Izdvojeno
ZAPADNI UGOVORI O VOJNIM NABAVKAMA ZA UKRAJINSKU VOJSKU: Dok trava ne naraste

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Nakon više od 500 dana otvorenog rata u Ukrajini, Zapad tek sada ulazi u ozbiljnije razgovore sa proizvođačima oružja, kako bi približno zadovoljili ukrajinske potrebe. Za tako nešto potrebno je proširiti kapacitete i čak graditi nove fabrike. Realizacija nije tako bliska budućnost
Svjetski političari su od početka ruske agresije 24. februara prošle godine ponovo učili koliko je loše oslanjati se na pretpostavke i podcjenjivanje suparnika. Rusija je morala naučiti bolne lekcije da njena armija nije druga oružana sila svijeta i da njeni vojnici nisu otporni na metke i rakete, kao što ni kremaljski car i njegovi oligarsi nisu imuni na pohlepu i pljačku svoje i tuđih zemalja. Za razliku od armije, ruske monetarne i ekonomske vlasti su bile daleko bolje pripremljene za sankcije koje su uslijedile nakon otpočinjanja neprijateljstava. Zapad je takođe naučio da je bič ekonomskih sankcija odavno izgubio snagu u rastućoj globalizaciji, a da je njegova tehnološka superiornost i vojna moć kratkog daha – jer nema pogonsko gorivo, tj. municiju.
Iako su skoro sve zapadne zemlje odmah osudile rat i ponudile pomoć u slamanju agresora, ispalo je da je deindustrijalizacija Zapada i preseljenje resursa u Kinu i druge azijske zemlje radi većeg profita istovremeno uzela danak sistemu deklarativnih vrijednosti kojima se Zapad toliko dičio.
Nesporno je da je NATO pakt Ukrajini poslao nekoliko moćnih raketnih sistema tipa HIMARS, Storm Shadow, Patriot…kao i nekoliko desetina modernih Leopard 2 glavnih borbenih tenkova. Jedna ili dvije eskadrile lovaca-bombardera F-16 su sljedeće na listi naoružanja na putu za Kijev uz ubrzanu obuku ukrajinskih pilota. Međutim, kako se rat pretvorio u rovovsku borbu iscrpljivanja sličnu Prvom svjetskom ratu, Ukrajini je prevashodno potrebna municija kako za odbranu, tako i za snažnu kontraofanzivu kojom kani osloboditi više od 20 odsto okupirane teritorije. Nakon više od 500 dana otvorenog rata u Ukrajini, Zapad tek sada ulazi u ozbiljnije razgovore sa proizvođačima oružja kako bi približno zadovoljili ukrajinske potrebe. Za tako nešto potrebno je proširiti kapacitete i čak graditi nove fabrike. Realizacija nije tako bliska budućnost.
Mediji i pojedini zapadni dužnosnici su već nekoliko mjeseci upozoravali da Ukrajini ponestaje municije i posebno artiljerijskih granata, oklopnih vozila i drugog naoružanja u trenutku kada Rusija širi sopstvenu vojnu proizvodnju. Postojeće zalihe sovjetske municije su pri kraju, kako u Ukrajini tako i globalno. Međutim i zalihe Zapada su prilično iscrpljene i prijeti im rizik od nestašice do kraja godine.
Ukrajinska vojska je prije početka kontraofanzive trošila 180 hiljada artiljerijskih granata mjesečno. Prije dva dana britanski Financial Times je citirao neimenovanog američkog vojnog zvaničnika da sada ukrajinska vojska troši 8 hiljada granata dnevno ili 240 hiljada mjesečno. Amerika je prije rata proizvodila samo 14 hiljada granata mjesečno, i EU otprilike 30 hiljada. Nakon 16 mjeseci rata Sjedinjene države su uspjele podići proizvodnju na 20 hiljada mjesečno. Istovremeno su odobrene investicije za nove proizvodne kapacitete koji bi izbacivali 90 hiljada granata mjesečno (prevashodno onih od 155mm), piše Washington Post. Evropska vojna industrija se takođe suočava sa problemima proizvodnje nakon decenija nedovoljnog ulaganja, lošeg upravljanja i briselske birokratije.
Ukrajina je već uveliko potrošila zalihe od milion granata koje su joj SAD poklonile prilikom izbijanja neprijateljstava. Sadašnja združena proizvodnja artiljerijske municije NATO zemalja zadovoljava svega 40 odsto mjesečnih potreba Ukrajine dok se ostatak nadoknađuje povlačenjem američkih strateških rezervi iz Izraela i Južne Koreje i kupovinom sovjetske municije od trećih zemalja širom svijeta. Zbog napetosti sa Kinom oko Tajvana i problemima sa Sjevernom Korejom, Amerikanci ne smiju iscrpiti sve rezerve u Južnoj Koreji. Takođe, sovjetska municija širom svijeta je već uveliko rasprodata i poslata na front. Mnogi ukazuju da je jedna od rijetko dobrih strana ovog rata to što je oslobodila planetu koroziranih rezervi oružja iz doba Sovjetskog Saveza.
PortparolKA NATO-a Oana Lungesku rekla je nedavno da Alijansa „nastavlja rad na brzom rješavanju nedostataka u zalihama municije, poboljšanju interoperabilnosti i zamjenjivosti i jačanju transatlantske industrijske baze”. Lungesku tvrdi da su Velika Britanija, Norveška i Francuska potpisali velike ugovore, ali je odbila dati dodatne detalje na pitanja novinara Washington Post-a koji tvrde da je na terenu malo toga postignuto. Većina NATO zemalja (čak 20 od 30 članica) još uvijek nije povećala svoju potrošnju ni do preporučenih 2 posto BDP-a za sve članice. Mnoge vlade ostaju vrlo nevoljne da se obavežu na milijarde dolara i eura dugoročnih ugovora kako bi privatni vojni sektor (koji daleko nadmašuje državni) mogao investirati u nove proizvodne kapacitete. Privatne kompanije nerado ulaze u takve poslove bez dugoročnih ugovora i garancija. U EU Poljska je jedini ozbiljni izuzetak jer osim pomoći Ukrajini, namjerava izgraditi najmoćniju konvencionalnu vojsku u Europi koja se može trajno nositi s izazovima sa Istoka.
Čak i ugovori koji su već potpisani nemaju očekivani tempo realizacije. Izgradnja novih fabrika dodatno je ograničena pristupom oskudnim resursima i kvalificiranom radnom snagom. Manja vojna industrija mora se takmičiti za repro materijale sa mnogo većim civilnim automobilskim i elektronskim sektorima. Pronalaženje i unajmljivanje dovoljno stručne radne snage za popunu novih fabrika oružja je još jedno skupo usko grlo. Problem snabdijevanja sirovinama je još složeniji jer Rusija je ostala glavni dobavljač mnogih primarnih sirovina, poput aluminijuma i titana. Francuska vazduhoplovna industrija već je počela skladištenje titanijuma i traži nove zalihe. „Nema osjećaja hitnosti“ objašnjava za Politico Jan Pie, generalni sekretar Evropskog udruženja za avio-svemirsku, sigurnosnu i odbrambenu industriju. Ovi poslovni problemi pogoršani su haosom i nefunkcionalnošću u njemačkoj vojnoj industriji kao posljedica neuspjelih reformi bivše kancelarke Angele Merkel. Novi ministar odbrane Boris Pistorijus pokušava se nositi s problemima, ali napredak je spor. Od oko 400 tenkova Leopard 2 koje Njemačka ima na papiru, samo oko trećina je operativna dok ostatak korozira u skladištima zbog neodržavanja i nedostatka djelova.
Bundestag je izglasao vanrednih 100 milijardi eura za vojnu troškove mimo već budžetiranih 47 milijardi eura. Međutim, glomazni birokratski zapleti u Berlinu i Briselu onemogućavaju brzo trošenje i realizaciju.
Stoga su neke evropske kompanije uložile vlastita sredstva u proširenje postojeće proizvodnje – švedski Saab, norveški Nammo, francuski Nexter, njemački proizvođač tenkova Rheinmetall i evropski proizvođač raketa MBDA. Saab je već duplirao proizvodnju i planira je opet duplirati do početka 2025. Rheinmetall ima za cilj uvećanje godišnju proizvodnju artiljerijskih granata sa 450 na 600 hiljada proširenjem postojećih pogona i preuzimanjem španske kompanije Expal Systems. Južna Koreja se već pojavila kao vodeći dobavljač nakon što je ušla u zajedničko ulaganje s Poljskom za proizvodnju oružja i municije koje će se u početku koristiti za snabdijevanje Ukrajine.
Ruska vojna potrošnja je u stalnom porastu posljednjih godinu i sada čini četvrtinu ukupne budžetske potrošnje (podaci o velikom dijelu ruske potrošnje su sada tajni) od oko 86,4 milijarde dolara – što je i dalje samo desetinu onoga što SAD troše godišnje. Za razliku od Zapada, Vladimir Putin je svoju ekonomiju stavio u ratni režim rada. Vojne fabrike rade 24 sata dnevno, dok su civilni objekti preuređeni kako bi se dodatno povećala proizvodnja. Vojna proizvodnja se utrostručila u prošloj godini, dajući privredi dodatni podsticaj. Izvještaj federalnog budžeta pokazao je da je Moskva samo u januaru i februaru trošila više od 282 posto u odnosu na isti period 2021. godine, prenosi Reuters.
Na bojnom polju se razlika odavno osjeća. Rusija je prije rata proizvodila 1,7 miliona artiljerijskih granata (kalibra 155 mm) godišnje – ključna komponenta u trenutnom sukobu. Do kraja ove godine proizvodnja će skočiti na 2,4 miliona prema podacima New York Times-a, što prebacuje američku proizvodnju za preko 10 puta.
Ukrajinci se odavno žale da im Zapad pomaže samo toliko da ih Rusija ne pregazi, ali da ne postoji volja da se Rusija strateški porazi. U Drugom svjetskom ratu je upravo američka vojna industrija kroz Zajam i najam vojne oprema i repromaterijala presudno uticala da Britanija i Rusija izdrže njemački udar i da na kraju, kroz borbu iscrpljivanja, nadvladaju naciste. Sadašnji sljedbenici totalitarnih ideologija u Kremlju znaju dobro da je vrijeme pod sadašnjim okolnostima na njihovoj strani. „Ukrajina će uskoro potpuno prestati da koristi sopstvenu opremu, jer ništa neće ostati. Sve sa čim se bore i sve što koriste dolazi iz inostranstva. Ne možete se tako boriti dugo“ rekao je ruski predsjednik Putin na nedavnoj investicionoj konferenciji u Sankt Petersburgu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje

Objavljeno prije
5 satina
4 Aprila, 2025
Preciznih podataka o zaradama u pravosuđu – nema. Sudovi na svojim portalima, izuzev Ustavnog suda, ne objavljuju te podatke. No, prema zakonu, dužni su da dostavljaju imovinske kartone Agenciji za sprečavanje korupcije. Koji pokazuju da vrh pravosuđa prima i preko četiri hiljade eura, a sudije nižih instanci duplo manje, neki i ispod toga, posebno ako nijesu krivičari
Ovonedeljno otvoreno pismo predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Valentine Pavličić predstavnicima izvršne i sudske vlasti – premijeru Milojku Spajiću, predsjedniku Sudskog savjeta Radoju Koraću i ministru pravde Bojanu Božoviću, ukazalo je da se negdje mimo medijskih kamera vodi ozbiljna bitka izvršne i pravosudne vlasti za veće zarade u pravosuđu.
Predsjednica Pavličić je u pismu ukazala da je sudska vlast obaviještena od strane sudija da traže veće zarade i bolje uslove rada, sa predlogom mjera upozorenja na privremene i stalne obustave rada. Saopštila je da borbu sudija za bolji status i uslove rada smatra opravdanim, ali ne i obustave rada. Sudije su, prema nezvaničnim izvorima Monitora, najavile moguću obustavu rada za 8. april ove godine, dakle sljedeće sedmice.
Predsjednica Vrhovnog suda, koja je na toj funkciji od kraja prošle godine, podsjetila je Vladu da im je u februaru uputila pismo, na koje još nema odgovor, a u kom je ukazala da Crna Gora još nije usvojila Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, te pozvala na neophodnost njegovog usvajanja u što kraćem roku, naročito u dijelu koji se odnosi na uvećanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija. Takođe, podsjetila je na obavezu Crne Gore da u okviru integracijskog procesa donese poseban zakon koji se tiče zarada za sudije, odnosno pravosuđa.
„Cilj ovih normi, a s tim u vezi i pozitivnih obaveza je uvijek isti – očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija. Na tom putu, važno je da se ne izgubi iz vida da nezavisnost sudstva nije privilegija koja je u isključivom, ličnom interesu sudija, već je u interesu vladavine prava i poštovanja ljudskih prava građana“, navodi se , stoji u otvorenom pismu predsjednice Vrhovnog suda.
Prema dobro obaviještenim izvorima, nakon pisma predsjednice, u Ministarstvu pravde održan je sastanak ministra Bojana Božovića i predstavnika sudske i tužilačke vlasti. Dogovoreno je da Vlada što prije usaglasi i uputi parlamentu Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim će pravosuđu zarade biti uvećane za 30 posto, što im je izvršna vlast još ranije obećala. Takođe, dogovoreno je da se krene u proces izrade posebnog zakona koji će se odnositi na plate u pravosuđu,u skladu sa eurointegracijskim obavezama.
Navodno, predstavnici pravosuđa zadovoljni su sastankom sa izvršnom vlasti, ali to ne isključuje mogućnost da sudije nižih instanci ipak odluče da upozore izvršnu vlast. Njima je, prema izvorima Monitora, zasmetalo i to što je predsjednica Vrhovnog suda podržala njihovu borbu, ali ne i obustavu rada.
Kolike su zarade crnogorskih sudija?
Preciznih i novijih podataka o zaradama u pravosuđu, nema. Sudovi na svojim portalima, izuzev Ustavnog suda, ne objavljuju ove podatke. No, prema zakonu, dužni su da dostavljaju imovinske kartone Agenciji za sprečavanje korupcije. Ti podaci pokazuju da vrh pravosuđa prima i preko četiri hiljade eura, dok sudije nižih instanci primaju duplo manje, a neki i ispod toga, posebno ako nijesu krivičari. Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora, sudijama nižih instanci zarade nijesu rasle od 2018. godine.
Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić prema imovinskom kartonu koji je Agenciji predala krajem marta ove godine, ima osnovnu platu 3089 eura. Uz to sleduje joj dio na platu po osnovu članstva u Sudskom savjetu u iznosu od 1085 eura. Ukupno – 4174 eura. U mjesecu u kom prima naknadu kao ispitivač za ustavno pravo ta cifra dostiže 4766 eura. Ovi podaci odnose se na prethodnu godinu. Sudije istog suda primaju nešto manje. Njihove zarade variraju, u prosjeku od 2500 do 3000 eura. Takođe, njihov mjesečni prihod zavisi od dodataka, učešća u različitim komisijama.
Iako logika nalaže da predsjednica Vrhovnog suda ima najveću zaradu u pravosuđu, podaci pokazuju da nije tako.
Predsjednica Apelacionog suda Crne Gore Mirjana Popović je recimo u decembru prošle godine primila 4684 eura. Tada je njena osnovna zarada iznosila 3555 eura. Istog mjeseca po osnovu učešća u Vijeću za ocjenjivanje sudija Viši sud Bijelo Polje, Sudski savjet primila je 883 eura. Tu je i dodatnih 246 eura po osnovu učešća u Komisiji za izvršitelje, kao i 195 eura naknade za predavanje. Ukupno – 4879 eura.
U Upravnom sudu nijesu toliko dobrostojeći. Prema imovinskom kartonu, predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić tokom prethodne godine primao je osnovnu platu koja se kretala od 1688 do 2181 euro. Tu su i dodaci za učešće u Komisiji za stručnu edukaciju notara 250 eura i Centru za edukaciju nosilaca pravosudnih funkcija 493 eura. Kad se sabere, mjesečni prihod – do 2924 eura.
U Ustavnom sudu je već bolje. Monitor je ranije pisao o zaradama da u tom sudu, prema podacima sa njihovog sajta, za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine . Ti podaci pokazuju da je prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko iznosila 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura. Sa povećanjem do 60 posto, koje im je krajem godine obećala izvršna vlast, kroz specijalni dodatak, bruto zarade sudija Ustavnog suda mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.
Nije loše ni u Višem sudu u Podgorici. Prošle godine na poziciji predsjednika Višeg suda bio je Boris Savić. Njegova plata kretala se tokom 2024. godine od 2626 do 3127 eura. Kada je u decembru primio i naknadu za učešće u Komisiji za ocjenjivanje sudija, Savić je uz dodatnih 888 eura, Novu dočekao sa skoro 4000 eura.
Od ove godine, predsjednik tog suda je Zoran Radović. Kao sudija tog suda tokom prošle godine primao je osnovnu platu koja se kretala od 2483 do 3012 eura. Pošto Radović ima povremeni angažman kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, što mu mu nije isplaćivano iz budžeta. Uglavnom nekih mjeseci primao je i do 3500 eura. U tri mjeseca prošle godine primao je dnevnice od Sudskog Savjeta, ukupno oko 800 eura.
Kako se hijerarhijska ljestvica spušta , padaju i plate. Prošlogodišnja plata predsjednik Privrednog suda Mladena Grdinića u prosjeku je bila oko 1600 eura. Četiri mjeseca primao je naknadu od 296 eura, kao član Radne grupe za unapređenje i standardizaciju postupaka i procesa, i jednu naknadu od 246 eura kao član Komisije za polaganje ispita za javne izvršitelje.
Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović primala je prošle godine platu od 1666 do 2171 euro. To je gotovo duplo manje od predsjednika sudova viših instanci. Željka Jovović je imala sreće sa komisijama, pa je primala naknade od Agencije za mirno rješavanje sporova, Centra za edukaciju sudija i tužilaca i Vijeća za ocjenjivanje sudija. Naknade se kreću od 100 do 590 eura.
Veću osnovnu platu primala je njena koleginica Sanja Nikić, predsjednica Osnovnog suda u Nikšiću, koja se prošle godine kretala od 1863 do 2546 eura. Ona nije bila angažovana u u komisijama.
Sudije osnovnih sudova zarađuju manje. U prosjeku njihove plate se kreću do 1600 eura. Neki od njih, posebno u sudovima na sjeveru primaju oko 1200 eura. Plus zimnica – 200 eura.
Kad se sve zbroji, ispada da oni na vrhu pravosuđa žive već evropski, dok njihove kolege, posebno oni u siromašnjim regijama, koji dodatno nijesu umreženi i nijesu u raznoraznim komisijama, zarađuju i žive – balkanski. Dakle, ništa novo.
Zbog toga ne čudi da se jednom dijelu sudija nijesu dopala upozorenja vrha pravosuđa da ne odobrava obustave rada.
Crnogorske sudije, ni oni u vrhu, ali ni oni po dubini, nijednom do sada nijesu pomenule obustavu rada iz drugih razloga. Zbog kojih su crna tačka izvještaja Evropske komsije koja iz godine u godinu apostrofira pravosuđe kao spornu oblast, od čije reforme zavisi ne samo evropski put zemlje, nego i normalan i dostojanstven život crnogorskih građana. Tu su skromne sudnice, ljudski resursi, nikakvi uslovi rada, zastareli zakoni. A iznad svega korupcija u pravosuđu i činjenica da im standard godinama i nakon pada DPS zavisi od volje političkih klasa.
Možda jednom dočekamo i prijetnje sudija obustavom rada zbog zahtjeva za nezavisnim i slobodnim pravosuđem. Svi se sjećamo da uvećane zarade, naročito kad interveniše izvršna vlast, ne donosi po automatizmu očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

Objavljeno prije
5 satina
4 Aprila, 2025
U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting – B+ (spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik). Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik)
Vlada Crne Gore je 25. marta ove godine objavila informaciju o uspješnoj emisiji državnih obveznica na berzi u Londonu u vrijednosti od 850 miliona eura. Kamatna stopa je 4,875 odsto (41,44 miliona godišnje) dok je rok dospijeća sedam godina. Na kraju će država ukupno vratiti jednu milijardu i 140 miliona eura. Ovo je do sada najveće pojedinačno zaduženje.
Premijer Milojko Spajić kazao je da je to zaduženje bilo povoljno i da će prikupljena pozajmica biti iskorišćena za vraćanje dugova koji su velikim dijelom nastali prije smjene vlasti 2020. godine. Iz analitičkih izvještaja vidi se da najveći dio, 500 miliona, otpada na vraćanje emisije obveznica iz 2018. kada je premijer bio DPS-ov Duško Marković. Slijedi 55 milliona posuđenih od Svjetske banke 2018. i 2020. god., otplata rate Kinezima za prioritetnu dionicu autoputa prema Kolašinu od 60 miliona, otplata aranžmana Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 20 miliona, rate domaćim bankama od 57 miliona itd. Otplata duga od 60 miliona prema Dojče banci iz 2023. godine u vrijeme premijera Dritana Abazovića je jedini veći post DPS-ovski dug koji se pominje u vladinim saopštenjima.
Ministarstvo finansija (MF) je dodalo da se do kraja 2025. mora vratiti preko 800 miliona i da je novac za to uzet “po najpovoljnijim mogućim uslovima” zbog “velikog povjerenja investitora u Crnu Goru”. U prilog tome se navodi da je kamata za jedan odsto niža od zaduženja iz marta 2024. Tada se Spajićeva Vlada, preko obveznica u dolarima, zadužila 687 miliona eura uz kamatu od 5,8 odsto na sedam godina. I tada je premijer tvitovao i rekao da se radi o “povoljnim uslovima.” Prema interpretaciji Spajića, zbog tog zaduženja su “pojedini mediji i kvazi analitičari…bombardovali javnost špekulacijama, poluistinama i lažnim informacijama”. Time su “kreirali nestabilnosti na tržištu i otežali nam rad…otvoreno radeći protiv interesa sopstvene države.”
Interesantno je da je na berzi u Londonu 25. marta bila velika tražnja za crnogorskim euro obveznicama – skoro tri puta veća od iznosa zaduženja. Početna kamata je bila 5,5 odsto. Zbog velikog interesovanja kamata je prvo pala na 5,125 odsto (što je bila i prva javna informacija) i onda na 4,875 odsto. Padom kamatne stope sa 5,125 odsto na 4,875 odsto država je uštedila 15 miliona eura.
Ipak, kada se saberu ove dvije emisije obveznica sa kamatama uz prethodna zaduženja u manjim iznosima, dolazi se do “zabrinjavajućih više od dvije milijarde eura” duga za svega 16 mjeseci Spajićeve Vlade, prema riječima poslanika URA-e Miloša Konatara.
Bivša državna sekretarka MF-a Mila Kasalica je rekla za Dan da su ino povjerioci u ovom trenutku pružili “pojas spasa” 44. Vladi. “Kamata pokazuje da ni jedan povjerilac nije u gubitku, jer…na svoje ulaganje dobijaju duplo” – kada se uporede procenti zarade na drugim mjestima. Lider Pokreta za promjene (PZZ) Nebojša Medojević je novo zaduženje opisao opaskom – Evropa sad – Grčka sjutra, aludirajući na bankrot Grčke krajem 2009. godine. Medojević je u svojoj objavi na Facebook-u upozorio da je zaduživanje radi vraćanja dugova kovitlac do bankrota. Naime, za sadašnjih 850 miliona će se na kraju platiti preko 1,1 milijarde. Onda će država morati opet pozajmiti sa kamatama 1,5 milijardi da bi vratila 1,1 milijardu i tako dublje u vrtlog. Medojević je ranije optuživao premijera za unosne ugradnje u ovakve kreditne aranžmane Vlade i pozvao Specijalno državno tužilaštvo (SDT) da ispita slučajeve, uključujući i prvo kreditno zaduženje od 750 miliona na početku mandata vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je Spajić bio ministar finansija.
Spajić je negirao optužbe nekoliko puta. Na osnovu dokumentacije koju je Monitor dobio za prvo zaduženje od 750 miliona i o čemu je pisao par puta, nije bilo moguće dokazati optužbe za netransparentnost i kršenje Zakona o budžetu.
Razlog sadašnje visoke kamate pri emisiji euro obveznica leži i u lošem kreditnom rejtingu Crne Gore. Zaduženje od 750 miliona iz decembra 2020. je realizovano uz kamatu od 2.875 odsto i uz puno bolji rejting Crne Gore. Poređenja radi, emisija obveznica hrvatske vlade iz te godine od 2 milijarde eura je ostvarena uz kamatnu stopu od 1,5 odsto. Svako kasnije crnogorsko zaduženje je bilo skuplje usljed pogoršanog kreditnog rejtinga.
Desetak dana prije zadnje emisije obveznica objavljen je novi kreditni rejting Crne Gore od agencije Standard & Poors (S&P) s oznakom B+ koja se opisuje kao “spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik”. U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting. Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik) kao i Albanija i S. Makedonija sa BB- ocjenama (kreditna sposobnost sa spekulativnim elementima, znatan rizik).
Vijesti su objavile da je Crna Gora imala najbolji kreditni rejting (prema metodologiji S&P) 2007. od BB+. Tada je imala rejting tri nivoa iznad sadašnjeg i bila za nivo manje od ulaska u grupu rejtinga bez spekulativnih elemenata. Srbija je 2007. imala rejting BB-, dva nivoa ispod Crne Gore.
I pored ovakvih parametara, Ministarstvo finansija (MF) se istog dana oglasilo saopštenjem da je rejting “potvrdio da Crna Gora, od zemalja u regionu Zapadnog Balkana, ostaje najnaprednija u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU)”. Novi rejting je, saopštili su, “potvrda da je Crna Gora na stabilnom putu napretka, kada se radi o ekonomskim politikama i razvojnim procesima, koji su sprovedeni u mandatu ove Vlade”.
Crna Gora, zaista jeste napredovala za jedan nivo od avgusta 2024. Tada je S&P popravila crnogorski kreditni rejting sa B na B+. Međutim, sadašnja “stable outlook” prognoza S&P teško da se može tumačiti kao “snažan pokazatelj stabilnosti i napretka koji je Crna Gora ostvarila, naročito u domenu fiskalne politike i ekonomskih reformi” kako to MF tumači. Kontekst i tabele S&P zapravo pokazuju da je “stable outlook” prognoza da će stanje ostati na nivou na kojem je sada. U sadašnjoj ocjeni naše ekonomije S&P navodi da CG ima trend povećanja trgovinskog deficita, pad turizma, smanjenja direktnih stranih investicija (DRI) i usporavanje bruto društvenog proizvoda (BDP) zadnjih devet mjeseci.
Sadašnja fiskalna slika države će se dodatno pogoršati, prema vladinim procjenama, sa rastom javnog duga sa 4,5 milijardi iz septembra 2024. (58,5 odsto BDP-a) na 5,5 milijardi u 2027. godini (63,8 odsto BDP-a). Štaviše, Vlada će zbog sadašnjeg stanja i novih potreba morati nastaviti sa pozajmicama koje će, po pravilu, biti sve skuplje. Iduće godine treba vratiti 353 miliona a 2027. godine čak 971 milion što je ukupno za tri godine (2025-2027) skoro 2,2 milijarde eura.
Takođe, važno je primijetiti da nama susjedne države nastavljaju politiku forsiranja domaćeg kreditiranja svojih potreba, dok se Crna Gora isključivo oslanja na međunarodne investitore čija jedina želja je profit od visokih kamata koje im Vlada, tj. građani plaćaju kao nijedna država u okruženju.
Slovenija je u januaru ove godine na domaćem tržištu preko emisije obveznica pozajmila 261 milion eura uz kamatu od 3,4 odsto. Srbija je isto u januaru preko dinarskih obveznica prikupila 945 miliona eura uz kamatu od 5,25 odsto. Od toga su 60 odsto bili domaći investitori. Iako je srbijanska kamata nešto viša od crnogorske, Beograd ima sve poluge monetarne politike u svojim rukama preko kojih relativno lako može ispeglati valutne razlike. Hrvatska je do sada nekoliko puta sprovela emisije na domaćem tržištu uz niže kamatne stope.
Jedna od rijetkih dobrih strana za Crnu Goru u dosadašnjem zaduživanju je neočekivano velika inflacija i kod nas i u svijetu. Neki analitičari navode primjer kineskog zajma za gradnju auto puta sa kamatom od dva odsto i dosadašnjim hedžing aranžmanima Spajića kojim je amortizirana valutna razlika između dolara i eura. Rata od 60 miliona eura bi 2014. godine ili ranije puno teže pala državnom budžetu nego 2025. godine.
Vrijeme i inflacija “jedu dosadašnji dug”. Ali dolaze nova zaduženja.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POTPISAN SPORAZUM VLADE I UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA: Čekajući Skupštinu

Objavljeno prije
5 satina
4 Aprila, 2025
Planirane grandiozne investicije, prema navodima premijera vrijedne oko 30 milijardi eura, na državnoj zemlji koja će se dati u dugoročni zakup, čeka Zakon o državnoj imovini. Članom 29 Zakona jasno je određeno da o raspolaganju imovinom iznad vrijednosti od 150 miliona eura, na prijedlog Vlade odlučuje – Skupština
Premijer Milojko Spajić sa delegacijom boravio je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima od 27. marta do 02. aprila ove godine. Već sledećeg dana po dolasku crnogorske delegacije, Vlade Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, na svečanosti koja je organizovana u Predsjedničkoj palati u Abu Dabiju.
Sporazume su potpisali Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar vanjskih poslova, Šeik Abdulah bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika Šeika Muhameda Bin Zajeda Al Nahjana.
Saradnja će obuhvatiti brojne oblasti, sa posebnim fokusom na strateške i projekte od javnog interesa. Prije svega na razvoj jednog projekta na Crnogorskom primorju, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i izgradnju skijališta na sjeveru Crne Gore.
„Sporazum o saradnji u oblasti turizma predstavlja osnovu za projekte, koji će rapidno ubrzati ekonomski rast, otvoriti nova radna mjesta te poboljšati standard i kvalitet života, ravnomjerno raspoređujući benefite – na jugu i sjeveru zemlje. Zato naglašavam odredbu Sporazuma kojom se predviđa razvoj projekata u različitim regionima Crne Gore prvi put u istoriji vodeći računa o ravnomjernom razvoju naše zemlje“, istakao je nakon potpisivanja premijer Spajić.
Predsjednik UAE, Šeik Muhamed bin Zajed Al Nahjan kazao je da na putu daljeg razvoja države Crne Gore i njenog društva, premijer Spajić može računati na njegovo puno povjerenje i podršku.
U čast posjete predsjednika Vlade Crne Gore Ujedinjenim Arapskim Emiratima, na najvišoj zgradi na svijetu, Burj Khalifi u Dubaiju, istaknuta je zastava Crne Gore.
I dok je premijer Spajić ubirao lovorike na Arapskom poluostrvu kod kuće ga nisu štedjeli. Podigla se velika galama oko teksta Sporazuma, načina na koji će planirane investicije biti realizovane, o potencijalnim lokacijama koje će investitori odabrati, o uslovima zakupa državnog zemljišta i mnogih nepoznanica oko cijele priče koja je počela pojavom jednog od najmoćnijih investitora, milijardera Mohameda Alabara na licitaciji za zakup kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.
Nakon burne debate u Skupštini i gotovo svim medijima u Crnoj Gori u kojima je sa svojim oštrim kritikama prednjačio lider URA Dritan Abazović, uzdržanost prema namjeravanoj saradnji dvije zemlje počeli su iskazivati i sami članovi Spajićeve Vlade. Pojedini ministri naknadno su iskazali rezerve prema planiranim investicijama uz tvrdnje kako nisu ni vidjeli Sporazum prije glasanja o njegovom usvajanju na elektronskoj sjednici Vlade.
Uslijedila su prepucavanja saopštenjima na društvenim mrežama između pojedinih članova Vlade i koalicionih partnera skupštinske većine koja su ustalasala političku scenu u Crnoj Gori.
Prva se oglasila ministarka saobraćaja Maja Vukićević (DNP) koja je na svom nalogu na Instagramu poručila: “Na elektronskoj sjednici Vlade Crne Gore nisam podržala Prijedlog osnova za vođenje pregovora i zaključivanje Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. Razlog za to je što imam određene rezerve prema predloženom sporazumu. Ne protivim se investicijama – naprotiv, smatram da su potrebne Crnoj Gori. Međutim, Velika plaža je prirodno bogatstvo koje treba da sačuvamo“.
Ubrzo je preko mreže Facebook stigao odgovor iz PES-, partije na čijem je čelu Milojko Spajić.
„Na 73. sjednici Vlade održanoj 21. marta, na kojoj je utvrđen Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o ekonomskoj saradnji, potpredsjednik Vlade Milun Zogović (DNP) i ministarka saobraćaja Maja Vukićević (DNP) glasali su “za“.“
Međutim, „na elektronskoj sjednici održanoj 24. marta, na kojoj je utvrđen Prijedlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, potpredsjednik Vlade Milun Zogović glasao je “za”, dok ministarka saobraćaja Maja Vukićević nije glasala“, naveli su iz PES-a.
„Ukoliko se neko ne slaže sa strateškim razvojnim projektima, očekuje se da to artikuliše na Vladi, a ne da post festum na društvenim mrežama iznosi populističke poruke radi dnevnopolitičkih poena“, poručili su i dodali da „ako neko iz vlasti ima drugačiju agendu, pozivamo ga da je jasno saopšti i preispita svoje učešće u Vladi“.
“Izostanak glasa nije čin odgovornosti, već izbjegavanje odgovornosti. Vlada Crne Gore ne donosi odluke iza zatvorenih vrata – svi članovi kabineta, uključujući i ministre iz DNP-a, bili su blagovremeno i transparentno informisani o svim materijalima, što potvrđuju i njihova učešća u glasanju. Uostalom, ako sporazumi nijesu dobri – zašto je Zogović dva puta glasao za?”, kazali su iz PES.
Oglasio se i lider DNP Milan Knežević, nejasnim pojašnjenjem redosleda glasanja za dva dokumenta, Prijedlog osnova za vođenje pregovora o ekonomskoj saradnji i drugog o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, za koje su ministri iz redova njegove partije različito glasali. On je kazao kako nisu znali da će Sporazumi biti u nadležnosti odlučivanja Skupštine i zato su to smatrali problematičnim.
U dopuni zaključaka sa sjednice Vlada je naložila da se Sporazum o saradnji između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata proslijedi na potvrđivanje Skupštini Crne Gore.
Ali ostaje nejsano zašto su potpisani državni dokumenti sa Vladom UAE obavijeni velom misterije, zašto nisu javno dostupni na sajtu Vlade. Vlada tvrdi da jesu, ali je riječ samo o predlozima osnova za vođenje pregovora. Sporazuma jednostavno nema ni na sajtu Vlade ni Skupštine.
Odgovarajući na kritike i različite interpretacije sporazuma u javnosti od strane NVO, političkih subjekata i medija, u saopštenju iz kabineta premijera Spajića ističe se kako se u Prijedlogu sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji je Vlada Crne Gore usaglasila sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata, jasno navodi da nacionalno zakonodavstvo ostaje na snazi i biće primijenjeno, kako u dijelu planske dokumentacije, tako i u dijelu zaštite životne sredine, izgradnje objekata i drugih propisa, sa izuzetkom u dijelu sprovođenja postupka javnih nabavki i državne imovine.
Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu.
„Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano Članom 13 ovog Zakona“, navodi se u reagovanju Vlade.
Međutim, na planirane grandiozne investicije vrijedne, prema navodima premijera oko 30 milijardi eura, na državnoj zemlji koja će se dati u dugoročni zakup, čeka i Zakon o državnoj imovini. Članom 29 Zakona jasno je određeno da o raspolaganju imovinom iznad vrijednosti od 150 miliona eura, na predlog Vlade odlučuje Skupština.
Crnogorski parlamentarci imaju poslednju riječ (član 39) i kada se dobra u svojini države daju u zakup do 90 godina. Inače nijednim zakonom koji se odnosi na davanje u zakup državnog zemljišta nije predviđen rok od 99 godina, koji se ovih dana pominje u vezi sa mogućim ulaganjima u zaleđu ulcinjske Velike plaže.
Zakonom je predviđeno da se zakup državne imovine vrši isključivo javnim nadmetanjem ili aukcijom i na osnovu prikupljenih ponuda, odnosno putem javnog tendera. U pitanju je Zakon o državnoj imovini iz 2010. godine na osnovu kojeg je donijeta Uredba o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini, sa potpisom tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Na koji način Vlada planira da preskoči primjenu Zakona o državnoj imovini u korist Zakona o javnim nabavkama nije objašnjeno. Kao ni to da li se uopšte davanje u zakup državnog zemljišta tretira kao javna nabavka roba, usluga i radova, na šta se Zakon o javnim nabavkama odnosi.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne

Novi broj


ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje

KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

POTPISAN SPORAZUM VLADE I UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA: Čekajući Skupštinu
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
DRUŠTVO3 sedmice
MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža