Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZARADE LJEKARIMA: Povećanje plata dovodi stručnjake iz regiona

Objavljeno prije

na

Nedavno objavljeni spisak plata u zdravstvu pokazuje da direktori bolnica primaju preko 4.000 eura. Porast plata ljekarima uslovio je da Crna Gora postane atraktivna za kadar iz Srbije u kojoj su plate doktorima tri puta manje. Tokom prošle godine 25 ljekara iz Srbije zaposlilo se u Crnoj Gori

 

U prethodnih pola godine, u javnom zdravstvenom sektoru, najveće plate primili su direktor beranske bolnice Milorad Magdelinić, direktorica Kliničkog centra Crne Gore Ljiljana Radulović, medicinski direktor te utanove Zoran Terzić i jedan od dva ljekara specijalista Odjeljenja za biliopankreatičnu hirurgiju u KCCG, pokazuju podaci koje je dostavio Fond za zdravstveno osiguranje.

Prema tim podacima, direktor Opšte bolnice u Beranama, dr Milorad Magdelinić u julu prošle godine primio je ukupnu neto zaradu u iznosu od 4.457 eura, a u avgustu mu titulu preuzima direktorica Kliničkog centra Crne Gore dr Ljiljana Radulović sa 4,375 eura. Ljekar specijalista Odjeljenja za biliopankreatičnu hirurgiju u KCCG je u septembru zaradio 4.548 eura.

Direktorica Kliničkog centra Crne Gore Ljiljana Radulović rekla je za Portal RTCG da je njena neto zarada u avgustu prošle godine iznosila 2.381 eura, a ne više od 4.000 eura. Navela je da joj je bruto zarada tog mjeseca iznosila 3.250 eura.

Plate su objelodanjene nakon što je Akcija za socijalnu pravdu to zatražila od Fonda za zdravstveno osiguranje, pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Ta NVO tražila je podatke za 50 najvećih neto zarada i ostalih primanja  od jula do decembra 2023. godine.

Magdelinić je, prema tim dokumentima, primao  najveću platu i u oktobru – 4.114, od čega mu je ukupna neto zarada bila 4.014 dok je za dopunski rad i ostale naknade i dodatke dobio 100 eura. Nešto manje od njega, 4.000 eura primio je specijalista stomatolog u KCCG. Magdelinić je zaradu od 4.299 primio u novembru prošle godine, dok je u decembru najveću platu imao medicinski direktor KCCG Zoran Terzić – 4.000 eura.

U decembru je načelnik odjeljenja za anesteziologiju i reanimaciju u Bolničkom centru Kotor zaradio  3.955 eura. Nešto manje novca pripalo je specijalisti hirurgu u Opštoj bolnici Bijelo Polje – 3.919 eura. Načelnik odjeljenja za pulmologiju KCCG u julu prošle godine zaradio je 4,323 eura, dok je ljekar specijalista za ultrazvučnu dijagnostiku u toj ustanovi primio 4.231 eura.

Brojke se odnose na ukupne neto zarade uz dopunski rad i ostale naknade i dodatke.

Povećanje plata kao uspješan sistem zadržavanja ljekara za kojima vape i zapadne zemlje, primijenila je prije nekoliko godina Rumunija i uspjela da zadrži ljekare i tako spasi svoj zdravstveni sistem. U ovoj zemlji plate ljekara specijalista iznose 4.000 eura, subspecijalista 7.000 eura, a medicinskih sestra/tehničara 1.700 eura.

Ove plate su veće od ostalih članica Evropske unije u našem regionu: u Sloveniji ljekar specijalista prima između 2.000  do 3.000 eura, Hrvatskoj 2.797 eura, a u Bugarskoj do 2.000 eura.

Sa prosječnim platama ljekara specijaliste od 2.500, subspecijalista od oko 3.000 eura, Crna Gora se izjednačila sa Slovenijom i Hrvatskom, i pretekla zemlje iz regiona. U Sjevernoj Makedoniji ljekar specijalista ima platu do 1.500 eura, u Albaniji i Bosni i Hercegovini 2.000 eura.

Najmanje plate ljekarima su u Srbiji – ljekar specijalista 1.072 eura, subspecijalista – 1.200 eura, doktor medicine – 918 eura, medicinska sestra/tehničar sa četvrtim stepenom stručne spreme – 568 eura.

Iz Crne Gore se svake godine izdvajaju milioni za liječenje pacijenata van države. Najveći broj njih upućuje se u Srbiju. Ovogodišnjim budžetom za liječenje van Crne Gore namijenjeno je oko 13,4 miliona eura, dok je za  angažovanje medicinskih stručnjaka van Crne Gore namijeno 170.000 eura.

Prema dokumentu Program razvoja zdravstvenog turizma od 2021. do 2023,

Crna Gora izdvaja ogromne iznose za liječenje van države:  od 2009. do kraja 2020. godine, za to liječenje se izdvojilo 183 miliona eura.

Mediji u Srbiji sve učestalije pišu da ljekari iz ove zemlje masovno dobijaju ponude za posao u Crnoj Gori gdje su trostruko veće plate nego u Srbiji. Ljekari su do sada zbog znatno boljih uslova odlazili u Njemačku, a u okruženju najčešće u Sloveniju, ali sada se kao rješenje nudi i Crna Gora.

,,Zašto da idu u Njemačku, kad mogu u Crnu Goru. Bliže je, a plate su odlične, tri puta veće nego kod nas. Bez doprinosa za zdravstvo, koje je Crna Gora ukinula prije nekoliko godina, njihova država je shvatila da mora da izdvaja iz budžeta dovoljno za svoje ljekare, sa kojima inače njihove ustanove kubure. Povećanje plata je upravo način da zadrže kadrove koji još nijesu otišli, a da privuku one iz okruženja, zbog čega i naši zdravstveni radnici dobijaju sve više ponuda da idu  u Crnu Goru”, izjavila je za Nova.rs dr Tatjana Vešović, specijalistkinja ginekologije i akušerstva u Opštoj bolnici Vršac, koja je i članica Sindikata ljekara i farmaceuta Srbije.

Prema podacima Ministarstva zdravlja Crne Gore tokom protekle godine 25 ljekara iz Srbije zaposlilo se u Crnoj Gori – na različitim nivoima zdravstvene zaštite i različitih specijalnosti, od doktora medicine, do  ljekara specijalista.

Iz Ministarstva najavljuju da će uskoro biti završeno mapiranje kadra te da će imati podatke koliko u našem zdravstvenom sistemu ima medicinskog i nemedicinskog kadra. Trebalo bi da se tačno zna koliko i gdje kadra nedostaje i da se ovaj problem počne rješavati nakon decenija kuburenja sa zdravstvenim kadrom.

P. NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo