Gornjomoračani su odavno naučili da političari, iz koje god stranke da dolaze, brzo zaboravljaju obećanja data tokom predizbornih kampanja. U devet sela Gornje Morače predstavnici lokalne i državne vlasti svrate samo dok traje bitka za glasove. Tako je bilo i minule godine. Od velikih planova, perspektive i boljeg standarda –ništa. I danas se u tom dijelu kolašinske opštine živi kao u pretprošlom vijeku, tvrde mještani.
Struje nema više od dvije sedmice, a zbog stotinak porušenih stubova ne očekuju je prije ljeta. Puteve su čistili sami, kako ne bi bili potpuno odsječeni od svijeta. I dalje su neke ceste u zaseocima zavijane. Zimnica ostavljena u zamrzivačima, zbog nedostatka struje, neupotrebljiva je, do grada se teško stiže.
Slično je bilo i 2005. godine kada su pola godine bili u mraku. Strahuju da će i ove godine biti kao tada. Ne sjećaju se kada su prestali da vjeruju političarima, ali Gornjomoračani nijesu zaboravili da su nekada imali poštu, tri prodavnice i ambulantu. Da je do vlasti, tvrde, u gornjomoračkim selima više ne bi bilo žive duše. Na sreću, ističu, život ih je naučio da se drže one ,,u se’ i u svoje kljuse”.
,,Propast crnogorskih sela, možda je najočiglednija u ovom kraju. U Gornjoj Morači je nekad bilo sedam škola sa 750 učenika, sada samo dvije, jedna, do devetog razreda u Polju i druga do petog razreda u Ljevištima. U njima je svega sedam đaka. U devet gornjomoračkih sela sada je tek 450 stanovnika”, objašnjava Saša Dragović, predsjednik Udruženja mladih Gornje Morače.
I pored surove statistike Gornju Moraču drugačijom od ostatka ruralnog dijela Crne Gore, između ostalog, čini , upravo to Udruženje i entuzijazam njegovih 50-ak članova. Mladi tog kraja odlučni su u namjeri da ostanu u rodnim selima i stvore bolje uslove za svoje komšije, ali i perspektivu sa sebe. Svjesni su da su se latili preteškog posla, naročito s obzirom na činjenicu da se svi odgovori na njihove zahtjeve od lokalne uprave i države , svode na rečenicu: ,,Para nema”.
,,Osnovali smo NVO SOS SS, čiji je cilj da spriječi odlazak mladih sa sela u sjevernom dijelu Crne Gore. Imamo mnogo planova i ideja, a vjerujem i kapaciteta da ih realizujemo. Ponekad obeshrabri što ko god da je na vlasti u Kolašinu, prema Gornjoj Morači ima isti stav – ne postojimo za njih. Ipak, s obzirom da ovdje planiramo budućnost, nećemo imati mnogo vremena za osvrtanje na neodgovornost političara”, kaže Dragović.
Gornjomoračanima bi najviše pomoglo ulaganje u putnu infrastrukturu. Asfalt do neiskorištenih i neafirmisanih prelijepih planina Lola i Javorja učinio bi mnogo za taj kraj. Bolji put do Ljevišta, otvorio bi nove mogućnosti za tamošnje mještane, koji su među najuspješnijim kolašinskim stočarima.
,,Stočarima u selu Ljevišta rijetko ko može parirati po brojnosti stada, ali i po načinu na koji se bave poljoprivredom. Sve to uz, zaista, minimalne uslove”, tvrde u Udruženju.
Falinke Elektroprivrede Crne Gore, takođe, kažu mladi Gornjomoračani najbolje se vide u njihovim selima. Od ranih 80-ih prošlog vijeka, kaže Dragović, kada je u taj kraj dovedena struja niko nikad nije zamijenio nijedan stub ili radio išta na unapređenju elektroprenosnog sistema.
,,U pravnoj državi neko bi sigurno snosio odgovornost za ovo. Nije samo nevrijeme porušilo stubove u našim selima, već je odgovornost EPCG očigledna. Stubovi imaju rok trajanja, kao i sve, a ovi naši nijesu mijenjani od 1982. godine. To preduzeće pošalje ekipe na teren samo kad stubovi padnu. Da li iko u Crnoj Gori kontroliše rad EPCG “, pita Dragović.
Iako revoltirani odnosom nadležnih prema njihovim selima mladi u Gornjoj Morači radije pričaju o svojim planovima. Napominju da su neki od njih, iako su rođeni i živjeli u Podgorici, odlučili da se vrate na imanja svojih predaka.
,,Za sve što radimo osnovni cilj je da se stvore uslovi da se ljudi koji su se vratili na selo ne pokaju i ne vrate u grad. Imamo mnogo ideja, a osnovna je razvoj agroturizma, za što postoje idealni uslovi. Osnovali smo i sportsko-ribolovno društvo, očekujemo dobijanje koncesije za rijeku Moraču. To je značajno iz više razloga, a na taj način bi se otvorila i tri radna mjesta, za lovočuvare”, objašnjava Dragović.
U dogovoru sa vlasnikom turističke agencije Eksplorer Lukom Bulatovićem, Dragović i njegove kolege iz Udruženja privode kraju pripreme za otvaranje turističkog kampa. Tokom realizacije tog projekta, pored turističke valorizacije Gornje Morače, takođe, zaposlilo bi se nekoliko mještana. Planiraju i da iskoriste to što je iznad sela Ljevišta, kako tvrde, jedna od turističkih atrakcija – pješačka staza kroz kanjon Morače.
Dragović tvrdi da bi bar deset poljoprivrednih proizvoda iz tog kraja mogli da postanu brend u regionu, ali i šire. Pored već čuvene šljivove rakije, mjesto na tržištu, kaže on mogli bi da nađu i domaće kukuruzno brašno, lisnati sir, ljekovito bilje…
,,Sve to su naše šanse. Recimo, zanimljivo je da se ovdje sjeme za kukuruz nije mijenjalo preko 100 godina. Očekujem da ćemo uskoro uspjeti da uredimo prostor na kojem bi bilo moguće organizovati pazarni dan, ali i da ćemo u budućnosti naći sredstva za mini pogone u kojima bi se pakovalo ljekovito bilje i gljive, kojih je na ovom prostoru u izobilju”.
U planu je da se obnovi dom mladih, koji bi u budućnosti postao centar turističke organizacije. Mladi će volonterski očistiti neke od pješačkih staza, ali i pokušati da od Mioske pa dalje postave putokaze, kako bi turisti što lakše došli do brojnih atraktivnih lokacija Gornje Morače. Sve to, nadaju se u tom kraju, trebalo bi da im obezbijedi budućnost u kojoj neće biti mnogo brige bar oko osnovnih uslova za život.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ