Nad vlasništvom opustošene zadužbine Jovana Boškovića, Đura Đurovića i Jevrosime Laketić u hercegnovskom naselju Srbina, ratuju Ministarstvo prosvjete i OŠ Milan Vuković, s jedne, te Fondacija Zadužbinska škola u Srbini-Herceg Novi, s druge strane.
U međuvremenu, ovo nekada prelijepo zdanje, zapostavljeno i devastirano, izgorjelo je u požaru prije nekoliko godina. Danas nema krova, iz zgrade zjape prazni prozori, a dvorište i pomoćni objekat u podjednako su lošem stanju.
Zadužbina Bošković-Đurović-Laketić jedna je od najstarijih zadužbina na teritoriji današnje Crne Gore. Osnovali su je Jovan Bošković, Đuro Đurović i Jevrosima Laketić. Jovan Bošković, iz Tople kod Herceg Novog, rođen je 9. juna 1761. U testamentu, sastavljenom 17. marta 1826. godine, Bošković je dio bogatstva opredijelio za dobrotvorne svrhe u Herceg Novom. Crkvi Sv. Spasa u Toploj i manastiru Savina dao je po hiljadu pjastara, a siromašnima iz „drage domovine” 3.000 pjastara. Znatna sredstva Bošković je ostavio za otvaranje škole u Herceg Novom. Ovaj gest podstakao je vlasti i građane Herceg Novog da skupljaju dodatni novac za školu. Mnogi građani dali su priloge. Djeca Jovana Boškovića 1835. obećala su da će pomoći otvaranje škole. To, ipak, nije bilo dovoljno, sve do 1838. godine, kada je umro bogati trgovac Đuro Đurović iz Trsta. Đurović je rođen u Žlijebima kod Herceg Novog sredinom 18. vijeka. Nije imao djece, i nakon smrti svoje žene, u Trstu je 27. aprila 1838. napisao testament po kojem je svoju imovinu podijelio siromašnima, rodbini, prijateljima, crkvama i manastirima. U testamentu se, uz ostalo:
„Ostavljam odjednom toliko dvije kuće (u Trstu-D.P.) označene brojem 99 i brojem 157. Ove kuće ostavljam da se osnuje jedna škola jezika srpskohrvatskog, njemačkog i italijanskog i ta će se škola morati otvoriti u Boki Kotorskoj u Herceg Novome, na Toploj ili u gradu Herceg Novome, i sa svršetkom ove dvije kuće morat će se platiti nastavnik i ostali troškovi za školu, na današnji dan vraćaju (prihoduju-D.P.) pomenute kuće fjorina 1260, zapamti odbor veliki magazin kuća br.118 i br. 99 da i taj magazin isto tako sa obje kuće bude za školu.”
Zadužbine trgovaca Boškovića i Đurovića su bile gotovo identične, a presudan korak k otvaranju škole bila je posljednja želja Jevrosime Laketić, rođene Vladislavić, koja je umrla u selu Srbina kod Herceg Novog 1847. godine. U testamentu je navela da je svoju kuću namijenila školskoj zgradi, i izrazila želju da se njena zadužbina spoji sa zadužbinama Jovana Boškovića i Đura Đurovića.
S njihovim novcem obnovljena je kuća Jevrosime Laketić i adaptirana za potrebe Srpske pomorske zakladne škole u Herceg Novom. Škola je imala više naziva: Fondacionalna škola nautike i jezika, Blagodjetelno zavodno učilište jezika i moreplovstva, Zavod Srbina itd. No, u Statutu škole iz 1862. godine njen naziv je Škola jezika, Pomorska zakladna škola u Herceg Novom. Statutom je bilo previđeno da se uče srpskohrvatski, njemački i italijanski jezik. Škola je radila do 1914. godine, kada je prekinula rad zbog izbijanja rata. U septembru 1919. godine preimenovana je Nižu realnu gimnaziju. Od 1946. godine imovina škole nalazila se u državnom vlasništvu, i u njoj je radila gimnazija. Od 1958. zvala se Osnovna škola Milan Vuković. Zgrada je stradala u zemljotresu 1979. godine, i nakon toga je napuštena, a u avgustu 2008. izgorjela je njena unutrašnjost. Škola je imala brojne donatore. Srpska kreditna zadruga iz Herceg Novog je 1920. godine poklonila 10.000 kruna. Kapetan Nikola Janković (1870-1936), koji je rođen u Igalu a živio u Trstu, poslao joj je 1921. godine pomoć od 35.520 kruna, koje je prikupio od nekoliko dobrotvora. Tokom 1922. godine pomoć su poslali Božo Nikolin Đurđević iz Mokrinja, koji je živio u Bjuik Montani (SAD), u iznosu od 80.000 kruna i Đina Mihanović, rođena Vukasović iz Orahovca, koja je živjela u Buenos Ajresu (Argenitna) od 50.000 kruna.
Direktor OŠ Milan Vuković Željko Bojović, objašnjavajući isotrijat kaže: „Za vrijeme Prvog svjetskog rata ova škola nije radila. Počinje da radi decembra 1919. kao niža gimnazija. Tokom Drugog svjetskog rata škola je bila pod italijanskom upravom. U zadužbinskoj zgradi u Srbini pod različitim nazivima radila je sve do zemljotresa 1979. dok zgradu kroz period nakon zemljotresa koristi Opština, a potom Auto-moto društvo.”
Zadužbina je bila vlasništvo škole od dobijanja naziva
Milan Vuković do odluke Ministarstva prosvjete i nauke RCG da se
vlasništvo prenese na državu. Postupajući po toj odluci, zadužbinski školski objekat u Srbini postaje vlasništvo države Crne Gore od 2006. godine.
Za njenu obnovu postoji idejni projekat, kojeg je uradila Agencija za izgradnju i razvoj Herceg Novog, a koji od prošle godine tavori u fiokama resornog ministarstva.
Uprkos tome što je pretprošle godine tadašnji ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić, obišavši hercegnovske škole i vrtiće, zajedno s gradonačelnikom Dejanom Mandićem obećao sanaciju ovog objekta, obećanje ni do danas nije ispunjeno.
Marija ČOLPA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice