obuhvaćene osobe koje važe za pripadnike kavačkog i škaljarskog klana, suđenje nije ni počelo. Tako da se ni o prvostepenim preesudama još ne može ni razmišljati. Suviše su daleko.

Nekoliko u nizu optužnica Specijalnog državnog tužilaštva podnijete su protiv članova kriminalnih grupa optuženih za ubistva, ali na optuženičkoj klupi nema likvidatora niti organizatora. Oni su u većini slučajeva u bjekstvu. I za njima se, makar kako to tvrde istražitelji, „intenzivno traga“. U nekim slučajevima dešavalo se da pripadnici suprotstavljenih kriminalnih grupa do optuženih stignu prije istražitelja. I presude im na svoj način.

Tako je, između ostalih, bilo i u slučaju Podgoričanina Stevana Stamatovića, navodnog vođe škaljarske kriminalne grupe, a koji je zajedno sa Igorom Dedovićem, na očigled njihovih porodica, sredinom januara ubijen u Atini.

Stamatović je u bjekstu osuđen nepravosnažno jer je, prema mišljenju suda, organizovao kriminalu grupu koja je eksplozivom trebala da ubije Radojicu Zekovića, koji operativno važi za pripadnika kavačke kriminalne grupe. Istu sudbinu doživjeli su Baranin Alan Kožar i Užičanin Damir Hadžić. Za Kožarom se tragalo zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja je planirala niz likvidacija, dok je Hadžić označen kao ubica Davorina Baltića.

Optužnice Specijalnog državnog tužilaštva su obimne. Neke su čak napisane na više od 100 strana. Ali u gotovo nijednoj od njih nije naveden motiv, odnosno zbog čega su članovi neke kriminalne grupe počinili neku od mnogobrojnih likvidacija.

Možda se i zbog toga na suđenja dugo čeka. Na prve presude još duže. A pravosnažno riješenih najtežih zločina gotovo da i nema.

Suđenje u razumnom roku

Prema podacima iz Izvještaja Sudskog savjeta za 2019. godinu, crnogorski sudovi su počeli izvještajnu godinu sa 38. 972 predmeta, primili 92. 984, završili 92. 305, dok je ostalo neriješeno 38. 190 predmeta.

Prema istom izvještaju, tokom 2019. godine bilo je u radu 78 tužbi za pravično zadovoljenje, od kojih je 71 riješeno. Po okončanim postupcima u kojima je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, na ime naknade nematerijalne štete dosuđeno je ukupno 50.000 eura. U izvještajnoj 2018. godini, iznos naknade je bio 41. 500 eura.

,,Sudski savjet će u dijelu svoje nadležnosti i nadalje raditi na unapređenju efikasnosti rada sudova“, piše u Izvještaju. „Očekujemo da se i u narednom periodu uloži maksimalan napor kako bi se smanjio broj zaostalih neriješenih predmeta, jer povećanje ažurnosti, kvalitetan i efikasan rad sudija jedino mogu povratiti povjerenje građana u rad sudova“.

U prvoj polovini 2020. godine sudovi su riješili 99,3 odsto predmeta, čime su predsjednici sudova i sudije dokazali da se svojim radom i postignutim rezultatima, sudska vlast uspješno odupire svim pritiscima, poručila je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, početkom jula ove godine.

„Prema podacima iz izvještaja, svi sudovi ostvarili su izvanrednu stopu efikasnosti od 99,3 odsto… Uprkos činjenici da je prosječna opterećenost po sudiji bila 312,2 predmeta, postupak je trajao do tri mjeseca u 60 odsto predmeta, što je do sada najbolje zabilježeni rezultat“, kazala je tada Medenica.

I konstatovala da je kvalitet rada, koji obuhvata i „najizazovniji period“ tokom COVID-19, zadržan na ranijem nivou. Samo nekoliko mjeseci kasnije, krajem oktobra, Medenica se  obrušila na  mjere i one koji su ih donijeli.

Tada je istakla da mjere koje nacionalne vlasti preduzimaju kako bi zaštitile interes javnog zdravlja i živote ljudi, predstavljaju zadiranja u ljudska prava, i insistirala da „postoji goruća potreba“ za stvaranjem balansa između prava pojedinaca i prava društva.

„Da li su države preduzele srazmjerne mjere kako bi zaštitile opstanak nacije i svog društveno – ekonomskog sistema, procijeniće samo sudovi, jer sprovođene vladavine prava, odnosno primjena propisa od strane drugih grana vlasti, mora ostati pod sudskim nadzorom, koji je još više izražen u kriznim vremenima“, kazala je tada Medenica.

Svetlana ĐOKIĆ