Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, POSLANIK PZP: Finansijski sistem je u opasnosti

Objavljeno prije

na

U regulaciji finansija jako je bitno da umijete da predviđate i prepoznajete ekonomsku dinamiku. Kad se problem manifestuje šteta je već napravljena. Zato je Savjetu Centralne banke Crne Gore neophodna nezavisnost i kompetentnost. Poslije neustavne smjene prethodnog Savjeta Centralne banke ne možemo govoriti o nezavisnosti. Izvršene smjene u Centralnoj banci su, takođe, izvedene na uštrb kompetentnosti, kaže na početku razgovora za Monitor poslanik Zarija Pejović. PEJOVIĆ: Prošlonedjeljni nastup guvernera Radoja Žugića u parlamentu može se podvesti pod maksimu kako ćemo- lako ćemo. Bio je, preciznije, u duhu politike 24 sata koja ga je i kandidovala i imenovala za tu odgovornu funkciju.

Guverner Žugić je očekivao da se izvještaj usvoji bez velike priče, uzdajući se u ograničeno stručno znanje poslanika (koje je prevashodno posljedica nepostojanja savjetodavnih kapaciteta Skupštine), kao i očekivano ćutanje i odobravanje parlamentarne većine. Guverner nije pokušao da odgovori na konkretno postavljena pitanja. Posebno je izbjegavao ona koja su se ticala Prve banke i rezultata njene kontrola, pravdajući se (ne)uznemiravanjem javnosti. Mada je intencija regulacije banaka puna transparentnost, na koju svi mi kao potencijalni i postojeći deponenti imamo pravo.

MONITOR: Očigledno je da ne dijelite optimizam zvaničnika CBCG. Kako Vi ocjenjujete stanje u crnogorskom finansijskom sistemu u ovom trenutku?
PEJOVIĆ: Regulator donosi kontradiktorne odluke na štetu stabilnosti finansijskog sistema. Nekvalitetna aktiva se uvećava sa tri odsto koliko je iznosila u 2007. godini na 18 odsto u 2010. godini, dok u prvoj polovini tekuće godine, krediti koji kasne sa otplatom iznose gotovo trećinu (29 odsto) ukupnih kredita. U takvoj situaciji regulator mora da zahtijeva veći nivo kapitala kako bi se apsorbovali mogući gubici. Međutim, novi Savjet Centralne banke donosi suprotnu odluku i smanjuje rezervacije za kreditne gubitke, čime se smanjuje i pritisak na banke da podižu nivo kapitala.

To je omogućilo da Prva banka izvrši dokapitalizaciju sa svega 13 miliona eura, dok su sljedstveno prethodnim pravilima, tokom mandata bivšeg Savjeta Centralne banke, dvije sistemske banke izvršile dokapitalizaciju sa 35, odnosno 45 miliona eura. Na ovaj način se stvara nelojalna konkurencija, jer je kapital najskuplji izvor finansiranja. Na drugoj strani, zbog jedne banke se smanjuje nivo zahtijevanog kapitala u čitavom sistemu. Finansijski stručnjaci sa kojima sam se konsultovao tvrde da smo najslabije kapitalizovani sistem u regionu. To je opasnost.

Skupština Crne Gore, ipak, nije prihvatila zaključak koji sam predložio uz Izvještaj Centralne banke, po kome se Centralnoj banci preporučuje veća kapitalizovanost bankarskog sistema. Ovo je, da podsjetim, bila i preporuka Evropske komisije u izvještaju za 2010. godinu.

MONITOR: Vjerujete li da CBCG drži potrebne konce u svojim rukama?
PEJOVIĆ: Kada politički moćnici uđu u sektor bankarstva, kompetencije regulatora slabe. To kaže teorija, a naša praksa u potpunosti potvrđuje. Kada je izabran novi Savjet satirično sam konstatovao kako ,,umjesto da Centralna banka uvede Prvoj banci mjeru privremene uprave, dešava se suprotno – Prva banka uvodi Centralnoj prinudnu upravu”. Smjenom direktorki sektora u Centralnoj banci, zaduženih za regulaciju, satira je postala zbilja.

Smatram da je promjena u Centralnoj banci izvršena upravo da bi se održala Prva banka. Međunarodni finansijski autoriteti, ne bez razloga, ukazuju na potrebu principijelnog sprovođenje Zakona o bankama.

MONITOR: Pošto je bilo kakva priča o crnogorskom finansijskom sistemu nemoguća bez osvrta na porodičnu banku braće Đukanović – u kojoj je fazi, prema vašim ocjenama, slučaj Prva banka?
PEJOVIĆ: Imate situaciju da bivši Predsjednik Savjeta Centralne banke, gospodin Ljubiša Krgović početkom prošle godine kaže da bi ,,oporavak Prve banke bio jednak svjetskom čudu”. Kada od guvernera Žugića pokušam da dobijem podatke o Prvoj banci, koji potiču od izvršenih revizija, ili kada pitam da li je Prva u prilici da servisira eventualni zahtjev Elektroprivrede za isplatom depozita, nailazim na ćutanje. Za to vrijeme viceguverner Velibor Milošević izriče pohvale Prvoj banci kao da nije viceguverner, već portparol Prve.

Čitava me situacija podsjeća na septembar 2008. godine kada su zvaničnici tvrdili da je Prva likvidna i solventna. Potom je uslijedio Zakon o zaštiti bankarskog sektora, pa kredit od 44 miliona. Znamo kako je vraćen. Nedugo potom u parlamentu me gospodin Milo Đukanović upitao zašto nisam u biznisu umjesto što se bavim politikom. Nemamo svi mogućnost da prodamo državu zarad biznisa.

MONITOR: Pominjete depozite EPCG. I Monitor je prošle nedjelje pisao o namjerama Terne i Prenosa da povuku dio deponovanog novca, preprekama pred kojima su se našli i o mogućim posljedicama tog čina. Šta bi nam taj potez mogao donijeti i kolika je uopšte vjerovatnoća da do njega dođe?
PEJOVIĆ: Logična je mogućnost da deponovana sredstva budu povučena, budući da je i svrha tog novca investiranje u proizvodnju i distribuciju električne energije.

Međutim, mislim da se prije radi o zatezanju od strane menadžmenta A2A i Terne, kako bi se ostvarili neki drugi interesi ovih kompanija. Slikovito rečeno – Elektroprivreda je taoc biznisa familije. Ukoliko se povlačenje sredstava desi, Ministarstvo finansija će primijeniti jedinu mjeru za koju znaju. Zadužiti se, a sredstva u vidu depozita položiti u Prvu banku. To tako funkcioniše. Pitanje je samo – do kada…?

MONITOR: Pred članovina Odbora za finansije, čiji ste član, nalazi se izvještaj o državnoj pomoći za 2010. godinu. Šta govore podaci koji su vam predočeni?
PEJOVIĆ: Izvještaj o državnoj pomoći je svojevrsni epitaf jedne politike privatnih i simulacije javnih interesa.

Početkom prošle decenije stav Vlade je bio da država ne treba da se miješa u privredu. Velika preduzeća su privatizovana uz mantru ,,privatni kapital će bolje upravljati”. Sada državna pomoć iznosi 1,4 odsto BDP-a i uz pomoć koju je dodijelila Malta, najveća je u Evropi. U apsolutnom iznosu skoro 72 miliona eura. Privatni vlasnici nisu investirali u proizvodnju – odnosili su profit. KAP je samo u prvoj godini odbacio profit jednak cijeni koju je kupac za njega platio.

Naravno posebno je pitanje ko je kupac KAP-a. Odnosno, ko je vlasnik kompanije MNSS, koja je upravljala Željezarom. Da li su suvlasnici i domaći moćnici? Kako god, država je KAP-u i Željezari udijelila značajnu državnu pomoć i kreditne garancije od kojih su neke već aktivirane. I dalje su bez odgovora aktuelna pitanja: po kom se kriterijumu dodjeljuje državna pomoć, odnosno, ko vrši evaluaciju rezultata dodijeljene pomoći?

Na drugoj strani, kako sektor malog i srednjeg biznisa nije ozbiljnije podstican od strane države, nema apsorpcione kapacitete da primi radnike koji, nakon privatizacije državnih preduzeća, gube posao u tim firmama. Zato smo svjedoci dramatičnih štrajkova.

MONITOR: Može li se postaviti pitanje odgovornosti ljudi koji su dio državnog novca, kroz pomenute oblike pomoći, preusmjerili u sada već propala preduzeća?
PEJOVIĆ: Postavlja se, zapravo, putanje legitimiteta čitave vladajuće strukture, koja je izbore raspisala da bi brodila krizom. Na žalost, jedine pobjede ove vlasti su one izborne. Plašim se da smo svi mi gubitnici. Politički sistem je zarobljen i ne može da odgovori izazovima ekonomske krize. Kako komesar Štefan File lijepo kaže ,,stavite državne ispred ličnih interesa”. Bez političke nema ni ekonomske kompetitivnosti. Bez kompetitivnosti nema održivog rasta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo