Za koji dan svaki građanin Podgorice, a i Crne Gore – fala Bogu nije prevelika – imaće nesvakidašnju priliku da ušeta u istoriju. „Budimo učesnici najvećeg događaja u istoriji Crne Gore. Osveštajmo saborni hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici zajedno sa svim pravoslavnim patrijarsima svijeta u slavu Božju i čast predaka za svetionik Crne Gore i pravoslavlja i napredak potomaka”, pozvala je Mitropolija crnogorsko-primorska.
Moraće da se pomjere i Grahovac i 13. jul – i 1878. i 1941.
Hram Hristovog vaskrsenja biće osveštan u ponedjeljak, 7. oktobra. Dan ranije, u nedjelju, 6. oktobra biće priređen doček gostiju na čelu sa patrijarhom vaseljenskim i carigradskim Vartolomejem, patrijarhom jerusalimskim Teofilom, moskovskim Kirilom, srpskim Irinejem, arhiepiskopom kiparskim Hrizostomom, arhiepiskopom varšavskim Savom i albanskim Anastasijem, kao i delegacijama pomjesnih pravoslavih crkava. Sveštenici će posebnim letom Montenegroerlajnza doputovati iz Niša, nakon proslave 17 vjekova Milanskog edikta.
I vlast se isprsila. Formiran je Počasni odbor za obilježavanje 1700-godišnjice Milanskog edikta u okviru kojeg će biti osveštan hram Hristovog vaskrsenja. Na čelu odbora je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, članovi su potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Igor Lukšić, ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanović, ministar zdravlja Miodrag Radunović i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.
Ljubav između vlasti i Mitropolije osvježena je, kako je Monitor već pisao, nakon dogovora predsjednika Vlade Mila Đukanovića i mitropolita Amfilohija. Godinama je, na primjer, TVCG bilo zabranjeno da snima događaje u organizaciji Mitropolije crnogorsko- primorske. Dok se ovaj broj Monitora bude štampao, na javnom servisu će biti emitovan intervju sa mitropolitom Amfilohijem. Osveštavanje Hrama TVCG će direktno prenositi.
Mediji su inače Hramu ovih dana poklonili veliku pažnju. Površina mu je 1.270 kvadratnih metara, visina preko 40 metara. Ima sedam pozlaćenih krstova i 17 zvona. Jedno od njih teško je 11 tona i najveće je na Balkanu. Zvono malo manje od tone priložio je mitropolit Amfilohije. Tu su i megaliti i mermer i 14 kvadrata mozaika Nojeva barka. Centralni luster ima prečnik od devet metara i težak je 1.200 kilograma. I on je, kažu, najveći u Evropi. I zlata ima svukuda.
,,Umjesto lapisa i one plave boje koja simbolizuje nebeski svod u raju ovdje je rađena pozlata. Sigurno ima oko 2.800 kvadrata pozlate”, objasnio je u razgovoru za Vijesti protomajstor inženjer Momčilo Stanojević, direktor gradnje hrama.
Izgradnja hrama je, kako su kazali u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, do sada koštala šest i po miliona eura. Pomoć Vlade Crne Gore iznosila je 1,75 miliona njemačkih maraka. Vremena kad su korištene marke, običan svijet u Crnoj Gori se sjeća po tome što su im plate bile po pet-šest maraka. Pored Vlade, veći priložnici su kompanije Dunav, Telekom i NIS iz Srbije, kao i privrednik Miodrag-Daka Davidović.
,,Neka samo svaki Crnogorac ugradi u njega po jedan kamen i veoma brzo će zablistati zlatni krst na ovom hramu Vaskrsenja, pomirenja i bratske sloge. Najstameniji su oni hramovi koje gradi narodna vjera i ljubav, u koje narod ugrađuje svoju dušu, svoje priloge i svoje bogoljublje. Ovaj hram su pozvani da grade svi pravoslavni Srbi, ma gdje bili, kao i svi ljudi žedni pravde Božije i života vječnoga”, objašnjavao je tokom gradnje mitropolit Amfilohije.
Na lelujanju između Crnogoraca i Srba pozavidio bi mu mnogi crnogorski zvaničnik.
Iako se tvrdi da su svi donatori jednaki, dok se hram gradio postojala je, ako nije bogohulno reći, neka vrsta cjenovnika. Na internetu se mogu naći pozivi za pomoć u izgradnji hrama sa detaljima: zadužbinar hrama biće svaki pojedinac ili ustanova koji priloži 10.000 eura, dobrotvor 5.000 eura, priložnik 2.500 eura. ,,Svi takvi će dobiti zlatne povelje, a oni i svi darodavci, od najmanjeg do najvećeg, upisuju se u Vječni pomenik Hrama Vaskrsenja, da im se ime pominje sve dok bude bilo Hrama i vo vjeki vjekova.”
Podgorička čaršija dugo se i uporno zanima pitanjem ko je sve obezbijedio da mu se ime pominje ,,vo vjeki vjekov”, ali pouzdanih podataka o tome nema.
Nema ni najave da će iole istaknuto mjesto na proslavi dobiti neko od radnika Radoja Dakića. Oni su izlili najveći krst na Hramu, crkva ga je pozlatila. Država je pozlatila fabriku.
Mitropolit Amfilohije objasnio je kako Hram treba da sabira oko sebe i u sebi bližnje i daljne, kao i poziv na uzajamno pomirenje i praštanje. ,,A imamo radi čega da se mirimo i imamo šta da praštamo jedni drugima”, podsjetio je u izjavi radiju Svetigora. Prema mitropolitovim riječima, diobe u naše vrijeme ,,su možda još dublje i tragičnije od svih dosadašnjih dioba i podjela”. O sopstvenoj ulozi u tim diobama u našem vremenu nije se izjašnjavao.
Kako god – poziv da se ,,rane zacijele” važi za sve. Pa tako postoji i, doduše teorijska, mogućnost da se ,,bratski zagrle” mitropolit Amfilohije i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. U pređašnjoj komunikaciji Krivokapić je znao da mitropolita uporedi sa Bin Ladenom, Amfilohije je smislio da je predsjednik Skupštine – Krivomozgić. Situacija je trenutno bitno drugačija. Na pitanje novinara TVCG da li očekuje dolazak predsjednika Skupštine na proslavu, mitropolit je odgovorio: ,,Ako i njegove poruke, sa mjesta sa kojeg se nalazi nijesu baš mnogo ni bogoljubne i čovjekoljubne, onda šta ste mogli očekivati od mene, kao mitropolita. Odjednom da budem proglašavan sa drugog mjesta kao okupator i kao mitropolit koji je priznat u sveukupnom hrišćanskom svijetu, malo je čudno. Ali, bez obzira na to, sa svim poštovanjem, gospodin Krivokapić će biti dočekan na hramu, zato je i pozvan”. Molim lijepo.
Za brigu o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi zadužen je protojerej Velibor Džomić. Pojasnio je da je mitropolit Mihailo kao i svi, pozvan da dođe na svečanost. Precizirao je: ,,Naravno, pristojno odjeven i u svojstvu građanina”.
Stevo Vučinić, predstavnik CPC, ocijenio je da ,,državna administracija kvislinškim odnosom prema Beogradskoj patrijaršiji iskazanim svakom vrstom pomoći tokom izgradnje tog hrama i pripreme osvećenja vrijeđa crnogorski osjećaj nacionalnog dostojanstva i domoljublja”.
Predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović smatra da bi se najavljena proslava SPC sa crkvenim velikodostojnicima, govorima i estradnim pjevačima, mogla shvatiti kao ,,marketinški potez jedne strane firme koja u Crnoj Gori otvara novi poslovni objekat, da u pozadini ne postoje pogubne političke implikacije”.
,,Reprezentativno učešće države u proslavi jedne religijske ustanove u multikonfesionalnoj Crnoj Gori, u kojoj je Ustavom jasno naznačeno da su ‘vjerske zajednice odvojene od države’, može se tumačiti i kao povratak na ideju iz devedesetih godina da se uvede ‘državna religija'”, naglasio je Radulović.
On ocjenjuje da je podilaženje SPC radi stranačkih interesa oživljavanje političke prakse začete prije 20 godina, koja ohrabruje svetosavske asimilatorske projekte prema Crnoj Gori.
Buke oko Hrama u Podgorici još će biti. Ko pamti duže od dva-tri mjeseca, može se sjetiti tišine koja je ovoga ljeta pratila obilježavanje osamstote godišnjice manastira Đurđevi Stupovi kod Berana. Ni vjera, ni kultura, ni istorija tada nijesu bile dovoljno važne. Jednostavno je: tamo nije moglo da se kaže da su mitropolit i predsjednik vlade izgradili nešto važno ili da je izgrađeno u njihovo vrijeme.
Oduševljavanje najtežim zvonom, najzlatnijim krstom ili najvećim lusterom, možda nam prije svega govori koliko smo, zapravo, mali. Dok milosti koje trenutno razmjenjuju crkva i vlast pokazuju koliko su i jedni i drugi daleko od onoga čime se zaslužuje milost Božja.
Miloš BAKIĆ