Povežite se sa nama

OKO NAS

Za Brisel preko Beograda

Objavljeno prije

na

Ljeto će biti puno problema. Kako to vole kazati tehnokrate u Briselu- puno izazova za zvaničnike u Podgorici. Neuvijeno je to poručio čak i vlastima veoma naklonjeni potpredsjednik Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa zemljama jugoistočne Evrope Jelko Kacin. On je uvjeren da će Srbija naredne sedmice otvoriti pregovarački proces sa EU upravo znamenitim poglavljima 23 i 24, na što Crna Gora čeka već punu godinu dana.

Uljuljkani dugogodišnjim omamljujućim i zaglupljujućim frazama o ,,lideru u ovom dijelu Evrope”, umorni premijer Milo Đukanović i njegovi saradnici postali su nesposobni za prilagođavanje ne samo promjenama u zemlji, nego i u regionu. Dinamiku na zapuštenom Zapadnom Balkanu sada određuju nekadašnji Miloševićevi saborci, premijer Ivica Dačić i prvi potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić, koji su najprije sahranili ,,nebesku Srbiju”, a potom hrabro otvorili niz korupcionaških afera. Zato je Srbija postaje miljenica Brisela i započela “medeni mjesec sa EU”, koji je za Crnu Goru nepovratno prošao. Ona sa ovakvom politikom ostaje na repu dešavanja u grupi sa ,,nefunkcionalnim balkanskim državama”: Makedonijom, Albanijom, Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. Da u Crnoj Gori stvari nijesu onakve kakvim su ih predstavljale čak i mnogobrojne strane diplomate, u Briselu su konačno shvatili nakon parlamentarnih izbora u oktobru prošle godine. ,,Jasno smo prije toga poručili vašim vlastima da zemlja koja je otvorila pristupne pregovore mora zadovoljiti sve demokratske standarde i da se prije i tokom trajanja izbornog procesa ne smije napraviti ni najmanje greška, jer bi ona mogla imati izuzetno loše posljedice po evropski put Crne Gore”, rekao je Monitoru evropski zvaničnik koji je insistirao na anonimnosti. On je kazao da je afera Snimak pokazala da to nije praksa. ,,Zato su u Briselu bili ljuti i insitirali da se čitav slučaj do kraja rasvijetli”, istakao je on i procijenio da na tom pitanju neće biti popuštanja. Da su evrotehnokrate veoma nezadovoljne konkretnim potezima crnogorskih zvaničnika moglo se zaključiti već tokom posjete Đukanovića Briselu u januaru ove godine. Njihovi zahtjevi da se pokažu ,,dodatni, opipljivi rezultati u jačanju vladavine zakona i pravosuđa” nijesu imali nikakav odjek u Crnoj Gori. Iako je sedmostruki premijer uvjeravao predsjednika Evropskog savjeta Hermana van Rompeja i predsjednika Evropske komisije Žoze Manuel Baroza da ,,crnogorske vlasti upravo u to ulažu snažne napore”, stanje je pogoršano, pa je javno čak morao da reaguje njemački ambasador u Podgorici Pius Fišer. Svečana obećanja, zakletve ili zaklinjanja nakon otvaranja pristupnih pregovora da će biti usvojen neki zakon više nikoga ne mogu zadovoljiti, ako se taj pravni propis kvalitetno ne primjenjuje u realnom životu. Dakle, Brisel i Njemačka, kao najvažnija zemlja Unije, su očekivali snažne poruke koje nikako da stignu iz Podgorice. Naprotiv. Čak je poslovođa vladajuće stranke Svetozar Marović sasvim neuvijeno rekao da se sa mnogim stvarima koje dolaze iz Evrope ne slaže. Kao ideolog ove vlasti, Marović zna da se usvajanjem evropskih pravila i standarda razbijaju stranački monopoli i dosadašnji sistem nekontrolisane vladavine. Suprotno je od onoga što sada poručuje Kacin: posvećivanje Crnoj Gori i njezinom evropskom putu, a to je, kako dodaje slovenački evroparlamentarac, put pravne države. Da se radi o jednostavnoj formuli, za koju trebaju jaka volja i odlučnost, posvjedočila je bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor, koja je najzaslužnija za uspješno okončanje šest godina dugih pregovora te zemlje sa Unijom. ,,Mi smo stvorili politički prostor i zakonodavni okvir i slali čvrste i nedvosmislene poruke. Ali, nije vlada, nijesam ja progonila nikoga niti davala naloge državnom tužilaštvu da nekoga procesuira ili hapsi. Nije bilo nikakvih tajnih dogovora već je pravna država počela da funkcioniše”, kaže Kosor. No, nema sumnje da je volju i odlučnost tadašnjih zvaničnika u Zagrebu podstakao i pritisak Evropljana, sa čim se do ovih dana zvanična Podgorica nije tako eksplicitno suočila. ,,Vjerujem da je Đukanović u Briselu dobio spisak osoba koje treba procesuirati ili spisak privatizacija koje treba rasvijetliti. Biće to, ipak, ‘nemoguća misija’ za njega i njegovu Vladu”, ističe poslanik Demokratskog fronta Koča Pavlović, koji se nalazi na čelu Anketnog odbora u Skupštini Crne Gore koja se bavi rasvjetljavanjem afere Snimak. Neke diplomate su nam kazale da je evrokomesar za proširenje Štefan File lično razočaran razvojem događaja u Crnoj Gori i da je to rekao ove sedmice crnogorskom premijeru u Briselu. Ne samo zato što je File ranije zagovarao ,,gledanje kroz prste Crnoj Gori”, nego zato što i Uniji treba opipljivi uspjeh na Zapadnom Balkanu. U sjedištu EU se procjenjuje da su dugoročni izgledi na ekonomski boljitak EU znatno veći ako se ta organizacija proširi na cio kontinent. Posebno je to značajno u trenutku kada je Island odlučio da prekine pregovore o pristupanju Uniji. ,,Želim da iz uspjeha Srbije, Crna Gora nauči što više za sebe. To ćemo vidjeti u naredna tri mjeseca koja su veoma bitna za Crnu Goru. Generalno: treba samo slijediti primjer Srbije i tako i postupiti”, poručuje Kacin.

Eto ko je, po njemu, novi regionalni lider u brzini pridruživanja EU. Činjenica da je u junu prošle godine bila korak i po ispred Srbije u evropskim integracijama, a da je danas iza nje, jasno svjedoči o strašnom zaostajanju Crne Gore! Jedino čime su se hvaliti čelnici u Podgorici oburdano je za samo 12 mjeseci.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo