Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZARADE NA LEDU: I dalje minimalni minimalac

Objavljeno prije

na

Razlika u prosječnim platama u Sloveniji i Crnoj Gori je više nego dvostruka – 570 eura. Prosječna plata u Hrvatskoj za 331 euro je veća od one u Crnoj Gori. Trećem mjestu se u zube ne gleda, iako ga od četvrtog dijeli samo 64 eura za koliko je plata u BiH niža nego kod nas. Srbija zaostaje za 91 euro, a Makedonija za 119

 

Novu 2019. najslabije plaćeno radništvo u Crnoj Gori dočekuje sa malo ili nimalo nade da će njihove zarade porasti. Po najavama koje stižu iz Vlade, šanse da minimalna zarada sa sadašnjih 193 poraste na 250 eura, gotovo da ne postoje.

Rasprava na Socijalnom savjetu o tome da bi minimalne zarade trebale da budu povećane do iznosa polovine prosječne plate, koja je sada 510 eura, počele su još u februaru 2018. Bio je to predlog sindikata, koji je podržala Socijaldemokratska partija. Tada je najavljivano da će radna grupa, u roku od jednog mjeseca, pored fiskalnih efekata, razmotriti i efekte uvoženja startnog neoporezivog dijela zarade. To je trebalo da bude kompenzacija poslodavcima.

Prođe godina, a čitava stvar nije mrdnula sa mjesta. Premijer Duško Marković nedavmo je rekao da bi povećanje minimalne zarade moglo uticati na rast nezaposlenosti, jer najmanje produktivne radnike može dovesti do gubitka posla ili ih natjerati da pređu u neformlanu zonu, ukoliko se poslodavcu ne isplati da ih registruje. Na premijerskom satu dodatno je, sve hvaleći sveukupni rast svih ekonomskih parametara, pritvrdio da ,,Vlada neće kupovati socijalni mir povećanjem zarada bez realnog pokrića”.

Na prošle sedmice održanoj sjednici Socijalnog savjeta, stiglo se do dogovora da će se predstavnici sindikata, vlade i poslodavaca ponovo sastati u februaru. U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da predstavnici vlade nemaju dovoljno jake argumente kojima bi opravdali nisku minimalnu zaradu.

,,Da li će ili ne doći do prijeko potrebnog povećanja minimalne zarade ostaje da se vidi na narednoj sjednici Socijalnog savjeta na kojoj će, nadam se ,doći do konačnog i argumentovanog ‘ukrštanja’ podataka”, kaže Sandra Obradović, članica Izvršnog odbora USSCG.

Ona podsjeća da je minimalna zarada u Crnoj Gori najniža u regionu. ,,Znamo da je Balkan najsiromašniji dio Evrope, tako da možemo slobodno reći da imamo najmanju minimalnu zaradu u Evropi, koja sa 193 eura iznosi 37 odsto prosječne zarade od 510 eura”.

Predsjednik Privredne komore Vlastimir Golubović kaže da je predlog privrede da se minimalna zarada poveća uz istovremeno smanjenje doprinosa koji se obračunavaju na teret poslodavaca i zaposlenih.

Po podacima Poreske uprave za 2017. godinu broj zaposlenih koji su primali platu od tačno 193 eura bio je 9.849. Platu između 193 i 250 eura primalo je 51.148 ljudi. Prema zvaničniim podacima u Crnoj Gori trenutno ima oko 195 hiljada zaposlenih. To znači da bi povećanje minimalne zarade obuhvatalo skoro trećinu zaposlenih. Ukoliko bi minimalna zarada bila povećana na 250 eura, veće plate moralo bi da dobija oko 60 hiljada ljudi. Iznos povećanja bio bi između 57 i jednog eura. Trošak je to.

U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da bi sa porastom minimalne zarade, porastao i životni standard najugroženijeg stanovništva, povećala bi se uplata doprinosa za PIO, a samim tim zaposleni bi se mogli nadati većim penzijama. ,,Takođe, povećanjem doprinosa na dobitku bi bila i država jer bi se na taj način dodatno punio budžet i fondovi. Sa druge strane, protivnici povećanja minimalne zarade navode da bi u srednjem roku povećanje minimalne zarade zasigurno dovelo do povećanja nezaposlenosti i otpuštanja radnika. USSCG se sa tim ne slaže”, kaže Sandra Obradović.

Vladina priča o suzbijanju sive zone zadržavanjem niske minimalne zarade puna je rupa. I vrapci znaju da veliki dio zaposlenih dio zarade prima mimo regularnih tokova.

Zato računanje na osnovu zvaničnih podataka kod nas ima ugrađenu ozbiljnu manu. Podaci jednostavno nijesu tačni. Ni Poreska uprava ni niko od zvaničnih institucija ne zna koliko ljudi zaista prima platu manju od 250 eura, a koliko njih je samo osigurano na taj iznos, dok dio zarade primaju ,,na ruke”. Uređenoj državi povećanje minimalne zarade moralo bi da bude korisno, jer bi naplatila više poreza i doprinosa. Naša je nekako senzibilnija. Meko srce prema poslodavcima, priča se, često potiče od toga što su poslovi različitih velikih firmi vrlo često zapravo poslovi ljudi iz vlasti i onih sa kojima su blisko povezani. Prosto je: ako bi više novca išlo u državnu kasu, manje bi stizalo do njihovih džepova.

Sirotinja će već nekako da preživi, žilavo je to. A zgodno dođe fakat da onome ko ima malo svaka vanredna pomoć dobro dođe. Recimo pred izbore.

Posljednji put minimalna zarada u Crnoj Gori je povećana 2013. godine. Odavno je najniža među komšijama. U Crnoj Gori, minimalna zarada je 37 posto od prosječne zarade, dok je u zemljama regiona minimalna zarada od 47 do 53 posto prosječne, objavljeno je ranije iz sindikata.

Minimalna zarada u Makedoniji iznosi 196 eura, u BiH 208, Srbiji 213. U Hrvatskoj će od 1. januara minimalna zarada biti 404 eura, dok je Socijalni savjet Kosova prihvatio prijedlog da minimalna zarada bude oko 250 eura.

Naravno, uvijek postoji način da se podaci našminkaju. Jedan od načina da se zamaže najjadnija minimalna zarada je isticanje podataka o prosječnim platama. Režimski mediji redovno objavljuju da je Crna Gora, po visini prosječne plate na trećem mjestu među  bivšim jugoslovenskim republikama. Samo su Slovenija i Hrvatska, članice Evropske unije ispred nas. Kvaka je u rasponu.

Prosječna neto plata u Sloveniji u avgustu je, kako prenosi Agencija Anadolija iznosila 1.082 eura. Slijedi Hrvatska u kojoj je u avgustu ove godine prosječna plata bila 843 eura. Onda dođe Crna Gora sa tadašnjih 512 eura prosječne plate. Potom idu Bosna i Hercegovina  sa prosječnih 448 eura, Srbija sa 421 i Makedonija sa 393 eura.

Nije teško uočiti da je razlika između prvog i drugog mjesta, odnosno Slovenije i Crne Gore više nego dvostruka – 570 eura. Prosječna plata u Hrvatskoj za 331 euro je veća od one u Crnoj Gori. Trećem mjestu se u zube ne gleda, iako ga od četvrtog dijeli samo 64 eura za koliko je plata u BiH niža nego kod nas. Srbija zaostaje za 91 euro, a Makedonija za 119.

Prema podacima Eurostata kupovna moć građana Crne Gore bila je na nivou 46 odsto evropskog prosjeka. Najgora u Evropskoj uniji je Bugarska. U toj zemlji kupovna moć je 49 odsto prosjeka u EU. Tako gledano – skoro smo u Evropi. Kad se doda podatak da je komšijama u Srbiji i Makedoniji crkla krava jer im je kupovna moć 37 odsto evropskog prosjeka, najmanje plaćeni radnici u Crnoj Gori mogu da nakrive kapu. I troškare 193 eura.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo