Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Za presudu saznali iz medija

Objavljeno prije

na

,,Treba li opisivati šok i beznađe Vidosave Jovanović kada je ugledala, nakon nepune tri godine pritvora, ubicu svog sina na slobodi”, navodi se u pismu porodice Jovanović, koje je nedavno uputila predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore Vesni Medenici. Porodica Željka Jovanovića, koji je u avgustu 2006. ubijen ispred cetinjskog kafića Ambasador, iz štampe je saznala da je Nenad Kaluđerović, koga je Viši sud u Podgorici osudio za to ubistvo, pušten na slobodu.

Jovanovići su to saznali kada je početkom ovog mjeseca Kaluđerovićev advokat Marko Dakić saopštio medijima da je njegovom branjeniku ukinut pritvor i da je po žalbi ukinuta prvostepena presuda Višeg suda kojom je Kaluđerović osuđen na 10 godina zatvora. Dakić je to saopštio iako nije imao odluku o ukidanju pritvora.

Nije samo porodica ubijenog Jovanovića za ukidanje pritvora Kaluđerovića saznala iz medija. I Više državno tužilaštvo je za ovu odluku saznalo iz medija. Tužilaštvo je obavijestilo porodicu Jovanović da im nije dostavljeno rješenje o ukidanju pritvora, kao ni drugostepena odluka Apelacionog suda.

Protivno zakonu i sudskoj praksi skoro mjesec dana oštećena porodica, tužilaštvo, kao ni predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nijesu znali razloge zbog kojih je Kaluđeroviću ukinut pritvor.

Nezadovoljni oslobađajućom presudom i neodgovornim postupanjem pravosuđa, porodica Jovanović je, osim Vesni Medenici, pisala i Dragutinu Čolakoviću, predsjedniku Apelacionog suda i iznijela sumnje da je ,, neko odlučio da ubicu oslobodi, a pravni osnov će se naći”. U pismu Medenici navodi se da porodica Jovanović pet godina bezuspješno pokušava da dokaže pravdu.

Korespondencija Jovanovića sa državnim organima traje od ubistva 2006. godine. Naime, odmah nakon tragedije na Cetinju, Nenad Kaluđerović je pobjegao. Porodica Jovanović se pismima obraćala nadležnim institucijama. U pismima se navodi da je Kaluđeroviću omogućeno bjekstvo, jer cetinjska policija nije preduzela sve potrebne mjere, poput blokade grada, da se Kaluđerović nalazi u Crnoj Gori ali da energične akcije MUP-a nema jer se radi o ,,zaštićenom ubici s jakim vezama u policiji”.

Odgovorio je jedino predsjednik Filip Vujanović, juna 2008. godine, obavijestivši ih da je za ,,Nenadom Kaluđerovićem raspisana lokalna, nacionalna i međunarodna potjernica preko Interpola Podgorice, te da operativni podaci policije ukazuju da je on jedno vrijeme boravio u BiH, te da se sada nalazi u Rusiji”.

Nakon više od dvije godine bjekstva Nenad Kaluđerović se prijavio pravosudnim organima Crne Gore u novembru 2008. Na suđenju je izjavio da se ne osjeća krivim i da nije ubio Željka Jovanovića. Naveo je da je ranije bio u pritvoru pod sumnjom za pokušaj ubistva, ali je na kraju oslobođen, tako da nije želio da bez razloga bude ponovo zatvaran.

U oktobru 2010. Viši sud u Podgorici osudio ga je na deset godina zatvora zbog ubistva Željka Jovanovića. U presudi se navodi da je ,,pri tuči između okrivljenih Kaluđerović Nenada i Predraga, te Danka Đurovića sa jedne, Željka i Zorana Jovanovića sa druge strane, okrivljeni Nenad Kaluđerović iz pištolja nepoznate marke, kalibra 9 mm, prema Željku Jovanoviću ispalio hitac koji ga je pogodio u glavu, nanoseći mu tešku tjelesnu povredu od koje je preminuo u 23,25 časova”.

Zoran Jovanović i Predrag Kaluđerović osuđeni su na po šest mjeseci zatvora, Danko Đurović na osam mjeseci, a Milan Stanojević na deset mjeseci.

Nakon sedam mjeseci od prvostepene presude Višeg suda, Apelacioni sud Crne Gore usvaja žalbe i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem. Apelacioni sud je utvrdio da ,,činjenice utvrđene u postupku iz posrednih dokaza-indicija nijesu dovoljne da bi se donio siguran zaključak da je optuženi Kaluđerović Nenad lišio života oštećenog Jovanović Željka, već se iz njih može donijeti i drugačiji činjenično pravni zaključak u odnosu na onaj koji je donio prvostepeni sud. Osim toga, razlozi u pobijenoj presudi za donijeti zaključak prvostepenog suda su nedovoljni, nejasni i protivurječni”.

Rješenje Apelacionog suda je doneseno 3. juna ove godine, a isti dan je doneseno i rješenje o ukidanju pritvora Nenadu Kaluđeroviću. Zanimljivo je da se u ovom rješenju navodi da je Kaluđerović u pritvoru bio gotovo četiri i po godine. Ispada da su mu u Apelacionom sudu u pritvor računali i dvije godine koje je Kaluđerović proveo u bjekstvu! Apelacioni sud je u obrazloženju naveo da više ne postoji opasnost od bjekstva, te da je u međuvremenu Kaluđerović operisan i da mu je potrebno redovno liječenje i stalna kontrola.

Nakon saznanja iz štampe da je Kaluđerović pušten na slobodu, Vidosava Jovanović u pismu predsjedniku Apelacionog suda Dragutinu Čolakoviću pita se ,,kako možemo imati povjerenja u zakonitost rada Apelacionog suda”? Ona navodi da su ,,višegodišnje prijateljske veze pojedinih sudija sa Kaluđerovićima bile opredjeljujuće i više nego dovoljne da na slučaju moga sina umre i pravo i pravda u Crnoj Gori”. U pismu Vesni Medenici, porodica Jovanović navodi da se iz Rješenju Apelacionog suda stiče utisak da se novom vijeću sugeriše da se Kaluđerović oslobodi. Na kraju se pitaju ima li smisla više učestvovati u tom sudskom postupku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo