Vlada Crne Gore je mimo znanja javnosti ugurala u skupštinsku proceduru zakon koji tretira oduzimanje nezakonite imovine. Prema mišljenju mnogih pravnika radi se o veoma lošem rješenju. Zakomplikovanom starom. Još gore je ocijenjen način na koji se došlo do ovog predloga zakona. Minstar Marko Kovač je tvrdio da je Evropska komisija dala zeleno svjetlo na ovaj predlog zakona. EK je demantovala

Zakon o porijeklu imovine, u posljednje vrijeme nazvan „antimafija zakon“, konačno je ugledao svjetlo dana. Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač dugo je od javnosti krio nacrt tog dokumenta. Međutim, Vlada Crne Gore protekle sedmice usvojila je izmjene Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

U javnosti se mnogo polemisalo o nelegalnoj imovini. Pripadnici aktulene vladajuće većine, još dok su bili u opozicionim klupama, obećavali su da će svako morati da objasni odakle mu bogatstvo. Odlazeći premijer Dritan Abazović bio je najglasniji u tome – i iz redova opozicije i iz redova izvršne vlasti (prethodne i aktuelne). Ovaj zakon bio je prioritet obje vlade, formirane nakon posljednjih parlamentarnih izbora.

Međutim, prema mišljenju mnogih pravnika, nijesmo dobili novi zakon, već samo zakomplikovno staro rješenje. Važeći zakon predviđa oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalom na osnovu pravosnažne presude. Crnogorski sudovi su od januara 2016. godine, kada je počela primjena postojeće legislative, donijeli 11 pravosnažnih sudskih odluka u kojima je oduzeta imovina. Riječ je o imovini manje vrijednosti, poput zlatnih manžetni, mobilnih telefona i drugih uređaja. Slučaj kriminalne grupe Svetozara Marovića gotovo da je jedini slučaj u kojem su oduzete veće nekretnine.

U Ministarstvu pravde navode da su zbog toga uveli sistem koji će kroz građanski postupak dovesti do efikasnijeg i efektivnijeg oduzimanje nezakonito stečene koristi. Iz resora Marka Kovača kažu da je riječ o postupku koji se ne zasniva na pravosnažnoj presudi, već je fokus na imovini. Međutim, niti ministar, niti njegovi službenici, ne odgovaraju na novinarska pitanja, već se od objave nacrta zakona vješto kriju od očiju javnosti.

Kovač je na sjednici Vlade, kada je usvojen ovaj dokument, rekao da je izmijenjeni zakon u potpunosti komplementaran sa legislativom Evropske unije. Kaže i da je Evropska komisija dala zeleno svjetlo na ovaj predlog zakona. Posebna pažnja se, tvrdi, posvetila imovinskoj koristi stečenoj kriminalnim djelatnostima.

„S tim u vezi, propisano je da se od počinioca krivičnog djela može oduzeti imovinska korist koja je stečena kriminalnom djelatnošću, a njena imovinska korist ukupno iznosi 50.000 eura ako je potvrđena optužnica iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva. Širi se opseg krivičnih djela nakon kojih se kasnije može pokrenuti postupak oduzimanja imovinske koristi. Oduzimanje imovine sprovodi se u skladu sa ovim zakonom i zakonom o parničnom postupku. Državno tužilaštvo ne može postupati u parničnim postupcima, pa je propisana nadležnost Zaštitinika imovinsko-pravnih interesa za pokretanje postupka trajnog oduzimanja imovine“, pojašnjava Kovač.

Stručna javnost smatra da je ovo rješenje veoma loše. Još gore je ocijenjen način na koji se došlo do ovog predloga zakona, koji se već našao u skupštinskoj proceduri. Nacrt zakona nije prošao adekvatnu javnu raspravu, dok je Evropska komisija demantovala da je podržala ovakvo zakonsko rješenje. U svom saopštenju navode da oduzimanje imovine u parničnom postupku ne poznaje zakonodavstvo nijedne države Evropske unije, a predložili su i da se zakon vrati na javnu raspravu.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević za Monitor kaže da zakon uređuje krucijalno ljudsko pravo – pravo na uživanje privatne imovine. Zbog toga se, smatra ona, dokument mora ponuditi na javnu raspravu.

„Posebno je zabrinjavajuće ovakvo postupanje Ministarstva ako se uzme u obzir da je Nacrt zakona utvrđen još 5. avgusta 2022. godine, a da je njegov tekst objavljen tek nakon usvajanja na sjednici Vlade. To znači da zainteresovana javnost čak više od četiri mjeseca nije mogla da vidi niti jedan član ovog zakona niti da predlozima utiče na njegovo poboljšanje“, ističe Gorjanc Prelević.

Advokat Veselin Radulović za Monitor kaže da nije dobro rješenje da se postupak utvrđivanja porijekla imovine veže za podizanje optužnice Specijalnog državnog tužilaštva za neko krivično djelo, a potom da se imovinom bavi Zaštitnik ljudskih i imovinskih prava u parnici.

„Predmet postupka utvrđivanja porijekla imovine trebalo bi da bude imovina, a ne lice koje je izvršilo krivično djelo“, kaže on

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković kaže da je ovaj zakon veliko razočaranje. Ona ističe da joj je sada, kada su ga objavili, jasno zašto su ga krili nekoliko mjeseci. Smatra da je loše rješenje da uslov za provjeru imovine bude krivično djelo koje može da se dokaže do nivoa podizanja optužnice, jer se time značajno sužava broj ljudi koji može doći u tu situaciju.

„Uzmimo plastični primjer (kontroverznog biznismena) Branislava Mićunovića. Njega trenutno ne terete ni za jedno krivično djelo, niti ga istražuju, koliko je javnosti poznato. Kako ćete pokrenuti postupak utvrđivanja njegove imovine koja je u Crnu Goru unošena preko različitih ofšor firmi. Potom, rok je imovina stečena deset godina prije počinjenog krivičnog djela, to isključuje devedesete, a znamo kako su tada ljudi dolazili do ogromne imovinske koristi“, pojašanjava ona.

Zakonsko rješenje, ukazuje ona, ne predviđa šta se događa sa imovinom koja se nalazi van Crne Gore, ili ako se podigne optužnica u drugoj zemlji. Takav slučaj imamo sa Darkom Šarićem. Ćalović Marković kao veiliki problem vidi uvođenje nove nadležnosti Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa, koji u parnici treba da dokazuje nezakonito stečenu imovinu. Riječ je o instituciji koja je u posljednjem izvještaju tražila više sredstava jer ne može da postiže sve predmete koji se nalaze u njihovoj nadležnosti. Sada se toj instituciji nameće i nova, možda i najveća uloga.

„Još u Zakonu piše da Zaštitnik, nakon izvještaja tužioca, može da pokrene parnični postupak. Riječ ’može’ znači da može i ne mora. I ovaj zakon ga ne obavezuje da obrazloži zašto nije pokrenuo parnicu. Još se instituciji koja se već žali da ne može da postigne sve šta je u njenoj nadležnosti, daje jako kratak rok od 60 dana da pokrene postupak“, kaže ona.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić vidi brojne nedostatke predloženog zakona, ali smatra da je bolje rješenje nego  ono šta smo imali. I ona smatra da je stepen podizanja optužnice veoma visok kriterijum, i da bi u se u parnični postupak moglo ući već sa naredbom za sprovođenje istrage. Kaže da zakon donosi potpuno drugačiji pristup – uvođenje hibridnog sistema koji je poznat u jednom dijelu država koje nijesu članice EU.

„Evropska Direktiva o oduzimanju imovinske koristi iz 2014. godine poznaje samo oduzimanje protivzakonite dobiti u krivičnom postupku. Međutim, predlog nove direktive ohrabruje zemlje članice EU da uvedu još jedan način oduzimanja imovine“, pojašnjava Pavličićeva.

Radna grupa je, kaže, uradila najbolje šta je mogla. Radila je, tvrdi ona, uz podršku eksperata EU i Savjeta Evrope, sudstva, policije, tužilaštva, Ministarstva finansija… Međutim, istakla je, da je razočarana što je jedino njena institucija, od svih državnih, dala komentare na nacrt zakona iako su svi bili pozvani.

„Da li mi imamo institucije, kakve su nam institucije, to ovaj zakon ne može da predvidi“, istakla je.

Jedino rješenje je lex specijalis

Vanja Ćalović Marković smatra da je „italijanski model“ najbolje rješenje. Pojašnjava da se ovdje treba dnijeti lex specijalis, a predmet istraga bili bi javni funkcioneri i osobe koje se druže sa kriminalcima. Njihova imovina i primanja već se nalaze u bazama podataka, potrebno je samo da nadležni organ uporedi da li je na osnovu primanja mogao da stekne određenu imovinu i, ukoliko postoje odstupanja, pokrene postupak protiv te osobe

Ivan ČAĐENOVIĆ