Povežite se sa nama

PERISKOP

Zagledan u zvijezde

Objavljeno prije

na

Nešto kao oproštaj

 

Iz Pariza je, a posredstvom makedonskog prozaista i dramatičara, akademika Jordana Plevneša, došla vijest da nas je napustio veliki teatarski kritičar, teatrolog i u najširem smislu kulturolog, akademik Žorž Bani. Kao sudionik prvog plenumskog okupljanja članova Akademije Balkanike Europeane u Bukureštu, upoznao sam ovog znamenitog umjetnika rumunjskih korijena i pariškoga obitavališta. Iako proslavljen svojim teatrografskim serioznim radnjama, stotinama kritičkih zapisa u najprestižnijim europskim medijima, taj dobroćudni gospodin od kongresne dvorane do kavanskih stolova, koje smo u kratkom boravku u više navrata dijelili, niti u jednom trenutku nije pokazivao nikakvu dozu patetičnosti, niti uzdržanosti, ponajmanje nadmenosti…

Sa svojom karakterističnom bradom, šarenim košuljama i hozntregerima i hlačama od najplemenitijeg somota Bani je, dapače, iskazivao radinost i angažman potpuno suprotan predodžbama kakve obično prate umjetnike svjetske reputacije. Dijalozi sa ovim kritičarem počeli su u bašti kafea pored nacionalnog teatra Rumunije. Upoznao nas je Jon Karamitru, režiser, glumac i prvi predsjedik Akademije Balkanike Europeane. A razgovarali smo, logično najviše o teatru…

Potom smo nazočili u prostoru jedne bukureštanske galerije promotivnom aktu vezanom za knjigu kakvu je mogao stvoriti umjetnik, ali i znalac suština likovne i teatarske umjetnosti kakav je bio Žorž Bani… Knjiga je rječju ali i likovnošću zborila o asocijacijama pojedinih teatarskih prizora i slika značajnih likovnih stvaralaca. Nepateična, ali znanstveno utemeljena.

Smrt je, kako je plemeniti Avdo Sidran u svojim stihovima nazva „kosac smrtonosac“, nenadano odnijela ovih zimskih dana i legendarnog Žorža Banija.

Teško je i Akademiji Balkaniki Europeani, koja je nedavno izgubila i Jona Karamitrua, ali i umjetnosti svijeta, da u relativno kratkom vremenu ostanu bez dva golema hrasta, čije opuse ne možemo još niti dostatno valorizovati, a kamoli pokušavati nadoknaditi…

Djelo Žorža Banija, koji je i svojim čelništvom u svjetskim teatrologijskim asocijacijama iznimno doprinio ugledu suvremene teatarske kritike i njenoj poziciji u povijesti umjetnosti uopće, ostaje da svijetli u tamnim nedođijama sve snažnije navale primitivizma i svakovrsnoga bezumlja.

Bio je stvaralac strasno zagledan u zvjezdarij ponad nas. Jer, samo je takav imaginator mogao moćno nadahnut zvijezdama pisati blistavu esejistiku o Vilijemu Šekspiru, Piteru Bruku, Tadeušu Kantoru, Jonu Karamitruu, o velikom komediografu Karađaleu… Čitajući njegove eseje, kritike, komparativne članke ne postajete bogatiji samo na spoznanoj razini, već ste prepušteni umjetnikovom svijetu široke kozmopolitske žudnje, svijetu u kojem je misaonosti široko, a svakoj vrsti uskoće, pogotovo one proizišle iz totalitarne svijesti, nelagodno…

Banijeva esejistika, teatrološke monografije, čitav njegov teatrologijski sistem mišljenja doprinijeli su, kao sva velika i vanvremena literatura, da se sačuvaju slojevi i slojevi povijesti umjetnosti. Bani je svoj pronicljivi kritičarsko-teatrološki sistem upotrebio da pronikne stvaralačkim putanjama cijelog niza svjetski glasovitih glumaca, režisera, koreografa, scenografa. Bio je teatrografski institut koji hodi teatarskim destinacijama svijeta od kojih je jedna bila sa naših, bitefovskih, beogradskih strana.

Treba se nadati da će temeljem iščitavanja i proučavanja njegovog djela najmlađi naraštaji kritičara, teatrologa i kulturologa tražiti i pronalaziti putove da se bar približe snovitosti koju je tkao čovjek trajno zagledan u zvijezde – Žorž Bani.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo