Povežite se sa nama

MONITORING

ZAKONI I DPS OBIČAJI: Ubijanje smisla

Objavljeno prije

10 godina

na

Ivica-Stankovic

Demokratska partija socijalista gotovo je do savršenstva dovela manipulacije sa zakonima. Nema manevra koji nijesu izvježbali: nekad, prosto, neće da uvoje neki od zakona, ako bude usvojen bez njih, obesmisle ga bjesomučnom kampanjom i sruše pred Ustavnim sudom. Nekad, sve zaklinjući se u demokratske standarde, donesu dobar zakon, ali ga potom utiho, naizgled sitnim izmjenama – obesmisle. Najupotrebljivija je, bila i ostala, mogućnost da zakone primjenjuju kako i kad im zatreba.

Skupština Crne Gore odbila je da raspravlja o vraćanju klevete u Krivični zakonik, ali će razmotriti predlog o izmjenama Zakona o medijima koje su predložili predstavnici svih parlamentarnih partija, osim Demokratske partije socijalista. Oni stoje na braniku demokratije i medijskih sloboda.

„Ako medij kojem je sud zabranio distribuciju objavljenog programskog sadržaja ne izvrši sudsku zabranu, ili ako nastavi sa objavljivanjem istog ili drugog sadržaja kojim se poziva na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti države, krše zajamčene slobode i prava građanina ili izaziva nacionalna, rasna ili vjerska netrpeljivost ili mržnja, nadležni sud može, na predlog državnog tužioca, zabraniti distribuciju tog medija”, piše u predlogu zakona.

U tom slučaju, kako je predloženo, državni tužilac je obavezan da nadležnom sudu podnese predlog za zabranu distribucije medija odmah po saznanju da je ponovo objavio programski sadržaj koji je sud zabranio iii drugi programski sadržaj kojim se poziva na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti države Crne Gore, krše zajemčene slobode i prava građanina iii izaziva nacionalna, rasna vjerska netrpeljivost iii mržnja.

Predlog su potpisali Genci Nimanbegu, Azra Jasavić, Branka Bošnjak, Ljiljana Đurašković, Rifat Rastoder, Snežana Jonica, Andrija Popović i Almer Kalač.

Predlagači tvrde da važeći tekst zakona ,,daje ogroman prostor za zloupotrebe i za nekažnjeno objavljivanje programskih sadržaja koji ne mogu imati zaštitu i koji se moraju zabraniti, pa čak i podsticajno djeluje na sve one koji se služe takvim zloupotrebama i nekažnjeno šire govor mržnje, podstiču na nasilje i kriminal, ugrožavaju javni moral i krše osnovna ljudska prava i slobode.”

Vlada je zaključila da je predlog neustavan i u suprotnosti sa Zakonom o medijima, te da ga ne treba prihvatiti. Za početak su podsjetili da se od 2002. medijskim reformama crnogorsko medijsko zakonodavstvo ,,u kontinuitetu usklađuje sa evropskim pravnim nasljeđem, to jest evropskim standardima i međunarodnim dokumentima baziranim na Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, kao izvoru prava i garancije slobode izražavanja”. Napomenuli su i da je zakon rađen u neposrednoj saradnji sa Savjetom Evrope i jednoglasno usvojen u Skupštini 2002. godine.

Vlada, s pravom, računa na kratko pamćenje svojih podanika i prećutkuje tek nekoliko sitnica. Na poduhvat medijskih reformi odlučili su se u trenutku kad su, zahvaljujući saradnji SNP-a i Liberalnog saveza u Skupštini izgubili većinu, time i mogućnost da kontrolišu programske odbore državnih medija. Odjednom se DPS, potpomognut mnogima kojima se to u međuvremenu obilo o glavu, sjetio demokratskih standarda. Povika da partije više ne treba da upravljaju medijima donijela je naizgled dobro rješenje – evropski medijski zakoni, među njima i zakon o javnom servisu, su usvojeni. Nakon toga DPS je pobijedio na izborima i na prvoj sjednici parlamenta donio izmjene kojima je skratio rok u kojem je, novim zakonom ustanovljeni Savjet, trebao da izabere nove urednike. Da se što prije raskrsti sa recidivima prošlosti. Ni dana tijelo koje je trebalo da državnu televiziju učini javnim servisom nije bilo izvan kontrole vladajuće partije. Ipak, bilo je predstavnika civilnog društva koji su unosili nemir. Zato je, nakon nekoliko godina, zakon izmijenjen još jednom. Sitno: uvedena je obaveza da imenovanje članova Savjeta bude ,,potvrđeno” u parlamentu. Time je ozvaničeno vraćanje partijske kontrole nad medijima koje plaćaju svi građani, ali je malo ko na tu temu imao šta da kaže.

Sad vlada opet brani medijske standarde i tvrdi da izmjene koje predlaže opozicija nijesu u skladu sa članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima jer predviđa ,,zabranu distribucije medija”, a ne ,,zabranu objavljenog programskog sadržaja”, kako to propisuje postojeći Zakon o medijima. Ispravni mediji zavikali su kako svi osim DPS-a hoće da uvedu cenzuru. Ako se zabrani Informer, poučili su, jednoga dana bi mogla stići zabrana za Vijesti, Dan ili Monitor. Glas razuma koji bi kazao – ako urade isto što i Informer, što da ne – nije se čuo.

Važno je uočiti razlike između vlade i Informera. Dok vlasnik ovog glasila obećava da će sam ugasiti novinu ako direktorica MANS-a Vanja Ćalović na sudu dokaže da na snimcima sa Informerovih naslovnih strana nije ona, vlada kaže: ,,normativno pravne garancije zaštite prava na privatnost i zaštite časti i ugleda predmet su regulacije nacionalnog zakonodavstva – putem mogućnosti pokretanja građanskog postupka u cilju zaštite ovog prava”. Stvar stila.

Jeste klimavo u ruke državnom tužiocu dati mogućnost da zabranjuje medije. Po svemu sudeći, predložene izmjene Zakona o medijima svakako će na kraju biti korisne za vlast: ako ne budu usvojene – oni su odbranili demokratiju; ako budu – eto širokog polja za obračun sa nepodobnima. Zgodno tumačenje ne može da im izmakne.

Štošta bi se opozicionim predlozima zakona imalo prigovoriti, najčešće oko umijeća pisanja propisa. Tehnički lošim rješenjima oni često DPS-u daju dodatni prostor za manipulacije. Tu se, pored ostalog, otvara pitanje osposobljenosti Skupštine da, osim što usvaja, i stvara zakone. Narodni izabranici ne moraju da budu pravnici, ali možda bi partije dio novca koji dobijaju od države mogle da izdvoje i za angažovanje stručnjaka. Dio predstavnika nevladinog sektora smatra da Skupština mora imati stručnu službu koja bi se starala o uobličavanju zakona, poput vladinog sekretarijata za zakonodavstvo. Sve to, ipak, u dubokoj je sjenci činjenice da zakoni ovdje tako malo znače.

Svejedno, ostaje nejasno zašto se opozicija nije, prije nego za izmjenu zakona, odlučnije založila za primjenu postojećih. Vrhovnog državnog tužiloca, svježeg i izabranog i njihovim glasovima, mogli su pozvati da nađe način kako da izađe na kraj sa kampanjom protiv Vanje Ćalović i onim što ona proizvodi. Ako ne može, kao što ne može, da krene od izvora, mogao je da sistematski krene u sakupljanje kapljica. Svaka prodavačica na trafici koja je stavila Informer u izlog prekršila je zakon i može da krivično odgovara po članu 211 KZ-a: “Ko djetetu proda, prikaže ili javnim izlaganjem ili na drugi način učini dostupnim tekstove, slike, audio-vizuelne ili druge predmete pornografske sadržine ili mu prikaže pornografsku predstavu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci”. Svako zna da trafikantkinje suštinski nijesu krive, ali – zakon je zakon. Tamo gdje ga ima.

Naravno, ne treba sumnjati da bi DPS našao prigodnu prodavačicu koja od plate s trafike izdržava šestoro đece, koje opozicija hoće da ostavi bez hljeba, ali dok protivnici vlasti ne nađu način da se izbore sa tim mehanizmom – uzalud im trud.

Tokom čitave protekle godine gledali smo kako se vladajuća partija sprda sa izbornim zakonima. Od Evrope prinuđeni da ih mijenjaju u stvarnosti su leškarili po radnim grupama, dramili kod donošenja, organizovali kampanju u kojoj su dokazivali da Zakon o finansiranju političkih partija ne sprečava izborne zloupotrebe, nego isplatu porodiljskih naknada i na kraju veliki dio propisa oborili pred Ustavnim sudom. Za ono što je ostalo – kao što je elektronska identifikacija birača – vlada je kazala da nema para. Kad su ih opet izvana pritisli, možda se pare i nađu. Nekad. I tako do besvijesti. Ovdje postaje običaj da ne važe zakoni nego njihovo tumačenje koje odredi vlast. Jedan od dometa koji se time postiže, a uglavnom izmiče pažnji javnosti, je uspješna proizvodnja atmosfere u kojoj sve manje ljudi ima snage i volje da razmatra DPS-ove manipulacije. Čime vlast dobija na vjekovječnosti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo