Uspješno je proizveden još jedan sudnji dan. Pitanje je: hoće li ili neće biti usvojen novi Zakon o izboru odbornika i poslanika. Ako ne bude, za predstojeće lokalne izbore važiće stara pravila. Ako se narodni poslanici, ipak, usaglase, dobićemo, kako trenutno stvari stoje, nakaradu od izbornog zakonodavstva. Prije godinu, cijeli proces je počeo kao priča o vraćanju povjerenja u izborni proces.
,,Ostalo je još nekoliko dana do krajnjeg roka za raspisivanje lokalnih izbora, a još nije usvojen krovni izborni zakon i nije jasno ni hoće li biti usvojen. I ukoliko se to desi, najmanje će biti onih koji znaju šta u njemu piše i šta će se primjenjivati”, kaže za Monitor Milica Kovačević, predsjednica Centra za demokratsku tranziciju.
Proizvodnju loših rješenja, jer se nema vremena za traženje boljih, gledamo stalno; gledali smo je i kad smo posljednji put mijenjali Zakon o izboru odbornika i poslanika. Tokom ljeta 2011. donošenje tog propisa bilo je uslov za početak pregovora o pristupanju EU, pregovaralo se, ne o izbornim normama, nego o tome kako će se jezik kojim govorimo zvati u školama. Široka polja zloupotreba za koje je zakon ostavio mjesta kulminirala su, samo dvije godine kasnije, aferom Snimak. Zvanično je ustanovljeno da nema povjerenja u izborni proces. Ako se bude gradilo ovako kako se sada gradi, neće ga biti nikad.
Malo je onih koji još imaju snage da prate šta se oko pravila za izbore zbiva. U trenutku kad se ovaj broj Monitora štampa očekuje se da Demokratski front odluči hoće li prihvatiti najnoviji modifikovani predlog Bošnjačke stranke o regulisanju afirmativne akcije. To je ono što treba da omogući posebna prava manjinskim narodima, a u našem slučaju služi za razne druge stvari: da DPS na opoziciju prebaci krivicu za eventualno neusvajanje novog izbornog zakona ili da Bošnjačka stranka u Podgorici dođe do kakvog ,,jeftinog” mandata koji će, opet, izručiti DPS-u. U toj petljavini jedno je potpuno jasno – o manjinskim pravima je riječ tačno koliko i o lanjskom snijegu.
Poslanik SDP-a Džavid Šabović kaže za Monitor da, iako je tačno da su posebna manjinska prava predviđena Ustavom, sadašnji predlog za njihovo ostvarivanje može donijeti sijaset problema. On ocjenjuje da nešto što važi za jedan narod, na primjer u Podgorici, mora važiti i za neki drugi narod, recimo u Plavu. ,,Ako se napravi ova greška, ako prihvatimo ovo što DPS preko potpredsjednika Bošnjačke stranke Sulja Mustafića radi – ništa nismo uradili. Ustvari, napravili smo sprdnju od zakona i od države”, zaključuje Šabović.
Šarene crnogorske sredine dušu su dale da, kao na dlanu, pokažu koliko je suludo građanina svesti na pripadnika nacije. Ako, u Budvi na primjer, propišete određeno pravo za Hrvate kojih ima 0.87 odsto, morate ga obezbijediti i za Ruse kojih ima 1,09 procenata. Onda se Suljo Mustafić dosjeti i kaže da posebna prava važe za “autohtone” narode. Te tako, ako neki narod nije autohton, nema šta da traži na lokalnim izborima. Logično je da o lokalnom vodovodu, na primjer, odlučuju vjekovna ognjišta. U svakoj urednoj fašističkoj državi.
Prema riječima Milice Kovačević jasno je da u Crnoj Gori ne postoji spremnost da se sprovede temeljna izborna reforma, nego se prave sitne izmjene kad se mora.
Da je o vraćanju povjerenja u izborni proces gotovo neuljudno govoriti može se zaključiti i po tome što se, teorijski, može desiti da usred kampanje Ustavni sud odluči da je Zakon o finansiranju političkih partija neustavan. Inicijativu za ocjenu ustavnosti podnijeli su DPS-a, BS i Hrvatska građanska inicijativa. Smisao njihovih primjedbi je, otprilike: ako se zabrani isplata socijale uoči izbora, ugroziće se ljudska prava ,,najugroženijih kategorija stanovništva”. Što, opet, vodi ugrožavanju elementarnog prava na prodaju lične karte.
,,Zakon o finansiranju političkih partija je usvojen u februaru, ali se čeka na provjeru ustavnosti pojedinih njegovih odredbi. Ustavni sud je očito procijenio da to nije hitno, pa umjesto odluke nadležnog autoriteta, imamo slobodna tumačenja zakona i imaćemo selektivnu primjenu. Najgore što može da se dogodi je da do odluke Ustavnog suda dođe u sred izbornog procesa, što bi izazvalo dodatnu konfuziju, jer nadležne institucije ne bi znale šta treba da primjenjuju”, objašnjava Milica Kovačević.
Dok su poslanici razmatrali zakonske norme koje su trebale da vrate povjerenje u izborni proces, kroz život su tekli izbori. U Mojkovcu, Petnjici, na Cetinju i u Beranama. Veselin Veljović predavao je mojkovačkim policajcima o NATO integracijama, ministar pravde Duško Marković sjetio se komšija, poznanika i prijatelja po mojkovačkom selima i uredno ih obišao, po Cetinju je Rajka dijelila pare za čokolade. U Beranama su humanitarne aktivnosti DPS -a, ranije uglavnom bilježene tonskim zapisima, dobile video prezentaciju. Potvrđene su i na papiru. Dokazi ,,crno na bijelo”, malo znače u zemlji u kojoj je tužilaštvo crna rupa.
Nema razumnih razlog za očekivanje da će ubuduće biti drugačije.
,,Sve što je Skupština radila na izmjenama izbornog zakonodavstva nije dovelo do ostvarenja zadatog cilja – do izgradnje povjerenja u izborne procese. Naprotiv, povjerenje je dodatno narušeno. Naravno, nije krivica samo na zakonodavcima – tu su i afere, sumnje u tačnost biračkih spiskova i kupovinu glasova, nespremnost nadležnih institucija da otkriju i sankcionišu kršenja zakona. Doprinos političara i njihove nespremnosti da se dogovore je u tome što je ovo prvi izborni proces u posljednjih 15 godina u koji ulazimo ne znajući koja pravila važe. Građani Crne Gore su pored nepovjerenja u izbore, dodatno uvedeni u zonu pravne nesigurnosti”, kaže Milica Kovačević.
Izvori vlasti kažu da će lokalni izbori biti 25. maja. Prije toga, iz ruke u ruku će, umjesto štafete, prelaziti 25 eura, lične karte, džakovi brašna i razni slatkiši. Niko neće imati prava da se čudi ako štafeta ponovo bude uručena najvećem sinu naših naroda i narodnosti.
S Mugija na Miga
Uveliko se podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša bio zaletio u slikanja na gradilištima diljem glavnog grad kad je stigla vijest: ministar prosvjete Slavoljub Migo Stijepović biće nosilac liste Demokratske partije socijalista na izborima u Podgorici. Pri izboru je, javili su mediji bliski vlasti, preovladao stav vrha partije u prvom redu predsjednika DPS-a i koordinatora za Podgoricu Mila Đukanovića da je agilni i operativni Stijepović u ovom trenutku najbolje rješenje. Migo, kažu ima bolji ,,koalicioni kapacitet”.
Blistava je karijera Miga Stijepovića. Pri vrhovima je od začetaka DPS-a. Od 1991. do 1996. bio je pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja. Potom: ministar bez portfelja, ministar sporta, sekretar Republičkog sekretarijata za sport, ministar rada i socijalnog staranja, potpredsjednik Skupštine Crne Gore. Od aprila 2010. godine ministar je prosvjete i nauke.
Ako bi se tražile dvije riječi kojima treba opisati sada zvanično prvog depeesovca Podgorice bile bi: poslušan, nepismen. U njegovoj partiji vole da kažu – operativan.
Kao ministar prosvjete Stijepović je temeljno raščistio direktorska mjesta po školama od nepodobnih kadrova. ,,Niti znam, niti se vodi, niti ko smije da vodi evidenciju o partijskoj pripadnosti u obrazovnom sistemu i tako će biti dok sam ja na čelu tog resora. Ali, zaposleni su slobodni građani i imaju pravo da biraju i da budu birani”, kazao je Stijepović pred Anketnim odborom koji je ispitivao aferu Snimak. I da su mu rekli da kaže da je zemlja ploča – rekao bi.
U narednim danima, najzanimljiviji će, svakako biti Migov ,,koalicioni kapacitet”. Prosto živ čovjek ne može da dočeka da čuje šta će SDP da kaže o novom DPS-ovom kandidatu. Ako im je Migo dobar – onda ništa.
Miloš BAKIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice