Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZABORAVLJENI SPOMENICI CRNOGORSKE ISTORIJE: Nemaština, nemar ili politika

Objavljeno prije

na

Uprkos brojnim obećanjima, kolašinska zgrada u kojoj je 1943. godine “započeta obnova crnogorske držanosti”, 80-u godišnjicu od formiranja ZAVNO-a, dočekuje kao ruina. Iako je novac za početak njene obnove konačno predviđen kapitalnim budžetom, od radova nema ni pomena

 

Svega nekoliko mjeseci ostalo je do obilježavanja (ako se ko sjeti) 80-e godišnjice formiranja i istorijskog zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore i Boke.  Objekat u kojem se 1943. godine u Kolašinu,  okupilo 540 delegata da “započnu obnovu crogorske državnosti”, jubilej dočekuje polomljenih prozora, grafitima išarane fasade, neurednog dvorišta, pod krovom koji nagriza korozija…, kao očigledan primjer neodgvornosti  nadležnih institucija i laganog zaborava Kolašina.

I pored toga što je kapitalnim budžetom za ovu godinu predviđen novac za brigu o toj  zgradi,  do sada  na “staroj školi”, kako zovu nekadašnji objekat u kojem je održavana nastava za osnovce, nije bilo nikavih radova. Nema čak ni najave.

Novac za za izradu projektne dokumentacije i rekonstrukciju objekta obezbijeđen je, zahvaljujući amandmanu poslanika Socijaldemokratske partije (SDP) na predlog Zakona o budžetu. Nakon četiri godine bezuspješnog podnošenja istog amandmana poslanici te stranke tako  su konačno uspjeli da izdejstvuju oko 66.000 eura iz državne kase za “novo ruho” zgrade koja ima status kulturnog dobra od 1952. godine. Veću  brigu o tom spomeniku kolašinske i crnogorske istorije, najavila je u septembru prošle godine ministarka kulture i medija Maša Vlaović, tokom posjete Kolašinu.

“U Kolašinu je neophodna dalja institucionalna izgradnja i organizacija kulture, a Ministarstvo kulture i medija će pomoći u sanaciji nekadašnje OŠ Risto Manojlović, koja je tekovina NOR-a i time doprinijeti valorizaciji potencijala grada. Sanacija i održivo korišćenje nekadašnje škole  u Kolašinu nije samo valorizacija potencijala tog grada, već je i tekovina NOR-a, koju smo u obavezi da štitimo i čuvamo za buduće generacije”, poručila  je Vlaović.

Od tada do sada ni java ni glasa o konkretnim planovima za obnovu zgrade koja se godinama pretvara u ruinu.

U  Opštini i u lokalnom Udruženju boraca narodnosolobodilačkog rata i antifašista (UBNOR) ne znaju postoje li i kakvi su ovogodišnji planovi nadležnog ministarstva za taj objekat. Na pitanja Monitora,  nije bilo odgovora ni iz Ministarstva kulture.

“Koliko znamo, treba da počene ili je već počela izrada  projektne dokumentacije za rekonstrukciju objekta. Detalje ne znamo, jer nije bilo zvaničnih informacija o tome. Podsjećamo da je godinama unazad UBNOR bio jedan od incijatora i kontinuirano apelovao da se povede računa o tom objektu. Ukoliko je počela izrada projektne dokumentacije, to je dobro, jer bi to predstavljalo  prvi značajni korak”, rekli su Monitoru u kolašinskom UBNOR-u.

Prvo zasjedanje ZAVNO, koji je bio najviši organ narodne vlasti, jedan je od bitnijih događaja u novijoj istoriji Crne Gore. Zasjedanje je održano uz prisustvo oko 540 delegata, narodnih predstavnika iz svih krajeva Crne Gore. Tokom rada tog tijela definisano je “da položaj naroda Crne Gore i Boke može biti politički i državno valorizovan samo ako bude građen na ravnopravnim osnovama sa drugim narodima na području Jugoslavije”. Na kraju zasijedanja izabrana je Skupština kao “politički i predstavnički organ” koju je činilo 118 narodnih predstavnika i Izvršni odbor koji je imao 10 članova.

Vijećnici ZAVNO-a su tako delegirani da predstavljaju kompletan prostor Crne Gore i Boke. Stigli su sa prvih borbenih linija “da svoje autoritete ratnika za slobodu dopune obavezom stvaranja pravedne, socijalne, demokratske buduće civilne vlasti”. Odlukama donesenim u Kolašinu, novembra 1943. godine,  na neki način su  ukinute sve odluke Podgoričke skupštine.  Drugo zasijedanje ZAVNO Crne Gore i Boke održano je 16. februara 1944. godine, takođe, u Kolašinu. Na zasijedanju je data puna podrška odlukama Drugog zasijedanja AVNOJ-a.

Najznačajnije je bilo Treće zasijedanje ZAVNO-a Crne Gore i Boke, sazvano u istom gradu  od 13. do 15. jula 1944. godine. Na njemu je ZAVNO formirana u Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja (CASNO), koja se konstituisala u najviše zakonodavno i izvršno tijelo Crne Gore kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Izabrano je Predsjedništvo Skupštine i ovlašćeno da imenuje Nacionalni komitet oslobođenja Crne Gore, kao najviši izvršni i naredbodavni organ, čim za to budu postojali uslovi. Do obrazovanja Nacionalnog komiteta, njegove je funkcije vršilo Predsjedništvo, koje je rukovodilo  svim poslovima narodne vlasti, preko Narodnooslobodilačkih odbora (NOO). Odluke donesene na tom zasijedanju imale su, po značaju i sadržini ,ustavotvorni karakter. Njima je izvršeno konstituisanje vlasti u Crnoj Gori kao federalnoj jedinici jugoslovenske državne zajednice.

Pored konstitusanja i zasijedanja  ZAVNO u kolašinskoj  “staroj školi”, tokom Drugog svjetskog rata, održani su i Prvi kongres Antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine održan je i Prvi kongres Antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke.

Godinama unazad iz opštinskog i državnog budžeta nije odvajan ni cent za održavanje objekata “memorijalnog značaja i velike istorijske važnosti“, koji su mnogo puta  državni zvaničnici pominjali kao mjesto “gdje je započela obnova crnogorske državnosti“. Poslanici SDP,  2020. godine , podnijeli su amandman na predlog Zakona o budžetu Crne Gore, kojim su predložili da se 300.000 eura opredijeli za izradu tehničke dokumentacije i izvođenja radova na rekonstruciji tog objekta. Taj amandman je odbijen, uprkos tome što je iz Ministarstva kulture, krajem ljeta iste godine,  obećavano da će “radovi na rekonstrukciji započeti ubrzo”.

Ministarstvo kulture je, ranije, navodno,  oformilo Projektnu grupu za izradu tematsko-ekspozicionog plana organizovanja muzejske postavke u vezi sa zasijedanjem ZAVNO-a, koja je  trebalo da bude smještena u zgradi. U toj grupi su, pored predstavnika ministarstva i SUBNOR-a i Opštine, kako je saopšteno,  bili i stručnjaci iz Narodnog muzeja. Njihov zadatak je bio   da osmisle postavke i ostale sadržaje budućeg Državnog muzeja „institucije koja će dati još jedan doprinos očuvanju i valorizaciji antifašističke tradicije Kolašina i Crne Gore”.

Iz Ministarstva kulture  su više puta saopštavali da su opredijeljena sredstva u kapitalnom budžetu kako bi se taj objekat stavio u funkciju. Iz tog resora stizala su i  obećanja da će  na osnovu projektnog zadatka, koji dostavi Opština Kolašin, do kraja 2019. godne, pripremiti glavni projekat za rekonstrukciju zgrade . Biviši ministar kulture Aleksandar Bogdanović,  prilikom posjete Kolašinu, takođe, najavio je   ambiciozne planove države vezano za “staru školu”. Među brojnim i nikad relizovanim državnim obećanjima za taj objekat bilo je i osnivanje državnog instituta za izučavanje crnogorske istorije istorije i valorizacije državnog integriteta. SUBNOR je 2016. godine  predložio i Dom revolucije sa određenim muzejskim postavkama. Do sada, međutim, jedino ulaganje države u taj objekat bilo je postavljanje ograde.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo