Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTO KOLAŠIN NIJE CENTAR ZA PRIPREME SPORTISTA: Idealna samo klima

Objavljeno prije

na

Vlast u Kolašinu se opredjelila da ovaj planinski gradić postane renomirani centar za pripremu sportista. I pored dobre volje i zvanične strategije, još uvijek nedostaje ono osnovno – ,,zaokruživanje potrebne sportske infrastrukture”

 

Nova strategija u turističkoj prezentaciji Kolašina zasnivaće se na maksimalnom angažovanju svih raspoloživih kapaciteta lokalne uprave na promociji Kolašina kao idealnog mjesta za pripreme sportista i obezbjeđivanje što boljih uslova kako bi se takav status opravdao. To je prije više od šest godina novinarima saopštio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković. Samouvjerenost kojom je najavio planove  obećavala je da će u narednih nekoliko godina Kolašin imati bar dio obećanog. Danas, situacija je, ako se ne računaju radovi na adaptaciji sportske dvorane, nepromijenjena.

Još se čeka ,,zaokruživanje potrebne sportske infrastrukture”.

Spisak onoga što nedostaje Kolašinu da bi zasluženo slovio za centar za pripreme sportista  je podugačak, čak i kad ga prave u aktuelnoj  vlasti.

,,Potrebna su nam dva-tri  fudbalska terena uz modernizaciju postojećih. Fudbalske ekipe idu na pripreme tamo gdje se priprema makar tri-četiri  ekipe jer tada mogu igrati prikateljske utakmice. Više stadiona omogućava da više ekipa budu u istom trenutku na pripremama. Nedostaje nam stadion sa atletskom stazom. Prostor pored Tare treba da dobije jednu uslovnu stazu za trčanje kao što je nekada bila trim – staza“,  kažu u kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

Nedostaje, objašnjavaju, još smještajnih jedinica,  koji su namjenski organizovane za smještaj sportskih ekipa. Vizija kolašinske vlasti je da taj grad treba da bude  baza za pripreme mlađih reprezentativnih selekcija u svim dvoranskim sportovima I da  se cijele godine okupljaju na pripremama  pioniri, kadeti, juniori, mlade selekcije…

Nijesu objasnili zbog čega već šest godina nije učinjeno ništa da se bar počne rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka, objekta koji je i građen da bude smještaj za sportiste koji koriste sportsku halu u neposrednoj blizini. Taj objekat, kako je obećano, još 2013. godine, nakon rekonstrukcije, trebalo je da ima 50 soba za sportski turizam.

Dom mladih i Gorštak  građen je istovremeno  kad i sportska hala, krajem 90-ih prošlog vijeka.  Već nakon deceniju zgrada je bila ruinirana i od tada ne služi ničemu. Planova je bilo mnogo, ali, dok je hala rekonstruisana državnim novcem, na  smještajne kapacitete u njenoj blizini su svi zaboravili. Nekoliko više formalnih, nego stvarnih, pokušaja da se objekti objedine i funkcionišu pod okriljem jednog preduzeća neslavno su propali.

Prvo je prije sedam godina osnovano  Javno preduzeće „Sportski centar“.  Međutim,  to preduzeće je desetak mjeseci postojalo samo na papiru.  Nikad ništa nije uradilo, niti je u njemu iko zapošljen, osim direktora Srećka Medenice, tadašnjeg  predsjednika Opštinskog odbora (OO) Demokratske partije socijalista (DPS). On je dok je čekao da „firma profunkcioniše“  uredno primao platu, ne radeći ništa.  Kako nije bilo uslova da to preduzeće išta uradi kada je riječ o oživljavanju sportske zone, a kako su se novinari počeli baviti Medeničinom platom,  lokalni parlament donio je odluku o gašenju.

Poslije ukidanja „Sportskog centra“, prije pet godina, najavljeno je formiranje  Centra za pripremu sportista, koji je trebalo da bude  državno vlasništvo i da ima sve uslove   za pripreme vrhunskih sportista. Tim projektom,  obećavano je, bile bi obuhvaćena sadašnja sportska zona, u kojoj su sportska hala i Dom mladih i „Gorštaka“, kao i  pripadajuće zemljište. Zemljište, ukupno 30 000 m2,  Opština je 2014. godine prepisala na državu, pa je na taj način prebijen dug od skoro tri milona eura za poreze i doprinose  200 zaposlenih u lokalnoj upravi.  Ni to preduzeća nije formirano, pa ni objedinjena sportska infrastruktura grada.  Odavno se više i ne pominje ta ideja, a ispostavilo se da je prepreka za njenu realizaciju mnogo.

Jedna od njih je i to što se lokalna vlast 2007. godine, najblaže rečeno, neodgvorno odrekla značajnog dijela zemljišta u sportskoj zoni. Tada su se „trampili“ sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem, pa je on postao vlasnik nekoliko parcela u tom dijelu grada, a u neposrednoj blizini sportske hale i Doma mladih i Gorštaka.  Bećirović je zauzvrat ustupio lokalnoj upravi staru klanicu i zemljište oko nje, koje je nakada pripadalo Sinjajevini, OUUR-u nekadašnje Veletrgovine, koju je platio svega  120.000 eura.  Značajan dio zemljišta koje je ostalo poslije te zamjene,  vladajuća koalicija je raskrčmila i neposredno pred lokalne izbore 2010. godine, kada je građanima bez valjanih skupštinskih odluka podijeljeno na desetine besplatnih placeva u tokviru sadašnjeg DUP Sportska zona, To je i dalje „divlje“ naselje, bez adekvatne infrastrukture i objekti bez građevinskih dozvola.

No, i pored očiglednih hendikepa Bulatović sa saradnicima smatra da je ,,sportski turizam odavno prepoznatljivost Kolašina”.

,,Sportski turizam je ovog ljeta ostvario i donio ubjedljivo najviše pansiona turističkoj privredi grada. Sportisti su najbolji gosti i kada je u pitanju promocija grada ali i vanpansionska potrošnja. Ova sezona je potvrda svega toga. Gosti Kolašina bili su reprezentacija Crne Gore koja se priprema za Svjetsko prvenstvo, Asvel, prvak  Francuske i evroligaš, Budućnost Voli…”- kaže Bulatović.

Prema njegovim riječima, cilj je da sportski turizam treba da ima poseban tretman i kod lokalne i nacionalne turističke organizacije, ali i kod turističke privrede.

Tek dolazi vrijeme, smatra predsjednik Opštine, kada će se ozbilno raditi na svim segmentima ponude koja bi privukla domaće i strane sportiste u Kolašin. Uprkos uobičajenom optimizmu lokalne vlasti, neosporna je činjenica da je u tom gradu, trenutno, jedino klima ono što je idealno za pripreme sportista.

 

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo