FOKUS
Zagrljaj mafije

Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Na Kosovu uhapšeni Naser Keljmendi je obilno kreditiran od Prve banke u vlasništvu braće Aca i Mila Đukanovića. Prema podacima Monitora, od banke braće Đukanović dobio je kredit u avgustu 2007, godinu pošto je pomogao crnogorsku nezavisnost. Preko Prve Naser je vršio i druge novčane transakcije, o čemu postoji dokumentacija u Tužilaštvu. Veze između biznismena Đukanovića i Keljmendija, a i drugi njegovi poslovi, nijesu bili sumnjivi Ranki Čarapić. Ona je tvrdila da nema osnova za procesuiranje jednog od najvećih narko bosova Evrope.
Naser Keljmendi je kosovskog porijekla, a u regionu je djelovao u trouglu Bosna – Crna Gora – Kosovo. Tereti se za šverc narkotika, ubistva i druga krivična djela. U Crnoj Gori, koja je, kako je govorio, bila njegova druga domovina, osjećao se komotno. Prema podacima američkih i bosanskih službi, Keljmendi je bio poznat je po svojim vezama u političkom i policijskom vrhu regiona.
Keljmendi je u intervjuu Vijestima tvrdio da ne poznaje nikoga iz crnogorskog vrha. Ali listing njegovih telefonskih razgovora sa političarima, službenicima MUP-a i privrednicima, koji je objavio Dan, te nelegalni poslovi i gradnja na koje su blagonaklono gledali zvaničnici upućuju na drugačiji zaključak. Keljmendi je u Podgorici dočekivan kao bos. Sjedio je u Grandu, bazi crnogorskog vrha i Milana Roćena. Policajci su ga propuštali sa ogromnim sumama keša. Glavni trgovac dvora zatvarao bi butik za obične smrtnike da bi Keljmendi neometano birao skupe marke. Sa svojom izabranicom Jasminom Babić zabavljao se po našoj državi i poslovao od Ulcinja do Rožaja… Jasmina ima u Baru poslovni prostor i stan, a zajedno su vlasnici agencije za nekretnine Donata, koja je upisana u Registar Privrednog suda Crne Gore.
Keljmendijev stan u Ulcinju je pod hipotekom Prve banke, na osnovu rješenja 060-2074/07. Kredit je izdat u vrijeme kada je Prva obilato pomagala prijatelje u milionskim iznosima, emitujući rizične plasmane. Pored Keljmendija, u to su se vrijeme u Prvoj opskrbljivali i Stanko Subotić, Brano Mićunović, braća Darko i Duško Šarić, ali i brojni političari, biznismeni bliski familiji. Kasnije su rizični plasmani spašavani novcem crnogorskih poreskih obveznika.
Prema evidenciji Uprave za nekretnine, Keljmendi u Crnoj Gori posjeduje više desetina hiljada kvadrata nekretnina, najviše u Ulcinju, gdje pored zemlje ima i hotel. Dva stana ima u Podgorici, nadomak Granda. Sve nekretnine koje posjeduje u Crnoj Gori su pod hipotekom, što zbog kredita, što zbog neplaćenih poreza.
Prema listingu razgovora od 2007. do 2010, koji je izazvao veliku buru kada je objavljen ali niko nije odgovarao, Naser Keljmendi je imao živu komunikaciju sa funkcionerima, policijskim zvaničnicima i predstavnicima podzemlja. Komunicirao je i sa Damirom Mandićem, optuženim za učešće u ubistvu Duška Jovanovića, i to dva dana prije nego što je Mandić uhapšen.
Zanimljivo je da je Mandić u vezi sa ubistvom Jovanovića u policijskoj stanici pominjao ime Ismeta Osmanija koji je prema toj tvrdnji koristio njegov mobilni telefon. Osmani zvani Curi je dio poznatog klana braće Osmani, koji su, prema brojnim napisima, ogranak regionalne hobotnice kojim rukovodi Keljmendi. Ismet Osmani je viđan u Crnoj Gori u društvu sinova Nasera Keljmendija. Godinama dolazi na crnogorsko primorje. U Ulcinju posjeduje stan. Osmanijevi se povezuju sa političkim vrhom Kosova.
Prema listingu, Keljmendi je intenzivno komunicirao sa odabranima – Mehmedom Zenkom, bivšim poslanikom u Skupštini Crne Gore; Gzimom Hajdinagom, bivšim predsjednikom Ulcinja; službenikom ANB-a Duškom Golubovićem; šefom ulcinjske policije Rudolfom Elezovićem, šefom DPS-a iz tog grada Lorom Nrekić… Prema pisanju Dana evidentirano je i više od 40 poziva sa službenih policijskih telefona.
Keljmendi se, nakon što je protiv njega podignuta potjernica u BiH navodno slobodno kretao po Crnoj Gori. Tvrdi se da je viđen u Grandu i u svom hotelu u Ulcinju. Onda mu se izgubio trag. Isto je bilo i sa drugim narko bosvima. Šarić i Kalić su slobodno napustili Crnu Goru. Da li je sve to slučajno?
Poslanik Nebojša Medojević je tvrdio da je Keljmendi pod zaštitom Milana Roćena. ,,Iz telefonskih listinga se može vidjeti da je Keljmendi imao komunikaciju sa funkcionerom ANB-a Duškom Golubovićem i vlasnicima Grand kafea, a ministar spoljnih poslova ne krije veze sa njima”, saopštio je Medojević nakon izbijanja afere listing prije nekoliko godina.
„Na Odboru za bezbjednost i odbranu tražio sam podatke o saobraćajnoj nesreći u kojoj je stradao čovjek, a Keljmendi nije odgovarao za to krivično već su ga transportovali do Bosne i Hercegovine. Sasvim je izvjesno da su pojedini profesionalci iz policije, ANB ili tužilaštva, suočeni sa blokadom u istrazi od strane Roćena, možda i Veljovića i Duška Markovića odlučili da dostave Danu listing kako bi ukazali na veze organizovanog kriminala sa državnim strukturama”, rekao je Medojević.
Umjesto da odgovora za teška krivična djela, Naser Keljmendi se nagodio sa Tužilaštvom i ovdje samo platio kaznu od 10.000 eura zbog bespravne gradnje hotela Kasa grande u Ulcinju.
Na snimku svadbe Safeta Kalića, narko bosa iz Rožaja, za kojim je raspisana crvena Interpolova potjernica nalijepljen je audio snimak telefonskog razgovora dva policajca. Jedan sa kontrolnog punkta Ribarevina kaže:„Uhvaćen je čovjek sa većom količinom novca, Keljmendi. On se poziva na vas i na Duška Markovića.” Sa druge strane, navodno je Vlatko Rakočević, šef službe Državne bezbjednosti iz Mojkovca, koji odgovara: „Slobodno neka ide.” MANS je tražio provjeru snimka, ali nikada nije preduzeta istraga. Tužilaštvo je isljeđivalo nevladine aktiviste iz MANS-a i novinara Monitora, kako je snimak svadbe postavljen na You Tube. Rakočević je demantovao autentičnost ovog audio zapisa.
Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu tvrdio je da Naser Keljmendi ima i državljanstvo Crne Gore, ali je to MUP Crne Gore više puta demantovao. Keljmendi se u crnogorskom katastru vodi sa mjestom boravka u Podgorici. Njegova navodna adresa je Polinska bb, Podgorica, koju nijesmo uspjeli pronaći na mapama glavnog grada.
Jedan od pripadnika sarajevskog podzemlja Amir Pašić Faćo je u emisiji 60 minuta govorio o vezi Nasera Keljmendija, Mila Đukanovića i Fahrudina Radončića, aktuelnog ministra sigurnosti BiH i osnivača koncerna Avaz. „Ovo je mreža u čitavoj Bosni, preko koje dolaze ubice. To ti je Naser Kruejzi, u Tuzli je Naser Orić, ovdje je Naser Keljmendi. Eto nedavno, kad je Đukanović dolazio u grad, čuo sam da su on, Keljmendi i Radončić bili na golf terenima.”
O Radončiću i Keljmendiju svjedočila je na sudu Šejla Jugo Turković, supruga Zijada Turkovića, kome se sudi u BiH. Ona je za ubistvo supruga optuživala Radončića i Keljmendija. Ova sarajevska novinarka koja je dugo radila za Radončića, tvrdila je da iza likvidacije vlasnika Nacionala Iva Pukanića stoji Đukanović. ,,Radončić bi mogao ponuditi odgovor na pitanje ko je ubio Iva Pukanića, ali i brojne druge žrtve nerazjašnjenih ubistava… Sve tvrdnje iznosim na temelju razgovora između mene i Radončića. Tom razgovoru prisustvovalo je nekoliko ljudi. Radončić je tada doslovno rekao da je Pukanić pogriješio što se zajebavao s Đukanovićem, misleći da će ga nekažnjeno reketirati”.
Svi ovi navodi više puta su demantovani. Poznato je da se Milo Đukanović i Fahrudin Radončić poznaju još iz davnih komunističkih dana, kada su bili uzdanice starog rukovodstva. Radončić umalo nije kupio Pobjedu.
Bosanski organi pokrenuli su akciju protiv Keljmendija prošle godine. To se tumačilo kao udar SDA na Radončića, koji se upravo spremao da preuzme poziciju minstra sigurnosti i formira vlast sa socijaldemokratama, koje su se preko noći odrekli svojih koalicionih partnera iz SDA. Akcija protiv Keljmendija nije pomutila Radončićev uspon. On je preuzeo funkciju i sada tvrdi da je njegovo ministarstvo najzaslužnije za hapšenje Keljmendija.
Prema istraživanju Slobodne Evrope objavljenom prošle godine, Keljmendi i Radončić imali su poslovne aranžmane i transakcije. Postojale su i indicije da je Keljmendi trebalo u BiH da opere ogromne količine sumnjivog novca iz Crne Gore preko njemačkog Fonda. U ranijim izvještajima stranih obavještajnih službi Keljmendi je u Crnoj Gori imao poslove sa klanovima Šarić i Kalić. Prema pisanju beogradskog Blica, u procesu protiv Keljmendija glavni svjedok biće Darko Šarić, odbjegli pljevaljski narko bos, koji se krije već duže vrijeme. Navodno je Šarić u kontaktu sa policijom već otkrio mnogo detalja vezanih za Keljmendijevu hobotnicu.
Šarić je, podsjetimo, preko Crne Gore oprao ogromne količine novca, i to poslujući sa državom i Prvom bankom. Tereti se za šverc više tona kokaina. Prema brojnim tvrdnjama Šarić nije na vrhu narko kartela. Iznad je Keljmendi, a iznad Keljmendija je neko mnogo moćniji.
Pored crnogorskog i bosanskog vrha, Keljmendi ima dobre veze sa vrhom Kosova. Prema podacima bosanske SIPE, na dugačkoj listi Keljmedijevih poslovnih prijatelja i najbližih saradnika su i bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj, dok se aktuelni premijer Hašim Tači dovodi u vezu sa klanom Osmani.
Prema procjenama inostranih agencija, narko klanovi koji operišu u regionu okreću milijarde. U posrnulim ekonomijama Crne Gore, Bosne i Kosova, novac od narkotika i drugih švercovanih roba, postao je glavna privredna grana, a ove države praonice prljavog novca kojim se finansiraju i političke elite. Hapšenjem Nasera Keljmendija moglo bi se udariti i na onu mnogo moćniju hobotnicu, čiji su predstavnici na najvišim funkcijama u Prištini, Podgorici i Sarajevu. Naser je izvođač radova, svjedok od čije riječi drhte naše vođe.
HRONIKA NAJAVLJENOG HAPŠENJA
Amerika stoji iza svega
Kada je prije nešto manje od godinu Barak Obama stavio Nasera Keljmendija na crnu listu osoba opasnih po bezbjednost SAD, Monitorov izvor iz crnogorske policije je kazao da nema šanse da ovaj narkobaron ne bude konačno uhapšen.
„Koga Amerikanci stave na crnu listu, taj nema šanse. Na taj način su svojevremeno došli i do kolumbijskog kralja droge Eskobara”, kazao je još tada naš izvor. „Pretpostavlja se da je Keljmendi težak više milijardi eura, što u gotovom novcu, što u nekretninama. On je postao toliko moćan da ima veće prihode nego neke države na Balkanu. Uz političke veze na visokom nivou, on je postao jači od država. To je ono što je Amerikancima počelo da smeta”, ispričao je Monitorov izvor.
Nije prošlo mnogo od tada do hapšenja Keljmendija, petog maja oko dvadeset sati u Prištini, po međunarodnoj potjernici koja ga tereti za četiri ubistva, jedan pokušaj ubistva, trgovinu drogom međunarodnih razmjera i organizovanje kriminalne grupe. Američka ambasada u Crnoj Gori, pozdravila je hapšenje u Prištini. Crnogorski zvaničnici se nijesu oglašavali.
Zajedno sa Keljmendijem uhapšen je i Fuad Nikč (32), Albanac koji je dugo živio u Rožajama. On mu je, prema navodima policije, pomagao u skrivanju. Nije bio jedini. Izvor iz crnogorske policije kazao je Monitoru da su u skrivanju od kada se ponovo vratio na Kosovo, Keljmendiju pomagali mnogi iz njegovog okruženja, čija su imena policiji poznata. „Obezbjeđivali su mu stanove i bili su u njegovoj pratnji prilikom kretanja, najčešće na relaciji do Peći i Đakovice. U tom krugu se kretao od kada se vratio na Kosovo”, kaže naš izvor.
Monitorov izvor vjeruje da je Keljmendi prije toga boravio u svojoj kući u Dubaiju, ali da je bio pod prismotrom američkih istražitelja. „On njima nije mogao umaći. Znali su i kada je otišao za Dubai. Držali su ga dok nijesu iz njega izvukli sve informacije koje su im trebale, i onda su dopustili da se prije par mjeseci vrati na Kosovo. Zatim su dojavili kosovskoj policiji gdje se nalazi. Praktično su ga predali vlastima na Balkanu”.
Naš sagovrnik takođe tvrdi da je Keljmendijevo „skrivanje” u Dubaiju finansirala balkanska duvanska mafija koja kontroliše međunarodne puteve šverca cigareta koji su sa naših prostora izmješteni na istok.
„Duvanska mafija svojim novcem omogućava skrivanje još nekim odbjeglim narkodilerima sa međunarodnih potjernica, kao što su Goran Soković i Dejan Šekularac. Oni su viđeni u Tunisu”, kaže naš izvor.
Keljmendiju je međunarodna policija počela da diše za vratom sa pokretanjem policijske akcije pod kodnim nazivom Besa, u koju je bio uključen i američki FBI. U okviru ove akcije kojom su obuhvaćeni djelovi albanske mafije, uhapšeno je skoro petsto osoba i zaplijenjeno više od tone kokaina. Potom je krenula akcija Lutka koju su sprovodili MUP Republike Srpske, SIPA BiH, MUP Kantona Sarajevo i Tužilaštvo BiH. U startu je uhapšeno više od 30 osoba, među kojima je i bivši šef Odjeljenja za droge SIPA-e Bojan Cvijan.
Pored Cvijana uhapšen je i Zoran Pušara. Mediji su prenijeli da je policijska akcija bila usmjerena protiv tri organizovane grupe i više osoba koje su učestvovale u ubistvima i razbojništvima i rezultat je višemjesečne istrage o ubistvu Ramiza Delalića Ćele. Najmasovnija akcija izvedena je na području opštine Ilidža gdje je osnovni zadatak bio hapšenje Keljmendija, osumnjičenog da je „mozak” organizovanog kriminala. Kada ga nijesu pronašli, raspisali su međunarodnu potjernicu.
Odmah se doznalo i to da je policijska akcija u BiH bila usmjerena prvenstveno protiv kriminalne grupacije Darka Eleza, koji je stručnjak za naručena ubistva. ,,Po svoj prilici Elez je bio blizak Keljmendiju. Vjeruje se da je upravo Keljmendi naručilac nekih ubistava koja je počinila ova grupacija. Treba znati da je Elezova kriminalna organizacija bila naslonjena i na crnogorsko podzemlje. Hapšenje Keljmendija moglo bi značiti i rasvjetljavanje nekih važnih ubistava u Crnoj Gori”, kaže Monitorov policijski izvor.
Prema njegovim riječima u okviru ove akcije rasvijetljeno je ukupno dvanaest teških ubistava, jedan pokušaj ubistva, kao i jedna od najvećih pljački ikada izvedenih u Bosni i Hercegovini. Ubrzo se na ovu akciju nadovezala akcija pod kodnim imenom Argos koja je još u toku, i za koju se vjeruje da će do kraja rasvijetliti čak trideset osam ubistava.
,,Očekuje se da, između ostalih, bosanska policija rasvijetli ubistvo Taiba Torlakovića, pripadnika Ćeline grupe, kao i ubistvo Antoana Magaša. U ove dvije posljednje policijske akcije razbijeni su kriminalni klanovi Darka Eleza, Šabački klan, klan Zijada Turkovića, a sada se otkida i vrh klana, odnosno hobotnice Nasera Keljmendija”, kaže Monitorov izvor.
Centar za istraživačko novinarstvo pisao je krajem 2009. kako Keljmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.
Prema podacima srpske policije, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina sa Kosova, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu. Prije godinu dana Politika je objavila da je srpska policija, istražujući slučaj Darka Šarića, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima, što je Keljmendi negirao.
,,Ja sam biznismen, a to što o meni pišu, neka im je na čast”, izjavio je. Monitorov izvor još prije više od godinu i po je specijalno za našu novinu napravio šemu klana Keljmendi, sa Naserom na vrhu piramide. Njegove desne ruke su Ramiz Murići, Redžep Džeko Keljmendi, Mehmed Sadrija, Sadik Murići, Hisen Kurtbogaj, Skender Murići, Ahmed Mala i Muhamed Ali Gaši zvani Žuti.
Policijski izvor tvrdi da Keljmendijevi rođaci i prezimenjaci Redžep, Šefket, Valdet, Dževdžet i Agron zvani Groši, rade isključivo sa drogom. „Ram Keljmendi švercuje drvnu građu iz Crne Gore, dok je Shuma Ermuch njegov čovjek od povjerenja i na vrhu piramide šverca oružja.”
Isti izvor navodi da među Keljmendijevim ljudima veliki uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burima, Baškima i Ćazima, i da taj klan, zapravo, kontroliše crnogorsko podzemlje. ,,Pod Keljmendijevom kontrolom je i porodični klan Murići, preko kojeg pipci Keljmendijeve hobotnice stižu do SAD. Sadik Murići i Elvir Murići su u Americi pod direktnim nadzorom Skendera Keljmendija. Skender u Bruklinu kontroliše prodaju droge i oružja”.
Ispod klana Murići nalazi se još nekoliko manjih porodičnih klanova, takođe u službi Keljmendija, kao što su Lajci, Bajrami i Ljuca. Ovi klanovi, opet porodičnim vezama, u direktnoj su sprezi sa mafijom u zapadnoj Evropi.
Monitorov izvor potvrđuje navode SIPA da se uticaj Keljmendijeve organizacije osim BiH, proteže i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, a da jedan krak stiže do SAD. Smatra da bi regionalni policijski kapaciteti bili nemoćni, da se nijesu umiješali stranci.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Tufik SOFTIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije
7 danana
7 Marta, 2025
Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju
Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.
Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.
Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.
Kako?
Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.
“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije
2 sedmicena
28 Februara, 2025
Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe
Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal, dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.
Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.
Sve u svemu, trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.
Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka. Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.
Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
KONGRES, REFORMA DPS-A I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije
3 sedmicena
21 Februara, 2025
Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina
„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer je novo rukovostvo DPS –a dvije sedmice uoči Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju. Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.
“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika. Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.
Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković, zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović, policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović. Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.
Živković je na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.
Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena: Milutin Simović, Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …
Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.
Živković se ovako osvrnuo na minule dane: “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”. Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….
Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.
Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.
Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za promjene i dijalog. Odnosno da Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog zagrljaja partije koju je decenijama vodio je još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.
Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.
“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.
Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada. Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima Abdića, bili su neporedivi sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.
Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front. Samo jedan detalj. Dovoljno je da Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.
Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.
„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.
Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije. Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju.
Ne valja se zavaravati: ako bude Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
Izdvojeno / prije 2 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Vatre
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Odisej u Gazi
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Koncentraciona vlast
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Dekoracija
Milena Perović

Novi broj


VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem
-
DRUŠTVO4 sedmice
CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu
-
Izdvojeno3 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
INTERVJU4 sedmice
BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija
-
Izdvojeno4 sedmice
TRAMP, NETANJAHU, GAZA: Pakao sa pogledom na rivijeru
-
Izdvojeno3 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak
-
SVIJET3 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač