Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZAKON O ODUZIMANJU IMOVINE U SKUPŠTINSKOJ PROCEDURI: Samo zakomplikovano staro rješenje

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore je mimo znanja javnosti ugurala u skupštinsku proceduru zakon koji tretira oduzimanje nezakonite imovine. Prema mišljenju mnogih pravnika radi se o veoma lošem rješenju. Zakomplikovanom starom. Još gore je ocijenjen način na koji se došlo do ovog predloga zakona. Minstar Marko Kovač je tvrdio da je Evropska komisija dala zeleno svjetlo na ovaj predlog zakona. EK je demantovala

 

Zakon o porijeklu imovine, u posljednje vrijeme nazvan „antimafija zakon“, konačno je ugledao svjetlo dana. Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač dugo je od javnosti krio nacrt tog dokumenta. Međutim, Vlada Crne Gore protekle sedmice usvojila je izmjene Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

U javnosti se mnogo polemisalo o nelegalnoj imovini. Pripadnici aktulene vladajuće većine, još dok su bili u opozicionim klupama, obećavali su da će svako morati da objasni odakle mu bogatstvo. Odlazeći premijer Dritan Abazović bio je najglasniji u tome – i iz redova opozicije i iz redova izvršne vlasti (prethodne i aktuelne). Ovaj zakon bio je prioritet obje vlade, formirane nakon posljednjih parlamentarnih izbora.

Međutim, prema mišljenju mnogih pravnika, nijesmo dobili novi zakon, već samo zakomplikovno staro rješenje. Važeći zakon predviđa oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalom na osnovu pravosnažne presude. Crnogorski sudovi su od januara 2016. godine, kada je počela primjena postojeće legislative, donijeli 11 pravosnažnih sudskih odluka u kojima je oduzeta imovina. Riječ je o imovini manje vrijednosti, poput zlatnih manžetni, mobilnih telefona i drugih uređaja. Slučaj kriminalne grupe Svetozara Marovića gotovo da je jedini slučaj u kojem su oduzete veće nekretnine.

U Ministarstvu pravde navode da su zbog toga uveli sistem koji će kroz građanski postupak dovesti do efikasnijeg i efektivnijeg oduzimanje nezakonito stečene koristi. Iz resora Marka Kovača kažu da je riječ o postupku koji se ne zasniva na pravosnažnoj presudi, već je fokus na imovini. Međutim, niti ministar, niti njegovi službenici, ne odgovaraju na novinarska pitanja, već se od objave nacrta zakona vješto kriju od očiju javnosti.

Kovač je na sjednici Vlade, kada je usvojen ovaj dokument, rekao da je izmijenjeni zakon u potpunosti komplementaran sa legislativom Evropske unije. Kaže i da je Evropska komisija dala zeleno svjetlo na ovaj predlog zakona. Posebna pažnja se, tvrdi, posvetila imovinskoj koristi stečenoj kriminalnim djelatnostima.

„S tim u vezi, propisano je da se od počinioca krivičnog djela može oduzeti imovinska korist koja je stečena kriminalnom djelatnošću, a njena imovinska korist ukupno iznosi 50.000 eura ako je potvrđena optužnica iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva. Širi se opseg krivičnih djela nakon kojih se kasnije može pokrenuti postupak oduzimanja imovinske koristi. Oduzimanje imovine sprovodi se u skladu sa ovim zakonom i zakonom o parničnom postupku. Državno tužilaštvo ne može postupati u parničnim postupcima, pa je propisana nadležnost Zaštitinika imovinsko-pravnih interesa za pokretanje postupka trajnog oduzimanja imovine“, pojašnjava Kovač.

Stručna javnost smatra da je ovo rješenje veoma loše. Još gore je ocijenjen način na koji se došlo do ovog predloga zakona, koji se već našao u skupštinskoj proceduri. Nacrt zakona nije prošao adekvatnu javnu raspravu, dok je Evropska komisija demantovala da je podržala ovakvo zakonsko rješenje. U svom saopštenju navode da oduzimanje imovine u parničnom postupku ne poznaje zakonodavstvo nijedne države Evropske unije, a predložili su i da se zakon vrati na javnu raspravu.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević za Monitor kaže da zakon uređuje krucijalno ljudsko pravo – pravo na uživanje privatne imovine. Zbog toga se, smatra ona, dokument mora ponuditi na javnu raspravu.

„Posebno je zabrinjavajuće ovakvo postupanje Ministarstva ako se uzme u obzir da je Nacrt zakona utvrđen još 5. avgusta 2022. godine, a da je njegov tekst objavljen tek nakon usvajanja na sjednici Vlade. To znači da zainteresovana javnost čak više od četiri mjeseca nije mogla da vidi niti jedan član ovog zakona niti da predlozima utiče na njegovo poboljšanje“, ističe Gorjanc Prelević.

Advokat Veselin Radulović za Monitor kaže da nije dobro rješenje da se postupak utvrđivanja porijekla imovine veže za podizanje optužnice Specijalnog državnog tužilaštva za neko krivično djelo, a potom da se imovinom bavi Zaštitnik ljudskih i imovinskih prava u parnici.

„Predmet postupka utvrđivanja porijekla imovine trebalo bi da bude imovina, a ne lice koje je izvršilo krivično djelo“, kaže on

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković kaže da je ovaj zakon veliko razočaranje. Ona ističe da joj je sada, kada su ga objavili, jasno zašto su ga krili nekoliko mjeseci. Smatra da je loše rješenje da uslov za provjeru imovine bude krivično djelo koje može da se dokaže do nivoa podizanja optužnice, jer se time značajno sužava broj ljudi koji može doći u tu situaciju.

„Uzmimo plastični primjer (kontroverznog biznismena) Branislava Mićunovića. Njega trenutno ne terete ni za jedno krivično djelo, niti ga istražuju, koliko je javnosti poznato. Kako ćete pokrenuti postupak utvrđivanja njegove imovine koja je u Crnu Goru unošena preko različitih ofšor firmi. Potom, rok je imovina stečena deset godina prije počinjenog krivičnog djela, to isključuje devedesete, a znamo kako su tada ljudi dolazili do ogromne imovinske koristi“, pojašanjava ona.

Zakonsko rješenje, ukazuje ona, ne predviđa šta se događa sa imovinom koja se nalazi van Crne Gore, ili ako se podigne optužnica u drugoj zemlji. Takav slučaj imamo sa Darkom Šarićem. Ćalović Marković kao veiliki problem vidi uvođenje nove nadležnosti Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa, koji u parnici treba da dokazuje nezakonito stečenu imovinu. Riječ je o instituciji koja je u posljednjem izvještaju tražila više sredstava jer ne može da postiže sve predmete koji se nalaze u njihovoj nadležnosti. Sada se toj instituciji nameće i nova, možda i najveća uloga.

„Još u Zakonu piše da Zaštitnik, nakon izvještaja tužioca, može da pokrene parnični postupak. Riječ ’može’ znači da može i ne mora. I ovaj zakon ga ne obavezuje da obrazloži zašto nije pokrenuo parnicu. Još se instituciji koja se već žali da ne može da postigne sve šta je u njenoj nadležnosti, daje jako kratak rok od 60 dana da pokrene postupak“, kaže ona.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić vidi brojne nedostatke predloženog zakona, ali smatra da je bolje rješenje nego  ono šta smo imali. I ona smatra da je stepen podizanja optužnice veoma visok kriterijum, i da bi u se u parnični postupak moglo ući već sa naredbom za sprovođenje istrage. Kaže da zakon donosi potpuno drugačiji pristup – uvođenje hibridnog sistema koji je poznat u jednom dijelu država koje nijesu članice EU.

„Evropska Direktiva o oduzimanju imovinske koristi iz 2014. godine poznaje samo oduzimanje protivzakonite dobiti u krivičnom postupku. Međutim, predlog nove direktive ohrabruje zemlje članice EU da uvedu još jedan način oduzimanja imovine“, pojašnjava Pavličićeva.

Radna grupa je, kaže, uradila najbolje šta je mogla. Radila je, tvrdi ona, uz podršku eksperata EU i Savjeta Evrope, sudstva, policije, tužilaštva, Ministarstva finansija… Međutim, istakla je, da je razočarana što je jedino njena institucija, od svih državnih, dala komentare na nacrt zakona iako su svi bili pozvani.

„Da li mi imamo institucije, kakve su nam institucije, to ovaj zakon ne može da predvidi“, istakla je.

 

Jedino rješenje je lex specijalis

Vanja Ćalović Marković smatra da je „italijanski model“ najbolje rješenje. Pojašnjava da se ovdje treba dnijeti lex specijalis, a predmet istraga bili bi javni funkcioneri i osobe koje se druže sa kriminalcima. Njihova imovina i primanja već se nalaze u bazama podataka, potrebno je samo da nadležni organ uporedi da li je na osnovu primanja mogao da stekne određenu imovinu i, ukoliko postoje odstupanja, pokrene postupak protiv te osobe

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo