Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZA I PROTIV KAMENOLOMA U BJELOPOLJSKOM SELU SRĐEVAC: Borba za životnu sredinu ili za monopol   

Objavljeno prije

na

Mještani više bjelopoljskih sela, duže od godinu, bore se da preduzeće Imperijal ne otvori kamenolom u njihovom kraju. Država ćuti, Opština pere ruke od tog projekta, a koncesionar tvrdi da ima sve dozvole i da se njegovim poslovnim planovima protive samo oni koji nelegalno trguju kamenom

 

Za nekoliko desetina mještana bjelopoljskih sela Srđevca, Poda, Bioče i Lozne i ova godina počela je protestima, blokadom magistrale i nepokolebljivim stavom da neće dozvoliti da firma Imperijal izgradi kamenolom blizu njihovih domova.  Od Vlade, po ko zna koji put, traže raskid ugovora s koncesionarom.  Taj projekat je naumio da sprovede Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića.

Mještani, koji se protive tom projektu, još od kraja 2023. godine, ponavljaju da Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, urađen za kamenolom, nema veze sa stanjem na terenu. Kažu da je u dokumentu mnogo netačnih podataka, u šta se, tvrde, lako uvjeriti na terenu.

,,Recimo, najbliža kuća je oko 100 metara udaljena od kamenoloma, a ne, kako piše u Elaboratu oko 300 metara. Da su ga spustili još 300 metara, bio bi u centru Srđevca. A ovim kamenolom nije samo zagađen Srđevac, već i Poda, Jagoče, jedan dio Crnče, Štitari, sve je to u opsegu kamenoloma.  Investitor kaže da tu nema vodoizvorišta, da nas nagovara Bemax i još neki pojedinci. Nas interesuje samo zdravlje građana”,poručuju mještani sela na granici bjelopoljske i beranske opštine.

Preduzeće Imperijal je ugovor o koncesiji zaključilo 1. decembra 2020. godine, sa Ministarstvom ekonomije, u tehničkoj Vladi Duška Markovića. Smolovićeva kompanija tako je postala vlasnik koncesionih prava za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Poda. Predviđena je eksploatacija površine od 23,42 hektara. Za prvih deset godina planirana je eksploatacija od 27,291 metara  kvadratnih, ili 11 odsto ukupne površine koncesionog ležišta.  Cijeli postupak koji je prethodio potpisivanju koncesionog ugovora vodila je bjelopoljska Opština, odnosno,Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj. Mještani tvrde da u taj postupak nije uključivana javnost, pa tako ni  Mjesna zajednica (MZ) Lozna.

,,Poziv za javnu raspravu i tribinu o elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu dostavljen je MZ na dan održavanja, odnosno dva sata nakon početka. Na taj način Opština Bijelo Polje je onemogućila zainteresovanu javnost – mještane da iznesu primjedbe na Elaborat i da zahtijevaju određena pojašnjenja od stručnjaka. Zato smo zahtijevali ponovno održavanje javne rasprave “, objašnjavaju u toj MZ.

Podsjećaju da na tom prostoru živi više od 2.000 stanovnika, koji se pretežno bave poljoprivredom, a mnogi su i organski proizvođači. Riječ je, kažu, o dolini rijeke Lim sa plodnim zemljištem,a brdo Strmica, gdje hoće da otvore kamenolom, prije 50-ak godina pošumljeno je crnim borom.

,,Ako bi došlo do sječe tih četinara, došlo bi i do erozije. Otvaranje kamenoloma mještanima bi povrijediti pravo na privatni i porodični život, mnogima će biti ugrožena egzistencija i krenuće iseljavanje. Biće nam ugroženo pravo na zdravu,pitku vodu, jer su vodoizvorišta za naša sela na samom brdu. Takođe, 150 metara vazdušne linije nalazi se međunarodni dalekovod, koji će biti ugrožen kada krenu bušenja i miniranja. Uz to, na ovom području, unazad 15 godina, na nekoliko kilometara udaljenosti trenutno postoje i rade tri kamenoloma, od kojih mi trpimo direktne ili indirektne posljedice “, objašnjavaju predstavnici onih koji se protive Smolovićevom projektu.

Na tom području, prema nezvaničnim podacima, godišnje se proizvede  20 tona kupusa i to je karakteristika sela u okolini lokacije za kamenolom. Od države traže odgovor ,,jesu li preči 2.000 mještana ili Smolović”. Tvrde da koncesionar namjerava da  gradi kamenolom na 200 metara od asfaltnog puta,sve kako bi njemu bilo jeftinije. Mogao je, kažu,  da pravi u nizu gdje su postojeći  kamenolomi, koji nisu blizu kuća, ali neće.

Iz preduzeća Imperijal ostaju pri stavu da su mještani instruirani od vlasnika legalnih i nelagalnih kamenoloma. Tvrde da su pribavili ,,sva neophodna dokumenta i  sve potrebne dozvole za posao eksploatacije kamena”, ali i da ,,na tom koncesionom području nema kuća, voda ili izvora, koje pominju mještani”.Lokacija je, podsjećaju, u naposrednoj blizini trase budućeg auto puta.

,,Kamenje na našoj lokaciji je u aluvijalnom stanju, to jest, u stanju šljunka tako da nije potrebno miniranje i njegova eksploatacija je jeftina. To ugrožava interese određenih kamenoloma legalnih i nelegalnih u našoj blizini. Jedan dio tih mještana koji manipulišu narodom rade u drugim kamenolomima i konkretno rade na nelegalnim eksploatacijama.”, poručuju iz Smolovićevog preduzeća.

Nelogično je, tvrde, da se ,,mještani bave kamenolomom, koji nije ni otvoren”. Sumnju da su mještani izmanipulisani za Monitor su nezvanično iznijeli i neki od opštinskih službenika. Kažu da pojedini vlasnici kamenoloma drže monopol, pa je cijena pijeska astronomskih 60 eura po metru kvadratnom, umjesto 10 eura, koliko bi, prema njihovim riječima,  bila realna cijena.

Iz Opštine u zvaničnom odgovoru odbijaju optužbe da je Smolović dobio koncesiju zahvaljujući tome što mu je brat predsjednik Opštine.  Objašnjavaju da je za dozvole bila zadužena država, te da da na istom području već postoje tri kamenoloma, ,,koji su prošli veoma zahtjevnu četvorogodišnju proceduru dobijanja mnogostrukih ispitivanja i saglasnosti, a da je završnu izdao državni Geološki zavod”. Tvrde i da su objavili dva javna poziva za javne rasprave,kao i da je Ministarstvo rudarstva formiralo zajedničku komisiju sa mještanima koja nije dala nikakvu primjedbu na postupak.

Blokada magistrale će, prema najavama mještana, biti sve češće, a trajaće sve duže. Sve dok država ne kaže ,,ne” kamenolomu. Iz Imperijala ne namjeravaju da popuste, pa će, najavljuju, realizovati legalne poslovne planove.

          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo