Nešto kao oproštaj
Iz Pariza je, a posredstvom makedonskog prozaista i dramatičara, akademika Jordana Plevneša, došla vijest da nas je napustio veliki teatarski kritičar, teatrolog i u najširem smislu kulturolog, akademik Žorž Bani. Kao sudionik prvog plenumskog okupljanja članova Akademije Balkanike Europeane u Bukureštu, upoznao sam ovog znamenitog umjetnika rumunjskih korijena i pariškoga obitavališta. Iako proslavljen svojim teatrografskim serioznim radnjama, stotinama kritičkih zapisa u najprestižnijim europskim medijima, taj dobroćudni gospodin od kongresne dvorane do kavanskih stolova, koje smo u kratkom boravku u više navrata dijelili, niti u jednom trenutku nije pokazivao nikakvu dozu patetičnosti, niti uzdržanosti, ponajmanje nadmenosti…
Sa svojom karakterističnom bradom, šarenim košuljama i hozntregerima i hlačama od najplemenitijeg somota Bani je, dapače, iskazivao radinost i angažman potpuno suprotan predodžbama kakve obično prate umjetnike svjetske reputacije. Dijalozi sa ovim kritičarem počeli su u bašti kafea pored nacionalnog teatra Rumunije. Upoznao nas je Jon Karamitru, režiser, glumac i prvi predsjedik Akademije Balkanike Europeane. A razgovarali smo, logično najviše o teatru…
Potom smo nazočili u prostoru jedne bukureštanske galerije promotivnom aktu vezanom za knjigu kakvu je mogao stvoriti umjetnik, ali i znalac suština likovne i teatarske umjetnosti kakav je bio Žorž Bani… Knjiga je rječju ali i likovnošću zborila o asocijacijama pojedinih teatarskih prizora i slika značajnih likovnih stvaralaca. Nepateična, ali znanstveno utemeljena.
Smrt je, kako je plemeniti Avdo Sidran u svojim stihovima nazva „kosac smrtonosac“, nenadano odnijela ovih zimskih dana i legendarnog Žorža Banija.
Teško je i Akademiji Balkaniki Europeani, koja je nedavno izgubila i Jona Karamitrua, ali i umjetnosti svijeta, da u relativno kratkom vremenu ostanu bez dva golema hrasta, čije opuse ne možemo još niti dostatno valorizovati, a kamoli pokušavati nadoknaditi…
Djelo Žorža Banija, koji je i svojim čelništvom u svjetskim teatrologijskim asocijacijama iznimno doprinio ugledu suvremene teatarske kritike i njenoj poziciji u povijesti umjetnosti uopće, ostaje da svijetli u tamnim nedođijama sve snažnije navale primitivizma i svakovrsnoga bezumlja.
Bio je stvaralac strasno zagledan u zvjezdarij ponad nas. Jer, samo je takav imaginator mogao moćno nadahnut zvijezdama pisati blistavu esejistiku o Vilijemu Šekspiru, Piteru Bruku, Tadeušu Kantoru, Jonu Karamitruu, o velikom komediografu Karađaleu… Čitajući njegove eseje, kritike, komparativne članke ne postajete bogatiji samo na spoznanoj razini, već ste prepušteni umjetnikovom svijetu široke kozmopolitske žudnje, svijetu u kojem je misaonosti široko, a svakoj vrsti uskoće, pogotovo one proizišle iz totalitarne svijesti, nelagodno…
Banijeva esejistika, teatrološke monografije, čitav njegov teatrologijski sistem mišljenja doprinijeli su, kao sva velika i vanvremena literatura, da se sačuvaju slojevi i slojevi povijesti umjetnosti. Bani je svoj pronicljivi kritičarsko-teatrološki sistem upotrebio da pronikne stvaralačkim putanjama cijelog niza svjetski glasovitih glumaca, režisera, koreografa, scenografa. Bio je teatrografski institut koji hodi teatarskim destinacijama svijeta od kojih je jedna bila sa naših, bitefovskih, beogradskih strana.
Treba se nadati da će temeljem iščitavanja i proučavanja njegovog djela najmlađi naraštaji kritičara, teatrologa i kulturologa tražiti i pronalaziti putove da se bar približe snovitosti koju je tkao čovjek trajno zagledan u zvijezde – Žorž Bani.
Gradimir GOJER