Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAPOSLENI I MENTALNO ZDRAVLJE: Mladi i potrošeni

Objavljeno prije

na

O sindromu izgaranja na poslu, od koga, po istraživanjima, najviše pate mladi radnici, kod nas tek poneki medijski stubac ili usputni projekat. Problemi mentalnog zdravlja radnika ne nalaze se ni na listi profesionalnih oboljenja

 

„Kada sam počinjao sve je obećavalo. Fakultet za leđima, ispred mene mogućnosti… Posao na kome učim, usavršavam se… fleksibilno radno vrijeme“, govori nam sagovornik u kasnim dvadesetim, sada frilenser u IT industriji.

On otkriva kako u crnogorskim uslovima izgleda priča o burn-outu ili sindromu izgaranja. Nakon idilične prve godine, kaže, stiže period sa gomilanjem obaveza, dedlajnima, noćnim radom i višesatnim telefonskim razgovorima. „Fleksibilno radno vrijeme je najveća zamka u koju sam upao. Osam ujutro ili osam uveče, radni dan, vikend, praznik… Nije vrijeme fleksibilno, već ti“, ogorčen je. Manjak energije, nesigurnost, konstantna napetost, loš san… problemi su se gomilali.

„Onog jutra kada sam se pozdravio sa kancelarijom i počeo da radim za sebe, pola problema je nestalo“, saopštava nam svjestan da ovo nije pravo rješenje za sindrom izgaranja, i da to nekom drugom sigurno ne bi donijelo boljitak. Njegova priča nosi i upozorenje – većina ljudi koji proživljavaju burn-out kod nas niti ga prepoznaju, niti imaju kome da se obrate za savjet.

Kako da mladi prepoznaju te pojave? Konstantan umor, razdražljivost, obavljanje posla sporije ili sa više grešaka, nepostojanje zadovoljstva nakon izvršenja zadataka, problemi sa spavanjem, dekoncentrisanost, gubitak motivacije, konflikti oko sitnica, cinizam, neobjašnjiva bol u mišićima, zanemarivanje porodice, prijatelja, sebe i sopstvenog zdravlja su neki od simptoma koji mogu upućivati da se upalila crvena lampica vašeg burn-out rezervoara.

O ovome kod nas poneki medijski stubac ili usputni projekat. Problemi sa mentalnim zdravljem radnika ne nalaze se ni na listi profesionalnih oboljenja.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definisala je: „Izgaranje je sindrom koji je konceptualizovan kao posljedica hroničnog stresa na radnom mjestu sa kojim se nije uspješno upravljalo”. Domaći mediji su prije par godina prenijeli vijest da države članice SZO u zdravstvenim ustanovama treba da počnu da primjenjuju odluku o sindromu sagorijevanja počev od 1. 1. 2022. Prevedeno – zbog izgaranja na poslu može se na bolovanje. U Crnoj Gori, pitanje je kada.

Primjer BiH koja je od zemalja Zapadnog Balkana otišla najdalje sa ovom pričom, znakovit je. Sindrom je priznat na papiru, ali je implementacija na čekanju. Glasa nema ni od poslodavca, ni od radnika, ni od države koja to treba da uredi. Bez zakonske osnove, potvrda koja dokazuje ovo oboljenje nema težinu ako želite da otvorite bolovanje. O tome odlučuje poslodavac.

U našim strategijama mnogo je brige o mladim radnicima. „Zapošljavanje je ključni mehanizam za uspješnu integraciju mladih u društvo i usko је povezano sa drugim aspektima života. Visoka nezaposlenost ovu ciljnu grupu potencijalno izlaže riziku od marginalizacije, socijalne isključenosti i siromaštva“, stoji u Programu podrške za zapošljavanje mladih u 2022. godini gdje navode i da strategije i programske politike u svim sferama razvoja treba da budu posvećene mladima. O mentalnom zdravlju mladih radnika ni pomena.

Strategija zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 navodi da Еvrоpski spоrazum za mentalnо zdravlje i blagоstanje prihvaćen na kоnferenciji 2008. gоdine, оdređuje pet priоritetnih pоdručja djelоvanja u zaštiti mentalnоg zdravlja. Među njima i mentalnо zdravlje na radnоm mjestu. To je sve što o ovoj temi piše u ovom dokumentu.

A da su mladi naročito podložni ovom sindromu potvrđuju brojna istraživanja. Generacija Z (rođeni sredinom devedesetih do početka 2010-ih) trenutno ima „najgoru kolekciju stresova” među radnicima – od nedostatka snage na poslu do finansijske nestabilnosti, normalizacije kulture užurbanosti i nemogućnosti opuštanja. Istraživanje Deloita iz 2021. pokazalo je da se 41 odsto milenijalaca (rođeni od 1980 do sredina 1990-ih) i 46 odsto ispitanika generacije Z osjećalo cijelo ili većinu vremena pod stresom zbog svoje finansijske situacije.

Vrijeme ispred ekrana takođe može pogoršati problem. Generacija Z će vjerovatnije koristiti društvene medije za opuštanje četiri do pet sati dnevno, gotovo sat više nego milenijalci. To može voditi ignorisanju notifikacija i poruka vezanih za posao koje će stalno iskakati na ekranu.

Mnogo je teorija koje stoje iza sve većeg broja mladih ljudi sa anksioznim poremećajima. Neki stručnjaci tvrde da moderni uređaji poput pametnih telefona i računara obeshrabruju ljude od interakcije licem u lice koja je neophodna za zdravo mentalno stanje; ista tehnologija ponekad tjera zaposlene da ostanu u kontaktu sa poslom 24 sata dnevno. U igri je i globalizacija i druge ekonomske dinamike koje povećavaju pritisak konkurencije na mlade stručnjake da se istaknu. Psiholozi smatraju da su dijelom krivi i današnji roditelji koji od svoje djece očekuju više nego prethodne generacije. Brojna istraživanja koja nam stižu iz Evrope pokazuju zapanjujuće brojke mladih ljudi koji za prevazilaženje ovih problema koriste neku vrstu antidepresanata.

Izgaranje je problem koji je dodatno eskalirao za vrijeme pandemije korona virusa i lockdowna. Ljudi su domove pretvarali u kancelarije. Kada smo kod COVID-19, pomenimo da su oni koji su diplomirali u posljednjih šest godina suočeni sa dodatnim poteškoćama. Stasali su u tjeskobnom i neizvjesnom vremenu. Mnogima je iskustvo fakulteta bilo dijelom i virtuelno ili su započeli svoje prve poslove bez neposrednog kontakta sa kolegama. Kada se jednom naviknu na poslovno okruženje shvataju da se na poslu može pregorjeti na više načina – ako ne postoje adekvatni uslovi za rad, ili postoji nejednaka raspodjela posla; od niske plate; dužeg radnog vremena od 8 sati i učestalih radnih vikenda…

Stres za mlade radnike počinje na putu ka tržištu rada. I u našim strategijama je uočen ovaj problem. Obrazovпe iпstitucije пе pripremaju nas dovoljпo za zahtjeve tržišta rada. U zvaničnim izvještajima je naglašeno da zпаčајаn udio mladih radi poslove izvaп svoje struke ili one koji zahtijevaju niži nivo kvalifikacija od stečenog na fakultetu.

Politika „ako ti nećeš, ima ko hoće“ koja nas ovih dana skupo košta u mnogim poslovnim sektorima, je među prvim pravilima tržišta sa kojim se susreću oni koji dolaze. Dodajmo tome određeni пivo пероvјегепја mladih u fuпkcioпisaпje tržišta, nepotizam, partijske veze, slabo plaćen rad… i eto rama u koji će se lijepo uklopiti portret mlade osobe koja je sagorela za kancelarijskim stolom nakon par godina od zaposlenja.Kod nas je odomaćen stav da teret posla treba prebaciti sa pleća radnika sa više staža na one koji dolaze. U svijetu se odavno priča da su mlađi radnici skloniji mentalnim problemima, među njima i burn-outu.

Izgaranje nosi mnogo negativnih posljedica u gotovo svim područjima života. Studije su pokazale da najčešća fizička posljedica dolazi u obliku kardiovaskularnih bolesti ili simptoma nesanice i depresije. Postoji opasnost od razvijanja dijabetesa tipa 2, problema sa sistemom za disanje, visokog krvnog pritiska…

U svijetu, poslodavci koji su osvješteni po pitanju ovog problema, već koriste neke preventivne mjere. Jedna od osnovnih je redovan razgovar sa mladim radnicima. Dobar poslodavac će tako znati kakvo je njihovo normalno ponašanje i prepoznati promjene. Redovne pauze su takođe obavezna stavka, a jedna od najvažnijih je plan zdravstvene zaštite koji nudi jednostavan pristup uslugama mentalnog zdravlja.

Rješavanjem nekoliko faktora na radnom mjestu može se uraditi puno pokazuju brojna istraživanja. Radnicima treba obezbijediti vrijeme i alate potrebne za obavljanje posla, ponuditi im šansu da imaju određenu kontrolu nad načinom na koji obavljaju svoj posao, osigurati im da budu prepoznati i nagrađeni za dobro obavljen posao, pružiti piliku za unapređenje i osjećaj da se sa njima postupa pošteno…

U Crnoj Gori izuzetno je mali broj poslodavaca koji su radno okruženje adaptirali dobrobiti zaposlenih. S obzirom na činjenicu da ih zakon ne obavezuje na prilagođavanje dobra je vijest da u Crnoj Gori uopšte i postoje firme koje obezbjeđuju određenu vrstu beneficija svojim zaposlenima kako bi ih sačuvali od izgaranja na poslu.

Konsalting ili savjetovalište, telefonska linija za pomoć zaposlenima, klizni radni dani, rad od kuće, određeni prostori u krugu firme koji su određeni za relaksaciju i striktno zabranjeni za bavljenje redovnim poslovnim aktivnostima… samo su neki od načina koji se isprobavaju u rijetkim kolektivima u Crnoj Gori. Sve je još u povojima, a situacija zahtjeva promptnu reakciju.

Postojanje psihologa ili druge stručne osobe u kolektivu trebalo bi da postane norma. U zemlji u kojoj ne postoji ni medicina rada, ovakve ideje su puste želje.

Dragan LUČIĆ

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Rights UP,Rise UP!“, koji realizuje NVO KUĆA u partnerstvu sa NVO DSCG. Projekat je podržan od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost NVO KUĆA i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo