Posmatrajući na portalu Vijesti fotografije iz Berana, nakon stravične eksplozije koja je razorila lokal u izgradnji u jednoj višespratnici u centru, više od deset parkiranih automobila i oštetila zgrade u krugu od pedeset metara, neko od posjetilaca je ostavio komentar: „Da nije ovo Bejrut”. Detonacija je odjeknula u „gluvo doba” prošlog ponedjeljka, a zatim se, pričaju stanari zgrade u čijem prizemlju se lokal nalazi, kroz noć razlijegao plač preplašene djece. Na sreću, niko nije stradao. Traume se, naučili smo to u protekle dvije decenije, podrazumijevaju kao normalna stvar i od države se za to teško naplaćuje odšteta.
Plastičnim eksplozivom, vješto postavljenim na uglu, ispod simsa,sa spoljne strane, vjerovatno u dobro odmjerenoj količini, neko je nekome poslao poruku. Pošto se lokal, na koga god se formalno knjižio, dovodi u vezu sa „vojnicima” Darka Šarića – Draškom Vukovićem i Borisom Labanom, vjeruje se da je mafija jasnu poruku uputila upravo Vukoviću.
Boris Laban je uhapšen prošle godine u akciji Balkanski ratnik, i nalazi se u Beogradu gdje mu se sudi. Draško Vuković je misteriozno nestao istog trenutka kada mu je telefonom dojavljeno da je Laban navodno zbog saobraćajnog prekršaja priveden u stanicu policije u Beranama, i od tada je bio u bjekstvu, sve do nedavno, kada se predao specijalnom tužilaštvu Srbije, pokušavajući da dobije status svjedoka saradnika u procesu protiv klana Darka Šarića.
Monitorov izvor iz policije kaže da ovaj događaj pokazuje da Vuković zna nešto važno i da bi mogao da ugrozi veliki broj ljudi koji su radili za Šariće, prije svega u Crnoj Gori.
„Za braću Šarić u Crnoj Gori je, na direktan ili indirektan način, radilo od tri do četiri hiljade ljudi. To je za crnogorske prilike velika, ako ne i najveća mreža. A u zatvoru je iz Crne Gore svega njih sedam, osam. Šta mislite, kako se ostali sada osjećaju dok Vuković pregovara sa tužilaštvom u Srbiji? On bi mogao ugroziti cjelokupnu mrežu koja i dalje funkcioniše”, kaže policijski izvor.
Prema njegovim riječima indikativna je i eksplozija koja se dvije noći ranije dogodila na ekskluzivnom hotelu Lukas Vladana Simonovića, kada je napravljena samo manja materijalna šteta.
„Simonović je takođe radio u Danskoj sa drogom i, kao i Vuković, ima Interpolovu crvenu potjernicu iz te zemlje. Postoji mogućnost i da su negdje u tim poslovima ostali ‘kratki’. Tu se radi o velikom novcu. Može biti da je opomena i odatle stigla”, dodaje izvor iz policije.
Porodice Laban i Vuković su demantovale da demolirani lokal ima veze sa njima. Za Šarićeve saradnike policija pretpostavlja da su prali novac kupovinom nekretnina, ali se pregledom katastarskih knjiga doista može utvrditi da ni Draško Vuković ni Boris Laban na svoje ime u Beranama nemaju ništa od imovine. Naivno bi bilo i povjerovati da su, dok su bili pod potjernicama, knjižili nešto na sebe. Za lokal koji je bio na meti minera ispostavilo se da je u vlasništvu izvjesnog Rajka Vešovića, iz prigradskog naselja Lužac. Bliskog Vukovićevog rođaka.
Da je Berane pokatkad znalo da uzliči na Bejrut, govori činjenica da se u ovom gradu za proteklih dvije decenije dogodilo na desetine nerasvijetljenih eksplozija, manjih ili većih, sa žrtvama ili bez žrtava. Grad na Limu je na Bliski istok najviše sličio 29. januara 2001. godine. Toga dana, tačno u osam sati ujutru, dogodila se najstrašnija eksplozija, ne samo u Beranama, nego i na širim prostorima, koja je u smrt odnijela šest ljudi. Sa više kilograma razornog eksploziva do temelja je srušena višespratna kuća braće Martinović, takođe u strogom centru. Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu – Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković, koji je unio eksploziv. Njihovi leševi nekoliko dana traženi su u ruševinama. Nekim čudom ovu eksploziju preživio je jedino pomoćni radnik Ranko Bućković, koji je spavao u potkrovlju.
,,Padala je neka sitna kiša toga jutra. Kišobran sam spustio nisko ne gledajući okolo. Kada je puklo mislio sam da je grom. Ni u bolnici nijesam znao šta se zapravo dogodilo, dok nijesam čuo od drugih”, prisjeća se za Monitor jedan od onih koji se slučajno zatekao u blizini i kasnije bio svjedok na suđenju, na žalost, bez velike koristi, jer se ničega nije sjećao.
Taj čovjek je od siline eksplozije i udarca u zid susjedne zgrade zadobio frakturu lobanje, zbog koje i danas ima zdravstvenih problema. Ne želi da mu se ime povlači po novinama.
,,Dosta sam se vukao po sudovima, a nikakve koristi nijesam imao. Kažu da sačekam da se otkriju počinioci i nalogodavci, pa da onda tražim od njih odštetu. Smiješno”, kaže.
Eksploziv je unesen u suteren kuće, ispod lokala Holivud i postavljen vješto uz noseće stubove. Ono što je uslijedilo, bilo je kao u filmovima. Kada je puklo, prema riječima očevidaca, izgledalo je kao da se kuća podigla u vazduh i da lebdi, a onda su se tone betona srušile kao kula od karata.
Više od deset godina ne zna se ko je podmetnuo eksploziv, a javnost je prvi put nedavno na snimku svadbe Safeta Kalića na YouTube imala priliku da se prisjeti lika Duška Martinovića. U jednom kadru ovaj robusni mladić dočekuje mladence po slijetanju helikoptera, a u drugom ih, ljubeći se, pozdravlja i čestita im. Onda slijedi zamrznuti kadar i propratni tekst uz njegovu fotografiju: ,,Duško Martinović, trgovac oružjem i drogom. Ubijen u svojoj kući u Beranama u eksploziji tempirane bombe”.
Ti snimci su aktuelizovali pitanje ko je zapravo bio taj Beranac i zašto je ubijen. Otvoren je i prostor da se iznova postavi pitanje ko su Martinovićeve ubice i naručioci. Viši sud je prije dvije godine oslobodio do tada označenog nalogodavca Milovana Đukića, a Apelacioni sud je tu presudu potvrdio prošle godine. Javnost se pita smije li se tek tako prepustiti zaboravu šestostruko ubistvo? Da li eventualno neko novo svjetlo na taj strašni događaj može baciti saznanje da je pokojni Duško Martinović bio prijatelj Safeta Kalića?
Među eksplozije koje se u Beranama pamte svakako spada i ona kada je demoliran stan bivšeg načelnika policije u ovom gradu Dragana Mazića. Tada samo pukom srećom nije stradao niko od njegove porodice, niti bilo ko od stanara zgrade u kojoj je paklena sprava podmetnuta.
Nerasvijetljeno je ostalo i ko je i zbog čega postavio eksploziv pod džip još jednog beranskog načelnika – Nova Veljića, ispred zgrade u kojoj je tada stanovao. Ostalo je samo da se nagađa koja je to mogla biti kriminalna grupa, koja je bila policijski ,,nagažena”.
Posljednje eksplozije u Beranama kao da su vratile sat unazad, i sada se zebnja uvukla u stanovništvo grada na Limu. Šta ako ,,plastika” počne opet da ,,gruva”? Ako počnu obračuni.
,,Mene je samo strah da kriminalci ne posegnu za napravama na daljinsko aktiviranje putem mobilnog telefona, koje se sada na tržištu mogu nabaviti za svega dvije do dvije i po hiljade eura. U Crnoj Gori postoji samo četiri-pet ljudi koji znaju da to izrade. Policija tačno zna koji su to kriminalci. Ali nije nikakav problem da se takve sprave nabave u Bosni i Hrvatskoj gdje je poslije ratova ostalo mnogo više stručnjaka za takvu vrstu eksploziva”, otkriva Monitorov izvor iz policije.
U svakom slučaju, biće zanimljivo sačekati 21. novembar i prvi izlazak Draška Vukovića pred sudije u Beogradu. Tada će se znati da li je prihvaćen kao svjedok saradnik. Poslije toga će biti jasno i u kojem pravcu će istraga protiv Šarića dalje teći. Nije nebitno šta će Vuković ispričati u trenutku dok Federalni istražni biro steže obruč i oko Nasera Keljmendija, kod koga se, u Sarajevu, kako se spekulisalo, jedno vrijeme Darko Šarić krio.
Tufik SOFTIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice