Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAGAĐENJE VAZDUHA ZNATNO MANJE ZBOG PANDEMIJE I OGRANIČENOG KRETANJA: COVID čisti što ljudi zagade

Objavljeno prije

na

Pored Termoelektrane i Kombinata aluminijuma, mimo grejne sezone, najveći zagađivači su više od 240 hiljada vozila od kojih je većina starija od 10 godina, a najveći procenat čine „dizelaši“. Proračuni SZO pokazuju da šest odsto svih smrti u Podgorici, 12 odsto u Nikšiću i 22 odsto u Pljevljima mogu da se pripišu posljedicama zagađenja vazduha

 

Ironija koju je donio COVID-19 je da je vazduh u Crnoj Gori znatno – čistiji.

To je, uglavnom, rezultat ograničenog saobraćaja, prinudnog parkiranja većine od oko 240 hiljada registrovanih vozila, od kojih više od dvije trećine troši dizel. Više od polovine svih vozila staro je od deset do 20 godina, a petina čak i do tri decenije.

Ostali zagađivači, Kombinat aluminijuma, Termoelektrana i neokončana grejna sezona još emituju zagađanje i svoje crne bilanse – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Preventiva od širenja pandemije uticala je i na globalne trendove, što pokazuju satelitski snimci znatno manjeg zagađenja iznad industrijskih zona u Evropi i svijetu.

Da to ima veze sa COVID-19 pokazuju i rezultati Internacionalne kompanije za informacije o kvalitetu vazduha, (IKAir) koja je proučavajući deset svjetskih metropola najviše pogođenih epidemijom, zaključila da su opsežne preventivne mjere, uticale da se zagađenje vazduha smanji od 30 do 60 odsto.

U Podgorici je u posljednjih mjesec dana broj štetnih čestica koje utiču na plućna, srčana i maligna oboljenja, prešao graničnu vrijednost od 50 mikrograma po metru kubnom (μg/m3) samo osam dana, potvrđeno je na sajtu Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, gdje se dnevno ažuriraju podaci o kvalitetu vazduha. Najveći nivo zagađenja lebdećim PM 10 (čestice manje od 10 mikrograma koje predstavljaju smješu dima, čađi, kiseline, teških metala) zabilježen je 21. marta i iznosio je 144,8, dok je nivo PM 2.5 čestica (prečnika 2.5 mikrometra, ili tri odsto prečnika ljudske dlake) bio 123,1 μg/m3.

Za razliku od ovih rezultata mjerenja, sredinom januara u Podgorici je zabilježen nivo PM 2.5 preko 350 μg/m3, što je ekvivalentno pušenju 16 cigareta dnevno, po metodi koju je razvio profesor fizike sa Univerziteta Kalifornija Ričard Mjuler. On i njegova ćerka Elizabet, koja se bori protiv klimatskih promjena i zagađenja vazduha, napravili su 2015. godine veliko istraživanje u Kini i došli do zaključka da je pušenje jedne cigarete dnevno jednako štetnim efektima udisanja vazduha u kom nivo opasnih PM 2.5 čestica iznosi 22 mikrograma po metru kubnom. (http://berkeleyearth.org/air-pollution-and-cigarette-equivalence/).

Koncentracija štetnih PM10 čestica na mjernim stanicama u Podgorici, početkom januara prelazile su 510 mikrograma po metru kubnom, a prema zvaničnim podacima Agencije za decembar, vazduh u Podgorici, Bijelom Polju i Pljevljima bio je zagađen gotovo svaki dan. U Nikšiću je taj prosjek bio nešto blaži, s tim da su pojedinih dana zabilježene izuzetno visoke koncentracije ovih čestica: 16. decembra PM 2.5 – 609,3, PM 10 – 721,2, što je 12 do 14 puta više od dozvoljene srednje dnevne vrijednost od 50 mikrograma.

Prekoračenje srednje vrijednosti zagađenosti ne bi smjelo godišnje da premaši 35 dana. Pljevlja su tokom prošle godine imala takvih 136 dana, a pretprošle 129, Nikšić 2019. – 61, a 2018. čak 79 dana, Podgorica 2018. imala je 75, a prošle godine 57 dana zagađenih iznad dozvoljenih srednjih vrijednosti. U Bijelom Polju je mjerenje počelo tek prošle godine i uporedni podaci iz sezone 2019/20 ukazuju da je tokom grejne sezone od 1. oktobra do 1. aprila zagađenije i od Pljevalja.

Iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) za CIN-CG objašnjavaju da je postalo uobičajeno da je tokom zimskih mjeseci, u centralnom i sjevernom regionu, lošiji kvalitet vazduha, a kao glavne razloge navode industrijsku aktivnost, saobraćaj i sezonu grijanja.

„Epizode visokog zagađenja vazduha, u prvom redu suspendovanim česticama (PM10 i PM2.5) su karakteristične za zimske mjesece u periodima kada vremenski uslovi, uz pojavu visokog atmosferskog  pritiska, usporavaju  cirkulaciju  vazduha  donoseći  suve,  hladne i  maglovite noći. Prisustvo faktora  koji utiču na pogoršanje kvaliteta vazduha traje od četiri mjeseca u Podgorici do pola godine u Nikšiću i Pljevljima. U tim  vremenskim periodima je skoncentrisan cjelokupni godišnji broj prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti suspendovanih čestica, osim u slučajevima akcidentnih situacija“, navode iz EPA.

Iz Agencije su krajem avgusta počeli dnevno da objavljuju izvještaje o kvalitetu vazduha za najzagađenije sredine Podgoricu, Nikšić, Bar, Pljevlja, Bijelo Polje, Kotor, Gornje Mrke i Gradinu.

Kada su u januaru mediji, NVO i političari iz opozicije problematizovali stalno zagađenje i inertan odnos institucija, Agencija je saopštila da je „zakonom zabranjeno da se vrši neovlašćeno tumačenje rezultata koje može da bude pogrešno i da dovede do dezinformisanja građana”. Problem je što nije bilo „ovlašćenog tumačenja rezultata“.

„Kako je zagađenje vazduha u Crnoj Gori sezonskog karaktera i najčešće je vezano za period kada je neophodno zagrijavanje prostorija, tako i rješenja moraju ići u pravcu uspostavljanja sistema daljinskog grijanja u urbanim sredinama, sprovođenja mjera za energetsku efikasnost u objektima za individualno i kolektivno stanovanje, strogo sprovođenje ekoloških standarda u industriji, modernizaciju voznog parka, unapređenje gradskog prevoza i niz drugih aktivnosti”, ocjenjuju iz Agencije za CIN-CG.

I pored boljeg stanja posljednjih mjesec dana, podaci Agencije pokazuju porast prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti PM 10 do 1. aprila u odnosu na proteklu sezonu u Podgorici i Nikšiću. Najveće zagađenje u Podgorici se očitava na kružnom toku na Zabjelu, gdje je jedna od najvećih koncentracija automobila u glavnom gradu.

Biolog Vuk Iković kaže da Termoelektrana uzrokuje ispuštanje 41odsto ukupnih azotnih oksida, a Kombinat aluminijuma 41 odsto svih zagađujućih PM10 čestica.

„Zvanični podaci kažu da su Pljevlja najveća ekološka crna tačka. Podaci jasno ukazuju da je evidentno direktno zagađenje vode, zemljišta i vazduha. Uzrok tome je Termoelektrana, Rudnik uglja, “Vektra Jakić”, odlagalište šljake i pepela na Maljevcu i odlagalište otpada i jalovine na Jagnjilu” – rekao je Iković za CIN-CG.

Iković  ističe i ozbiljne posljedice zbog ogromnog broja automobila, najčešće starih i na dizel gorivo. Više od 70 hiljada automobila registrovano je samo u Podgorici.

,,Zeleno svjetlo za pješaka traje kraće nego za vozila. Najveća koncentracija otrovnih čestica je na raskrsnicama na visini od metra. Zato najviše trpe djeca i osobe u kolicima. Javni prevoz još nije organizovan. Ne postoji brza komunikacija predgrađa sa centrom. Sistem tjera građane da kupe auto, umjesto da ih podstakne da koriste druge vidove prevoza”, kaže Iković.

U Crnoj Gori je, tokom prošle godine, registrovano 246.423 vozila: motocikla 6.193, automobila 215.496, kombija 462, autobusa 1.461, teretnih 17.282, specijalnih i radnih 576, vučnih 1.662, priključnih 3.090 i traktora 201.

Prema podacima koje je MUP dostavio CIN-CG, naftu, odnosno dizel troši 180.153, vozila, 54.678 koriste benzin super 98, a  515 benzin 86, mješavinu 14, kombinaciju benzin – plin 7.854, a na električni pogon je svega 144 automobila.

Registrovanih ,,oltajmera” proizvedenih do 1979. godine je 459. Čak 10.428 vozila je iz vremena SFRJ (1980-89). Iz posljednje decenije prošlog milenijuma je ukupno 43.186 registrovanih vozila.

Sa godinom proizvodnje od 2000. do 2010. godine ima 134.653, najviše ih je iz 2004. godine – 15.573 i 2007. – 15.937 vozila .

Od 2010. godine do kraja 2019. godine uvoženo je godišnje između 4.200 i 7867 ili ukupno 57,607 novih automobila.

Tokom protekle godine u Crnu Goru je uvezeno najviše polovnih dizel automobila – 14.088, a na benzin samo 1.020, podaci su Uprave carina. Novih automobila na benzinski pogon uvezeno je 2.225, dizelaša 1.363, a električnih samo 25 – saopštili su za CIN-CG.

Iz Uprave carina kažu da, u skladu sa Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima i važećim pravilnikom o tehničkim zahtjevima nije dozvoljen uvoz polovnih vozila koja ne ispunjavaju standard EURO 4. Nova bi trebalo da budu opremljena motorom minimalnog standarda EURO 6 i da ispunjavaju zahtjeve u odnosu na granične vrijednosti izduvnih emisija i nivoa buke.

U Njemačkoj je od aprila prošle godine uvedena djelimična zabrana kretanja u pojedinim gradovima za dizelaše EURO 4. Zbog toga je bilo i protesta, a gradovi Hamburg, Berlin, Štutgart i Darmštat prijavili su više od 16.000 osoba koja su prekršila zabranu upotrebe starijih, „neekoloških” dizel automobila.

Na pitanja o podacima kako zagađenje vazduha utiče na zdravlje iz Instituta za javno zdravlje nijesu odgovorili. Nezvanično, novijih istraživanja nema, pa je i dalje aktuelno ono koje je Institut u saradnji sa ekspertima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) uradio krajem 2015. i početkom 2016. godine. Studija procjene uticaja zagađenja vazduha koja je obuhvatila Pljevlja, Podgoricu i Nikšić, ukazala je na to da su više od 250 prijevremenih smrtnih slučajeva i 140 prijema u bolnicu na godišnjem nivou u ova tri grada, kao i niz drugih zdravstvenih posljedica direktno povezani sa izlaganjem povećanoj koncentraciji PM česticama.

Proračuni SZO pokazuju da šest odsto svih smrti u Podgorici, 12 odsto u Nikšiću i 22 odsto u Pljevljima mogu da se pripišu posljedicama zagađenja vazduha iznad vrijednosti koje propisuje ova institucija. Iz Instituta su ranije za CIN-CG kazali da je godišnja stopa prijevremene smrtnosti povezana sa izlaganjem zagađujućim česticama u Crnoj Gori i do 60 puta veća od tragičnih posljedica saobraćajnih nezgoda. Veća je i do 20 puta od smrtnosti usljed bolesti digestivnog sistema.

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da je zagađenje vazduha globalni javno zdravstveni izazov koji godišnje ubije sedam miliona ljudi!

Iković smatra da je neophodno uvesti taksu za zagađenje. Pod ovim se podazumijeva plaćanje za ispuštanje zagađujućih supstanci u vazduh, prije svega za ugljenik, azotni i sumporni oksid, čađi…

,,Moguće je da sa ovakvim kvalitetom vazduha postanemo članica EU, ali onda ćemo plaćati troškove zagađenja. Na primjer, za svaku ispuštenu tonu CO2 danas bi platili 25 eura. Ukoliko Crna Gora reguliše ključne zagađivače i sačuva i oporavi šume imaće šansu da prihoduje milione, jer će svojom prirodom uspjeti da smanji stepen zagađenja izvan granica. To bi trebalo da bude naša ponuda Evropi, da na račun ekološkog potencijala podstakne energetsku nezavisnost. To je jedan od razloga zašto Podgorica treba da bude grad drveća i zato smo pokrenuli inicijativu 100.000 stabala”, kaže Iković.

Aleksandar Perović iz NVO Ozon ističe da je kvalitet vazduha važan segment Poglavlja 27 u procesu pregovaranja sa EU.

„Do sada ni ta međunarodna organizacija nije pokazala veliko interesovanje za problem aerozagađenja, što je za nas veoma začuđujuće, imajući u vidu da je pravo na čist vazduh jedno od osnovnih ljudskih prava. Ukoliko takav pristup i dalje bude prisutan, teško je očekivati da domaći donosioci odluka urade nešto konkretno’, rekao je Perović za CIN-CG.

Na pitanje CIN-CG o tome da li je zbog zagađenja vazduha ugrožena realizacija obaveza iz Poglavlja 27, iz Agencije su odgovorili da su „Strategijom aproksimacije i donošenjem početnih mjerila za pregovore definisani i predloženi rokovi za sprovođenje aktivnosti u cilju smanjenja zagađenja vazduha“.

„Zagađenje vazduha ne ugrožava realizaciju obaveza iz Poglavlja 27, već inicira pronalažanje najboljih mogućih rešenja za ovaj problem”, tvrde iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine.

 

Opasno paljenje guma i otpada

Stari namještaj, brda šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Stanovnici ovih naselja redovno nadležnim službama prijavljuju miris paljevine i dim koji se šire naseljima, i dalje kroz grad.

,,Paljenjem guma kao i bilo koje plastike oslobađa se jedna od najotrovnijih supstanci, dioksin. Dio udišemo, a ostatak odlazi u atmosferu, sa prvim kišama se vraća i taloži u zemljište i vodu. Pitanje je koja je svrha inspekcije, ako ne kažnjava počinioce“, kaže Iković.

Kazne za nesavjesne, prema Zakonu o upravljanju otpadom, kreću se do 40 hiljada eura za pravna i do dvije hiljade eura za fizička lica. Ovo izgrednike ne zaustavlja, uglavnom zbog toga što nadležne službe mogu da privedu samo one koje zateknu da ne poštuju zakon.

Iković preporučuje da bi, ukoliko pojedinci pale gume zbog prodaje čelične žice, trebalo zabraniti njen otkup bez potvrde porijekla takvog otpada.

 

Među najgorim su i komšije 

Na listi 100 najzagađenijih gradova, prema podacima IQAir, 15. aprila 2020. godine svijeta našle su se i balkanske prestonice.

Sarajevo je zauzelo 11. poziciju najzagađenijeg grada svijeta, Beograd 61, Skoplje 85. i Zagreb 94. mjesto.

Na listi 100 najzagađenijih država svijeta, prema podacima iste kompanije 2019. godine na 14. mjestu nalazi se Bosna i Hercegovina, na 17. Sjeverna Makedonija, na 32. Srbija i 51. Hrvatska. Na ovoj listi nema Slovenije i Crne Gore.

Prema IQAir-u, najzagađeniji grad na svijetu je Šenjang u Kini.

Najzagađenija zemlja Evrope, prema GreenMatchu, je Turska, a slijede je Poljska i Latvija. Zemlje sa najčistijim vazduhom su Švedska, Finska i Francuska.

 

Pad zagađenja u metropolama

Zagađenje vazduha u svjetskim metropolama bilježi pad do 60 odsto u odnosu na prethodnu godinu usljed zastoja zbog pandemije, objavio je  CNN pozivajući se na podatke IKAir-a.

U sedam od 10 proučavanih gradova, uključujući Nju Delhi, Seul, Vuhan i Mumbaj, primijećeno je značajno poboljšanje kvaliteta vazduha u odnosu na isti period prošle godine.

U indijskoj prijestonici Nju Delhi očitano je smanjenje nivoa PM 2.5 za 60 odsto od 23. marta do 13. aprila. Kineski grad Vuhan, odakle je krenula pandemija, zabilježio je smanjenje zagađenja vazduha za 44 odsto od 26. februara do 18. marta.

Rekordno smanjenje zagađenja vazduha zabilježeno je i u Los Anđelesu – tokom 18 dana od 7. do 28. marta nivoi koncentracije PM2.5 su smanjeni za 31 odsto.

I u Evropi –  London, Madrid i Rim imali su smanjenja PM2.5 u poređenju sa 2019. godinom.

 

Rekonstrukcija Termoelektrane kasni

Ekološka rekonstrukcija postojećeg bloka TE “Pljevlja”, trebalo je da bude  završena do naredne godine, ali će zbog pandemije kasniti, jer ni ugovor još nije potpisan.

Početkom novembra prošle godine EPCG je za pobjednika tendera za ovaj posao proglasila konzorcijum kineske kompanije Dongfang Electric International (DEC) podgoričke firme Bemaks, preduzeća BB „Solar“ Blaža Đukanovića, sina predsjednika Crne Gore i firme „Permonte“ koji su tražili 54.427.700 eura. Oni su se uklopili u procjenu da je posao vrijedan 45 miliona eura, odnosno 54.450.000 sa PDV-om, koju je uradila njemačka kompanija Steag Energy Services. Drugi učesnici tražili su znatno više: Shangai Electric Group Co.Ltd. 97.922.683, a Hamon–Rudis 72.539.500 eura, ali to nije izazvalo podozrenje EPCG, što bi trebalo da je uobičajeno, kada je raspon između ponuda veliki.

Predstavnici kineske korporacije trebalo je da dođu u februaru na dogovore o potpisivanju ugovora, ali je to odloženo, jer bi, zbog epidemije u Kini prvo morali u karantin. Iz EPCG su, zatim, rekli da ih očekuju u martu, da bi kineski ambasador u Crnoj Gori Liu Jin 15. aprila u intervjuu “Vijestima“ izjavio da su “obje strane u toku pripreme potpisivanja ugovora” i da se nada da će što prije biti potpisan.

“Projekat obuhvata, zajedno sa revitalizacijom deponije Maljevac vrijednom oko 20 miliona eura, izgradnju sistema za odsumporavanje, sistema za denitrifikaciju, unapređenje rada elektrofilterskog postrojenja kao i izgradnju sistema za tretman otpadnih voda. Uporedo sa ekološkom rekonstrukcijom, u roku od 12 mjeseci od potpisivanja ugovora, obezbjediće se i izvor toplotne energije za toplifikaciju Pljevalja”, saopšteno je iz EPCG prilikom objave pobjednika na tenderu, uz najavu da će nakon ekološke rekonstrukcije, sve emisije i produkti sagorijevanja uglja i hemijskih procesa u skladu sa domaćim zakondavstvom i evropskim direktivama, biti svedeni ispod dozvoljenih granica.

Nova analiza Alijanse za zdravlje i životnu sredinu (HEAL), Sandbag-a, Evropske mreže za klimatsku akciju (CAN Europe), Mreže za nadzor javnih finansijskih institucija u Centralnoj i Istočnoj Evropi (CEE Bankwatch) i Evrope bez uglja (Europe Beyond Coal) iz 2019. godine, pokazala je da 16 zastarelih termoelektrana na ugalj u zemljama Zapadnog Balkana predstavljaju zdravstveno i ekonomsko opterećenje za čitavu Evropu.

Svake godine, prema tom dokumentu, zagađenje vazduha iz termoelektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu dovodi do 3.900 preuranjenih smrti, 8.500 slučajeva bronhitisa kod djece, kao i do drugih hroničnih obolenja, čime se u Evropi prouzrokuje i do 11.53 milijardi eura ukupnih zdravstvenih troškova.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

AFERA MANDIĆI: Zataškavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako stvari stoje, Danilo Mandić će, i nakon najnovijih problema sa zakonom, ostati u službi kod strica Andrije Mandića, kao„savjetnik“ predsjednika Skupštine Crne Gore. Naoružan i opasan

 

Samo su naivni mogli pomisliti da će se „navodni“ pokušaj ubistva Podgoričana Darka Perovića i Arisa Turkovića, i hapšenje osumnjičenog za ovo krivično djelo Danila Mandića, bratanića i tjelohranitelja predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, završiti jednim policijskim saopštenjem.

Pet dana nakon te objave, množe se pitanja bez odgovora. Od dileme kako je Danilo Mandić, kao osuđivana osoba koje se u policijskim evidencijama vodi kao bezbjednosno interesantno lice, mogao postati visikorangirani službenik Skupštine Crne Gore (zvanično savjetuje predsjednika parlamenta, nezvanično – stara se o strikovoj bezbjednosti), pa do tvrdnje da se ništa od onoga o čemu nas je izvijestila policija nije dogodilo.

Umjesto da otklone sve nedoumice i objasne građanima šta se i kako dogodilo, ćutanjem se brane ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost Aleksa Bečić ali i Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ne oglašava se ni predsjednik parlamenta, kao da ga se ova priča ni malo ne dotiče. Nema ni tradicionalnog partijskog saopštenja kojim se, u sličnim prilikama,  apeluje „pustite nadležne da rade svoj posao“. Muk.

Opozicija od Andrije Mandića traži da podnese ostavku. Kažu, ne zato što je postavio sinovca da mu bude lično obezbjeđenje, već što mu je sinovac bezbjednosno interesantno lice kojem je – ne zna se ko i kako – omogućeno da naoružan i van radnog vremena koristi službeno vozilo (koristio ga je, navodno, i u noći 19. aprila kada je, prema navodima policije, počinio krivično djelo pokušaj ubistva).

Umjesto valjanih i dokazima potkrijepljenih objašnjenja, dobili smo  potvrdu teze da živimo u svijetu alternativnih činjenica: konstruišu se nove verzije događaja, mijenjanju se iskazi povrijeđenih  (do mjere da se na kraju nijesu sjećali ni da je iko pucao u njih), a advokat Danila Mandića sve samouvjerenije ponavlja tvrdnju da njegov klijent 19. avgusta nije izvršio bilo kakvo krivično djelo, pošto takvog djela nije ni bilo. Kao ključni dokaz advokat Miroje Jovanović navodi postupanje nadležnih institucija. Odnosno, njihovo nepostupanje.

Jovanović je problematizovao činjenicu da u noći pucnjave nije obavljen uviđaj, što je par dana kasnije okrenuo u korist svog klijenta i zaključio da uviđaj nije obavljen jer se događaj nije ni desio. Sa druge strane, iz policije navode šta su sve utvrdili te noći.

Saopštili su da je dežurna služba  oko 3.40 časova obaviještena o sukobu više osoba u blizini raskrsnice Bulevara Ivana Crnojevića i ulice Marka Miljanova, gdje je jedno lice upotrijebilo vatreno oružje. Nakon izlaska na lice mjesta zatekli su jednu osobu koja je odbila da policijskim službenicima pruži na uvid lična dokumenta. Umjesto da se legitimiše, ovaj muškarac je pošao sa lica mjesta vozilom marke „škoda“, podgoričkih registarskih oznaka, da bi nakon toga izazvao saobraćajnu nezgodu. Policija je tada utvrdila da je riječ o Peroviću kod kojeg  je primijećeno da ima ranu u predjelu desne potkoljenice.

„On je upućen na ukazivanje ljekarske pomoći… Tom prilikom je testiranjem utvrđeno da je D.P. pozitivan na prisustvo alkohola u koncentraciji od 0,66 g/kg kao i psihoaktivnih supstanci u organizmu – opojne droge kokain, te da je vozilom upravljao pod dejstvom istih. Na licu mjesta nisu zatečena druga lica, osim očevidaca događaja. Licu D.P. je ukazana pomoć u Urgentnom bloku a isti je tom prilikom odbio detaljne ljekarske preglede i snimanja nakon čega je dežurni ljekar na osnovu vizuelnog pregleda sačinio izvještaj o povredi. Kasnije, nakon ponovnog pregleda, konstatovana je prostrelna rana u predjelu desne potkoljenice. Tokom pružanja medicinske pomoći licu D.P, isti policijskim službenicima nije dao tačne informacije na okolnosti povređivanja“, piše u posljednjem u nizu saopštenja policije.

Perović je zatim uhapšen zbog više počinjenih prekršaja iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja i Zakona o javnom redu i miru, da bi dan kasnije 20. aprila, kod sudije za prekršaje oglašen krivim i kažnjen iznosom od 3.450 eura.

Nakon što je policija „došla do saznanja“ da je jedno lice upotrijebilo vatreno oružje, oko 5.00 časova obaviještena je dežurna tužiteljka  u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, koja  je „u komunikaciji sa policijskim službenicima koordinirala aktivnostima, a koju su policijski službenici blagovremeno obavještavali o novonastalim okolnostima“. Istog dana oko 7:47 sati, navodi se u saopštenju policije,  sa svime je upoznata i državna tužiteljka u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, koja se izjasnila da postupanje po predmetnom događaju nastavi Osnovno državno tužilaštvo.

„Policijski službenici su prethodno, u ranim jutarnjim, i kasnije u dnevnim časovima tri puta izvršili pregled i pretragu užeg i šireg lica mjesta u cilju pronalaska predmeta i tragova o čemu su sačinjeni adekvatni spisi sa propratnom foto dokumentacijom. Preduzimajući policijsko-tužilačke aktivnosti pregledan je i izuzet veći broj nadzornih kamera u užem i širem licu mjesta, prikupljena su obavještenja od više lica, utvrđen boravak oštećenih i osumnjičenog lica tokom kritične večeri u jednom ugostiteljskom objektu, kao i kretanje vozila Range Rover za koje se sumnja da je korišćeno prilikom izvršenja krivičnog dela od strane lica M.D“, navode u saopštenju.

Tokom tih radnji identifikovana je i druga osoba koju je ranio osumnjičeni Danilo Mandić. Aris Turković je, ipak, ostao nedostupan policiji sve do večernjih sati. Tada je, kažu, „obezbijeđen“  na način što je lociran u svojoj kući, nakon čega se uputio na ukazivanje ljekarske pomoći. U Urgentnom centru su mu konstatovane povrede nastale od projektila ispaljenog iz vatrenog oružja.

„Policijski službenici su po prikupljenim saznanjima o događaju raspisali potragu za licem D.M. i u više navrata pokušali da lociraju vozilo i lice nakon čega je oko ponoći 20.4.2025. godine, D.M. pristupio prostorijama Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, i tom prilikom je izvršena kriminalistička obrada lica, izuzimanje i uzorkovanje tragova koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenim krivičnim djelom – navode iz policije i dodaju da je vozilo kojim je upravljao Madnić dobrovoljno predato od strane trećeg lica.

Pokazalo se da je to vozilo (Range Rover) neobično makar koliko i njegov vozač. Ono je, tokom neke od aktuelnih istraga, oduzeto od vlasnika pa, ustupljeno na korišćenje Skupštini. Navodno, da bi se koristilo za obezbjeđenje štićenih osoba.  Ali…

„Vozilo za koje se sumnja da je korišćeno prilikom izvršenja krivičnog djela nije u vlasništvu MUP-Uprave policije, već je isto u vlasništvu Skupštine Crne Gore na koju je i registrovano“, navode iz policije, uz objašnjenje da ne znaju ni kako je Danilo Mandić angažovan kao tjelohranitelj svog strica Andrije. „Uprava policije ne posjeduje saznanja o radno-pravnom statusu ovog lica, niti njegovom radnom angažovanju u javnom ili privatnom sektoru“.

Dok su istražitelji, pozivajući se i na svjedočenja povrijeđenih, tvrdili da je Mandić osoba koja je pucala u centru Podgorice, advokat Miroje Jovanović je, proročki, insistirao da nijedan dokaz ne povezuje njegovog branjenika sa tim krivičnim djelom. Onda su oštećeni/ranjeni promijenili priču. Jedan ne zna ko ga je ranio, a drugi, navodno, nije znao ni da je ranjen… Konačno, Ranjeni Perović je, nekoliko dana nakon ranjavanja, tužiteljki tvrdio da je pod policijskom prijetnjom označio Mandića kao osobu koja je pucala u njega i Turkovića.

Zataškavanje traje. Dok se nadležni nadmeću dokazujući nesposobnost i odsustvo elementarne volje da rade svoj posao. Ili se sve što rade preduzima da se prava istina ne otkrije.

Jedino što je nesumnjivo utvrđeno jeste da je Danilo Mandić od ranije poznat policiji. Osuđivan je zbog učešća u tuči, napada na policijskog službenika, nedozvoljenog držanja oružja. Izašao je iz zatvora početkom januara 2024. godine, gdje je služio kaznu za napad na službeno lice u vršenju službene radnje, a odmah nakon toga dobio  posao kod strica, kao lično obezbjeđenje.

Kako stvari stoje, na tom mjestu će ostati i nakon najnovijeg problema sa zakonom. Savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore. Naoružan i opasan.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I BEMAKS: Poslovi se nastavljaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pada DPS-a, nove vlasti su konstantno u sukobu sa Bemaksom. S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano nastavlja da dobija unosne poslove od države  Rekord bi mogao da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura

 

 

Bivši vlasnik kompanije Bemaks i sadašnji  predsjednik Odbora direktora ove kompanije Veselin Kovačević pokrenuo je tužbu za raskid kupoprodajnog ugovora, kojim je u julu 2022. prodao tu firmu Ivanu Uboviću za 750.000 eura. To je uradio nakon što je dobio rješenje Poreske uprave da treba da plati 28,5 miliona eura na ime poreza na kapitalnu dobit nastalu iz ovog ugovora.

Ivan Ubović, sin Ranka Ubovića, u julu 2022  kupio je od Kovačevića  Bemaks za manje od jedan odsto njene tadašnje vrijednosti iskazane u zvaničnim izvještajima. Kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital  je bio procijenjen na 142 miliona, a na računu je imala i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion eura.

Kovačević sada u žalbi na ovo poresko rješenje navodi da mu u trenutku potpisivanja ugovora nije bilo poznato da će naknadno zakon o porezu na dohodak biti mijenjan i da će imati retroaktivnu primjenu. Smatra i da sada treba prekinuti upravni postupak određivanja poreske obaveze dok Osnovni sud ne odluči o njegovoj tužbi za poništenje ugovora.

Poreska uprava je na osnovu izvještaja ovlašćenog vještaka utvrdila poresku obavezu Kovačeviću, u iznosu od 23,7 miliona eura zbog toga što je tu kompaniju u julu 2022. vrijednu 158,2 miliona eura prodao mlađem Uboviću za 750 hiljada eura. Rješenjem je utvrđena i pripadajuća kamata od 4,7 miliona eura od nastanka poreske obaveze do donošenja rješenja 20. februara ove godine.

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica nedavno je saopštio da će Bemaks uplatiti državi 28,4 miliona eura  po osnovu izbjegnutog poreza na kapitalnu dobit i obračunate kamate. Poručio je i da je ovo poruka svima da je vrijeme izbjegavanja poreza i dogovora iza zatvorenih vrata prošlo.

Nakon Bemaksovog prenosa vlasništva, kojim je višemilionska firma prodata za siću, Ministarstvo finansija, na čijem je čelu bio Aleksandar Damjanović, pokrenulo je izmjene zakona o porezu na dohodak fizičkih lica. U obrazloženju izmjena zakona naveli su da će se tako spriječiti zloupotrebe, kao i da će budžet Crne Gore ostvariti dodatne prihode. Izmjene zakona stupile su na snagu u januaru 2023.

Nakon godinu i po, potpredsjednik Vlade Momo Koprivica je 17. juna 2024. godine podnio Poreskoj upravi inicijativu za provjeru poreske obaveze u slučaju Bemaks. Poreska uprava je obavila inspekcijski nadzor i 16. januara ove godine sačinila o tome zapisnik. Rješenje je donijeto 20. februara kojim je utvrđena poreska obaveze Kovačeviću na ima poreza na kapitalnu dobit na osnovu ostvarene prodaje udjela u kompaniji Bemaks.

Veselin Kovačević tvrdi da je prodaja Bemaksa izvršena zakonito, transparentno i u skladu sa važećim propisima a da pravni osnov za preispitivanje cijene transakcije između privatnih subjekata ne postoji. Optužio je Koprivicu za instrumentalizaciju državne funkcije u svrhu predizborne kampanje u Nikšiću.

Od početka rada poslovanje ove kompanije se prepliće sa politikom. Bemaks je osnovan 2007. godine, prije ekonomske krize, u vrijeme građevinskog zamaha i očekivanja početka gradnje auto-puta. Slovio je za firmu blisko povezanu sa DPS-om. Kompanija se povezivala sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, za koga se tvrdilo da je njen skriveni vlasnik. Roćen je to više puta negirao. Mediji su pisali i da učešće u kompaniji imaju Ranko UbovićAleksandar Mijajlović, bivši premijer Igor Lukšić, kao i sada pritvoreni bezbjednjak i zamjenik direktora Uprave policije Zoran Lazović. Spekulisalo se da iza ove firme stoji takozvani klan Grand, koji se povezuje sa švercom cigareta i narkotika.

Formalno, osnivač, stopostotni vlasnik i direktor preduzeća bio je Veselin Kovačević koji je prethodno bio na čelu firme Fin Invest, jedne od firmi iz Atlas grupe Duška Kneževića.

Nakon promjene, nove vlasti su konstantno u sukobu sa ovom kompanijom. Bivši premijer Dritan Abazović je Ranka Ubovića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića krajem 2022. godine, između ostalog, optužio da su preko Bemaksa švercovali kokain i cigarete. Dodao je i da je ova kompanija eksploatacijom šljunka iz korita rijeka Morače i Cijevne nelegalno prihodovala desetine miliona. Početkom ove godine premijer Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić optuživali su Bemaks da stoji iza studenskih protesta koji su uslijedili nakon tragedije na Cetinju.

S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano i nakon promjene vlasti nastavlja da na tenderima dobija unosne poslove od države. Prve godine nakon promjene vlasti 2021., Bemaks je iz budžeta povukao 19, a sljedeće 20 miliona. Za vrijeme premijera Abazovića, 2023. Bemaks bilježi rekord u poslovanju sa državom i iz budžeta naplaćuje 26,9 miliona. Tokom prošle godine iz budžeta im je uplaćeno 9,7 miliona eura. Rekord u poslovanju sa državom trebalo bi da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura.

Poslovni prihodi Bemaksa tokom prošle godine bili su 82,5 miliona eura, a kompanija zapošljava 124 radnika.

Uporedo sa građevinskim poduhvatima ovu kompaniju prati i priča o švercu. Prema dokumentu Uprave prihoda i carina iz avgusta 2022. godine, Bemaks je nastao iz kriminalnog klana Grand, preko kojeg je obavljan šverc cigareta. Ovaj dokument je upućen premijeru Abazoviću, dok je na čelu Uprave prihoda i carina bio Rade Milošević iz URA, koji je nakon par mjeseci u oktobru 2022. godine uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u švercu cigareta. Dokument u kome se navodi sistem šverca cigareta preko Bemaksa aktuelizovan je i tokom prošle godine, kada je uhapšeno više lica koja se povezuju sa kompanijom.

Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem košarkaškog trenera, vlasnika barske firme Playmaker Đorđija Pavićevića. Nakon toga, u februaru 2024. uhapšen je Aleksandar Mijajlović. Optužen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. U decembru 2024. zbog sumnje za šverc cigareta, uhapšeni su i drugi pripadnici navodnog klana, među kojima i biznismen Saša Pekić, nezvanični suvlasnik firme Tehnomax.

Krajem marta ove godine na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen je vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. SDT sumnja da je vlasnik ove kompanije bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar.

Kompanija Tehnomax, osnovana je 2004, ima  17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Poslovni prihodi kompanije u 2022. bili su 49 miliona, 2023. – 54 , a prošle godine 58 miliona eura. Tokom 2017. godine bila je dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnja da brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, već je pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.

Kako se navodi u spisima SDT-a, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država.

Narudžbe su, kako piše u spisima SDT-a, praktično dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa

U akciji protiv duvanske mafije, Specijalno policijskog odjeljenja (SPO), protekle sedmice, uhapsilo je Velimira Milačića vlasnik poljoprivredne apoteke Agrarija, čije se sjedište nalazi u podgoričkom naselju Dahna. Milačiću se stavlja na teret krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.

Kompanija Agrarija posluje od 2015. godine, a u lancu ima veliki broj poljoprivrednih apoteka širom države. Prihodi ove firme su u protekle tri godine udvostručeni, pa je tako ukupan prihod 2021. bio 1.5 miliona, dok je poslovna 2023. kao i prošla godina završena sa prihodima od 3,1 miliona eura.

Službenici SPO uhapsili su i Žarka Bulatovića, vlasnika firme BatBojana. Bulatovićeva firma se godinama bavi pružanjem usluga prevoza robe kamionima, a posljednjih godina širili su biznis i u građevini. Ova firma je sa 477 hiljada poslovnih prihoda u 2022. tokom 2023. uvećala prihode na 1,1 miliona, a prošle godine ostvarila poslovne prihode od 1,4 miliona.

Protekle sedmice uhapšen je i Rožajac Mujo Mujević, koji se više od deceniju i po u obavještajno-policijskim dokumentima pominje kao jedan od ključnih švercera cigareta na sjeveru države. SDT ga sumniči da je  počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.

Ime uhapšenog Muja Mujevića u kontekstu šverca cigareta pomenuto je još 2013. kad je njegov sugrađanin Ma­ha­rem Fej­zić iz­nio da je Mujević navodno glavni or­ga­ni­za­tor šver­ca ci­ga­re­ta­ma u Ro­ža­ja­ma, te da je još u to vrijeme imao milionski vrijednu imovinu koju je zaradio od prekograničnog šverca.

Zbog tih tvrdnji, Fejziću su stizale prijetnje, a kasnije je i pravosnažno osuđen da plati 14.000 eura zbog toga što nije dokazao tvrdnje. Uhapšeni Mu­je­vić je lišavan slobode i 2010. go­di­ne nakon što je uhva­ćen u šver­cu ci­ga­re­ta vri­jed­nih 28.500 eura.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović-Marković, nedavno je izjavila, da postoji direktna veza između Đorđija Pavićevića i Aleksandra Mijajlovića u švercu cigareta. Obojica su tokom protekle godine pušteni da se brane sa slobode.

,,Rat” između države i Bemaksa se nastavlja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na poziv Vlade da opštine kandiduju projekte za potencijalna ulaganja iz UAE, iz lokalnih uprava na sjeveru različito su reagovali. Nekim opštinama nedostaje prostor za krupna ulaganja, pa nijesu kandidovale projekte.  S druge strane,  Kolašin je ponudio stotine hektara na Bjelasici i Sinjavini kao prostor za „valorizaciju“

 

 

Nakon dvije propale zimske turističke sezone, zbog nedostatka snijega i sitema za vještačko osnježavanje, kolašinska lokalna uprava i dalje sanja krupne snove. Iako  državno skijalište Kolašin 1600, koje je građane koštalo nekoliko desetina miliona eura, i hipergradnja na Bjelasici, za sada, gradu ne donose nikakve benefite, iz Opštine su za potencijalna ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kandidovali projekte, koji podrazumijevaju i nove ski centre i nove hotele na planini.

Pored Bjelasice, prostor za gradnju turističkih kompleksa vidjeli su i na Sinjavini, iako taj dio kolašinske opštine, bar deklarativno, namjeravaju da stave pod zaštitu.

Na dvadesetak strana, aktuelna kolašinska vlast izložila je ideju o projektu, radno nazvanom Bjelasica 365, što bi, kako su Monitoru objasnili, trebalo da asocira na cjelogodišnje trajanje i diverzifikaciju  turističke sezone.

„To podrazumijeva dalju turističku valorizaciju planine, koja će se oslanjati i biti pažljivo uvezana sa postojećim kapacitetima državnog i privatnog skijališta, buduće gondole, kao i ostalih turističkih kapaciteta. Naziv projekta odnosi se na cilj cjelogodišnje turističke ponude, kao i diverzifikacije kolašinskog turističkog proizvoda. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikovane su zone uz stanice gondola. Ideja se nadovezuje i na brojne projekte koji se realizuju ili planiraju u gradu“,  kazali su Monitoru u lokalnoj upravi.

Prema ideji koja je poslata na adresu Vlade, a u koju je Monitor imao uvid, riječ je o novom talasu hipergradnje na planini, u onom dijelu do  kojeg još nije stigao krupni kapital.

Država je nedavno pristala da finansira izgradnju gondole, koja bi povezivala grad sa Bjelasicom, a koštala između 60 i 80 miliona eura. Prema novoj ideji kolašinske vlasti,  novac iz UAE mogao bi da posluži za gradnju hotela i turističkih naselja u blizini nekoliko međustanica te žičare. Svi ti kompleksi, kako su objasnili iz lokalne uprave, bili bi objedinjeni u novi Ski resort Bjelasica ESCAPE.

„Naslanjajući se na infrastrukturne potencijale PUP-a, veza grada sa skijalištem planirana je gondolom, na čijim međustanicaama su planirane razvojne turističke zone. Novi projekat ,koji bi uvezao realizovane i planirane ski kapacitete,  moguće je planirati na čvorištima, odnosno stanicama gondole. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikuju se zone uz stanice gondola, a koje se nadovezuju na polaznu stanicu na obali Tare“, objašnjavaju iz kolašinske Opštine. „Predmetna trasa gondole, na obroncima Bjelasice, predstavlja nerazvijeni potencijal za kontinuiran urbani razvoj i obogaćivanje turističke ponude, ali i stvaranje uslova za održiv ekonomski razvoj“, konstatuju.

Prema toj ideji, planirani kapaciteti bi se prostirali na oko 1.400 mnv, u podnožju Ključa, jednog od vrhova Bjelasice, i bili bi infrastrukturno povezani sa gradom  saobraćajnicom, dok bi gondola dodatno omogućila direktnu konekciju s gradom, ski centrom i, s druge strane, sa autoputem. Na taj način, uz sadašnju infrastrukturu privatnog i državnog skijališta Kolašin, tvrde iz Opštine, bilo bi moguće izgraditi 125 km skijaških staza, dva i po puta više u odnosu na sadašnju dužinu staza.

Iz Opštine su eventualnim investitorima poslali poruku da bi sve realizovali na državnom i dijelu privatnog zemljišta, koje je moguće otkupiti po povoljnim cijenama.  Kolašinska lokalna uprava, godinama ne uspijeva da završi obavezu izgradnje komunalne infrastrukture ni za hotele i naselja koja se trenutno grade ili su završena.

Odlukom Vlade iz 2018. godine, konzorcijum „Kolašin 1600“  zakupio je na Bjelasici od države 270.000 metara kvadratnih na 90 godina. Na toj lokaciji, do koje još nije stigla ni vodovodna ni kanalizaciona mreža, trenutno je završen jedan, dva hotela su u izgradnji, a planirano je još turističkih objekata. Investitori na Bjelasici grade na osnovu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, a neki djelovi planine devastirani su  nekontrolisanom i nesankcionisanom  nelegalnom individualnom gradnjom.

Dok se u ideji za projekat Bjelasica 365 predviđa da Sinjavina bude „fabrika hrane“, drugi projekat poslat Vladi iz Kolašina,  tu planinu takođe vidi kao prostor za gradnju hotela. Na konsultacijama sa sugrađanima oko ideja koje će poslati za potencijalna ulaganja iz UAE kolašinski funkcioneri nisu trošili vrijeme. Prema zvaničnim informacijama Monitora, jednu ideju za projekat je poslao potpredsjednik opštine Vasilije Ivanović (Pokret Evropa sad), a drugu predsjednik Petko Bakić (Demokrate).

U Opštini Mojkovac su, kad su predlagali projekte, bili i skromniji i jedinstveniji. Na listi njihovih želja je razvoj turističke infrastrukture na Bjelasici, tačnije, na lokaciji skijališta Žarski, u koje je do sada država uložila više miliona eura. Objasnili su da bi projekat obuhvatio „izgradnju gondola, završetak žičara, izgradnju turističkih naselja i prateće infrastrukture, čime bi se značajno povećala atraktivnost ovog kraja za domaće i strane turiste“. Pored toga, u Mojkovcu imaju ideju izgradnje luksuznih hotela i turističkih kompleksa u Podbišću, gdje Opština ima 100.000 metara kvadratnih zemljišta. Treći projekat, u kojem lokalna uprava vidi mogućnost za ulaganje, jeste restauracija i izgradnja srednjovjekovnog grada Brskovo. Kako su objasnili iz Opštine, izrada projektne dokumentacije za taj projekat je u završnoj fazi.

Lokalne uprave u Plužinama i Šavniku nijesu kandidovale nijedan projekat, jer nemaju „potencijale za velike projekte“. Iz Berana su predložili lokalitet Jelovice, uzimajući u obzir planska dokumenta, kao i prostor beranske strane Bjelasice, te revitalizaciju aerodroma. Prostor za kapital iz UAE u Plavu, na primjer, vide na planini Bogićevića „kao lokalitet sa izuzetnim potencijalom za razvoj zimskog i ljetnjeg turizma“.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo