U regulaciji finansija jako je bitno da umijete da predviđate i prepoznajete ekonomsku dinamiku. Kad se problem manifestuje šteta je već napravljena. Zato je Savjetu Centralne banke Crne Gore neophodna nezavisnost i kompetentnost. Poslije neustavne smjene prethodnog Savjeta Centralne banke ne možemo govoriti o nezavisnosti. Izvršene smjene u Centralnoj banci su, takođe, izvedene na uštrb kompetentnosti, kaže na početku razgovora za Monitor poslanik Zarija Pejović. PEJOVIĆ: Prošlonedjeljni nastup guvernera Radoja Žugića u parlamentu može se podvesti pod maksimu kako ćemo- lako ćemo. Bio je, preciznije, u duhu politike 24 sata koja ga je i kandidovala i imenovala za tu odgovornu funkciju.
Guverner Žugić je očekivao da se izvještaj usvoji bez velike priče, uzdajući se u ograničeno stručno znanje poslanika (koje je prevashodno posljedica nepostojanja savjetodavnih kapaciteta Skupštine), kao i očekivano ćutanje i odobravanje parlamentarne većine. Guverner nije pokušao da odgovori na konkretno postavljena pitanja. Posebno je izbjegavao ona koja su se ticala Prve banke i rezultata njene kontrola, pravdajući se (ne)uznemiravanjem javnosti. Mada je intencija regulacije banaka puna transparentnost, na koju svi mi kao potencijalni i postojeći deponenti imamo pravo.
MONITOR: Očigledno je da ne dijelite optimizam zvaničnika CBCG. Kako Vi ocjenjujete stanje u crnogorskom finansijskom sistemu u ovom trenutku?
PEJOVIĆ: Regulator donosi kontradiktorne odluke na štetu stabilnosti finansijskog sistema. Nekvalitetna aktiva se uvećava sa tri odsto koliko je iznosila u 2007. godini na 18 odsto u 2010. godini, dok u prvoj polovini tekuće godine, krediti koji kasne sa otplatom iznose gotovo trećinu (29 odsto) ukupnih kredita. U takvoj situaciji regulator mora da zahtijeva veći nivo kapitala kako bi se apsorbovali mogući gubici. Međutim, novi Savjet Centralne banke donosi suprotnu odluku i smanjuje rezervacije za kreditne gubitke, čime se smanjuje i pritisak na banke da podižu nivo kapitala.
To je omogućilo da Prva banka izvrši dokapitalizaciju sa svega 13 miliona eura, dok su sljedstveno prethodnim pravilima, tokom mandata bivšeg Savjeta Centralne banke, dvije sistemske banke izvršile dokapitalizaciju sa 35, odnosno 45 miliona eura. Na ovaj način se stvara nelojalna konkurencija, jer je kapital najskuplji izvor finansiranja. Na drugoj strani, zbog jedne banke se smanjuje nivo zahtijevanog kapitala u čitavom sistemu. Finansijski stručnjaci sa kojima sam se konsultovao tvrde da smo najslabije kapitalizovani sistem u regionu. To je opasnost.
Skupština Crne Gore, ipak, nije prihvatila zaključak koji sam predložio uz Izvještaj Centralne banke, po kome se Centralnoj banci preporučuje veća kapitalizovanost bankarskog sistema. Ovo je, da podsjetim, bila i preporuka Evropske komisije u izvještaju za 2010. godinu.
MONITOR: Vjerujete li da CBCG drži potrebne konce u svojim rukama?
PEJOVIĆ: Kada politički moćnici uđu u sektor bankarstva, kompetencije regulatora slabe. To kaže teorija, a naša praksa u potpunosti potvrđuje. Kada je izabran novi Savjet satirično sam konstatovao kako ,,umjesto da Centralna banka uvede Prvoj banci mjeru privremene uprave, dešava se suprotno – Prva banka uvodi Centralnoj prinudnu upravu”. Smjenom direktorki sektora u Centralnoj banci, zaduženih za regulaciju, satira je postala zbilja.
Smatram da je promjena u Centralnoj banci izvršena upravo da bi se održala Prva banka. Međunarodni finansijski autoriteti, ne bez razloga, ukazuju na potrebu principijelnog sprovođenje Zakona o bankama.
MONITOR: Pošto je bilo kakva priča o crnogorskom finansijskom sistemu nemoguća bez osvrta na porodičnu banku braće Đukanović – u kojoj je fazi, prema vašim ocjenama, slučaj Prva banka?
PEJOVIĆ: Imate situaciju da bivši Predsjednik Savjeta Centralne banke, gospodin Ljubiša Krgović početkom prošle godine kaže da bi ,,oporavak Prve banke bio jednak svjetskom čudu”. Kada od guvernera Žugića pokušam da dobijem podatke o Prvoj banci, koji potiču od izvršenih revizija, ili kada pitam da li je Prva u prilici da servisira eventualni zahtjev Elektroprivrede za isplatom depozita, nailazim na ćutanje. Za to vrijeme viceguverner Velibor Milošević izriče pohvale Prvoj banci kao da nije viceguverner, već portparol Prve.
Čitava me situacija podsjeća na septembar 2008. godine kada su zvaničnici tvrdili da je Prva likvidna i solventna. Potom je uslijedio Zakon o zaštiti bankarskog sektora, pa kredit od 44 miliona. Znamo kako je vraćen. Nedugo potom u parlamentu me gospodin Milo Đukanović upitao zašto nisam u biznisu umjesto što se bavim politikom. Nemamo svi mogućnost da prodamo državu zarad biznisa.
MONITOR: Pominjete depozite EPCG. I Monitor je prošle nedjelje pisao o namjerama Terne i Prenosa da povuku dio deponovanog novca, preprekama pred kojima su se našli i o mogućim posljedicama tog čina. Šta bi nam taj potez mogao donijeti i kolika je uopšte vjerovatnoća da do njega dođe?
PEJOVIĆ: Logična je mogućnost da deponovana sredstva budu povučena, budući da je i svrha tog novca investiranje u proizvodnju i distribuciju električne energije.
Međutim, mislim da se prije radi o zatezanju od strane menadžmenta A2A i Terne, kako bi se ostvarili neki drugi interesi ovih kompanija. Slikovito rečeno – Elektroprivreda je taoc biznisa familije. Ukoliko se povlačenje sredstava desi, Ministarstvo finansija će primijeniti jedinu mjeru za koju znaju. Zadužiti se, a sredstva u vidu depozita položiti u Prvu banku. To tako funkcioniše. Pitanje je samo – do kada…?
MONITOR: Pred članovina Odbora za finansije, čiji ste član, nalazi se izvještaj o državnoj pomoći za 2010. godinu. Šta govore podaci koji su vam predočeni?
PEJOVIĆ: Izvještaj o državnoj pomoći je svojevrsni epitaf jedne politike privatnih i simulacije javnih interesa.
Početkom prošle decenije stav Vlade je bio da država ne treba da se miješa u privredu. Velika preduzeća su privatizovana uz mantru ,,privatni kapital će bolje upravljati”. Sada državna pomoć iznosi 1,4 odsto BDP-a i uz pomoć koju je dodijelila Malta, najveća je u Evropi. U apsolutnom iznosu skoro 72 miliona eura. Privatni vlasnici nisu investirali u proizvodnju – odnosili su profit. KAP je samo u prvoj godini odbacio profit jednak cijeni koju je kupac za njega platio.
Naravno posebno je pitanje ko je kupac KAP-a. Odnosno, ko je vlasnik kompanije MNSS, koja je upravljala Željezarom. Da li su suvlasnici i domaći moćnici? Kako god, država je KAP-u i Željezari udijelila značajnu državnu pomoć i kreditne garancije od kojih su neke već aktivirane. I dalje su bez odgovora aktuelna pitanja: po kom se kriterijumu dodjeljuje državna pomoć, odnosno, ko vrši evaluaciju rezultata dodijeljene pomoći?
Na drugoj strani, kako sektor malog i srednjeg biznisa nije ozbiljnije podstican od strane države, nema apsorpcione kapacitete da primi radnike koji, nakon privatizacije državnih preduzeća, gube posao u tim firmama. Zato smo svjedoci dramatičnih štrajkova.
MONITOR: Može li se postaviti pitanje odgovornosti ljudi koji su dio državnog novca, kroz pomenute oblike pomoći, preusmjerili u sada već propala preduzeća?
PEJOVIĆ: Postavlja se, zapravo, putanje legitimiteta čitave vladajuće strukture, koja je izbore raspisala da bi brodila krizom. Na žalost, jedine pobjede ove vlasti su one izborne. Plašim se da smo svi mi gubitnici. Politički sistem je zarobljen i ne može da odgovori izazovima ekonomske krize. Kako komesar Štefan File lijepo kaže ,,stavite državne ispred ličnih interesa”. Bez političke nema ni ekonomske kompetitivnosti. Bez kompetitivnosti nema održivog rasta.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice