Povežite se sa nama

MONITORING

Zaslužni građanin Bešić

Objavljeno prije

na

Definitivno: metodolog Miloš Bešić zadužio je Crnu Goru. Kada se iščita zakon o državljanstvu i uzme u obzir informacija izvora Monitora da je Bešić dobio crnogorsko državljanstvo koje nije posjedovao 2007. godine kada je stupio u radni odnos na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, te kada se prostudira njegova radna biografija, i primijeni prosta logika, očito je: vladajući istraživač javnog mnjenja dobio je državljanstvo Crne Gore kao zaslužni građanin! Podatak baca puno svjetlo na Bešićeva ispitivanja javnosti i njegov odnos prema vlasti. Uz to, očigledne su i brojne nezakonitosti u vezi sa njegovim zaposlenjem. Kako u Srbiji, tako u Crnoj Gori.

Zavirimo u zakon. Crnogorsko državljanstvo se stiče: porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, prijemom ili na osnovu međunarodnih ugovora i sporazuma. Kako Miloš Bešić nema crnogorsko porijeklo i nije rođen u Crnoj Gori (rodio se u Nišu, 1970), a regulisanje njegovog državljanstva sasvim sigurno nije određeno međunarodnim ugovorima i sporazumima, slijedi da je državljanstvo stekao – prijemom. Član osam Zakona o državljanstvu je jasan: ,,Državljanstvo prijemom može steći lice koje je navršilo 18 godina života, koje ima otpust iz državljanstva druge države, koje u Crnoj Gori zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo, koje ima obazbijeđen smještaj i stalan izvor prihoda…” Da li Bešić ispunjava glavni uslov navedenog člana – neprekidno prebivalište u Crnoj Gori u trajanju od decenije? Ne.

U Predlogu za izbor u zvanje docenta, Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, sa kraja 2009. godine, u koji je Monitor imao uvid, stoji: ,,Poslediplomske studije je završio 2001. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore i odbranio magistarski rad na temu Komparativno istraživanje religioznosti u Crnoj Gori. Doktorirao je 2005. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore na temu Rodni odnosi u savremenoj crnogorskoj porodici. Od 1999 – 2001. godine, kao istraživač je obavio i objavio veliki broj istraživanja u NVO-ima SOCEN i CEDEM iz Podgorice. Od 2001 – 2009. godine, nakon što je magistrirao zasnovao je stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment u Kruševcu”.

Ako krajnje hipotetički pretpostavimo da je Miloš Bešić zahtjev za prijem u državljanstvo podnio 2009. godine, deset godina nakon što je, vidimo to iz biografije, imao prvi profesionalni kontakt sa Crnom Gorom, mogao je steći uslov za prijem. Međutim, imajući u vidu podatak iz Predloga za izbor u zvanje da je ,,od 2001 – 2009. godine, nakon što je magistrirao, zasnovao stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment…”, jasno je da je za tih osam godina stalnog zaposlenja morao imati registrovano prebivalište u Srbiji. Stoga je očigledno da Miloš Bešić ne ispunjava glavni uslov iz člana 8 Zakona o državljanstvu o neprekidnom prebivalištu u Crnoj Gori od deset godina!

Kako je onda dobio državljanstvo? Jedini legalni način je – na osnovu člana 12 Zakona o državljanstvu: „Punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom i ako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona. O prijemu u crnogorsko državljanstvo za državni i drugi interes Crne Gore odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave na osnovu predloga Predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine Crne Gore ili predsjednika Vlade Crne Gore”. Miloš Bešić: lice od posebnog značaja. Za koga?

Sagovornik Monitora tvrdi da je Bešiću najvjerovatnije državljanstvo ,,sređeno” preko SDP-a, s obzirom da je radio više poslova, istraživanja za tu partiju. Nadležni ministar, Ivan Brajović ćuti. Bešić takođe. Sunarodnik Taksina Šinavatre, još jednog zaslužnog građanina, Miloš Bešić, ne mari mnogo za zakone države koja mu je izvan očiju javnosti uručila državljanstvo. Nezakonitosti u vezi sa njegovim zaposlenjima su brojne.

Bešić krši Zakon o radu obje države u kojima je zasnovao stalni radni odnos! Ni po zakonu Srbije, ni po zakonu Crne Gore nije dozvoljeno da ista osoba bude u punom radnom vremenu (40 sati sedmično) zapošljena kod dva poslodavca, bez obzira da li su oba poslodavca iz Crne Gore ili je samo jedan sa sjedištem van Crne Gore. Bešić je istovremeno stalno zaposlen (sa punim radnim vremenom) na FPN u Podgorici (od 2007. godine) i u Beogradu (od 16. 10. 2010. godine). Na oba Univerziteta po osnovu ugovora na pet godina.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, na čijem čelu je Suad Numanović, početkom godine saopštilo je da ne postoji zakonska smetnja da univerzitetski profesori mogu u isto vrijeme biti zaposleni na dva fakulteta u dvije države te da takav rad nije u suprotnosti sa Zakonom o radu. Vješto su izbjegli suštinu – dio o stalnom radnom zaposlenju. Međutim, marta ove godine, Ministarstvo rada i socijalne politike Srbije dalo je tumačenje u koje je Monitor imao uvid: ,,Mišljenja smo da zaposleni ne bi mogao da zasnuje radni odnos sa punim radnim vremenom kod dva poslodavca na teritoriji dve države odnosno u ukupnom trajanju od 80 časova nedeljno”.

Svojevrsno priznanje da je zasnivanje stalnog radnog odnosa na dva radna mjesta istovremeno nezakonito dao je i sam Miloš Bešić, prikrivanjem te činjenice. U svojoj zvaničnoj biografiji na sajtu FPN-a u Podgorici piše da je ,,od 2001-2006. godine, nakon magistrirature zasnovao stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i na Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment u Kruševcu.” To je, podsjećamo, isti odlomak kao i u gore navedenom Predlogu za izbor u zvanje na FPN-u u Beogradu, s tim što je podatak o godinama provedenim u Višoj školi u Kruševcu krivotvoren, umanjen za tri godine radnog staža ( tačan podatak je ,,od 2001. – 2009. godine”) sa ciljem da se zasnivanje stalnog radnog odnosa na FPN-u Podgorica (2007. godine) prikaže kao zakonito.

Jasno je: Bešić je dva puta bio duplo zapošljen, u dva navrata je kršio zakon po istom principu: od 2007. – 2009. godine istovremeno je bio zapošljen u Podgorici i Kruševcu, dok je od 2010. do danas, istovremeno zaposljen u Podgorici i u Beogradu! ,,Bešićev ugovor je samim tim pravno ništavan”, smatra sagovornik Monitora koji je insistirao na anonimnosti.

Gostujući profesori FPN-a u Podgorici i redovni profesori FPN-a u Beogradu, Čedomir Čupić i Đuro Šušnjić bili su u komisiji za pripremu referata o kandidatu Bešiću kada je biran u zvanje docenta FPN-a u Beogradu, 2010. godine, dok je već tri godine radio puno radno vrijeme na FPN-u u Podgorici. Šušnjić i Čupić trebali su biti upoznati sa činjenicom (kolege su na oba Univerziteta) da je kandidat Bešić duplo zapošljen te da time krši zakone obje države. Nijesu se oglasili, a Bešiću ponovo gledaju kroz prste. Naime Vijeće FPN-a u Podgorici, na sjednici od 13. oktobra 2012, donijelo je odluku da se formira recenzentska komisija za izbor Miloša Bešića u novo zvanje. U toj komisiji nalaze se Čupić i Šušnjić.

Bešić je prekršio zakon i prilikom konkurisanja za izbor u novo akademsko zvanje, vanrednog profesora na FPN-u u Podgorici, saznaje Monitor. Kako procedura nalaže kandidat je dužan da u roku od pola godine prije isteka izbornog perioda, petogodišnji ugovor mu je istekao 31. avgusta 2012. godine, preda inicijativu za izbor u novo zvanje. On to nije učinio u zakonom predviđenom roku nego je inicijativu predao nakon isteka ugovora i to 3. septembra 2012. Još nezakonitije: dok čeka novi ugovor i rezultate konkursa, (jedini je kandidat) Bešić, formalno – nezaposlen, redovno prima plate. Zaslužio je zaslužni građanin.

Tajna

Bešić je početkom godine Danu priznao da je državljanin Crne Gore, međutim nije želio da otkrije od kada. Poručio je i da nije u obavezi da saopšti bilo kakve detalje u vezi sa svojim radnim statusom jer, kako je rekao, nije javni funkcioner. Redakcija Monitora pokušala je nekoliko puta da telefonski stupi u kontakt sa Milošem Bešićem, ali bezuspješno.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo